REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac

Poslovni broj: Pp-1262/2025-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Karlovcu, Prekršajni odjel po sucu pojedincu Ljiljani Skale uz sudjelovanje Tee Fišić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SĆ zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu Zakon) pokrenutom povodom optužnog prijedloga PU karlovačke, PP Duga Resa klasa: 211-07/25-5/10009; urudžbeni broj: 511-05-08-25-1 od 17. travnja 2025, nakon provedenog žurnog ročišta s kojeg je javnost isključena dana 22. travnja 2025. u nazočnosti okrivljenika i odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, nadležan u smislu čl. 93., čl. 98. i čl. 222. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 - u daljnjem tekstu PZ-a)

presudio je

okrivljenik SĆ, sin SĆ i S, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], te boravištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, autolimar, zaposlen u MORH-u, mjesečnih primanja od 1.500,00 €, razveden, otac jednog djeteta koje uzdržava, prekršajno kažnjavan,

kriv je

I. zbog toga što dana 16. travnja 2024. u 17,00 sati u Netretiću, Donje Stative kbr. 37 B, pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,22 g/kg počinio fizičko nasilje u obitelji na način da je otvorenim dlanom udario svoju kći OĆ (r. 2011.) u predjelu glave kojom prilikom ista nije zadobila tjelesne ozljede, a sve iz razloga jer je OĆ neposredno prije toga sa svoje obje ruke udarila svog oca SĆ po rukama te mu pri tome izbila mobitel, postupajući suprotno odredbi čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

čime je počinili prekršaj kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona, pa se

II. temeljem navedenog propisa

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u iznosu od 1.700,00 € (tisućusedamstoeura).

III. Temeljem odredbe čl. 40. PZ-a okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je bio uhićen od 16. travnja 2025. u 22,51 sat do 17. travnja 2025. u 10,00 sati kada je doveden pred sud kao iznos od 79,64 €, tako da okrivljeniku preostaje za platiti novčana kazna u iznosu od 1.620,36 €.

IV. Okrivljeniku se odobrava plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 5 (pet) mjeseci, na broj računa primatelja u korist Državnog proračuna RH.

V. Ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) mjeseci po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 1.080,24 € smatrati će se da je kaznu u cijelosti platio.

VI. Temeljem čl. 34. st. 2. PZ-a ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ista će biti naplaćena prisilno u cjelokupnom iznosu od 1.620,36 €.

VII. Temeljem odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se izriče zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 (šest) mjeseci računajući od pravomoćnosti presude, a koju će izvršiti pravna ili fizička osoba osposobljena za provođenje psihosocijalnog tretmana.

VIII. Temeljem čl. 138., čl. 139. i čl. 140. PZ-a okrivljeniku se nalaže dužnost plaćanja troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 € u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom u smislu čl. 152. st. 4. PZ-a naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Duga Resa podnijela je 17. travnja 2025. optužni prijedlog klasa: 211-07/25- 5/10009; urudžbeni broj: 511-05-08-25-1 protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Kako je okrivljenik uhićen dana 16. travnja 2025. i doveden pred sud dana 17. travnja 2025. proveden je žurni prekršajni postupak.

3. Na ročištu održanom dana 17. travnja 2025. predstavnik ovlaštenog tužitelja izmijenio je optužni prijedlog glede prijedloga prekršajnih sankcija na način da je umjesto predložene novčane kazne u iznosu od 1.700,00 € za djelo prekršaja za koje se okrivljenika tereti zatražio sankcioniranje okrivljenika izricanjem kazne zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana.

4. Okrivljenik se na ročištu branio šutnjom, a sud je procijenio da je ispitivanje mlt. OĆ putem stručne osobe nepravne struke nužno za donošenje meritorne odluke, uslijed čega je slijedeće ročište zakazano za 22. travnja 2025. do čijeg je održavanja okrivljeniku izrečena mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja kćeri OĆ na udaljenost ne manju od 100 (sto) metara gdje god da se istovremeno zateknu, kao i mjera zabrane uznemiravanja i uhođenja iste u trajanju od 15 (petnaest) dana, računajući od dana održavanja ročišta.

5. Na ročištu održanom 22. travnja 2025. okrivljenik je u svojoj obrani iskazao da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret podnesenim optužnim prijedlogom. Njegova kći OĆ dijete je s posebnim potrebama koja ima povremene ispade bijesa i kritične zgode bila ga je počela udarati sa svoje obje ruke tako da mu je izbila mobitel a okrivljenik je na to reagirao na način da ju je povukao za uho da se smiri i da prestane divljati, dok je osporavao da bi je udario otvorenim dlanom ruke, tvrdeći da to ne odgovara istini. Kritične zgode okrivljenik i njegova kći OĆ bili su sami u kući u kojoj su kći i njena majka podstanarke. U tom trenutku okrivljenikova je bivša supruga pozvala kćer telefonom, a ona je plakala i supruga se pobojala da okrivljenik divlja po kući te je pozvala policiju, dok drugo nije imao ništa za iskazati, niti je imao dokaznih prijedloga.

5. U nastavku postupka ispitana je maloljetna svjedokinja – žrtva nasilja OĆ, te je njezin iskaz sadržan na cd mediju koji je sastavni dio spisa.

6. Ispitivanje svjedokinje – žrtve nasilja provedeno je putem video linka pri čemu je ista, nakon što je upozorena naprava i obveze koja proizlaze za nju iz statusa svjedoka, ispitivana uz pomoć psihologinje GĆ, kao djelatnice nepravne struke. Upitana o samom događaju mlt. svjedokinja je iskazala da je kritične zgode bio došao njen tata i okrivljenik u ovom postupku, da ju nije pustio na igralište i da ju je u jednom trenutku lupio dosta jako po glavi, a da mu je ona bacila mobitel te da joj se obraćao riječima; "Jebo ti O mater, još ću te lupiti!". Potom navodi da je došao njen djed a da ju je telefonom nazvala majka koja je čula da jako plače, te je majka pozvala policiju koja je došla zajedno sa hitnom pomoći. Upitana kako je došlo do svađe, odnosno sukoba sa tatom, maloljetna svjedokinja nije ništa htjela iskazati. Na postavljana pitanja vezana za njen boravak u školi, čiji je zadatak bio da se stekne uvid u način razmišljanja maloljetnice, ista je iskazala da joj je u školi dobro i da tamo želi ostati dok ne završi osmi razred, a da bi potom išla u Karlovac se školovati za tehničarku. Na upit kako se slaže sa ostalim učenicima iskazala je da ju oni tračaju, da se nitko s njom ne želi družiti i da ju ignoriraju jer je bolesna.

7. Okrivljenik nije imao pitanja za maloljetnicu, nego je njenom iskazu prigovorio u cijelosti, a sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: Obavijest okrivljeniku serijskog broja [serijski broj] (list 3), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 4-5), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje OĆ uz zz (list 6-8), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje DĆ (list 9-11), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika serijskog broja [serijski broj] (list 12), prijavu HMP )list 13), Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitnom (list 14), Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 15-16), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji (list 17-20), Izviješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji ev. broja 6-198/2025 (list 21-23), Izviješće o uhićenju (list 24-25), sve od 16.04.2025., te se čita medicinska i druga dokumentacija za dijete OĆ dostavljena sudu putem e-maila koja sadrži i socijalnu anamnezu, kao i potvrdu iz PE za okrivljenika.

8. Kako okrivljenik nije imao primjedaba na sadržaj izvedenih dokaza niti daljnjih dokaznih prijedloga, to je dokazni postupak dovršen, a u svom završnom govoru tužitelj je ostao kod optuženja, a u svojem završnom govoru je u cijelosti ostao kod iznesene obrane.

9. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je okrivljenika SĆ oglasio krivim te kaznio po čl. 22. st. 5. Zakona od zaštiti od nasilja u obitelji.

10. Odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika utemeljena je na svim provedenim dokazima u postupku cijenjenima pojedinačno i zbirno.

11. Okrivljenik se tijekom postupka branio na način da je iskazao da se ne osjeća krivim, a nije bilo svjedoka komunikaciji između okrivljenika i mlt. OĆ kritične zgode jer su bili sami u kući.

12. Maloljetna svjedokinja događaj je opisala na način da je tvrdila da ju je otac udario otvorenim dlanom ruke po glavi, a nakon što mu je prethodno bacila mobitel, te da ju je psovao, dok je okrivljenik na istu okolnosti iskazao da ga je kći bila počela udarati sa obje ruke tako što mu je izbila mobitel iz ruke, a na što ju je on povukao za uho s namjernom da ju smiri.

13. Okrivljenik je neposredno nakon događaja, dok je bio ispitivan u svojstvu osumnjičenika, događaj opisao na način da je došao po svoju kći OĆ u caffe bar u kojem radi njegova bivša supruga, a da je mlt. OĆ cijelim putem plakala i vrištala govoreći da ne želi ići kući, te da je nastavila sa vrištanjem i kada su došli pred vrata kuće jer nije htjela ući u kuću. Potom mu je bacila mobitel i počela ga udarati rukama i nogama, a nakon čega ju je povukao za uho i malo lupio po glavi da se smiri,a nakon čega je došao djed djevojčice i bila pozvana policija.

14. Mlt. OĆ kao žrtva nasilja u policijskoj postaji je ispitana u nazočnosti majke i zakonske zastupnice te je iskazala da je kritične zgode njen otac SĆ došao po nju u caffe bar Mondekar gdje majka radi i odvezao ju kući. Već tijekom puta kući zvala je majku jer da joj je tata rekao da će ju povući za uši ako ode susjedu i ako ne bude slušala, a nakon čega je njena majka smirivala oca. Kada su došli kući ocu nije htjela otključati vrata jer je u kući željela biti sama, pa mu je rekla da on ide kući jer će mu ona lupiti šamar. Nakon toga otac je nju udario rukom po glavi a ona mu je izbila mobitel iz ruke na što joj je rekao da ona više nikada neće dobiti mobitel, nakon čega tvrdi da je njen otac nazvao majku a ne ona, koja je pozvala policiju. Indikativan je bio iskaza maloljetnice u kojem navodi da ju majka nije tukla niti ozlijedila na bilo koji način, a što da je slučajno rekla policiji jer se zabunila.

15. Majka djevojčice DĆ, iako nije bila nazočna zbivanjima između maloljetne kćeri i njenog oca, sa djevojčicom je, a nakon što je po nju prethodno došao otac u caffe bar u kojem majka radi, tvrdila da djevojčica nije htjela ići sa ocem kući, a nagovorila ju je tako što joj je rekla da će s njom razgovarati preko mobitela kada dođe kući. Po njihovom dolasku kući, a tijekom razgovora preko okrivljenikovog mobitela, čula je samo plač, da bi joj se onda javio bivši suprug govoreći joj da ga kći ništa ne sluša i da ju je lupio, a nakon čega je svjedokinja pozvala policiju.

16. Iz ostalih priloga spisu proizlazi da je okrivljenik kritične zgode u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 0,22 g/kg, dok iz rezultata liječničkog pregled HMP proizlazi da je pregledana mlt. OĆ na traženje policije kod koje nisu nastupile tjelesne ozljede.

17. U Izviješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji koje su sačinili policijski službenici PP Duga Resa navedeno je da su dolaskom na mjesto događaja od maloljetnice došli do saznanja da ju je otac SĆ lupio otvorenim dlanom po glavi, a da je i sam iskazao da nije znao kako smiriti kćer pa da ju je i on samo malo lupio po glavi.

18. Iz Izviješća o uhićenju sud je utvrdio da je okrivljenik kritične zgode uhićen 16. travnja 2025. u 22,51 sati te priveden pred sud idućeg dana, te mu je vrijeme uhićenja uračunato u kaznu za počinjeni prekršaj.

19. Na traženje suda pribavljena je dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područnog ureda Duga resa, u čijem je tretmanu obitelj SĆ, te su dostavljeni zapisnici o ispitivanju roditelja djevojčice vezano za njene prijave protiv oba roditelja, kao i nalaz i mišljenje liječnika psihijatara iz Opće bolnice u Karlovcu kod kojih se dijete liječi. Na spis je priloženo i otpusno pismo Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 04. ožujka 2025. kao i socijalna anamneza.

20. Iz navedenog otpusnog pisma proizlazi da djevojčica boluje od epilepsije i umjerene duševne zaostalosti, da je ekstremno niske intelektualne efikasnosti i reduciranog intelektualnog funkcioniranja. Kao dijete s posebnim potrebama uz pomoć asistenta u nastavi pohađa osnovnu školu u Netretiću.

21. Iz nalaza i mišljenja stručnih službi koje su se sa djevojčicom bavile i priložene socijalne anamneze proizlazi da ima nagle promjene raspoloženja, da je prethodno neosnovano prijavljivala roditelje za nasilničko ponašanje u odnosu na nju, te da postoje pokazatelji pogoršanja njenog zdravstvenog stanja jer je verbalno napadala liječnicu i medicinsku sestru, u tri navrata sudjelovala u vršnjačkom nasilju u školi kao počiniteljica, te da je po mišljenju nadležnih tijela djevojčici potreban smještaj u adekvatnoj ustanovi obzirom na sve učestalije poteškoće u ponašanju, kako u školi tako i u svakodnevnom funkcioniranju (neosnovanim pozivanjem hitnih službi, neistinitim prijavama o požaru i dr.) te obzirom na sve učestalije agresivne ispade, kao i na prijetnju suicidom.

22. Kako među roditeljima ne postoji suglasnost glede smještanja djevojčice u ustanovu gdje bi se njome bavile stručne službe to živi sa majkom a otac je povremeno posjećuje, te je i prilikom takvog kontakta došlo do događaja zbog kojeg se postupak vodi.

23. Iz službene zabilješke Hrvatskog centra za socijalni rad od 21. ožujka 2025. proizlazi da je temeljem provedenog psihologijskog intervjua procijenjeno da maloljetnica nema u cijelosti razvijenu vremensku orijentaciju, da ne razumije i ne shvaća uzročno – posljedične veze te da ne razlikuje pojam laži od istine.

24. Obzirom na sva dobivena saznanja od strane stručnih osoba, te na rezultate provedenog dokaznog postupka u ovom predmetu sud je ocijenio da je kritične zgode ipak došlo do nasilničkog ponašanja oca SĆ prema kćeri OĆ, do kojeg je došlo na način da je maloljetnica prethodno svojim objema rukama udarila svog oca SĆ po njegovim rukama kojom prilikom mu je iz ruku izbila mobitel, a na što je on refleksno reagirao tako što ju je udario otvorenim dlanom svoje ruke po njenoj glavi (i povukao ju za uho) u pokušaju obuzdavanja, iako navedena radnja nije obuhvaćena činjeničnim opisom djela u optužnom prijedlogu.

25. Nesporno je obiteljska situacija vrlo složena zbog bolesti maloljetnice ali je kritične zgode ipak došlo do primjene fizičke sile od strane oca prema maloljetnoj kćeri OĆ uslijed koje nisu nastale posljedice u vidu tjelesne ozljede, uslijed čega je sud okrivljenika zbog postupanja suprotnog odredbi čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji oglasio krivim i kaznio po čl. 22. st. 5. istog Zakona, jer je djelo počinjeno na štetu maloljetne osobe i to djeteta s posebnim potrebama.

26. Donoseći odluku o visini kazne okrivljeniku, sud obzirom na okolnosti pod kojima je do prekršaja došlo nije prihvatio prijedlog tužitelja o izricanju zatvorske kazne, ocjenjujući da će se u konkretnom slučaju i novčanom kaznom ostvariti svrha prekršajnih sankcija, pri čemu je olakotno cijenio djelomično priznanje okrivljenika o ostvarenom neželjenom tjelesnom kontaktu s djetetom u vidu povlačenja za uho, dok je otegotno cijenjena prethodna prekršajna kažnjavanost.

27. Okrivljeniku je stoga izrečena novčana kazna u zakonskom minimumu od 1.700,00 €, u koju je uračunato vrijeme za koje je bio uhićen kao iznos od 79,64 €, tako da okrivljeniku ostaje za platiti novčana kazna u iznosu od 1.620,36 €.

28. Obzirom na visinu kazne koja prelazi okrivljenikova mjesečna primanja istome je odobreno njeno plaćanje u roku od 5 (pet) mjeseci, pri čemu je upozoren da će se, ukoliko u istom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je kaznu u cijelosti platio.

29. Okrivljeniku je temeljem čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 (šest) mjeseci koju će po pravomoćnosti presude izvršiti pravna ili fizička osoba osposobljena za provođenje psihosocijalnog tretmana.

30. Provođenje navedene zaštitne mjere sud smatra nužnim radi prevencije djela prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret jer je, neovisno o tome hoće li mlt. OĆ biti smještena u ustanovu ili nastaviti živjeti sa majkom, potreban posebno senzitivan pristup djetetu s posebnim potrebama radi ostvarivanja osobnih kontakata.

31. Trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 € određen je prema trajanju i složenosti postupka.

U Karlovcu 28. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Tea Fišić,v.r.

Ljiljana Skale,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu i to u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se ulaže pismeno u dva istovjetna primjerka putem ovog suda.

Dostaviti:

1. okrivljeniku,

2. žrtvi nasilja po zz,

3. tužitelju,

4. spis.