Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Kzd-19/2017-69
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež Tatjane Čargonja kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika za mladež Čedomira Maksimovskog i Meri Gračanin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara HŽT u kaznenom predmetu protiv optuženika HŽ zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu KZ/11 ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KMP-DO-61/2015 od 21. svibnja 2015. nakon rasprave održane 23. travnja 2025., u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice za mladež u [adresa], TŽT, optuženika i branitelja Gorana Gatare, odvjetnika iz Rijeke, dana 28. travnja 2025., izrekao je i javno objavivši
p r e s u d i o j e
I
Temeljem odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08 )
optuženik
TŽ, sin NŽT i H rođene T, rođen **.**.1971. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], sa završenom srednjom Metalnom školom u Delnicama, strojobravar, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog punoljetnog djeteta i dvoje maloljetne djece, zaposlen u Drvenjači Fužine, sa primanjima od 700,00 eura mjesečno, vlasnik kuće u mjestu prebivališta površine 86 m2, sudionik Domovinskog rata, s prebivalištem u [adresa], neosuđivan,
oslobađa se optužbe
da je
točno neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju od mjeseca svibnja 2009. do 22. studenog 2011. na tavanu obiteljske kuće na adresi u [adresa], kao očuh NŽ rođene **.**.2000., u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, za vrijeme dok se imenovana nalazila kod njega radi susreta i druženja sa svojom majkom, a njegovom izvanbračnom suprugom UŽ, od imenovane zahtijevao da rukom miluje brata DŽ, rođenog **.**.2001. i polubrata JŽ, rođenog **.**.2000. po spolovilu pa da ih oralno zadovoljava, što je ista i učinila, a potom stavio svoje spolovilo u usta NŽ tražeći od nje da ga oralno zadovolji što je ista i učinila pa je isti i ejakulirao, a zatim od imenovane zahtijevao da skine svoje hlače i gaćice, što je ista i učinila, nakon čega ju je ljubio i lizao po njezinom spolovilu,
dakle, izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina i naveo ga da izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s trećom osobom,
pa da je time počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta
- spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11.
Temeljem odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
II
Temeljem odredbe članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08 ) u odnosu na optuženika HŽ
odbija se optužba
zbog četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to tri kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11 te jednog kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11, opisana u točki 2) optužnice, zbog jednog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11, opisanog u točki 3) optužnice te zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavka 1. KZ/11 opisanog u točki 4) optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KMP-DO-61/15 od 21. svibnja 2015.
Temeljem odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika, u odbijajućem dijelu presude padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1.Optužnicom naznačenom u uvodu presude optuženom HŽ stavljeno je na teret u točki 1) počinjenje kaznenoga djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11, na štetu malodobne NŽ.
2. Optuženiku je naprijed citiranom optužnicom u točki 2) stavljeno na teret počinjenje četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to tri kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11 na štetu malodobnih NŽ rođene **.**.2000., JŽ rođenog **.**.2000. i DŽ rođenog **.**.2001., te jednog kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11 na štetu malodobne NŽ, u točki 3) optuženiku je stavljeno na teret jedno kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11 na štetu malodobne NŽ te je pod točkom 4) optuženiku stavljeno na teret jedno kazneno djelo protiv spolne slobode - spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavka 1. KZ/11 također na štetu malodobne. NŽ. U odnosu na navedena kaznena djela nastupila je zastara kaznenoga progona. Naime u točki 2) optuženiku je stavljeno na teret da je tri kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom počinio u vremenskom razdoblju od mjeseca svibnja 2009. do 22. studenog 2021. na štetu malodobnih NŽ, DŽ i JŽ Za kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenoga zakona ( Narodne novine broj 118/18 ) od 27. prosinca 2018. propisana je kazna zatvora od 3 godine do 5 godina dok je prije navedenih izmjena, dakle u vrijeme počinjenja za predmetno kazneno djelo bila propisana kazna zatvora do 3 godine. Nastavno kazneno djelo iz članka 165. stavak 1. KZ/11 ne nalazi se u Katalogu kaznenih djela iz članka 82. stavak 3. KZ/11 u kojemu su specificirano navedena kaznena djela u odnosu na koja zastara teče od punoljetnosti žrtve. Dakle u odnosu na kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. KZ/11 opisano u točki 2) optužnice tijek zastare računa se od posljednje poduzete radnje ili završetka razdoblja inkriminacije odnosno u konkretnom slučaju od 22. studenog 2011. Sud je sukladno članku 3. KZ/11 u obvezi primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja što je u odnosu na predmetno kazneno djelo zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenoga djela i kojim je bila propisana kazna zatvora do 3 godine, slijedom čega kazneni progon nastupa protekom 10 godina od počinjenja kaznenoga djela slijedom čega je zastara kaznenoga progona nastupila 22. studenog 2021. Nastavno u točki 2) optuženiku je stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo iz članka 160. stavka 1. KZ/11 na štetu malodobne NŽ točno neutvrđenog dana u razdoblju od mjeseca svibnja 2009. do 22. studenog 2011. te je pod točkom 3) optužnice istome stavljeno na teret također počinjenje kaznenoga djela iz članka 160. stavka 1. KZ/11 točno neutvrđenog dana u srpnja 2014. također na štetu malodobne NŽ. U vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bila je propisana kazna zatvora do 1 (jedne) godine dok je Zakonom o izmjenama i dopunama kaznenoga zakona ( Narodne novine 118/2018 ) propisana kazna zatvora do 3 (tri) godine. U odnosu na predmetno kazneno djelo iz članka 160. stavka 1. KZ/11 zastara teče od punoljetnosti žrtve odnosno od 22. studenog 2018. Sud je sukladno članku 3. KZ/11 u obvezi primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja što je u odnosu na kazneno djelo iz članka 160. stavka 1. KZ/11 zakonska odredba koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja kaznenoga djela kojom je propisana kazna zatvora do 1 (jedne) godine što znači da je zastara kaznenoga progona u odnosu na kazneno djela iz članka 160. stavka 1. KZ/11 opisano u točki 2) nastupila 22. studenog 2021. godine dok je u odnosu na isto kazneno djelo opisano u točki 3) optužnice zastara nastupila 31. srpnja 2024. Optužnicom je u točki 4) optuženiku stavljeno na teret da je 9. studenog 2014. na štetu malodobne NŽ počinio kazneno djelao iz članka 156. stavka 1. KZ/11 u odnosu na koje je u vrijeme počinjenja bila propisana kazna do 1 (jedne) godine dok je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenoga zakona (Narodne novine broj 126/2019) od 24. prosinca 2019. propisana kazna zatvora do 2 (dvije) godine. Zastara se u odnosu na kazneno djelo iz članka 156. stavka 1. KZ/11 računa od punoljetnosti žrtve odnosno od 22. studenog 2018. pa kako je sud u obvezi primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja to je u konkretnom slučaju zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenoga djela koji propisuje kaznu zatvora do 1 (jedne) godine, pa je stoga zastara kaznenoga progona za kazneno djelo iz članka 156. stavka 1. KZ/11 nastupila 22. studenog 2024. godine. Slijedom prethodno izloženoga u odnosu na kaznena djela opisana pod točkama 2), 3) i 4) optužnice valjalo je postupak obustaviti sve sukladno članku 452. točka 6. ZKP/08.
3. Optuženik je na raspravi negirao kaznenu dogovornost u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1) optužnice te je iznosio obranu.
4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitani su NŽ, ZŽ, DŽ, JŽ, EŽ, GŽ, SŽ, ČŽ, RŽ, ĆŽ, ĐŽ, BŽ, UŽT, MŽ, AŽ i PŽ te je uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici prethodnog ispitivanja svjedokinje CŽ i svjedokinje GŽ. Nastavno provedeno je kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje oštećenice NŽ po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke dr. Tanji Kosec i stalnoj sudskoj vještakinji psihologijske struke NŽT.
5. Optuženik u obrani koju je iznosio na raspravi 23. travnja 2025. navodi da je NŽ živjela kod bake po ocu, da su ocjene u školi bile loše pa kada je njena majka inzistirala da dođe živjeti u [adresa] kako bi ju kontrolirala da je NŽ rekla da će živjeti kod druge bake nakon čega je situacija postala još gora. Iskazuje da NŽ nije odlazila na instrukcije dok je baka kod koje je živjela bila previše popustljiva. Navodi da je NŽ po njegovom izlasku iz istražnog zatvora nazvala svoju majku odnosno njegovu suprugu i rekla da se želi ispričati nakon čega da je razgovarala s njime i sa majkom te je rekla da joj je žao i ispričala se o čemu je obavijestila i svojega oca. Navodi da je NŽ rekla kako je na njegovom mobitelu pisala poruke koje je potom slala na svoj broj mobitela dok da on nije znao da su takve poruke u njegovom mobitelu te je iste prvi put vidio tek kada je priveden po policiji. Iskazuje da je NŽ rekla pred svojom majkom i njime da je ona za sve kriva, da je sve zabrljala, da se ispričava, da je sve izmislila i izrežirala. Navodi da su nakon toga NŽ i on u dobrim odnosima. Optuženik iskazuje da je NŽ najprije rado dolazila u Vrata, potom da je dolazila sve manje, odbijala je dolaske jer je njena majka inzistirala da uči. Iskazuje da se u sklopu kuće u [adresa] nalazi tavan u prostoru kojega su bile i njegove stare igračke pa kada je bilo loše vrijeme djeca su se igrala na tavanu koji je prostor bio pogodan za boravak i igru djece. Navodi da nije boravio s djecom na tavanu dok su se igrala.
5.1 Ispitan u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 21. studenog 2014. ( list 76 - 79 ) optuženik je negirao kaznenu odgovornost za sva kaznena djela uključujući i kazneno djelo opisano u točki 1) optužnice.
6. Svjedokinja NŽ, oštećena kaznenim djelom ( list 330 - 331 ) na raspravi 19. listopada 2021. godine navodi da se uglavnom ne sjeća onoga što se optuženiku stavlja na teret. Svjedokinji je predočen iskaz kojega je iznosila 16. siječnja 2015. pred sucem istrage za mladež na Županijskom sudu u Rijeci. Svjedokinja po predočenju iskaza navodi da ništa od navedenog nije istina osim da ona nije više htjela odlaziti kod majke. Navodi da je sa ranijim tvrdnjama htjela na sebe privući pažnju jer da se njezina majka i maćeha znaju od ranije i da se nikada nisu voljele. Iskazuje da je nakon što su se njezini roditelji razveli imala osjećaj da niti jedan niti drugi ne žele biti s njom, da je ostala kod bake, da joj je maćeha ĐŽ počela puniti glavu s glupostima i tako da je došlo do svega. Iskazuje da je i majci i ocu te prijateljici SŽ rekla da to nije istina te da ništa od iskaza kojega je iznosila na dokaznom ročištu 16. siječnja 2015. nije istina, da je sve izmislila. Iskazuje da ju nitko nije instruirao da na takav način iskazuje.
6.1 Svjedokinji je na raspravi 19. listopada 2021. predočen iskaz svjedokinje SŽ od 16. siječnja 2015. kojega je iznosila pred Županijskim sudom u Rijeci u dijelu iz kojega proizlazi da je svjedokinji poslala poruku koju joj je prethodno poslao putem mobitela očuh u kojima je govorio „da izgleda seksi, da se namjesti seksi te ju je pozivao u WC gdje će ga oralno zadovoljiti“. Svjedokinja NŽ navodi kako ne zna o kakvim je porukama SŽ govorila. Iskazuje da su njezin otac, maćeha ĐŽ i SŽ sjedili za stolom, ona da je otišla na WC pa kada se vratila da je njezin otac rekao da idu na policiju. Navodi kako joj nije poznato da bi njezin otac vidio bilo kakve poruke. Iskazuje da ju nitko nije natjerao da na raspravi iskazuje drugačije.
6.2 Malodobna oštećenica NŽ ispitana je 16. siječnja 2015. putem uređaja za prijenos slike i zvuka u prostorijama Županijskog suda u Rijeci ( list 233 ) te na listu 236- 239 prileži prijepis njezinog iskaza. Svjedokinja navodi da njena mama živi u [adresa] sa očuhom, bratom i polusestrom, da ne voli ići gore jer je sama u kući i nema nekih prijatelja te se boji da će joj se dogoditi da ju očuh siluje dok nema mame. Iskazuje da je počela odlaziti u [adresa] kada su se mama i tata rastali, da je odlazila vikendima i praznicima i da je tada krenulo pipkanje i pokazivanje „pornjave“, tada je imala osam godina, to je bilo u proljeće, ljeto i cijelu zimu. Iskazuje da je jednom prilikom dok je majka bila na poslu optuženik stavio njoj, njenom bratu JŽ i svojemu sinu „pornjavu“ da gledaju, da je to bilo odvratno te da ju je uvjerio da je to sasvim normalno i da mu može vjerovati te da je navedeno ponašanje bilo svakodnevno odnosno svako malo. Iskazuje da je u [adresa] odlazila do dvanaeste godine pa da nakon toga više nije htjela odlaziti. Navodi da je o tome razgovarala samo s prijateljicom SŽ i da ju je ona potaknula da sve to ispriča. Navodi da bi ona i optuženik bili sami kada se to događalo ili su bili prisutni njezin brat JŽ i optuženikov sin JŽ. Iskazuje da je njezina majka kada se to događalo uglavnom radila, da joj je to bilo odbojno i da se osjećala bijesno. Nastavno iskazuje da su se jednom prilikom ona, njen brat i JŽ popeli na tavan, da je optuženik došao gore i natjerao ih da legnu na nekakvu plahtu, natjerao ju je da JŽ „puši“, počeo ju je pipkati dole, pa ju je natjerao da „puši“ njemu, svojemu bratu JŽ i JŽ što je potrajalo nekih deset do dvadeset minuta pa je majka zvala jer je ručak bio gotov. Na postavljeno pitanje da li je optuženik ejakulirao svjedokinja potvrdno odgovara. Iskazuje da je tada bila u dobi od devet godina i da se takav događaj ponovio u više navrata, da bi tada bili prisutni samo ona i optuženik ili bi bio prisutan njezin brat i optuženikov sin JŽ. Navodi da sa majkom o tome nije razgovarala. iskazuje da su se opisane situacije događale na kauču, u maminoj i optuženikovoj sobi, negdje vani ili u vozilu. Iskazuje da je kod mame odlazila vrlo rijetko, uglavnom kada nije radila. Iskazuje da je sve trajalo do njezine desete ili jedanaeste godine kada je optuženiku počela govoriti „ne“. Navodi da se o svemu povjerila prijateljici SŽ, nikome od odraslih da nije govorila jer nije imala u njih previše povjerenja. Nastavno iskazuje da je prilikom događaja na tavanu u određenom trenutku skinut donji dio njezine odjeće, optuženik da ju nije samo pipkao dole već ju je lizao. Iskazuje da im je optuženik pokazivao pornografske filmove kada mama nije bila kod kuće. Navodi da s optuženikom nije nikada komunicirala previše putem mobitela. Optuženik da joj je u subotu poslao poruku „da kada dođe iz WC-a da mu se pokaže, da mu popuši“ za vrijeme dok joj je slao poruke da je sjedila pored brata i sestre na krevetu jer se mobitel morao puniti. Iskazuje da je u jednom trenutku optuženik napisao „da ako mu popuši da će ju pokrivati da može ići vani“ pa mu je odgovorila da će radije sjediti doma. Iskazuje da je navedene poruke poslala SŽ pa kada su jednom prilikom SŽ i prijatelj N došli do nje da je SŽ inzistirala da poruke pokaže tati nakon čega su otišli na policiju.
7. Svjedok ZŽ ( list 397 - 399 ) na raspravi 30. studenog 2023. navodi da je od početka 2009. do kraja 2014. živio s partnericom ĐŽ na predjelu Viškova dok je NŽ živjela u [adresa] kod bake. Iskazuje da je NŽ posjećivao u [adresa] pa se sjeća situacije u kojoj su razgovarali u prisutnosti njezine prijateljice SŽ te je NŽ rekla da ne želi odlaziti u [adresa] jer da tamo ima problema. Iskazuje da je NŽ govorila o seksualnom maltretiranju od strane optuženika, da je spominjala poruke i puštanje erotskih filmova pa je potom podnio kaznenu prijavu. Navodi da ne zna nikakve detalje o tome tko je i kome slao SMS poruke niti tko je puštao erotske filmove. Iskazuje da je pitao sina HŽT o svemu što je ispričala NŽ međutim da u razgovoru s njime nije dobio nikakve podatke. Navodi da je NŽ bila na rubu plača dok je o tome pričala. Iskazuje da SMS poruke koje je spominjala NŽ nije nikada vidio. Navodi da NŽ u razdoblju od 2009. do 2014. nije nikome govorila da bi bila izložena seksualnom maltretiranju od strane optuženika. Navodi da je s NŽ razgovarao dva do tri dana nakon što je podnio kaznenu prijavu te da više nije bio uvjeren da li je sve bilo tako kako je prijavio jer da mu se činilo čudnim da bi optuženik postupao na takav način. Iskazuje da ono što je NŽ govorila nije mogao povezati s osobom optuženika, NŽ da je nakon dva do tri dana o tome normalno govorila te nije primijetio da je bila u nekakvom emocionalnom stanju. Svjedok navodi da NŽ nije sugerirao da se uključi u tretman kod psihologa niti je NŽ inzistirala da odlazi na razgovore kod neke stručne osobe.
7.1 Svjedoku je predočeno na raspravi da je prilikom ispitivanja u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 27. studenog 2014. (list 104 - 108 ) iskazivao da je dok je boravio u [adresa] kontaktirao s djevojkom ĐŽ koja je rekla da se s NŽ nešto čudno događa, da je popustila u školi i da odbija odlaziti majci te da joj je rekla kako je optuženik njoj, svojemu sinu i Emminom bratu pokazivao porno filmove. Navodi da se iz inozemstva vratio 15. studenog 2014. da je razgovarao s NŽ u nazočnosti FŽ i Emmine prijateljice SŽ kada je SŽ pokazala poruke koje je NŽ primala od optuženika u kojima je pisalo „da je on u WC-u, da je čeka, da dođe i pokaže mu cice i i rit“ što ga je šokiralo. Iskazuje da je NŽ rekla da su neke poruke ostale spremljene kod nje u mobitelu, a neke da je pobrisala no da su sve poruke kod SŽ. Navodi da je SŽ navodila NŽ da ispriča što se događalo u kući optuženika pa je NŽ ispričala da su gledali porno filmove, da su bili prisutni i dječaci, da je u jednom navratu bilo i oralnog zadovoljavanja osumnjičenika kada je imala 8 ili 9 godina, da je bila uznemirena dok je to pričala, da se vidjelo da joj je neugodno i da je nervozna dok je vezano za oralni odnos rekla „morala sam mu ga popušiti“ te da su za to vrijeme dječaci bili s njom i osumnjičenikom. Navodi da NŽ nije ispričala da se morala skinuti, da su se morali i dječaci skinuti, da ih je morala dirati po spolovilima te da nije govorila da bi se optuženik zadovoljavao pred njom i dječacima te nije rekla da ju je optuženik ljubio po spolovilu. Iskazuje da mu je sve djelovalo nestvarno pa je po proteku jednoga dana ponovno pokušao razgovarati s NŽ međutim da je počela plakati i tresti se pa kada ju je pitao da li je sigurna u to što je govorila da je sve potvrdila pa su otišli u prostorije policije podnijeti kaznenu prijavu. Iskazuje da je po podnošenju kaznene prijave vidio da je NŽ puno smirenija ali da nije htjela pričati o toj temi. Navodi da mu se sin JŽ nikada nije žalio na ponašanje očuha.
7.2 Nakon što je svjedok upitan da pojasni zbog čega se na raspravi nije izjašnjavao o sadržaju SMS poruka kao niti o onome što mu je NŽ rekla u razgovoru vezano uz protupravne radnje optuženika isti navodi da je od ranije ispitivanja prošlo dosta vremena, da je tada govorio onako kako mu je NŽ ispričala te da se ne sjeća svih detalja vezano uz razgovor s NŽ kao niti detalja vezano uz poruke koje je pokazivala SŽ.
8. Svjedok DŽ ( list 323 - 333) ispitan na raspravi 9. prosinca 2021. navodi da je u inkriminiranom razdoblju živio sa očuhom u [adresa], da su s njima živjeli njegova majka i sestra NŽ. navodi da je u dobrim odnosima sa sestrom NŽ te da nikada od strane očuha prema njemu, njegovoj sestri i bratu nije bilo nikakvog neprimjerenog seksualnog ponašanja. Iskazuje da sa optuženikom nije gledao porno filmove, da se NŽ nikada nije njemu žalila na ponašanje optuženika. Iskazuje da bi majka NŽ zabranila izlaske kada bi napravila nešto loše.
8.1 Svjedoku je predočen dio iskaza koji je iznosio pred sucem istrage za mladež Županijskog suda u Rijeci dana 16. siječnja 2015. iz kojega proizlazi da je sa optuženikom gledao „proste“ filmove zajedno sa sestrom i HŽT koje filmove da im je stavljao optuženik. Svjedok po predočenju iskaza navodi da se ne sjeća da je tako izjavljivao. Iskazuje da se NŽ nikada nije žalila na postupanje optuženika niti je govorila da bi joj optuženik slao nekakve poruke.
8.2 Svjedok je kao malodobni oštećenik 16. siječnja 2015. u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci ( list 234 ) ispitan putem uređaja za prijenos slike i zvuka te na listu 240 - 242 prileži prijepis njegovog ispitivanja. Svjedok je iskazao da je pozvan na ispitivanje jer su gledali proste filmove, da je to bilo 2007. da je tada imao šest godina, da su bili prisutni on, njegova sestra i DŽ, da su sami gledali filmove dok je optuženik kuhao i čistio u kuhinji. Navodi da bi filmove stavio optuženik i da su pornografske filmove gledali u njihovoj velikoj sobi. Navodi da se optuženik nikada nije prema njima neprimjereno ponašao, da se ne sjeća nekakvih događaja na tavanu na koji su odlazili kada bi trebali spustiti bicikle ili igračke. Iskazuje da su se na tavanu znali igrati, da se nitko od odraslih nije pridružio igri. Iskazuje da su bili potpuno odjeveni kada su gledali navedene filmove, da je optuženik za to vrijeme u kuhinji čistio. Iskazuje da optuženika nikada nije vidio bez odjeće. Na pitanje da li je optuženik kada su gledali spomenute filmove na bilo koji način dirao njega, njegovu sestru i HŽT navodi da nije. Navodi da su takav film gledali samo jednom. Iskazuje da im je optuženik pomagao pisti zadaću, da je bio dobar u matematici i fizici te da se s njima igrao. Naknadno upitan kako to da se sjeća da su filmove gledali 2007. navodi da misli da je bilo između 2006. i 2007. godine.
9. Svjedok JŽ ( list 332 - 333) na raspravi 9. prosinca 2021. navodi da je od 2009. do 2011. živio sa majkom te da je svaki ili svaki drugi vikend odlazio kod oca gdje bi bili njegov polubrat i NŽ. Iskazuje da se NŽ nikada nije žalila na ponašanje njegovog oca. Iskazuje da nikada sa ocem nije gledao porno filmove te da ga NŽ nikada nije seksualno zadovoljavala. Navodi da su on i NŽ imali jako dobar odnos, da mu je govorila o svim problemima međutim da nije nikada govorila ništa slično optužbama u predmetu. Navodi da je tijekom 2013. i 2014. smanjio odlaske ocu obzirom je bio u tinejdžerskim godinama.
9.1 Svjedok je kao malodobni oštećenik 16. siječnja 2015. u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci ( list 235 ) ispitan putem uređaja za prijenos slike i zvuka te na listu 242 – 244 prileži prijepis njegovog ispitivanja. Svjedok je iskazao da je kod oca u [adresa] odlazio jako malo, odnosno dva do tri puta na godinu. Na pitanje da li zna zbog čega je pozvan na sud iskazuje radi „seksualnog zlostavljanja“ …“povredivosti maloljetnih osoba“. Iskazuje da se ničega ne sjeća, da nikada nije bio tamo kada se to dogodilo, da nikada nije bio prisutan kada je tako nešto bilo. Navodi da se sa tatom i EŽ slagao jako dobro, da su igrali šah, ili nogomet, da su popravljali bicikl na tavanu, da su to činili on i tata. Navodi da se na tavanu igrao sa HŽT te da bi tata i EŽ došli provjeriti da li je sve u redu. iskazuje da su gledali filmove, akcijske, komedije i slično. Navodi da se tata nikada nije prema njemu ponašao neprimjereno, da je malo odlazio kod njega ali je tata rekao da dođe slobodno kada želi. Svjedok na pitanje da li su se u njegovoj obitelji ikada gledali pornografski filmovi odgovora da misli da ne, a kada bi to bilo slučajno na televiziji da bi tata okrenuo.
10. Svjedokinja EŽ ( list 338 ) na raspravi 28. travnja 2022. iskazivala je kao na ročištu pri Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci 23. siječnja 2015. godine ( list 186 - 191 ) kada navodi da je u rujnu 2007. godine otišla živjeti kod optuženika u [adresa], NŽ je ostala živjeti s ocem dok je sin DŽ bio s njom u [adresa]. Navodi da je NŽ vikendom boravila kod nje u [adresa] kada bi dolazio i optuženikov sin JŽ pa su se djeca zajedno družila, učila i igrala. Iskazuje da su djeca bila s optuženikom kada bi ona radila u jutarnjoj smjeni. Navodi da je kćerku U rodila 11. ožujka 2009. te da je boravila na dopustu do njezine treće godine života u kojem razdoblju je bila stalno s djecom u kući te se brinula o domaćinstvu. Navodi da je za vrijeme dopusta često odlazila u [adresa] gdje je viđala NŽ. Iskazuje da je tijekom korištenja porodiljnog dopusta odlazila na roditeljske sastanke u školu dok je o Emminom zdravstvenom stanju više brinuo njezin otac. Iskazuje da joj se NŽ nikada nije žalila na neprimjereno postupanje optuženika, da joj nikada nije rekla da bi optuženik stavljao filmove pornografskog sadržaja. Iskazuje da je NŽ u petom razredu osnovne škole odbijala dolaske u [adresa] vikendom, da je bratu JŽ rekla da je to iz razloga što je kod nje red i što mora učiti. Iskazuje da je NŽ počela izbjegavati odlaske kod njezine majke ŠŽ sve kako ne bi morala učiti. Navodi da je Emmina baka IŽ brižna i vodi brigu o NŽ ali je previše popustljiva. Svjedokinja iskazuje da joj NŽ nikada nije rekla da bi ju optuženik neprimjereno dirao, da bi tražio da dira svojega brata i polubrata, da bi se on pred njom samozadovoljavao te da joj nikada nije rekla da vi optuženik s njom imao oralni seks niti da bi joj mobitelom slao neprimjerene poruke. Nastavno iskazuje da joj nikada njezin sin DŽ nije rekao da bi im okrivljenik stavljao filmove s pornografskim sadržajem.
10.1 Nastavno svjedokinja navodi da je 8. studenog 2014. inzistirala da NŽ dođe živjeti kod nje obzirom je imala loše ocjene, NŽ da se tome protivila, da je njezina majka ČŽ predložila da NŽ živi kod nje nakon čega su se redovito čule telefonom te je NŽ tijekom jednog vikenda boravila kod njih u [adresa] da bi nakon toga 20. studenog 2014. policije došla po nju i malodobnog DŽ., odvezli su ih u Policijsku postaju Delnice gdje je saznala što je uzrok tome. Iskazuje da je bila u šoku jer da joj se nikada djeca nisu žalila niti je u njihovom ponašanju bilo što primijetila. Iskazuje da je optuženik dobar suprug i otac, da joj se nikada djeca nisu žalila na njegovo postupanje te da vjeruje svojemu sinu DŽ jer da s njima stanuje od prvog dana. Svjedokinja nastavno iskazuje da su se djeca ponekad igrala na tavanu i to uglavnom njezin sin DŽ i optuženikov sin dok je NŽ na tavanu bila samo jednom te se ne sjeća da li je sa njima bio i optuženik. Iskazuje da bi vjerovala u optužbe protiv optuženika kada ne bi znala kako se NŽ ponaša, a to je da puši, druži se sa starijima od sebe, loša je u školi. Smatra da je do svega došlo nakon što je NŽ rekla da će njezinog oca prijaviti Centru za socijalnu skrb zbog njezinog zanemarivanja.
10.2 Svjedokinja na raspravi dodaje da ju je NŽ nazvala 5. veljače 2015. kako bi joj čestitala rođendan te da je rekla kako je to učinila samo da ne mora dolaziti kod nje. Navodi da se potom njihov odnos stabilizirao i popravio, da je nakon toga sve bilo u redu te da NŽ dolazi sa zaručnikom kod njih. Iskazuje da se NŽ ispričala optuženiku te da su svi zajedno plakali. Navodi da joj je NŽ kasnije ispričala da je uzela mobitel od optuženika te da je sama sebi slala poruke .
11. Svjedokinja SŽ ( list 338 ) na raspravi 28. travnja 2022. nakon što joj je predočen iskaz kojega je iznosila u prostorijama Županijskog suda koji prileži na listu 197 spisa navodi da se ne sjeća da je to iskazivala, navodi da se sjeća da je bila na Županijskom sudu te po predočenju zapisnika navodi da je isti potpisala. Na raspravi navodi da se ne može sjetiti što joj je NŽ prije 7 do 8 godina govorila. Svjedokinja je 16. siječnja 2015. pred sucem istrage iskazivala da joj je D najbolja prijateljica, te da su susjed i u [adresa], da joj se NŽ puno puta žalila da joj je teško i da ju očuh uznemirava te da joj to smeta. Navodi da je NŽ ispričala da je mami rekla da ju optuženik neprimjereno dodiruje i da joj govori neprimjerene stvari te je majka obećala da će sa optuženikom razgovarati, no kasnije da joj nije vjerovala. Nastavno iskazuje da je prije nekoliko mjeseci NŽ bila na vikendu kod majke te joj je poslala poruku koju joj je očuh proslijedio putem mobitela u kojima je pisao“ da izgleda seksi u tim majicama, da se namjesti seksi i da li bi otišla s njim na WC da ga oralno zadovolji. Iskazuje da je NŽ odgovorila da ne smije šutjeti te da je navedene poruke pokazala svojoj majci“. Iskazuje da je nagovorila NŽ da razgovara s ocem te je bila prisutna kada je NŽ njemu pokazala poruke uslijed čega je bio ljut i podnio je kaznenu prijavu. Iskazuje da joj je NŽ rekla da ju je optuženik dirao po leđima i bokovima, da ju je optuženik natjerao „da mu puši“, da je ona znala da to znači da ga oralno zadovolji i da joj je rekla samo za jednu takvu situaciju. Iskazuje da joj NŽ nije rekla da bi optuženik njoj, njenom bratu i svojem sinu pokazivao pornografske filmove. Navodi da joj je NŽ rekla da se optuženik u više navrta pred njom samozadovoljavao. Iskazuje da je prethodne godine bila jednom u kući optuženika, da ga je upoznala te da joj se činio simpatičan i normalan i da se NŽ tada nije žalila na njega. Iskazuje da je NŽ tijekom ljeta 2014. kroz dva do tri tjedna boravila u [adresa] međutim da je govorila kako joj nije lijepo i da želi ići doma.
12. Svjedokinja ČŽ ( list 342 - 343), punica optuženika navodi da živi u [adresa] te da se redovito viđa sa kćerkom UŽ, s optuženikom kao i sa NŽ, DŽ i JŽ te da joj se nitko od njih nije žalio na ponašanje optuženika. Iskazuje da nikada nije vidjela promjene u Emminom ponašanju, djeca da vole odlaziti u [adresa] kao i boraviti u [adresa]. Iskazuje da je i tijekom 2009. godine bila u dobrim odnosima sa kćerkom UŽ kao i sa NŽ, nikada da nije bilo perioda da bi NŽ odbijala odlaziti u Vrata. Navodi da je u korektnim odnosima i sa bivšim suprugom svoje kćerke.
13. Svjedok RŽ ( list 342 - 343) punac optuženika navodi da je optuženik u odnosu na NŽ uvijek bio korektan i pažljiv. Iskazuje da NŽ svakodnevno dolazi u [adresa] te da se gotovo svaki vikend susreću kao obitelj. Iskazuje da NŽ nikada nije odbijala odlaziti kod majke i očuha. Navodi da je u dobrim odnosima i sa Emminim ocem te da se niti on nikada nije žalio na ponašanje optuženika.
14. Svjedok ĆŽ ( list 343 ) šogor optuženika, navodi da nema nikakvih saznanja o događajima koji su optuženiku stavljeni na teret. Iskazuje da nije uočio ništa neobično u odnosu optuženika i NŽ koje da vidi svakih sedam do deset dana. Iskazuje da je u nekoliko navrata pomagao NŽ u učenju međutim da nikada nije pričalo o optuženiku u negativnom kontekstu.
15. Svjedokinja ĐŽ ( list 355) navodi da je bila u vezi sa ocem NŽ te da je sa NŽ razgovaralo o radnjama koje su stavljene na teret optuženiku neposredno nakon što se to dogodilo. Navodi da je istu preispitivala obzirom je u predmetno vrijeme bila maloljetna pa joj je govorila da je to teška optužba međutim da je NŽ plakala i govorila da se sve tako dogodilo. Iskazuje da je NŽ odgajala nona pa ista nije imala nikakvu kontrolu. Navodi da je ona inzistirala da NŽ pohađa srednju školu ali je NŽ pružala otpor te je naknadno saznala da se ispisala iz srednje škole. Svjedokinja iskazuje da NŽ nije htjela odlaziti kod svoje majke te je kao izliku spominjala čuvanje mlađe sestre i čišćenje stana.
15.1 Svjedokinji je na raspravi predočen iskaz kojega je iznosila u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva dana 16. prosinca 2014. ( list 132 - 134) kada navodi da je u svibnju 2014. uočila da je NŽ vikendom počela izbjegavati odlaske kod majke u [adresa]. zamolila da razgovara s njenom majkom i kaže joj da mora otići na instrukcije. Iskazuje da je Emmina majka zbog toga bila ljuta dok je NŽ tvrdila da mora čuvati mlađu polusestru, kuhati i čistiti. Iskazuje da je NŽ pitala za odnos sa očuhom pa se ista uznemirila i ispričala da joj kada nema majke pušta pornografske filmove ali je negirala da je između nje i očuha bilo fizičkog kontakta. Navodi da je o takvom postupanju očuha ispričala mami ali da ona na to nije reagirala. Iskazuje da je Emminog oca o navedenom obavijestila putem facebooka te se zbog toga jako uznemirio. Navodi da se Emmin otac u lipnju vratio u Hrvatsku te je sa NŽ razgovarao o navedenom ali nisu odlučili podnijeti kaznenu prijavu pa je nakon toga NŽ u dva navrata odlazila kod majke tijekom ljetnih praznika i bila je zadovoljna. Iskazuje da se Emmin otac ponovno vratio 15. studenog 2014. u Hrvatsku kada je Emmina baka istome ispričala da je djevojčica odbila prethodni vikend otići kod majke koja se zbog toga naljutila te je rekla da će NŽ uzeti k sebi ukoliko njen otac ne nađe osobu koja će se o njoj brinuti tijekom cijeloga dana. Svjedokinja navodi da je potom k njima došla NŽ sa prijateljicom SŽ i prijateljem N kada je njena prijateljica inzistirala da sve kaže i onda je SŽ sve ispričala vezano uz Emminog očuha. Navodi da je NŽ u toj situaciji rekla kako ne može pričati ali da je pokazala poruke koje su bile neprimjerenog sadržaja poput „čekam te u WC-u, skini se i dođi“ ili „Što mi daš ako te izvučem da ovaj vikend izađeš vani“. Navodi da je ona inzistirala da NŽ kaže da li je bilo fizičkog kontakta između nje i očuha pa je ona potvrdila da je od njene sedme godine bilo oralnog seksa u više navrata te da se njezin očuh pred njom i njenim bratom ŽŽ te njegovim sinom VŽ samozadovoljavao te da im je pokazivao filmove pornografskog sadržaja. Navodi da je NŽ dok je pričala bila malo uznemirena te da nije plakala. Narednog dana da je NŽ ocu potvrdila da je sve navedeno istina pa je on podnio kaznenu prijavu.
15.2 Svjedokinja na raspravi navodi da ostaje kod iskaza kojega je iznosila u prostorijama državnog odvjetništva te navodi kako je NŽ kada je ispričala događaje sa očuhom iskazivala reakcije vezane uz stres poput suza i tremora. Iskazuje da je tijekom odlaska na policiju NŽ jako plakala, drhtala i padala u nesvijest, da je to bilo uvjerljivo pa da je stoga ona napravila ono što je smatrala ispravnim. Iskazuje da je DŽ živio sa majkom te da joj je tijekom 2017. ili 2018. godine rekao da ne vjeruje u sve što NŽ kaže. Navodi da je DŽ u vrijeme kada je dao prvi iskaz rekao da su gledali pornografske filmove dok je naknadno rekao da nisu gledali takve filmove i da je to bila šala. Nastavno svjedokinja navodi da se optuženik prema NŽ i DŽ odnosio dobro, da ona nikada nije vidjela ništa loše, da ga je DŽ volio i poštovao.
16. Svjedokinja BŽ ( list 355 - 356 ) na raspravi 14. listopada 2022. iskazala je da ostaje pri prethodnom iskazu koji je iznosila u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci 17. travnja 2015. ( list 259 - 260). Svjedokinja navodi da je Emmina razrednica te da je upoznata da je djevojčica u pratnji oca podnijela kaznenu prijavu protiv majčinog partnera zbog postupanja na njezinu štetu. Iskazuje da joj je NŽ rekla kako joj je očuh slao putem mobitela SMS poruke o sadržaju kojih se nije izjašnjavala te je rekla da ju je isti „pipkao“ i da je to bilo ranije. Navodi da je djevojčici savjetovano obratiti se školskoj liječnici DŽT radi eventualnog provođenja psihološkog tretmana. Navodi da je NŽ iskazala strah od majčinog partnera za kojega je naknadno saznala da je pušten iz pritvora.
17. Svjedokinja MŽ ( list 405 ) navodi da je bila ravnateljica Osnovne škole Kostrena koju je pohađala NŽ, sjeća se da je imala dosta izostanaka, uspjeh da nije bio najbolji ali da nije bio niti loš. Iskazuje da je BŽ u predmetno vrijeme bila razrednica NŽ te je moguće da joj je spomenula nekakve neprimjerene poruke koje joj je NŽ pokazivala ali da se drugih detalja ne sjeća.
17.1 Svjedokinji je predočeno da je prilikom ispitivanja 8. siječnja 2015. u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci ( list 169) iskazala kako je imala saznanja da je NŽ s ocem otišla na policiju kako bi prijavila situaciju sa SMS porukama koje su joj dolazile od očuha, o čemu da je razgovarala s razrednicom i pedagoginjom AŽ kojima je rekla da je dobila neprimjerene poruke od očuha te da joj je razrednica JŽT naknadno rekla da joj je NŽ ispričala da ju je očuh dok je bila manja neprimjereno dodirivao pa kada je bila malo veća da se opirala i da joj je stoga slao takve poruke. Svjedokinja navodi da se po predočenju prethodnog iskaza sjeća da je NŽ s ocem odlazila na policiju ali da se drugih detalja vezano uz protek vremena ne sjeća.
18. Svjedokinja AŽ (list 411 - 412), pedagoginja Osnovne škole Kostrena na raspravi navodi da se sjeća da je razrednica dobila nekakve informacije od djevojčice NŽ, nakon čega se obratila njoj, potom da su pisali Centru za socijalni rad ali se ne sjeća kojim povodom.
18.1 Svjedokinji je predočen iskaz koji je iznosila 17. travnja 2015. u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci ( list 261 ) kada navodi da joj se Emmina razrednica JŽT obratila i prenijela joj da je u razgovoru sa djevojčicom saznala da je zaprimila SMS poruke od očuha zbog čega namjerava podnijeti kaznenu prijavu, potom da su u prostorije škole dolazili policijski službenici dok se o sadržaju poruka nije mogla izjasniti te nastavno iskazuje da su NŽ uputili posredstvom školske liječnice psihologu ZŽT. Svjedokinja po predočenju prethodnog iskaza na raspravi navodi da je djevojčica NŽ upućena psihologu preko Nastavnog zavoda za javno zdravstvo kako bi istoj pomogli vezano uz probleme na obrazovnom planu međutim da nema saznanja da li je NŽ odlazila psihologu..
19. Svjedokinja UŽT ( list 417), liječnica, navodi da je NŽ njezina pacijentica, da je pregledala njezin karton i utvrdila da je često tražila ispričnice zbog izostanaka iz škole. Iskazuje kako ima saznanja da je djevojčica nakon razlaza roditelja živjela s bakom i ocem slijedom čega je poslala patronažnu sestru u obitelj kako bi provjerila da li je djevojčica pod nadzorom odraslih osoba. Navodi kako NŽ u predmetno vrijeme nisu izdane uputnice za psihologa ili psihijatra niti je zaprimljen psihijatrijski ili psihologijski nalaz. Navodi da se sjeća da je NŽ prilikom jednog dolaska po ispričnicu rekla da je pod velikim stresom jer da je očuha prijavila za neprimjerene SMS poruke i radnje.
20. Svjedokinja CŽ ( list 141 ) navodi da je zaposlena kao patronažna sestra te se sjeća da je povodom zamolbe dr. UŽT početkom studenog 2014. obavila kućni izvid u odnosu na djevojčicu NŽ zbog čestih izostanaka iz škole i traženja ispričnica. Navodi da je u kući zatekla baku IŽ koja je bila upoznata s razlozima Emminih izostanaka s nastave te je rekla kako NŽ baš ne voli odlaziti kod majke.
21. Svjedokinja GŽ (list 192 - 194 ) majka maloljetnog oštećenika JŽ navodi da je JŽ u dobrim odnosima s optuženikom te da u [adresa] odlazi kada se zaželi oca. Iskazuje da se JŽ privikao na drugu djecu te nikada nije govorio da bi se UŽ ili optuženik prema njemu odnosili drugačije nego u odnosu na drugu djecu, nikada da nije govorio da je nešto morao raditi niti je bilo kada govorio da se optuženik neprimjereno odnosio prema njemu ili prema drugoj djeci. Iskazuje da joj JŽ nikada nije govorio da bi im optuženik pokazivao pornografske filmove već je pričao da je sve u redu i da igraju igrice. Navodi da JŽ nikada nije govorio da bi se NŽ žalila na ponašanje optuženika niti je govorio da NŽ od optuženika dobiva neprimjerene SMS poruke. Iskazuje da s HŽT ima otvoren odnos, da između njih postoji povjerenje te bi JŽ zasigurno ispričao da je tijekom njegovog boravka u [adresa] bilo nekakvog seksualnog uznemiravanja. Navodi nastavno da je izvanbračna supruga optuženika malo stroža te je zahtijevala od sve djece da uče, izrađuju zadaće dok ih s drugim obvezama nije opterećivala. Iskazuje da je njezinog sina sve što je saznao tijekom ispitivanja na policiji iznenadilo i šokiralo te da je i nju cijeli postupak jako iznenadio.
22. Svjedokinja PŽ ( list 338 ) na raspravi 28. travnja 2022. iskazivala je kao i prilikom ispitivanja pred sucem istrage 8. siječnja 2025. ( list 166- 168) kada navodi da je njezina kći 15. studenog 2014. došla kući s NŽ i zatražila da razgovaraju jer da joj NŽ želi nešto reći. Iskazuje da joj je oštećenica potom ispričala da ju očuh zlostavlja, da je pedofil, pritom da je bila potresena i da su joj suzile oči. Nastavno da je ispričala kako je to rekla mami ali da joj ne vjeruje, a potom da joj je pokazala poruke koje su bile u Chiarinom mobitelu i koje su razmijenjene između NŽ i njezinog očuha te je rekla da ih je poslala SŽ kako bi ih sačuvala. Navodi da su poruke bile seksualnog sadržaja te da joj je na njezin upit NŽ rekla da je jednom prilikom dok je bila mlađa očuh od nje tražio "da mu popuši". Svjedokinja na raspravi dodaje da su poruke koje je vidjela u Chiarinom telefonu bile "screenschotovi "drugog telefona te da se ne sjeća da li su na snimkama zaslona bili razgovori ili poruke od optuženika.
23. Tijekom dokaznog postupka provedeno je psihijatrijsko psihologijsko vještačenje oštećene NŽ po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke dr. Tanji Kosec i stalnoj sudskoj vještakinji psihologijske struke NŽT. Vještačenjem je trebalo utvrditi strukturu ličnosti oštećene, dominantne crte osobnosti, da li se kod iste evidentiraju posljedice eventualnog stresnog događaja te posljedice eventualnog zlostavljanja u djetinjstvu odnosno da li je u tom razdoblju oštećena bila izložena radnjama koje bi negativno utjecale na njezin psihosocijalni razvoj.
23.1 Nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja prileži na listu 429 - 467 spisa. Iz nalaza proizlazi da se kontakt sa oštećenom uredno uspostavlja i održava, nedistancirana je, povremeno obilnije spontane produkcije čime ventilira nelagodu, nižeg je praga tolerancije na frustraciju, slabije emocionalne regulacije, za dob regresivnog ponašanja, ulaže trud prikazati se u socijalno poželjnom svijetlu, višekratno verbalizira sram i kajanje radi učinjenog sa skromnijom emocionalnom pratnjom, misaoni tijek je rigidan no sadržajno ne producira dublju psihopatologiju koja bi upućivala na psihotičnost i odmak od realiteta. Vezano uz osobne anamnestičke podatke vještakinje ističu da razlozi razvoda roditelja nisu jasno objašnjeni te da je djeci prepuštena odluka kako će i s kojim roditeljem živjeti, a takav postupak roditelja da predstavlja inverziju uloga u odnosu roditelj – dijete te nameće djetetu odgovornost s kojom se nije u stanju nositi. U konkretnom slučaju da su djeca odlučila štititi svatko jednog roditelja te se NŽ odlučila za „zaštitu tate“, a Emmin brat za „zaštitu mame“, pritom da je NŽ ušla u simbiotski odnos s ocem, pretjeranu povezanost koja nije dopuštala očevu emocionalnu povezanost s drugim osobama no unatoč takvom odnosu otac je radi posla često bio odsutan te je kontinuirano roditeljstvo bilo narušeno. Proizlazi da je o NŽ brinula baka po ocu, majku je posjećivala no sve navedeno rezultira izraženim buntom u doba adolescencije kada zapušta školovanje te izaziva incident s očuhom. Vještakinje kod NŽ nalaze elemente nesigurne privrženosti što se opisuje kao obrazac odnosa između djeteta i njegovih primarnih skrbnika, odnosno roditelja koji nije temeljen na stabilnosti, povjerenju i osjećaju sigurnosti te nastaje u kontekstu nedostatka dosljedne i odgovarajuće roditeljske skrbi što može uključivati emocionalnu udaljenost te može imati dugoročne posljedice na emocionalni razvoj djeteta, njegovu sposobnost za izgradnju zdravih međuljudskih odnosa i emocionalno reguliranje. U konkretnom slučaju uzroci nesigurne privrženosti proizlaze kako iz odnosa NŽ - majka tako i iz odnosa NŽ - otac. Vještakinje ističu kako analiza obrazaca Emminog ponašanja u razdoblju kasnijeg djetinjstva i adolescencije zadovoljava kriterije za dijagnozu poremećaja u ponašanju F19. koji tip ponašanja uključuje ignoriranje socijalnih normi, indiferentnost prema pravima drugih i manje empatije prema tuđim osjećajima. Obzirom NŽ nije bila u kontinuiranom tretmanu stručnjaka za mentalno zdravlje, maladaptivni obrasci njenog ponašanja su perzistentni pa njezino aktualno psihičko stanje pokazuje karakteristike poremećaja osobnosti, miješani tip 16. Vještakinje ističu da poremećaji osobnosti, uključujući miješani poremećaj mogu uzrokovati dugoročne probleme u životu pojedinca, a liječenje obično uključuje psihoterapiju kako bi se pomoglo osobi u boljoj regulaciji emocija i razvijanju zdravijih obrazaca ponašanja i razmišljanja. U odnosu na NŽ vještakinje ističu da je svjesna problema koji su nastali u prošlosti, posebno tijekom adolescencije kada je izazvala ozbiljan incident s lažnim optužbama prema očuhu te je intervencijama članova obitelji shvatila kako je učinila veliku grešku nakon čega pokazuje djelomičan uvid u svoje postupke. Ulaže velike kognitivne i emocionalne napore u strukturiranje svog života, funkcioniranje u svakodnevici te održavanje stabilnih odnosa sa članovima obitelji i aktualnim partnerom.
23.2 Nastavno vještakinje u nalazu ističu da je oštećena iako aktualno zadovoljava kriterije za dijagnozu poremećaja osobnosti, miješani tip F61, funkcionalna u svakodnevici. U vrijeme inkriminacije zadovoljavala je kriterije za dijagnozu poremećaja u ponašanju F91. u kojem je razdoblju bila akademski i socijalno disfunkcionalna uz antisocijalna obilježja u ponašanju. Nastavno proizlazi da je NŽ radi diskontinuirane roditeljske skrbi, kako od strane majke (postporođajna depresija i razvod roditelja) tako i od strane oca ( odsutnost oca radi posla i razvod roditelja) imala stresan i vrlo otežan psihosocijalni razvoj. Odrastala je bez adekvatne emocionalne potpore, „emocionalno osamljena“ slijedom čega razvija poremećaj u ponašanju koji neliječen prerasta u poremećaj osobnosti, miješani tip. Vještakinje ističu da se kod NŽ ne evidentiraju posljedice eventualno stresnog događaja, nije bila izložena radnjama koje bi negativno utjecala na njen nastavni psihosocijalni razvoj.
23.3 U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja stalna sudska vještakinja psihologijske struke NŽT ( list 478 ) navodi da NŽ ima narušenu emocionalnu racionalnu integraciju što znači sa u odnosu na okolinu teško pokazuje svoje osjećaje, u kontinuitetu je patila od nedostatka emocionalne povezanosti i pažnje, bila je nezadovoljna odnosom koji je razvila s majkom i tu je prilikom vještačenja pronađen okidač za sve što se kasnije dogodilo, pri čemu se misli na optužbe koje su uslijedile. Vještakinja navodi da je NŽ imala određenih problema i s ovisnošću o opojnim sredstvima odnosno sa konzumacijom alkohola te se poremećaj osobnosti razvio kao posljedica nedovoljne skrbi o njenom mentalnom zdravlju još u ranom djetinjstvu što je potom eskaliralo. Navodi da se zaključao o tome da NŽ nije bila izložena radnjama koje bi negativno utjecale na njen psihosocijalni razvoj odnosi na događaje koji su predmet postupka odnosno navodi da nije bila izložena takvom vidu zlostavljanja.
23.4 Stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke dr. Tanja Kosec u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja ( list 485 – 486 ) navodi da je struktura ličnosti NŽ rizična pa se stoga ne može isključiti i zlouporaba sredstava ovisnosti. Navodi da nije stekla dojam da bi kod oštećene postojale suicidalne epizode no da se moglo zaključiti da je imala određena kritična razdoblja, nevoljko je prihvatila vještačenje te je davala uglavnom socijalno poželjne odgovore kojima idealizira sadašnji život. iskazuje da se u odnosu na oštećenu raspolagalo podatkom da se u tri navrata obraćala Nastavnom zavodu za javno zdravstvo i da odlazila psihologu no da se potom prestala javljati pa se ne može govoriti u kontinuitetu u liječenju ili o kontinuiranom terapeutskom radi pa kako nije bilo kontinuiteta niti u roditeljskoj skrbi da je sve rezultiralo dijagnozom poremećaja osobnosti.
24. Sud je odbio dokazne prijedloge optužbe za čitanjem zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od dana 20. studenog 2014. sa lista 32 – 36 spisa, te pregled pripadajućeg elektronskog medija sve vezano uz počinjenje kaznenoga djela opisanog pod točkom 4) obzirom je utvrđeno da je u odnosu na radnje predmetnog kaznenog djela nastupila zastara kaznenoga progona.
25. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka sud je zaključio kako nije utvrđeno da je optuženik ostvario obilježja kaznenoga djela iz članka 158. stavka 1. KZ/11, opisanog pod točkom 1) optuženice.
26. Optuženik TŽ negira počinjenje optuženih kaznenih djela, uključujući i kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. KZ/11, opisanog pod točkom 1) optužnice. Optuženik u obrani tvrdi da je NŽ živjela s bakom koja je bila popustljiva u odgoju, da je Emmina majka inzistirala da ista uči slijedom čega je ona prestala dolaziti k njima u [adresa]. Ističe da se NŽ njemu ispričala nakon što je pušten iz zatvora navodeći da je sve optužbe izmislila i lažirala, isto da je rekla svojoj majci i ocu. Iz obrane optuženika proizlazi da je nakon svega s NŽ u dobrim odnosima.
27. Oštećena NŽ ispitana je putem uređaja za prijenos slike i zvuka 16. siječnja 2015. pored sucem istrage Županijskog suda u Rijeci i tada je teretila optuženika za protupravno postupanje opisano u točki 1) optužnice. Iz njezinog iskaza proizlazi da se o ponašanju optuženika povjerila samo svojoj prijateljici SŽ jer da u odrasle osobe nije imala povjerenja.
28. Međutim ispitana na glavnoj raspravi 19. listopada 2021. oštećena NŽ odstupila je u potpunosti od iskaza kojega je iznosila pred sucem istrage, pri čemu navodi da ništa što je govorila u prethodnom iskazu nije točno, da je takvim iskazom htjela privući pažnju jer je nakon razvoda roditelja imala osjećaj da niti mama niti tata ne žele biti s njom. Na raspravi je iskazala da je nastavila živjeti s bakom dok da joj je očeva partnerica punila glavu s glupostima. Oštećena je na raspravi izričito ustrajala pri tvrdnjama da se optuženik nije ponašao na način kako je to prethodno opisivala.
29. Ispitan u svojstvu svjedoka u prethodnom tijeku postupka ZŽ otac oštećene iskazao je da je odlučio podnijeti kaznenu prijavu nakon što je njegova kći NŽ u nazočnosti svoje prijateljice SŽ tvrdila da je tijekom boravka u [adresa] kod majke bila izložena neprimjerenom postupanju optuženika koji da je njoj i bratu JŽ kao i svojemu sinu puštao filmove pornografskog sadržaja, također da je i vezano za oralni odnos rekla „morala sam mu ga popušiti“, da su za to vrijeme dječaci bili s njom i osumnjičenikom. Iz iskaza svjedoka proizlazi da NŽ nije ispričala „da se morala skinuti, da su se morali i dječaci skinuti, da ih je morala dirati po spolovilima te da nije govorila da bi se optuženik zadovoljavao pred njom i dječacima te nije rekla da ju je optuženik ljubio po spolovilu“. Nastavno svjedok ZŽ iskazao je da je sve što je NŽ ispričala djelovalo nestvarno pa je narednog dana ponovno pokušao razgovarati s NŽ međutim da je počela plakati i tresti se, a kada je pitao da li je sigurna u to što je govorila da je sve potvrdila pa su otišli u prostorije policije podnijeti kaznenu prijavu.
29.1 Iz iskaza svjedoka ZŽ proizlazi da je s NŽ razgovarao dva do tri dana nakon što je podnio kaznenu prijavu te da više nije bio uvjeren da li je sve bilo tako kako je prijavio jer da da je bilo čudno da bi optuženik postupao na takav način odnosno da ono što je NŽ govorila nije mogao povezati s osobom optuženika. Svjedok iskazuje da je NŽ dva do tri dana o tome normalno govorila te nije primijetio da je bila u nekakvom emocionalnom stanju. Nastavno iz iskaz svjedoka proizlazi da je o navedenim situacijama razgovarao i sa svojim sinom HŽT ali da od njega nije dobio nikakve podatke.
30. Ispitan u svojstvu svjedoka putem uređaja za prijenos slike i zvuka malodobni DŽ govorio je samo o jednoj situaciji u kojoj je sa sestrom NŽ i prijateljem JŽ gledao pornografski film navodeći da je za to vrijeme optuženik kuhao i čistio u kuhinju. Malodobni svjedok nije potvrdio iskaza oštećene NŽ kada opisuje događaje na tavanu u kojima je bila izložena seksualnom zlostavljanju od strane optuženika koji je istovremeno inzistirao na seksualno eksplicitnom ponašanju naspram njezinoga brata i njegovoga sina. Nastavno ispitan u svojstvu svjedoka, sin optuženika, malodobni JŽ negirao je da bi prilikom boravka u [adresa] gledao filmove pornografskog sadržaja sa NŽ i njezinim bratom HŽT, s time da svjedok izrijekom negira da bi bio izložen bilo kakvom seksualno eksplicitnom ponašanju dok bi boravio kod oca u [adresa]. Suprotno iskazu koji je iznosila oštećena NŽ prilikom ispitivanja pred sucem istrage svjedoci DŽ i JŽ na raspravi su tvrdili da je postupanje optuženika naspram njih bilo korektno, da im se NŽ nikada nije žalila da bi optuženik naspram nje postupao na neprimjeren način.
31. Iz iskaza svjedokinje EŽ, majka malodobne oštećenice NŽ proizlazi da nema nikakva saznanja o protupravnom postupanju optuženika naspram njezine djece NŽ i HŽT te naspram optuženikovog sina. Nastavno iz iskaza svjedokinje proizlazi da je 11. ožujka 2009. rodila kćerku iz veze s optuženikom te da je potom boravila na dopustu do njezine treće godine života u kojem razdoblju je bila stalno s djecom u kući te se brinula o domaćinstvu. Svjedokinja navodi da joj NŽ nikada nije rekla da bi ju optuženik neprimjereno dirao, da bi tražio da dira svojega brata i njegovog sina HŽT, da bi se on pred njom samozadovoljavao te da joj nikada nije rekla da bi optuženik s njom imao oralni seks niti da bi joj mobitelom slao neprimjerene poruke. Nadalje iz iskaza svjedokinje proizlazi da joj niti njezin sin DŽ nije govorio da bi im okrivljenik stavljao filmove s pornografskim sadržajem. Svjedokinja je na raspravi iskazala da joj je NŽ u veljači 2015. rekla kako je optuženika prijavila iz razloga što nije htjela učiti i dolaziti k njima u [adresa], da se zbog toga ispričala i njoj i optuženiku.
32. Ispitana na raspravi svjedokinja SŽ iskazala je da se više ne sjeća što joj je NŽ govorila unatrag sedam do osam godina te da se ne sjeća što je iskazivala pred sucem istrage međutim iz iskaza kojega je prethodno iznosila proizlazi da joj je NŽ pričala o seksualnom uznemiravanju od strane optuženika koji je inzistirao da ga oralno zadovoljava, nadalje da se optuženik u njezinoj nazočnosti samozadovoljavao te da joj je NŽ proslijedila SMS poruke neprimjerenog sadržaja koje joj je poslao optuženik.
33. Iz iskaza svjedokinje FŽ proizlazi da je NŽ u studenom 2014. svojemu ocu OŽ pokazala poruke koje su bile neprimjerenog sadržaja poput „čekam te u WC-u, skini se i dođi“ ili „Što mi daš ako te izvučem da ovaj vikend izađeš vani“. Nastavno iz iskaza svjedokinje proizlazi da je ona inzistirala da NŽ kaže da li je bilo fizičkog kontakta između nje i očuha pa je ona potvrdila da je od njene sedme godine bilo oralnog seksa u više navrata te da se njezin očuh pred njom i njenim bratom ŽŽ te njegovim sinom VŽ samozadovoljavao kao i da im je pokazivao filmove pornografskog sadržaja. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je smatrala da NŽ govori istinu obzirom je bila uznemirena dok je o navedenom govorila, a narednog dana da je ocu potvrdila da je sve istina pa su otišli sve prijaviti policiji.
34. Iz iskaza djelatnika Osnovne škole Kostrena, JŽT koja je u predmetno vrijeme bila razrednica malodobne NŽ te MŽ koja je bila ravnateljica navedene škole proizlazi da su raspolagale saznanjima da je NŽ u pratnji oca prijavila očuha zbog neprimjerenog dodirivanja i slanja SMS poruka dok pedagoginja škole AŽ navodi da su se obraćali Centru za socijalnu skrb i uputili NŽ u savjetovanje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo ali da je to bilo vezano uz probleme na obrazovnom planu. Dakle, iz iskaza djelatnica osnovne škole koju je pohađala mlt. NŽ proizlazi da sa djevojčicom nisu razgovarale o predmetnim inkriminacijama, njihova saznanja su paušalna te nastavno proizlazi da u predmetno vrijeme stručni djelatnici škole nisu bili stava da je malodobnu NŽ potrebno uključiti u određeni oblik psihoterapeutskog rada.
35. Nastavno nikakva saznanja o radnjama koje su stavljene na teret optuženiku nisu imali djed i baka NŽ po majci, ČŽ i RŽ kao niti njihov sin ĆŽ koji suglasno iskazuju da je optuženik u odnosu prema NŽ uvijek postupao korektno kao i prema njezinom bratu DŽ.
36. Analizirajući sve naprijed izloženo proizlazi da se oštećena NŽ, nije povjerila niti jednoj odrasloj osobi vezano uz seksualno eksplicitno postupanje optuženika iako je bila u prilici to učiniti obzirom je majku u mjestu [adresa] posjećivala samo vikendima dok je ostatak vremena provodila kod bake po ocu ili kod bake po majci u [adresa]. Iz iskaza oca oštećene ZŽ i njegove tadašnje partnerice FŽ proizlazi da je NŽ tek na poticaj i inzistiranje prijateljice SŽ iznijela određene optužbe vezano uz postupanje optuženika nakon čega je njezin otac odlučio sve prijaviti djelatnicima policije.
37. Oštećena NŽ na raspravi kod ovoga suda održanoj 19. listopada 2021. izrijekom je ustvrdila kako su sve optužbe protiv optuženika neosnovane odnosno da je sve što je prethodno govorila neistina, da je to rekla svojim roditeljima i optuženiku kojemu se zbog svega ispričala. Činjenica je da iskaz oštećene koji je iznosila prilikom ispitivanja putem video linka nisu potkrijepili svjedoci DŽ i JŽ, kako prilikom ispitivanja pred sucem istrage tako niti prilikom saslušanja na raspravi, već su oba svjedoka izrijekom tvrdila da se optuženik u odnosu na njih nikada nije ponašao neprimjereno te da im se NŽ nikada nije požalila na optuženikovo postupanje. Analizirajući iskaze svjedoka DŽ i JŽ sud nije stekao dojam da bi govorili neistinu odnosno da bi prikrivali eventualno protupravno postupanje optuženika obzirom su njihovi iskazi suglasni i konzistentni. Svjedok DŽ prilikom saslušanja pred sucem istrage navodi da su jednom prilikom gledali pornografski film koji je stavio optuženik međutim na raspravi svjedok navodi kako se toga ne sjeća. Sud nije stekao dojam da bi navedeni svjedoci u svojim iskazima pogodovali optuženiku, između ostaloga iz razloga što što majka JŽ ujedno i bivša supruga optuženika, GŽ navodi da je njezin sin povremeno posjećivao optuženika i njegovu novu obitelj u [adresa] te da nikada nije isticao nikakve primjedbe vezano uz postupanje optuženika kao niti vezano uz postupanje njegove supruge UŽ. Nastavno ističe da između nje i sina HŽT postoji uzajamno povjerenje te da bi joj dječak zasigurno ispričao da se nešto neprimjereno događalo dok je boravio u posjetu kod optuženika. Svjedok ZŽ, također navodi da je o saznanjima do kojih je došao u razgovoru sa kćerkom NŽ tijekom mjeseca studenog 2014. razgovarao sa sinom DŽ koji je u kontinuitetu boravio sa njegovom bivšom suprugom i optuženikom u [adresa] međutim da od njega nije dobio podatke o neprimjerenom ponašanju optuženika.
38. Analizirajući iskaze svih saslušanih svjedoka zaključuje se da je oštećena NŽ o protupravnom postupanju optuženika razgovarala sa prijateljicom SŽ, sa ĐŽ koja je u predmetno vrijeme bila partnerica njezinoga oca te konačno sa svojim ocem ZŽ i to na poticaj prijateljice SŽ, s time da su prilikom iskazivanja navedeni svjedoci iznosili djelomična saznanja o protupravnom postupanju optuženika, koja saznanja crpe isključivo iz razgovora sa oštećenom. Tako svjedokinja SŽ navodi da joj je NŽ poslala SMS poruke optuženika neprimjerenog sadržaja, da je rekla kako ju je optuženik dirao po leđima i bokovima, da ju je natjerao „da mu puši“, da je bila samo jedna takva situacija međutim da joj NŽ nije rekla da bi optuženik njoj, njenom bratu i svojem sinu pokazivao pornografske filmove. Nastavno da joj je NŽ rekla da se optuženik u više navrata pred njom samozadovoljavao. Svjedokinja ĐŽ navodi da je na nagovor prijateljice SŽ pokazala poruke optuženika koje su bile neprimjerenog sadržaja pa kada je ona inzistirala da NŽ kaže da li je bilo fizičkog kontakta između nje i očuha da je NŽ potvrdila da je od njene sedme godine bilo oralnog seksa u više navrata te da se njezin očuh pred njom i njenim bratom ŽŽ te njegovim sinom VŽ samozadovoljavao i da im je pokazivao filmove pornografskog sadržaja. Iz iskaza svjedoka ZŽ proizlazi da je NŽ pokazala poruke neprimjerenog sadržaja koje je primala od optuženika, da je ispričala da su gledali porno filmove, da su bili prisutni i dječaci, da je u jednom navratu bilo i oralnog zadovoljavanja osumnjičenika kada je imala 8 ili 9 godina, da su za to vrijeme dječaci bili s njom i optuženikom dok da NŽ nije ispričala da se morala skinuti, da su se morali i dječaci skinuti, da ih je morala dirati po spolovilima, da nije govorila da bi se optuženik zadovoljavao pred njom i dječacima te nije rekla da ju je optuženik ljubio po spolovilu. Sud je stava kako na strani oštećene NŽ izostaje konzistentnost vezano uz terećenje optuženika za protupravno postupanje opisano u točki 1) optužnice. Navedeno iz razloga što niti jednom od prethodno navedenih svjedoka nije opisala protupravne radnje optuženika u opsegu u kojemu je njegovo postupanje opisala prilikom ispitivanja pred sucem istrage, osim toga u opisu pojedinih protupravnih radnji postoje odstupanja, pa tako svjedokinji SŽ govori o jednoj situaciji oralnog zadovoljavanja optuženika, svjedokinji ĐŽ govori o više takvih situacija, na različiti način govori o situacijama samozadovoljavanja optuženika te ne govori svim svjedocima o radnjama „diranja dječaka po spolovilima“ na inzistiranje optuženika, o radnjama optuženika u vidu „ljubljenja i lizanja njezinoga spolovila“. Navedena odstupanja u iskazu oštećene svakako umanjuju vjerodostojnost njezinoga iskaza kojega je iznosila pred sucem istrage dok u konačnici i sama svjedokinja NŽ na raspravi dovodi u pitanje istinitost prethodnog iskaza kada navodi da je sve izmislila i da je sa prethodnim tvrdnjama o protupravnom postupanju optuženika nastojala privući pažnju na sebe.
39. Nakon provedenog kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja stalne sudske vještakinje kod NŽ nalaze elemente nesigurne privrženosti što opisuju kao obrazac odnosa između djeteta i njegovih primarnih skrbnika, odnosno roditelja koji nije temeljen na stabilnosti, povjerenju i osjećaju sigurnosti te nastaje u kontekstu nedostatka dosljedne i odgovarajuće roditeljske skrbi što može uključivati emocionalnu udaljenost te može imati dugoročne posljedice na emocionalni razvoj djeteta, njegovu sposobnost za izgradnju zdravih međuljudskih odnosa i emocionalno reguliranje. Vještakinje zaključuju da u konkretnom slučaju uzroci nesigurne privrženosti proizlaze kako iz odnosa NŽ - majka tako i iz odnosa NŽ - otac pa kako je oštećena bila nezadovoljna odnosom koji je razvila s majkom navedeno predstavlja okidač za sve što se kasnije dogodilo, pri čemu se misli na optužbe koje su uslijedile. Iz mišljenja stalnih sudskih vještakinja psihijatrijske i psihologijske struke proizlazi da je NŽ svjesna problema koji su nastali u prošlosti, posebno tijekom adolescencije kada je izazvala ozbiljan incident s lažnim optužbama prema očuhu te je intervencijama članova obitelji shvatila kako je učinila veliku grešku nakon čega pokazuje djelomičan uvid u svoje postupke.
40. Sud rezultate kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja prihvaća u cijelosti, smatra da je vještački nalaz sačinjen objektivno i stručno te da su svi zaključci vještakinja argumentirani na valjan i sudu prihvatljiv način. Rezultati vještačenja upućuju na zaključak da oštećena NŽ nije bila izložena radnjama koje bi negativno utjecale na njen psihosocijalni razvoj odnosno da nije bila izložena takvom vidu zlostavljanja koje je predmet postupka. Cijeneći zaključno mišljenje stalnih sudskih vještakinja psihijatrijsko psihologijske struke proizlazi da je iskaz oštećene NŽ kojega je iznosila pred sucem istrage rezultat stresnog i otežan psihosocijalni razvoj obzirom je odrastala, bez adekvatne emocionalne potpore, „emocionalno osamljena“ slijedom čega razvija poremećaj u ponašanju koji neliječen prerasta u poremećaj osobnosti, miješani tip, slijedom čega na istome nije moguće utemeljiti donošenje osuđujuće presude. U prilog takvog zaključka suda govori i činjenica da stalne sudske vještakinje ističu da se kod NŽ ne evidentiraju posljedice eventualno stresnog događaja, ista nije bila izložena radnjama koje bi negativno utjecale na njen nastavni psihosocijalni razvoj odnosno nije bila izložena događajima koji su predmet postupka.
41. Naime, da bi sud donio osuđujuću presudu potrebno je da je izvan svake sumnje utvrđeno da je optuženik poduzeo radnje koje su inkriminirane u optužnici, odnosno u točki 1) optužnice, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, oštećena NŽ na raspravi je u cijelosti odstupila od iskaza kojega je iznosila pred sucem istrage, kada je teretila optuženika za protupravno postupanje opisano u toči 1) optužnice navodeći da je sve izmislila jer je bila nezadovoljna odnosom majke i oca naspram nje. Nastavno kada se cijene rezultati provedenog kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja iz kojih proizlazi da se u razvoju oštećene NŽ ne nalaze pokazatelji proživljenog traumatskog iskustva koje bi bilo uvjetovano radnjama spolnog zlostavljanja, da je okidač za neosnovano terećenje optuženika vjerojatno bio u narušenom odnosu s majkom te u nedostatku odgoja i pažnje od strane oboje roditelja, uz činjenicu da svjedoci DŽ i JŽ koji su prema prethodnom iskazi oštećene bili nazočni inkriminiranom postupanju optuženika, sve navode iz točke 1) optuženice opovrgavaju, logično je i životno zaključiti kako tijekom dokaznog postupka nisu prikupljeni dokazi iz kojih bi proizlazilo da su u postupanju optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenoga djela iz članka 158. stavka 1. KZ/11 na način kako je to istome u točki 1) optužnice stavljeno na teret. Slijedom izloženoga pozivom na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08 valjalo je donijeti oslobađajuću presudu.
42. Obzirom je optuženi TŽ oslobođen optužbe u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1) optužnice, dok je u odnosu na preostala kaznena djela donijeta odbijajuća presuda zbog nastupa zastare kaznenoga progona, temeljem odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
U Rijeci, 28. travnja 2025.
Sudac za mladež:
Tatjana Čargonja
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- ODO Rijeka
- okr. LŽ
- branitelj Goran Gatara, odvjetnik iz Rijeke
- oštećeni NŽ, DŽ i JŽ, nakon pravomoćnosti
U Rijeci, 24. veljače 2026.
