Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-348/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo branitelja, koga zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-208/2023 od 11. siječnja 2024., 28. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-208/2023 od 11. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I. U ovoj pravnoj stvari određuje se prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Usl- 586/21 i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.“
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda te traži trošak žalbe. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj smatra da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja o prekidu postupka.
2.1. U žalbi navodi da nadležno tijelo tuženika ne isplaćuje tužitelju iznose u skladu s upravnim rješenjem, kojim mu je priznat status ratnog vojnog invalida, bez pravnog uporišta, da ignorira vlastiti upravni akt, a na koji način da krši Ustav Republike Hrvatske, jer ga dovodi u neravnopravni položaj s ostalim hrvatskim ratnim vojnim invalidima, kojima se redovito isplaćuju materijalna prava. Naglašava da je do njegove invalidnosti došlo zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a koja činjenica je utvrđena pravomoćnim i konačnim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar broj klasa: UP/I-562/02/98-26/211, urbroj: 519-110-98-2 od 1. listopada 1998., kojim mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida IV. grupe sa 80% oštećenja organizma-stalno, s pravom na osobnu invalidninu i poseban doplatak. Ističe da pravo na osobnu invalidninu predstavlja pravo vlasništva u smislu čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje Konvencija), prema kojoj svaka povreda uživanja vlasništva mora biti primjerena i proporcionalna cilju koji se želi mjerom postići. Pored navedenog, ukazuje na sadržaj odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Broniowski protiv Poljske (presuda, Vijeće, 22. lipnja 2004., zahtjev broj 31443/96), u kojoj je istaknuto da se zahtjeva od vlasti da eliminiraju disfunkcionalne odredbe pravnog sustava i isprave izvanpravnu praksu. Naglašava i da je na snazi odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom su ukinute presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu pa da stoga rješenje o njegovom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida ostaje na snazi, a da tuženik ne priznaje pravomoćne odluke sudova i zlorabi svoju moć i utjecaj. Tužitelj smatra da se postupak nepotrebno odužuje i da ga se diskriminira kao ratnog stradalnika na kojeg se odnosi pravomoćno, konačno i izvršno rješenje na temelju kojeg uživa priznata prava.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode tužitelja, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a.
6. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju, u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, bile ispunjene zakonske pretpostavke za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Upravnog suda u Splitu pod brojem Usl-586/2021 (i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske) povodom tužbe tužitelja protiv upravnog rješenja.
6.1. Naime, iz isprava priloženih spisu proizlazi da je tužitelju rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar broj klasa: UP/I-562/02/98-26/211, urbroj: 519-110-98-2 od 1. listopada 1998. priznat status ratnog vojnog invalida IV. grupe sa 80% oštećenja organizma, te pravo na osobnu invalidninu i poseban dodatak u visini od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine od 01. srpnja 1992. pa nadalje.
6.2. Navedeno rješenje je oglašeno ništavim rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske broj klasa: Up/II-562/02-13-0015/23, Urbroj: 522-04/1-4-1-13-2 od 25. listopada 2013., pozivom na čl. 42. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 140/12), budući da je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno čl. 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10 i 55/112 – dalje Zakon o pravima hrvatskih branitelja).
6.3. Nadalje, prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj protiv tog rješenja podnio tužbu te da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-586/21 od 21. siječnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika od 25. listopada 2013. te je, povodom žalbe tužitelja protiv citirane presude Upravnog suda u Splitu, Visoki upravni sud donio presudu 10. ožujka 2022. poslovni broj Usž-328/22-4, kojom je odbio žalbu i potvrdio pobijanu presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-586/21 od 21. siječnja 2021.
6.4. Ustavni sud Republike Hrvatske je, odlučujući o ustavnoj tužbi tužitelja, 9. studenog 2023. donio odluku broj: U-III-3810/2022., kojom je odlučeno da se presude Visokog upravnog suda u Splitu poslovni broj Usž-328/22-4 od 10. ožujka 2022. i presuda Upravnog suda u Splitu poslobni broj Usl-586/21 od 21. siječnja 2021. ukidaju te se predmet vraća Upravnom sudu u Splitu na ponovni postupak.
7. Iz navedenih odluka proizlazi da u trenutku donošenja pobijanog rješenja o prekidu postupka više nije egzistiralo rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 1. listopada 1998., kojim je tužitelju bilo priznato pravo na osobnu invalidninu i poseban dodatak, budući da je to rješenje oglašeno ništavim rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 25. listopada 2013.
8. Stoga nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je rješenje o njegovom statusu bilo na snazi te da s tim u vezi ne postoje razlozi za prekidom postupka.
9. Budući da tužitelj zahtijeva isplatu osobne invalidnine i dodatka prema rješenju koje je oglašeno ništavim po službenoj dužnosti, a protiv drugostupanjskog rješenja se vodi upravni spor, proizlazi da odluka suda u tom postupku rješava prethodno pitanje koje je od odlučnog značaja za ishod ovog postupka. Stoga je, po stavu ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 213. st. 1. ZPP-a kada je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja navedenog upravnog postupka.
10. Naime, zakonski razlozi za prekid postupka taksativno su navedeni u odredbama čl. 212. i čl. 213. st. 1. ZPP-a pa izvan tih razloga nije moguće prekinuti postupak.
9. Na temelju odredbe čl. 213. st. 1. ZPP-a sud će odrediti prekid postupka i ako je:
- odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a),
- odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije.
Sud može odrediti prekid postupka:
- ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a osobito kada se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna,
- ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva,
- u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kad se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.
10. Dakle, i po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, jer je sporno da li će rješenje Ministarstva branitelja iz Domovinskog rata od 1. listopada 1998, Klasa UP/I562-02/98-26/211, Urbroj-519- 110-98-2 biti oglašeno ništavnim ili ne, a što je od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude po tužbi tužitelja radi isplate u ovom parničnom predmetu.
11. Ostali žalbeni navodi, kao pravno neodlučni, nisu posebno obrazlagani.
12. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu ni pravo na naknadu troška žalbenog postupka, sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi rješenje suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
Osijek, 28. travnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Varžić
