Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

[adresa], V [adresa]

Pr-311/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Angeli Koštro kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Ćosića, odvjetnika i zz tuženika ZV, zamjenice u ODO, dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I\ “Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.043,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 37,17 eura od 16.02.2016. do isplate

- na iznos od 63,25 eura od 16.03.2016. do isplate

- na iznos od 41,44 eura od 16.04.2016. do isplate

- na iznos od 80,36 eura od 16.05.2016. do isplate

- na iznos od 35,94 eura od 16.06.2016. do isplate

- na iznos od 76,83 eura od 16.07.2016. do isplate

- na iznos od 83,44 eura od 16.08.2016. do isplate

- na iznos od 39,20 eura od 16.09.2016. do isplate

- na iznos od 83,10 eura od 16.10.2016. do isplate

- na iznos od 27,55 eura od 16.11.2016. do isplate

- na iznos od 64,10 eura od 16.03.2017. do isplate

- na iznos od 75,35 eura od 16.05.2017. do isplate

- na iznos od 87,15 eura od 16.06.2017. do isplate

- na iznos od 93,75 eura od 16.07.2017. do isplate

- na iznos od 86,24 eura od 16.08.2017. do isplate

- na iznos od 76,44 eura od 16.09.2017. do isplate

- na iznos od 62,90 eura od 16.10.2017. do isplate

- na iznos od 96,75 eura od 16.11.2017. do isplate

- na iznos od 96,00 eura od 16.12.2017. do isplate

- na iznos od 73,80 eura od 16.01.2018. do isplate

- na iznos od 98,55 eura od 16.02.2018. do isplate

- na iznos od 65,30 eura od 16.03.2018. do isplate

- na iznos od 88,90 eura od 16.04.2018. do isplate

- na iznos od 92,17 eura od 16.05.2018. do isplate

- na iznos od 47,36 eura od 16.06.2018. do isplate

- na iznos od 88,08 eura od 16.07.2018. do isplate

- na iznos od 44,73 eura od 16.08.2018. do isplate

- na iznos od 94,50 eura od 16.09.2018. do isplate

- na iznos od 43,62 eura od 16.10.2018. do isplate

- na iznos od 79,30 eura od 16.11.2018. do isplate

- na iznos od 86,45 eura od 16.12.2018. do isplate

- na iznos od 76,44 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 25,40 eura od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 96,60 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 112,64 eura od 16.08.2019. do isplate

- na iznos od 90,84 eura od 16.09.2019. do isplate

- na iznos od 38,50 eura od 16.10.2019. do isplate

- na iznos od 99,90 eura od 16.11.2019. do isplate

- na iznos od 87,12 eura od 16.12.2019. do isplate

- na iznos od 89,64 eura od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 101,08 eura od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 16,00 eura od 16.03.2020. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II /Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 3.043,88 eura.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene, radi isplate, dana 18. svibnja 2021. godine u kojoj navodi da je ista djelatnica tužene, Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u Imotskom i zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski, a koji rad obavlja kao smjenski u turnusima od po 12 sati. Navodi da po nalogu nadređenih dolazi na posao 15 minuta ranije odnosno u 6,45 za dnevnu smjenu ili u 18,45 za noćnu smjenu, a s posla da dolazi kasnije pola sata odnosno u 7,30 i 19,30. Sve to jer da se mora javiti u PP Imotski 15 minuta prije početka smjene koje počinju u 7 i 19 sati, a nakon smjene odnosno nakon 7 i 19 sati mora pisati dnevni izvještaj, predati smjenu, te se policijskim kombijem vraćati natrag u PGP Imotski gdje mu prestaje rad. Nadalje, ističe da na navedeni način radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena i to kod svakog turnusa odnosno smjene za 1 započeti sat, a mjesečno s obzirom na raspored tužitelj da odradi prosječno 13 turnusa, te da radi prosječno 13 sati više od plaćenog radnog vremena te da ne koristi stanku. U odgovoru na tužbu tuženik se djelomično protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, te da ujedno navodi da osporava kako tužbene navode tako i osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu preko nespornog iznosa od 1.714,81 kn bruto kao i pripadajuće kamate na pojedinačne iznose koje teku od dospijeća do isplate. Navodi da je tuženik kao poslodavac omogućio tužitelju da koristi službeno vozilo za dolazak na granične prijelaze Vinjani Donji i Vinjani Gornji, a s obzirom na činjenicu da su ovi granični prijelazi udaljeni 5-6 km od policijske postaje (PGP Imotski) ispred koje je tužitelj ostavljao svoje osobno vozilo, to je tužitelj morao doći 15 minuta ranije do policijske postaje jer se s tog mjesta vršio organizirani prijevoz na međunarodne granične prijelaze Vijani Gornji i Vinjani Donji. Navodi da je na taj način tuženik činio nenaplatnu uslugu tužitelju omogućivši mu da nema izdatak koji bi imao da je koristio svoje osobno vozilo za dolazak na granične prijelaze Vinjani Donji i Vinjani Gornji. Navodi da je tužitelj imao pravo izbora hoće li koristiti blagodat neodlaska svojim osobnim vozilom na radno mjesto na granični prijelaz. Neki djelatnici da su koristili tu blagodat pa da su koristili usluge prijevoza službenim vozilom, koju uslugu da im je omogućio tuženik. Dok su drugi za dolazak na granične prijelaze koristili svoje osobne automobile. Ističe da nikakve obveze za tužitelja u smislu dolaska ranije u policijsku postaju ili dolaska kasnije po završetku smjene nije bilo izuzev u slučaju kada je koristio blagodat vožnje na radno mjesto službenim vozilom koje mu je omogućio tuženik. Navodi da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje radila i na pograničnim prijelazima Sebišina-Slivno te da je zbog dislociranosti tih prijelaza imala obvezu doći pola sata ranije zbog otpreme službe i putovanja na ove granične prijelaze, a isto toliko da joj je bilo potrebno i za povrataka u policijsku postaju, te da je za dolazak na ove prijelaze mogla koristiti isključivo tuženikov organizirani prijevoz. .

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u tablicu o broju smjena i izračunu (list 8-14 i list 25-31), zahtjev za mirno rješenje spora (list 15), zapisnik o saslušanju svjedoka u predmetima Općinskog suda u Splitu broj Pom-37/19 i Pom- 36/19 (list 32-37), obračunske liste plaće (list 74-174), službenu zabilješku i tablicu sa izračunom (list 177-180), uz suglasnost stranaka korišteni su iskazi svjedoka Z, PV, GV, BV i MV (list 186-208), izvršio uvid u presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-924/2024 (list 209-214), izveo dokaz saslušanjem svjedoka EV (list 220-221) uz suglasnost stranaka korišteni iskaza svjedoka EV iz predmeta ovog suda broj Pr-323/21 (list 224- 225), uz suglasnost stranaka korišteni iskazi svjedoka SV, LV i ŽV (list 229-240).

Specificirani tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica djelatnica MUP-a u Ispostavi granične policije u Imotskom, te da je zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski.

Među strankama nije sporno ni to da je tužiteljica podnijela tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora. Nije sporno niti da je tužiteljica na navedenim poslovima radila u turnusima.

Među strankama je sporno pripada li tužiteljici naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

Temeljem odredbe čl. 41 s-1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/122 i 04/13) plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na plaću.

Odredbom čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine 93/08, 89/12 i 104/13 dalje: KU) propisano je da će osnovna plaća službenika i namještenika se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 50%, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom , neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ikoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 80 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

Saslušani svjedoci PV, IV, GV, BV, HV i RV u bitnom su suglasno iskazali da su u utuženom razdoblju radili smjenski, da su do mjesta rada iz PP Imotski odlazili organiziranim prijevozom. Zbog navedenog da su svakog dana u postaju dolazili 15 minuta ranije, a za udaljenije prijelaze Sebišina i Slivno i pola sata ranije. Pojedini prijelazi kao npr. Sebišina, Slivno da su značajno udaljeni od policijske postaje u Imotskom, pa da su policijski službenici koji su bili raspoređeni na te pogranične prijelaze na posao trebali doći i ranije 30 minuta), te da je vožnja do mjesta rada trajala u tim slučajevima od 40 do 60 minuta obzirom na udaljenost, gustoću prometa, gužve na prijelazima. Jedno službeno vozilo da je odvozilo sve policajce na prijelaze u istom smjeru, te da su policajci iz suprotne smjene nakon primopredaje službe istim vozilom se vraćali u policijsku postaju. Naime, iz navedenog proizlazi da su se policajci po završetku smjene, organiziranim prijevozom u PGP Imotski vraćali ne odmah po završetku smjene u 7:00 tj 19:00 nego i cca 20, 30 do 60 minuta nakon završetka smjene. Svi saslušani svjedoci, u bitnom su iskazali da granični prijelaz, bio on međunarodni ili pogranični, nisu mogli niti smjeli napustiti u 7:00 tj. 19:00, odmah po završetku smjene nego su mjesto rada napuštali tek po dolasku policajaca koji rade u slijedećoj smjeni odnosno nakon primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu kojim su prolazili, organiziranim prijevozom. Po dolasku u policijsku postaju u Imotskom voditelj smjene da je trebao razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, za što mu je trebalo dodatno vrijeme s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek. Iz iskaza saslušanog svjedoka EV, kao i iz priložene dokumentacija (tablica sa podacima o smjeni) proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na poslovima policijskog službenika za kontrolu državne granice, te da je kao takva mogla biti raspoređena na bilo koji granični prijelaz odnosno bilo na međunarodni (Vinjani Donji, Vijani Gornji), bilo na pogranični prijelaz (Jovića Most, Sebišina, Slivno), a koje navode o mjestu rada tuženik nije osporio.

Iskazima navedenih svjedoka ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, u bitnom suglasno, koji iskazi se međusobno nadopunjuju.

Iskazi svjedoka SV, ŽV i LV u dijelu u kojem navode da su od 2013. godine naovamo policijski službenici koji rade na međunarodnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim osobnim automobilom u suprotnosti je sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru. Naime iz pročitanih iskaza svjedoka, te iskaza svjedoka koji su saslušani u ovom postupku, a kojima je ovaj sud u poklonio vjeru, proizlazi da su prednik tužiteljice kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje Imotski isključivo službeno organiziranim prijevozom.

Imajući u vidu prednja utvrđenja ovaj sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu za rad u turnusima tj. za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena sve pozivom na čl. 39 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 92/04, 114/04 i 150/04) te čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine broj 93/08, 89/12 i 104/13) a prema kojoj odredbi se osnovna plaća službenika može uvećati, , između ostalog, i po osnovi rada u turnusima. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati tužitelju, pa bi tužitelju na temelju navedene odredbe pripadalo pravo na uvećanje plaće za rad dulji od punog radnog vremena

Visinu pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju tužiteljica je izračunala na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec i podataka o broju odrađenih turnusa u mjesecu.

Prigovor tužene u odnosu na tužiteljičin izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva na bazi prosječne vrijednosti sata je neosnovan. Naime, državnim službenicima i namještenicima su priznata određena prava na dodatke na plaću, koji jedni druge na isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u toj smjeni, pa je stoga pravilan izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva, temeljem prosječne bruto satnice, s sve polazeći od dokumentacije koju je dostavio tuženik. Istovjetan stav zauzela je i sudska praksa u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gžr-713/19 od 29. travnja 2020. godine, kao i odluka Vrhovnog suda RH broj Revr-184/19 od 30. siječnja 2019. godine prema kojem iz odredbi Zakona o radu i KU-a proizlazi da se državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedni druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rada u drugoj smjeni. Mjesečni iznosi navedeni u preciziranom tužbenom zahtjevu dospijevaju 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu odnosno čl. 92. st 3 ZR/14., izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH -120/13, 125/13, 148/13, Odluka USRH-83/14, 143/14, 136/15 dalje zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja u uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dana isplate.

Odredbom čl. 45. st. 4 i 5 Zakona i čl. 61. st. 1 i 9 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05,96/06,68/07,146/08, 2/09, 9/99, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14, dalje: Pravilnik ) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14 tog zakona i čl. 11, 12 i 15 tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12 st. 9 tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i isplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dopijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, pa stoga tužiteljica osnovano nije niti zatražila uređenim tužbenim zahtjevom isplatu zateznih kamata na porez i prirez.

Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim donosima („Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) .

U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužiteljica nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tražbine u navedenom roku, budući je odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno da rok za izvršenje činidbe je 15 dana time da je rok za ispunjenje od osam dana propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom. Tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 200,00 eura, za sastav tužbe iznos 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesaka od dana 11. prosinca 2023. godine, dana 15. travnja 2025. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr 8. toč.1., za pristup na ročišta dana 11. prosinca 2023. godine, dana 20. ožujka 2025. godine i dana 15. travnja 2025. godine svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 9 toč.1., za pristup na ročište dana 04. studenog 2024. godine u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. toč. 2, što čini ukupan trošak tužiteljice u iznosu od 1.500,00 eura.

Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak obzirom je tužiteljica u uspjela u postupku, a sve sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude

U Makarskoj, dana 28. travnja 2025. godine

S u d a c

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Zz tuženika

3. U spis