REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-3478/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Jankomir 25, kojega zastupa punomoćnik Tin Stipeč, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Orehovec & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb da tužitelju, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, isplati iznos od 3.972,47 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, da tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, nadoknadi parnični trošak u iznosu 1.750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do namirenja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 13.340,39 eura u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju otvorenog postupka javne nabave Grad Zagreb odlukom o odabiru odabrao ponudu tuženika povodom koje je imovina osiguranika, ovdje tužitelja, osigurana prema tablicama predmetne natječajne dokumentacije osiguranika. Na temelju spomenute odluke o odabiru tužitelj je 3. lipnja 2019. sklopio s tuženikom Okvirni sporazum za uslugu osiguranja Grupa 1 – Osiguranje imovine od odgovornosti, kasko osiguranje cestovnih i tračnih vozila, Grupa 2 – osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od odgovornosti od upotrebe tračnih vozila (dalje u tekstu Okvirni sporazum). Okvirni sporazum je sklopljen na razdoblje od 3 godine te su povodom istoga tužitelj i tuženik sklapali ugovore o pružanju usluga, kako je to pobliže specificirano u tužbi. Između ostalog, sklopljene su i police osiguranja kojima su pokriveni rizici od potresa propisane jačine pa tako je tuženik bio u obvezi naknaditi uništenu i oštećenu osiguranu imovinu uslijed potresa, uz limit pokrića od 66.361.404,21 eur po štetnom događaju kao gornju granicu obveze osiguratelja za osigurane slučajeve unutar jedne godine osiguranja. Po predmetnim policama ugovorena je odbitna franšiza po štetnom događaju od 5% iznosa štete u minimalnom iznosu od 13.272,28 eura do maksimalnog iznosa 663.614,04 eura. Predmet potraživanja u ovom sporu je uslijed potresa koji se dogodio 29. prosinca 2020. kod grada Petrinje te je tužitelj dana 24. veljače 2021. temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] prijavio štetu na objektu - skladišnoj hali broj XII u Zagrebu, Slavonska avenija 52 a. U daljnjim navodima tužbe obrazlaže kronologiju po spomenutom štetnom događaju pa tako da je tuženik 20. kolovoza 2021. utvrdio osnovani tužbeni zahtjev po polici osiguranja u iznosu od 93.549,22 kn. Obrazlaže i iznosi ugovorene uvjete polica te ističe da je tužitelj pravovremeno prijavio štetu i potraživao naknadu iznosa koji su potrebni za sanaciju predmetnog objekta skladišne hale da bi je doveo u stanje u kojem je bila prije oštećenja uzrokovanog osiguranim štetnim događajem. Ističe da tuženik nije udovoljio predmetnom zahtjevu iz razloga što je iznos procijenjenog troška sanacije pogrešno umanjio za procijenjenu istrošenost predmetnog objekta od 36,57%. Tužitelj u tužbi iznosi izračun odštete te u tužbi precizira iznos od 13.340,39 eura koji predstavlja preostali iznos odštete koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime isplate osigurnine do punog iznosa. Predlaže da sud naloži tuženiku plaćanje preciziranog iznosa tužitelju, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 25. veljače 2021., kao i prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba manjkava budući da tužitelj nije dostavio dokaze kojima potkrjepljuje činjenice na koje se poziva. Ukazuje nespornim da je tužitelj s tuženikom u trenutku nastanka osiguranog rizika, potresa od 29. prosinca 2020., imao sklopljenu policu osiguranja imovine broj 078700060743 za osiguranje od rizika potresa. Upire na primjenu odredaba Tehničke specifikacije, podredno i ostale opće, posebne dopunske uvjete i klauzule osiguranja. Osvrće se na odbitnu franšizu po štetnom događaju u iznosu od 5% od štete. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, osporava trošak sanacije oštećenja predmetnog objekta prema priloženoj ocjeni postojećeg stanja građevinske konstrukcije. Upire na to da je nužno da osiguranik dokaže da su štete nastale kao isključiva i izravna posljedica rušenja ili oštećenja izazvanih potresom. Osporava činjenične navode tužbe u pogledu načina obračuna o obimu visine nastale štete koju tužitelj povezuje sa štetnim događajem te se protivi zahtjevu za isplatom daljnje osigurnine u iznosu od 13.340,39 eura. Navodi da tuženik ne raspolaže podacima o održavanosti predmetnog objekta prije nastanka osiguranog rizika te smatra nužnim provođenje građevinskog vještačenja. U odnosu na zakonske zatezne kamate ističe da tužitelj nema pravo na njih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, već od dana presuđenja, budući da tužitelj tužbom potražuje iznos osigurnine prema sadašnjim cijenama oštećenja, a ne prema cijenama važećim u vrijeme nastanka osiguranog slučaja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka uz pripadajuću zateznu kamatu.

3. Tužitelj je podneskom od 27. svibnja 2024. obavijestio sud da je zaprimio tuženikovu uplatu od 15. svibnja 2024. u iznosu od 13.340,39 eura na ime potraživanog iznosa glavnice te je istaknuo da povlači tužbu za iznos od 13.340,39 eura, dok ustraje s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos. Uz podnesak prilaže obračun zakonskih zateznih kamata, a koje teku od 25. veljače 2021. pa do isplate 15. svibnja 2024., u ukupnom iznosu od 3.972,47 eura.

4. Na ročištu održanom 17. ožujka 2025. tuženik je istaknuo da pristaje na povlačenje tužbe u iznosu od 13.340,39 eura.

5. Sukladno članku 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/21, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), tužba se može povući, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, valjalo je riješiti kao u izreci ovog rješenja.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa te sve priložene dokaze.

8. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama je nesporno da je nastao osigurani slučaj sukladno polici osiguranja koju su ugovorili i da je za osigurani slučaj tuženik tužitelju platio iznos od 13.340,39 eura, na ime glavnice. Među strankama je nesporno da tužitelj pored glavnice ima pravo i na isplatu zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos glavnice. Među strankama je sporan početak tijeka zateznih kamata, a samim time i visina zateznih kamata.

10. Tuženik je zakasnio s ispunjenjem obveze pa duguje zatezne kamate koje teku počevši od prvog dana nakon dospijeća obveze do dana isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Stopa zatezne kamate određena je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

11. Prema odredbi članka 943. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (stavak 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (stavak 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stavak 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (stavak 4.).

12. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je po predmetnom štetnom događaju tužitelj prijavio štetu tuženiku dana 24. veljače 2021. (proizlazi iz obavijesti o isplati odštete koju je tuženik priložio uz odgovor na tužbu – list 200 spisa). Tuženik je tužitelju isplatio osigurninu za predmetni osigurani slučaj dana 15. svibnja 2024. (proizlazi iz potvrde o izvršenom nalogu koju je tuženik priložio uz podnesak od 16. svibnja 2024.

– list 294 spisa).

13. Budući da tuženik svoju obvezu nije ispunio u rokovima predviđenim člankom 943. ZOO-a, u skladu sa stavkom 4. tog članka zakona duguje tužitelju zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju.

14. Iz takvog stanja stvari, a koje tuženik nije osporio, već ga je potkrijepio navedenim i priloženim dokazima uz svoje podneske (list 200 i list 294 spisa), sud je utvrdio dospijeće tuženikove obveze isplate osigurnine tužitelju s danom 25. veljače 2021. Stoga je, tužiteljev izračun tijeka i visine zateznih kamata priložen uz podnesak od 27. svibnja 2024. (list 300 spisa) točno sačinjen i na zakonu osnovan, budući da zatezne kamate teku od dana dospijeća 25. veljače 2021. pa do isplate 15. svibnja 2024. te je iz obračuna vidljivo da je primijenjena stopa propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

15. Tuženikov dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja tijeka i visine zakonskih zateznih kamata, a s obzirom na to da je visinu osporio iz razloga što je osporio početak tijeka zateznih kamata, sud nije proveo jer se radi o pravnim pitanjima. Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U konkretnom slučaju, početak tijeka kamata je reguliran člankom 943. stavkom 4. ZOO- a, a stopa zateznih kamata je regulirana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

16. Što se tiče zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.972,47 eura, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika nakon povlačenja tužbe i koji je precizirao svojim podneskom predanim sudu dana 24. svibnja 2024., valja reći da tužitelju pripadaju zatezne kamate na taj iznos tekućim od dana 24. svibnja 2024., odnosno od trenutka kada je taj zahtjev postavljen. Navedeno iz razloga što tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje koje je prethodilo trenutku u kojem je takav zahtjev postavljen.

17. Naime, po prestanku glavne tražbine zatezne kamate se mogu osamostaljivati i obračunati kao glavna tražbina. Na tu tražbinu se može zahtijevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovom isplatom. Navedeno iz razloga što tužitelj nije bio ovlašten zahtijevati isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu dok god je postojala glavna tražbina, budući da su kamate sporedna tražbina. Nakon ispunjenja glavne tražbine zatezne kamate se mogu osamostaliti i zahtijevati u apsolutnom iznosu, a od dana podnošenja zahtjeva se na taj iznos mogu zahtijevati procesne kamate.

18. Slijedom navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke presude.

19. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Tužitelju je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 16. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 eura, u skladu s Tbr. 8. trošak sastava podneska od 24. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 17. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura sve uvećano za PDV (25%) što ukupno iznosi 1.750,00 eura. Budući da je vrijednost predmeta spora prvotno iznosila 13.340,39 eura, a od dana podnošenja podneska od 24. svibnja 2025. iznosi 3.972,47 eura, to je iznos pojedinih radnji odmjeren u skladu s navedenim, ovisno o tome u kojem trenutku su te radnje poduzete. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu jer nije pristupio tom ročištu.

21. Zatezne kamate na trošak parničnog postupka pripadaju tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12 i 93/14 – dalje: OZ) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a s obzirom na to da tužitelj potražuje zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku