REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 2269/20-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić u pravnoj stvari tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] protiv tuženika pod 1) ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 5) LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 6) TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 7) ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 8) MFJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 9) VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 10) EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po upravitelju Direkciji za stanovanje d.o.o. [adresa], OIB: 54520279677, [adresa], a upravitelj po pun. Zoranu Ivišu, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2025. g. u prisutnosti tužitelja i zamjenice pun. tuženika, dana 28. travnja 2025. g.,

p r e s u d i o j e :

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženicima od 1) do 10), kao suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] i 3 H u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 15.926,74 EUR sa zateznom kamatom koje teče od podnošenja tužbe do isplate.''.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženicima na ime troškova postupka iznos od 4.125,00 EUR.

Obrazloženje

U podnesku podnesenom ovom sudu dana 24. lipnja 2020. g. u predmetu ovog suda broj Povrv 326/20 tuženik je istakao protutužbeni zahtjev navodeći da u predmetu Povrv 326/20 tužitelji od njega potražuju na ime pričuve iznos od 29.553,56 kn s pripadajućim kamatama, koji iznos da je pogrešno obračunat jer ne odgovara stanju dugovanja tuženika te da je, osim toga, tuženik u predmetnoj zgradi pretrpio znatnu materijalnu štetu zbog prodora vode iz zajedničkih vodovodnih instalacija zgrade te se obratio predstavnici suvlasnika kako bi se navedena šteta sanirala iz sredstava zajedničke pričuve, na što se predstavnica suvlasnika oglušila. U stanu u vlasništvu tuženika, označenom kao S-12, da su popucale cijevi u zidu koje su suvlasništvo svih stanara te je u tom stanu potpuno uništena kupaonica, kao i u stanu označenom kao S-6, koji se nalazi ispod navedenog stana, također u vlasništvu tuženika. Tuženik da je bio prisiljen sam izvršiti popravak svih vodovodnih i električnih instalacija u navedenim kupaonicama te ponovno postaviti keramiku i sanitarije. Istaknuo je da se radi o kategoriziranim apartmanima koji se iznajmljuju i koji, zbog nastale štete, tuženik nije mogao iznajmljivati. U predmetnoj zgradi da je i tri puta došlo do začepljenja kanalizacije izvan zgrade u dijelu za koji se dužna brinuti zgrada, a ne t.d. Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split te je zbog toga tuženiku poplavljena garaža fekalijama u dijelu koji je tuženik napravio kao recepciju za primanje gostiju na način da su uništeni pod, ulaz u recepciju i namještaj u recepciji. Prodor fekalija i začepljenje kanalizacijske cijevi da se dogodio 23. studenog 2018. g., u travnju 2019. g. i 12. svibnja 2019. g. Tuženik da je ponovno pozivao predstavnicu suvlasnika hitno sanirati navedenu štetu i riješiti pitanje kanalizacije koja se začepljuje jer nema dovoljan pad, ali da ponovno nije ništa poduzeto. Ni t.d. Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split da nije ništa poduzelo navodeći da dio cijevi koji je bio začepljen ne ulazi u njihovu nadležnost. Stoga da je tuženik bio prisiljen ponovno sanirati štetu i odčepljivati začepljene kanalizacijske cijevi. Tuženik da je zbog neispravnih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi u suvlasništvu svih stanara pretrpio imovinsku štetu na stanovima S-6 i S-12 te na recepciji odnosno garažnom prostoru u ukupnom iznosu od 80.000,00 kn te štetu zbog nemogućnosti iznajmljivanja apartmana u vidu izgubljene zarade u iznosu od 40.000,00 kn pa je predloženo donošenje presude kojom će se tužiteljima od 1) do 10), kao suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] i 3 H, naložiti isplata iznosa od 120.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu, odnosno protutužbu u predmetu Povrv 326/20, tužitelji u tom predmetu su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da tuženik nije pretrpio bilo kakvu štetu od zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Tuženik da nije slao obavijesti o prodoru vode predstavnici stanara nego da je njegov sin o tome obavijestio predstavnicu stanara 12. svibnja 2019. g. nakon čega je u garsonijeri tuženika napravljen otvor u zajedničkoj vertikali te je utvrđeno da je na mjestu otvora naslonjen rub četvrtaste tuš kade, a predstavnica stanara je o tome obavijestila upravitelja zgrade. Po nalogu upravitelja pregled je obavio vodoinstalater te je utvrđeno da do propuštanja dolazi na cijevi između slavine i kade koja ne spada pod zajedničke instalacije, odnosno u zidu nasuprot vertikale u kojoj se nalaze zajedničke instalacije. Što se tiče začepljene kanalizacije da je tuženik netočno naveo da je do začepljenja došlo u zajedničkom dijelu instalacija jer nitko drugi od suvlasnika nije imao nikakav problem s kanalizacijom u stanovima. Navedeno je da se radilo o istjecanju fekalija u WC školjci u garaži zbog nepropisne i protuzakonite radnje postavljanja i spajanja WC školjke u garaži čime da je tuženik doveo u opasnost ostale vlasnike garaža. Garažni prostor da je u odnosu na stambeni dio zgrade položen na etažu niže pa da spoj na kanalizaciju na toj razini nije tehnički moguće izvesti na siguran način. O prodoru fekalija predstavnica stanara da je obavijestila upravitelja kako bi se poduzele mjere otklanjanja opasnosti za ostale suvlasnike kojima je počinjena šteta jer troškove nastale uklanjanjem opasnosti tuženik, koji da je jedini odgovoran za navedeni događaj, da nije podmirio. Opreza radi tužitelji su se usprotivili i visini štete navodeći da se radi o paušalnom iznosu.

U predmetu Povrv 326/20 donesena je presuda od 27. siječnja 2022. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev koja je postala pravomoćna.

O izjavljenoj protutužbi formiran je poseban predmet koji je dobio broj P 2239/20.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 8. ožujka 2016. g., fotografija predanih u spis uz protutužbu, obračuna servisne usluge t.d. Odvodnja laboratorij d.o.o. Split od 29. travnja 2019. g. i računa broj 416/V01/1 od 2. svibnja 2019. g. i predmeta ovog suda Povrv 326/20. Sud je proveo dokaz uviđajem na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ranka Kurira koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 27. svibnja 2024. g.

Tuženici su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 120.000,00 kn s pripadajućim kamatama, odnosno 15.926,74 EUR s pripadajućim kamatama, a radi se o iznosu troškova koje je tužitelj imao radi štete koju je pretrpio u kupaonicama dva stana i recepciji unutar garažnog prostora zgrade (80.000,00 kn odnosno 10.617,82 EUR) te šteti koju je pretrpio radi gubitka zarade koju je propustio ostvariti iznajmljivanjem apartmana radi štete koja je nastupila (40.000,00 kn odnosno 5.308,91 EUR), a za koju je tvrdio da je posljedica neispravnih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi koje predstavljaju zajednički dio zgrade.

Stoga je mišljenje tužitelja da se radi o šteti koju je potrebno podmiriti iz sredstava zajedničke pričuve.

Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. tog Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Prema st. 3. čl. 90. ZV-a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika uloženom na način da donosi plodove, a prema st. 4. dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova, a ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina.

Stoga je u postupku trebalo utvrditi radi li se o troškovima održavanja zajedničkog dijela nekretnine, jer je tužitelj, zatraživši isplatu iznosa od 80.000,00 kn s pripadajućim kamatama (odnosno iznosa od 10.617,82 EUR s pripadajućim kamatama), u stvari naveo da je platio trošak sanacije kupaonica u svoja dva stana i recepciji koju je izgradio u garažnom prostoru, a koji je inače trebao biti podmiren iz sredstava zajedničke pričuve, odnosno da je postupio po odredbi čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), jer je učinio izdatak koji se po zakonu bio dužan učiniti na teret zajedničke pričuve.

Radi odgovora na navedeno pitanje sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ranka Kurira koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 27. svibnja 2024. g.

Prilikom radnje uviđaja sud je zajedno s vještakom pregledao mjesto na kojem je tužitelj vršio otvor odnosno mjesto gdje je tužitelj vršio spajanje na zajedničku instalaciju (vezano za prodor vode) i WC na etaži garaža gdje je prodrla kanalizacija, utvrđeno je da se ne može vidjeti prijašnje stanje, osim na fotografijama, jer je sve što se pregledava sanirano, da je stan tužitelja položen s ulazom s južne strane zgrade te da je taj stan na etaži garaža, da se nakon izlaska iz tog stana sa sjeverne strane ulazi u prostor garaža te da je zapadno položen sporni WC gdje je bio prodor fekalnih voda koja da je, po tvrdnji tužitelja, nadirala iz tog WC-a. Tužitelj je na pitanje vještaka kako je sanirana šteta odgovorio da je prvo došao netko iz t.d. Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split i pokušao šmrkovima očistiti i odčepiti WC školjku (i to u tri navrata), ali da je to sve bilo privremeno rješenje i da je konačno sve morao sam sanirati. Pregledan je i stan tužitelja na etaži prizemlje I. odnosno WC koji je, po riječima tužitelja, pretrpio najveću štetu radi prodora vode u kojem je tužitelj pokazao gdje se nalaze cijevi od vode cijele zgrade, a na traženje vještaka tužitelj je pokazao da je mjerilo vode za stan u etaži garaža. Nadalje, tužitelj je podsjetio i da je na etaži poviše etaže prizemlje I. isto njegov stan i objasnio da je iz tog stana morao vršiti sanaciju štete jer je u tom stanu otvarao vertikalu gdje su zajedničke instalacije za vodu tako da u tom stanu nije nastala šteta od vode već samo šteta radi sanacije. Vještak je prilikom obilaska stanova izjavio da, ako su mjerila na razini etaže garaža, po njegovom mišljenju ne postoji zajednička vertikala i da bi svakako trebao izvršiti uvid u nacrt zgrade.

U pisanom nalazu i mišljenju vještak Kurir naveo je kojim se podacima i dokumentacijom koristio (fotografije iz spisa i Arhitektonski snimak nezakonito izgrađene građevine studija Marinović d.o.o. Split iz svibnja 2013. g.) te što je pregledao prilikom uviđaja na licu mjesta: prostor u zajedničkoj garaži na etaži suterena koji se sastoji od kupaonice i spavaće sobe te još jednog WC-a u koji se ulazi iz zajedničke garaže i kuhinjskog bloka koji se nalazi u zajedničkoj garaži, prostor stana na etaži prizemlje I. i to kupaonicu u kojoj je nastala šteta od puknuća cijevi i prostor stana na etaži iznad prizemlja I. u kojem se dogodilo puknuće cijevi te zajednička garaža svih stanara u suterenu i to posebno vodovodne instalacije.

Nadalje, vještak je naveo:

-da je prostor u zajedničkoj garaži na etaži suterena koji se sastoji od kupaonice i spavaće sobe te još jednog WC-a u koji se ulazi iz zajedničke garaže i kuhinjskog bloka koji se nalazi u zajedničkoj garaži u projektu označen kao P17, površine 22,76 m², u naravi bio zatvorena garaža u suterenu za smještaj jednog vozila bez da je ucrtan položaj WC školjke, da je taj prostor (P17) pretvoren u apartman sa spavaćom dvokrevetnom sobom i kupaonicom, da je kupaonica dijelom prešla u zajedničku garažu P0, da je hodnik apartmana dijelom dio nekadašnje garaže P17, dijelom dio nekadašnje garaže P18 te da je ostatak nekadašnje garaže P18 i susjedni dio zajedničke garaže P0 pretvoren u stan, da je na fotografijama 1 i 2 vidljivo da su izvedene vodovodne instalacije dovoda i odvodnje za kupaonicu, mali WC i blok kuhinju, kao i instalacije drugog stana ( P18) bez da je poznato tko je, kada i kako izveo te radove,

-da se šteta koja je nastala tužitelju odnosi na stanje prostora prije opisanih radova jer se dogodila u prostoru zatvorene garaže u suterenu, oznake P17, koja je bila prenamijenjena u prostor recepcije (što je prilikom uviđaja prostor spavaće sobe- fotografija 7) te u prostoru zajedničke garaže u suterenu-u njenom zapadnom dijelu,

-da se radi o šteti koja je navodno prouzročena plavljenjem fekalija iz malog WC-a, a prema iskazu tužitelja prilikom uviđaja,

-da u spisu nema dokumentacije o legalitetu malog WC-a u prostoru P17, odnosno da li je taj WC smio biti tu, a niti o legalitetu recepcije u prostoru P17 koji je pretrpio štetu od plavljenja fekalija,

-da je ta šteta navodno nastala zbog začepljenja vanjske fekalne šahte različitim smećem i mineralnom vunom (fotografija 11), kao i zato što cijev, navodno, nema dovoljan pad,

-da uzrok štete na etaži garaža nije mogao nedvojbeno utvrditi jer mu nije dostavljena potrebna dokumentacija i to posebno glavni projekt vodovoda i kanalizacije iz građevinske dozvole za zgradu iz kojeg bi bilo vidljivo mjesto i položaj šahte i cijevi odvodne kanalizacije te padovi (nagibi) cijevi,

-da pregledom na licu mjesta cijevi nisu bile vidljive (zatrpane su) tako da se nije moglo utvrditi koliki je pad cijevi odnosno da li je do začepljenja došlo uslijed nedovoljnog pada cijevi,

-da se kao drugi navodni uzrok plavljenja spominje začepljenje cijevi odnosno otežan protok i to raznim otpadom (mineralna vuna, smeće, fekalni sadržaji i drugo na što da upućuje fotografija 11),

-da podaci u spisu, a posebno fotografija 11 sugeriraju da je začepljenje nastalo u vanjskoj odvodnoj šahti koja da je bila začepljena smećem i ostacima mineralne vune, bez da je razjašnjeno kako je ta mineralna vuna i ostalo smeće dospjelo u odvodnu šahtu,

-da situacija zabilježena na fotografiji 11 (smeće i mineralna vuna u odvodnoj šahti) može biti uzrok začepljenja i plavljenja, iako da nije jasno gdje i kada je ova fotografija snimljena niti kako je mineralna vuna i smeće dospjelo u šahtu i tko je za to odgovoran, kao ni tko se, kako i kada spojio na šahtu,

-da iz cijelog spisa nije jasno da li je začepljena odvodna šahta i cijevi do nje zajednički dio zgrade ili posebni dio zgrade. Naime, da zajednička garaža ima odvode u podu koji služe za situacije kad automobili s mokrim kotačima uđu u garažu (ili za pranje) i da kroz te odvode nije prodirala fekalna kanalizacija već je kroz te odvode fekalna kanalizacija ispuštana van zgrade prilikom pranja (fotografija 9), a fekalna kanalizacija prodirala je kroz WC školjku (fotografija 10) koju je tužitelj navodno sam izveo, a legalitet i tehnička ispravnost tih radova da nije utvrđena,

-da pregledom spisa, fotografija i vlastitim opažanjem nije pronašao uzročno- posljedičnu vezu između štete na etaži garaže i neke radnje (ili propuštanja) od strane tuženika, a jedino što bi se moglo uzeti kao uzrok da je neodržavanje odvodnih cijevi koje da se, inače, uopće ne održavaju već jedino odčepljuju kad se začepe. Drugim riječima, jednom kad se izvedu i prođu tehnički prijem da se sve odvodne cijevi dalje održavaju jedino po prijavi kvara, osim kišnih rešetki, uljnih separatora i pjeskolova, o čemu da se u konkretnom slučaju ne radi,

-da nije utvrdio nikakvu naznaku odgovornosti odnosno propusta projektanta instalacije, nadzornog inženjera, izvoditelja radova ili korisnika zgrade (investitora),

-da nije utvrdio, a niti o tome postoje podaci, da li je šteta na etaži garaže nastajala i prije nego je tužitelj izvršio radove prenamjenu dijela garaže u stanove, niti je poznato kada su izvršeni radovi prenamjene dijela garaže u stanove,

-da u spisu nema podataka o legalitetu zgrade kao cjeline, nema završnog izvještaja nadzornog inženjera, nema primopredajnog zapisnika s atestima i rezultatima ispitivanja vodo-nepropusnosti posebno odvodne kanalizacije, nema podataka o radovima koje je tužitelj sam izveo prilikom prenamjene dijela garaže u stambeni prostor,

-da nije jasno u kojem je trenutku nastalo začepljenje šahte odvodne kanalizacije i tko je za to odgovoran,

-da je, prema podacima iz spisa, tužitelj sam otklonio uzrok začepljenja tako da je otkopao i očistio odvodnu šahtu (fotografija 12) i nakon toga da više nije bilo plavljenja.

Vještak je, nadalje opisao i prostore stanova na etažama prizemlje I. i etaži iznad i to kupaonica u kojima je nastala šteta od puknuća cijevi te je naveo:

-da je pregledao dva apartmana i to jedan u kojem je bila šteta (plave pločice) i još jedan na etaži iznad gdje je pukla cijev (svijetlo smeđe pločice), koji da se tlocrtno nalaze jedan iznad drugog,

-da je šteta u apartmanu na etaži prizemlje I. (plave pločice) vidljiva na fotografijama 14, 15 i 16, a radi se o šteti nastaloj od puknuća vodovodne cijevi u kupaonici na etaži iznad (fotografija 19) odnosno u kupaonici sa smeđim pločicama,

-da se iz priloženih fotografija ne može na jasan i nedvojben način locirati mjesto nastanka štete i uzrok nastanka štete, ali da je na fotografiji 20 vidljivo mjesto gdje je navodno pukla cijev i da se tu nalazi keramička pločica druge boje,

-da se šteta sastojala u popravku vodovodne cijevi i nekoliko pločica u apartmanu iznad i popravku štete u apartmanu ispod na etaži prizemlje I., a nastala je uslijed puknuća vodovodne cijevi u stanu koji se nalazi na etaži iznad,

-da je zajednički dio zgrade, a prema Uredbi o održavanju zgrada (Narodne novine broj 64/97), između ostalog, vodovodne instalacije od glavnog vodomjera za zgradu do odvajanja instalacije za pojedini stan ili drugi posebni dio zgrade odnosno do vodomjera u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade,

-da vodovodne cijevi koje su pukle spadaju u posebni dio stana tužitelja,

-da su na fotografiji 21 vidljivi vodomjeri svih stanova, koji se nalaze u zajedničkoj garaži, da glavni vod predstavlja zajednički dio zgrade, a od vodomjera pa dalje da se radi o posebnom dijelu svakog pojedinog stanara.

Sud je nalaz i mišljenje vještaka Kurira ocijenio objektivnim i stručnim te u cijelosti izrađenim u skladu s dostupnom dokumentacijom te je prihvatio sve zaključke vještaka.

Dakle, zaključak vještaka iznesen u pisanom nalazu i mišljenju može se sažeti na ocjenu da nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između prodora fekalija u prostoru WC-a i nekadašnje recepcije u prostoru garaža zgrade i bilo kakve radnje ili propuštanja suvlasnika odnosno propusta u održavanju instalacija te da je šteta u kupaonicama u stanovima tužitelja u etaži prizemlje I. i etaži poviše te etaže u vezi s puknućem cijevi koja ne predstavlja zajednički dio zgrade već se radi o cijevi koja od glavnog voda na etaži garaža gdje su smješteni vodomjeri svih stanova vodi do stanova tužitelja kao posebnih dijelova zgrade.

Tuženici, očekivano, nisu imali primjedbi ni prigovora na pisani nalaz i mišljenje, dok je tužitelj u pisanim očitovanjima predanim u spis na ročištu od 15. siječnja 2025. g. te od 18. veljače 2025. g. iznio svoje mišljenje o zaključcima vještaka koje ovaj sud nije ocijenio prigovorima na koje vještak može iznijeti bilo kakav odgovor.

Naime, tužitelj je u ovim podnescima, a vezano za uzrok štete na etaži garaža iznio mišljenje da je uzrok plavljenja fekalijama glavna kanalizacijska cijev cijele zgrade, što je mišljenje koje nije podudarno sa zaključcima vještaka te nije predložio da se vještaku postavi bilo kakvo konkretno pitanje. Drugim riječima, da je sud vještaku predočio zaključak tužitelja vještak bi mogao samo ponoviti svoje zaključke, pa je sud ocijenio da tužitelj nije zadovoljan zaključcima vještaka te da smatra da je uzrok štete u prostoru garaža upravo neodržavanje zajedničkih dijelova zgrade, što u postupku nije utvrđeno.

Što se tiče uzroka štete u stanovima na etaži prizemlje I. i etaži poviše tužitelj je naveo da se uzrok štete nalazi u zajedničkoj vertikali poviše stana PR1 koja se nalazi u razini stana PR2 te da se radi o vertikalnoj cijevi koja prolazi od garaže do vrha zgrade u prostoru koji je zajednički za cijelu zgradu, što je u cijelosti proturječno nalazu vještaka o tome gdje se nalaze vodomjeri za stanove, odakle da se protežu cijevi za svaki pojedini stan koje, stoga, ne predstavljaju zajedničke dijelove zgrade. Drugim riječima, cijev koja je pukla i koja je uzrok štete je dio posebnog dijela zgrade u vlasništvu tužitelja. Tvrdeći suprotno, tužitelj nije vještaku postavio bilo kakvo pitanje na koje bi se vještak trebao očitovati.

Primjedbe tužitelja koje su malo konkretnije naravi odnose se na visinu štete odnosno procjenu troškova koje je morao snositi tužitelj radi otklanjanja štete koje sud nije uopće uvažio jer je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim u cijelosti, a budući da je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka Kurira o tome da se šteta koju je pretrpio tužitelj ne odnosi na neodržavanje zajedničkih dijelova zgrade.

Suprotno navodima tužitelja, sud je prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, vodio računa i o tome da tužitelj nije odmah nakon prodora fekalija (etaža garaža) i prodora vode u stanovima pokrenuo postupak osiguranja dokaza već je o šteti samo sačinio fotografije. Stoga je vještak imao uvid u privatne fotografije tužitelja a ne u objektivnu dokumentaciju mjesta štete i eventualnu procjenu uzroka štete odmah nakon nastanka štete.

I ništa manje važno, tužitelj je u prostoru garaža izveo priključak na kanalizaciju za WC školjku koja nije bila predviđena u projektu te bilo kakve posljedice te radnje odnosno tog priključka, a po ocjeni ovog suda, treba snositi isključivo tužitelj s tim da je ocjena suda i da je radi činjenice postojanja tog priključka, a ne radi bilo kakvih propusta tuženika u održavanju glavne kanalizacijske mreže, nastala šteta ne samo tužitelju nego i svim ostalim suvlasnicima u zajedničkom dijelu garažnog prostora, koja, doduše, nije predmet ovog postupka, ali koja se ne može zanemariti.

Tužitelju osim troškova uklanjanja i sanacije štete na prostoru garaža i u stanovima ne pripada ni naknada štete radi izgubljene dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja apartmana jer između te štete i radnji odnosno propusta tuženika nema nikakve uzročno-posljedične veze.

Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa je tužitelja trebalo obvezati na naknadu troškova kojima su bili izloženi tuženici sudjelujući u parnici.

Tuženicima je trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 7. ožujka 2022. g., 19. siječnja 2024. g. i 18. ožujka 2025. g. po 250 bodova (ukupno 1000 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 21. studenog 2023. g. i 15. siječnja 2025. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova).

Ukupan broj bodova (1100 bodova) trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) od 50% i tako dobiveni broj bodova (1650) pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife. Iznos koji se dobije na opisan način (3.300,00 EUR), trebalo je uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 4.125,00 EUR koji predstavlja trošak kojem su bili izloženi tuženici sudjelujući u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

Tuženicima nije priznat trošak sastava podnesaka od 8. siječnja i 5. ožujka 2025. g. i trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer taj trošak, po ocjeni suda, nije bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a niti trošak pristojbe odgovora na tužbu jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23).

U Splitu, 28. travnja 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).