1

Poslovni broj 80 Gž-3809/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-3809/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

         Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. (OIB …), iz Z.1, J. G.1 (OIB …) iz Z.1, Z. I. (OIB …) iz Z.1, I. J. (OIB …) iz Z.1, R. M. (OIB …) iz Z.1, S. O. (OIB …) iz Z.1, Š.-I. P. (OIB …) iz Z.1, M. P.1 (OIB …) iz Z.1, M. P.2 (OIB …) iz Z.1, R. P. (OIB …) iz S., D. T. (OIB …) iz Z.1, B. T. (OIB …) iz Z.1, Z. T. (OIB …) iz Z.1, P. T. (OIB …) iz Z.1, I. S.1 (OIB …) iz Z.1, K. S. (OIB …) iz Z.1, Z. V. (OIB …) iz Z.1, M. B. (OIB …) iz Z.1, I. B. (OIB …), K. B.1 (OIB …) iz Z.1, L. B. (OIB …) iz Z.1, M. D. (OIB …) iz Z.1, D. E. (OIB …) iz Z.1, M. L. (OIB …) iz Z.1, A. K. P. (OIB …) iz Z.1, D. K. (OIB …) iz Z.1, V. H. K. (OIB …) iz Z.1, V. M.-Š. (OIB …) iz R. G., M. N. (OIB …) iz Z.1, D. P.1 (OIB …) iz Z.1, B. R. (OIB …) iz Z.1, J. S. (OIB …) iz Z.1, I. S.2 (OIB …) iz Z.1, M. V. (OIB …) iz Z.1, Z. V. (OIB …) iz Z.1, H. Z. (OIB …) iz Z.1, E. B. (OIB …) iz Z.1, D. Dž. (OIB …) iz Z.1, D. D. (OIB …) iz Z.1, M. F. (OIB …) iz Z.2, A. J. M. (OIB …) iz S., T. K. (OIB …) iz Z.1, J. K. (OIB …) iz Z.1, V. M. (OIB …) iz D. R., N. M. (OIB …) iz D. R., J. P. (OIB …) iz S. B., M. P.3 (OIB …) iz Z.1, B. P. (OIB …) iz Z.1, D. P.2 (OIB …) iz P., Ž. P. (OIB …) iz Z.1, Z. R. (OIB …) iz Z.1, A. Š. (OIB …) iz Z.1, E. T. M. (OIB …) iz Z.1, M. A. J. (OIB …) iz S., A. B. (OIB …) iz Z.1, K. B.2 (OIB …) iz Z.1, Z. B. (OIB …) iz Z.1, S. D. (OIB …) iz Z.1, T. F. (OIB …) iz Z.1, A. F. (OIB …) iz Z.1, J. G.2 (OIB …) iz Z.1, M. G. (OIB …) iz Z.1, M. H. (OIB …) iz Z.1, K. - S. d.o.o. za trgovinu na veliko i malo (OIB …), Z.1, N. K. B. (OIB …) iz Z.1, K. L. (OIB …) iz D., Đ. N. (OIB …) iz V., A. N. (OIB …) iz Z.1, M. P.4 (OIB …) iz Z.1, I. R. (OIB …) iz Z.1, E. S. (OIB …) iz Z.1, D. V. (OIB …) iz Z.1, V. R. (OIB …) iz Z.1, koje zastupa punomoćnica T. P., odvjetnica u Z.1, protiv tuženika R. U. (OIB …) iz Z.1, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-350/18-37 od 28. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-350/18-37 od 28. travnja 2023.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke  prihvaćen zahtjev tužitelja za iseljenje iz zajedničkih prostorija pobliže opisanim u toj točki izreke i predaju u posjed.

    Pod točkom II. izreke je tužiteljima dosuđen parnični trošak.

 

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, podredno ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je predaja u posjed nekretnine, u naravi zajednički prostor u prizemlju stambene zgrade koje su tužitelji suvlasnici, a koji prostor drži u posjedu tuženik bez pravne osnove.

 

5. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade u kojoj je nalazi zajednički prostor-stan u kojem tuženik stanuje bez pravne osnove

-da je između tužitelja kao suvlasnika zgrade i tuženika bio sklopljen ugovor o najmu na jednu godinu i taj je ugovor istekao 31. prosinca 2010. nakon čega je tuženik nastavio koristiti stan za stanovanje.

 

6. Prvostupanjski sud je temeljem utvrđenih činjenica prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredaba čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

 

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ocijenio kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, razlozi iznijeti u prvostupanjskoj presudi odgovaraju stanju spisa, sadržaju isprava i dokaza izvedenih tijekom postupka. Pored toga, do svog uvjerenja o bitnim činjenicama prvostupanjski sud je došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

 

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor aktivne legitimacije, prigovor prava na dom i prigovor retencije kao neosnovane.

 

9. Naime, prigovor aktivne legitimacije tužitelja prvostupanjski sud je otklonio na pravilan način jer je uvidom u izvadke iz zemljišne knjige i knjige položenih ugovora utvrdio da su tužitelji upisani kao vlasnici stanova stambene zgrade.

 

10. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno otklonio i prigovor prava na dom kojom prilikom se pozvao na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka (primjerice broj U-III5917/2013 od 23. svibnja 2014.), te podudarnom pravnom shvaćanju u presudama Europskog suda za ljudska prava (Orlić protiv Republike Hrvatske, broj 48833/07 od 21. lipnja 2011., Bjedov protiv Republike Hrvatske, broj 42150/09 od 29. svibnja 2012., Paulić protiv Republike Hrvatske, broj 3572/06 od 22. listopada 2009.) prema kojima je "dom" autonomni pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen čl. 8. st. 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dovoljnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi ako tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere.

 

11.Tužitelj svoj prigovor prava na dom temeljio na lošem zdravstvenom stanju, životu na socijalnoj naknadi od 800,00 kn mjesečno i povremenim poslovima, problemima sa vraćanjem duga kamatarima, time  da tuženik nije izričito naveo kao razlog da mu je predmetni stan jedina nekretnina koju posjeduje, niti je dostavio dokaz da u vlasništvu nema nekretnina ili vrednije imovine.

 

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoje dva suprotstavljena interesa, tužiteljevo jače pravo na posjed i postojanje vlasništva, te tuženikovo pravo na dom . Pri tome uzima u obzir odredbu članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) koja daje vlasniku pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari i nasuprot toga odredbu članka 8. Konvencije koja propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

 

13. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je Republika Hrvatska ratificirala Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Pored navedenog se navodi da pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz članka 34. stavak 1. u svezi članka 35. i članka 16. stavak 2. Ustava RH prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči poštovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Nadalje se u prvostupanjskoj presudi navodi da su iznimke od zabrane miješanja propisane u članku 8. stavak 2. Konvencije, a može li neka o propisanih iznimki opravdati miješanje da se prosuđuje primjenom testa razmjernosti na okolnost konkretnog slučaja.

 

14. Prvostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju odlučno da tuženik više od 12 godina (do donošenja sudske odluke, a 7 godina do utuženja) živi u predmetnom stanu za koji ne plaća naknadu za stanovanje, da se u isti uselio uslijed teške financijske situacije uzrokovane njegovim dugovima prema „kamatarima“ i očito životnim navikama koje nisu praćene njegovom stvarnim financijskim mogućnostima, uslijed čega je došlo do raspada njegovog braka i udaljavanja od obitelji, te potom i alkoholizma kako i sam priznaje kao i da je zbog toga remetio javni red i mir tako što je bukom u stanu onemogućavao vlasnike da mirno uživaju posjed svojih stanova, da uredno pozvan dolazi na ročišta te aktivno sudjeluje u ovom postupku, da njegova životna dob i viđeno zdravstveno stanje i da je po zvanju optičar te i sam priznaje da taj posao radi, ali izvan stana .

 

15. U ocijeni prava na miješanje tužitelja kojim se pravo na dom tuženiku oduzima, prvostupanjski sud smatra da je valjalo ocijeniti opravdanost miješanja u pravo tuženika na dom, te pritom utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li nužno u demokratskom društvu pri čemu bi negativan odgovor na jedno od navedenih eliminacijskih pitanja bio dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije. S obzirom na istaknuti prigovor prava na dom, prvostupanjski sud je odvagnuo interes tuženika kojemu prijeti gubitak posjeda predmetnog stana nasuprot cilju tužitelja koji svoje pravo želi postići mjerom iseljenja. Stavljajući u odnos ta dva pojedinačna prava, prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju pravo tužitelja koji imaju jači posjed i vlasnici su stanova u zgradi kojoj kao zajednički prostor pripada i predmetni stan, preteže u odnosu na pravo tuženika da taj stan posjeduje.

 

16. Ocjenu o tome da preteže pravo tužitelja u odnosu na tuženika kao bespravnog posjednika ovaj sud temelji na utvrđenju da tuženik nakon isteka ugovora o najmu nije niti pokušao regulirati svoj status najmoprimca i za to plaćati novčanu naknadu, već se pred sudom izričito izjasnio da mu ne odgovara nagodba s tužiteljima i isplata za izvršena ulaganja, već naprotiv dugotrajnost postupka koja mu omogućava dulje korištenje predmetnog stana bez naknade, te da nije dokazao da nema u vlasništvu ili posjedu drugu nekretninu u kojoj bi mogao živjeti, ovaj sud je ocijenio da ne postoji jaka, stvarna i trajna povezanosti s predmetnim stanom tuženika i da mu taj stan predstavlja dom. U tim okolnostima zahtjev tužitelja kao vlasnika predmetnog stana za iseljenje tuženika prvostupanjski sud smatra da nije protivno odredbi čl. 8. Konvencije. Konačno prvostupanjski sud ističe da to što je miješanje tužitelja utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja (čl. 161. ZVDSP), ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju miješanje (iseljenje) je nužno u demokratskom društvu i razmjerno potrebi tužitelja kao suvlasnika zgrade u kojoj je predmetni stan njihov zajednički prostor.

 

17. Ocjenu i zaključke prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora prava na dom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud zbog čega se žalbeni navodi tuženika koji na drugačiji način interpretira svoje pravo na dom ne mogu prihvatiti.

 

18. I na kraju valja reći da nije osnovan niti u žalbi ponovljeni prigovor zadržanja, a koji prigovor je utemeljen na tvrdnji tuženika o izvršenim ulaganjima u stan. Naime sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZV samo pošteni posjednik ima pravo na prigovor zadržanja radi osiguranja svoje tražbine na ime nužnih i korisnih troškova, dok je nepošteni posjednik iz tog prava isključen (čl. 164. st. 4 ZV). I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je tuženik nepošteni posjednik jer je s obzirom na prestanak ugovora o najmu 31. prosinca 2010. tuženik znao odnosno imao je dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

 

19. Stoga se primjenom mjerodavne odredbe čl. 165. st. 4. u vezi čl. 18. st. 3. ZV otklanja prigovor zadržanja jer tuženik kao nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi već mora stvar predati bez odgode.

 

20. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP.

 

21. Slijedom sveg navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 368 st. 1. ZPP.

 

 

U Zagrebu 16. studenog 2023.

 

           Predsjednica vijeća:

                                                                     Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.