Poslovni broj: UsI-2235/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Zdravku Iviću, odvjetniku u Zagrebu, Mirka Viriusa 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja, nakon javne rasprave održane i zaključene 3. travnja 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24; dalje ZUS), 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku Klasa: UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-24-95 od 14. kolovoza 2024. i predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

II. Nalaže se tuženiku na ime troškova upravnog spora naknaditi tužiteljima iznos od 3.000,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika utvrđuju se troškovi izvršenja rješenja Klasa:

UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-50 od 6. prosinca 2023. (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenju putem treće osobe od 6. prosinca 2023.) odnosno troškovi uklanjanja četiri građevine izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku [adresa], predio Podvršci, u iznosu od 24.075,63 eura (točka 1.), ukoliko tužitelji troškove izvršenja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske ne uplate u roku od osam dana od dana zaprimanja rješenja, isti će se naplatiti sudskim putem (točka 2. i 3.).

2. U tužbi zaprimljenoj pod poslovnim brojem UsI-2235/2024 tužitelji tvrde da se rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi pravila postupka te nepravilnoj primjeni prava. Uvodno ističu da samo rješenje o izvršenju Klasa: UP/I- 362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-50 od 6. prosinca 2023. nije pravomoćno. Tužitelj HO postupio je po izvršnom rješenju tuženika Klasa: UP/I-362-02/23- 02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-5 od 27. veljače 2023., dok tužitelj TO ništa nije gradio, pa nije imao što ni uklanjati. Na predmetnoj lokaciji treće osobe da su izgradile odnosno montirale kuće koje je tuženik uklanjao preko ugovornog izvođača i uklanjanjem tih kuća nastali su troškovi koje tuženik sada potražuje od tužitelja. Pojašnjavaju da je TO ovlastio UO da ga zastupa u poslovima pružanja ugostiteljskih usluga koje obavlja prema rješenju Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za obrtništvo i turizam Šibensko – kninske županije (kojim mu je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – usluga smještaja u kampu). U tom je svojstvu UO s trećim osobama sklopio ugovore o zakupu zemljišta. Prema sklopljenim ugovorima te osobe odnosno zakupci zemljišta imali su pravo na zakupljenom zemljištu postaviti mobilne kućice, dok je izrijekom ugovoreno da se ne smije ništa graditi. Suprotnom ugovorima o zakupu zemljišta, treće osobe na predmetnom zemljištu s trgovačkim društvom OIKO Sustainable villas d.o.o. sklopile su ugovore i izgradile montažne kuće tlocrtnih površina cca 100 m[2] . Predmet uklanjanja su te kuće, za koje tužitelji, donedavna nisu ni znali. TO je vlasnik čest. 12442 k. o. [katastarska općina] – [adresa] na kojoj se nalazi legalan objekt u kojem je „uređen i opremljen zajednički sanitarni čvor za goste i druge sanitarne elemente“, dok je HO s obnovom potpornih i ogradnih zidova na svom zemljištu započeo prije nego li je TO izdano rješenje kojim mu se odobrava pružanje usluga smještaja u kampu. Osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva OIKO d.o.o. tužitelja HO uvjerili su da izgrađene kuće mogu biti na toj lokaciji, zbog čega je isti tijekom inspekcijskog nadzora inspektorima predočio rješenje od 12. srpnja 2021. (kojim se TO odobrava pružanje ugostiteljskih usluga), iz čega tuženik izvlači pogrešan zaključak da tužitelji grade ugostiteljski objekt kamp.

Opširno obrazlažu i citiraju propise iz kojih proizlazi kako postoji razlika između kampa kao ugostiteljskog objekta i kampa u domaćinstvu, kako bi dokazali da tužitelji nisu imali potrebe ni razloga bilo što graditi da bi u skladu s rješenjem kojim je TO odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – usluga smještaja u kampu pružali te usluge na čest. 12442 k. o. [katastarska općina] – [adresa] na kojem se nalazi objekt koji je ozakonjen rješenjem o izvedenom stanju. Tužitelj HO postupio je po izvršnom rješenju o uklanjanju te snizio potporne i ogradne zidove ispod visine od 1 i 1,60 m visine te o tome tuženiku dostavio dokaz. Nakon toga, treće osobe na predmetnoj lokaciji izgradile su kuće odnosno modularne vile, koje nisu obuhvaćene rješenjem o uklanjanju, kao ni rješenjem o izvršenju od 6. prosinca 2023. Time žele reći da su troškovi nastali uklanjanjem objekta koji nisu bili predmet rješenja o uklanjanju, kao ni rješenja o izvršenju, niti su tužitelji sudjelovali u njihovoj gradnji. Da se radilo kućama koje su izgradile treće osobe, koje su se o tome i same očitovale, čak i preko medija, proizlazi iz ugovora o izgradnji i prodaji modularnih vila koji su dostavljeni u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem UsI- 3577/2023. Da se radi o uklanjanju objekata koji nisu bili predmet izvršnog rješenja, proizlazi i iz zapisnika tuženika od 15. siječnja 2024. Jedan zapisnik s tim datumom sastavljen je u ovom predmetu, a drugi u predmetu koji tuženik vodi pod Klasa: UP/- 362-02/21-02/769. Tuženik protiv trećih osoba koje su izgradile kuće i njihovih vlasnika nije pokrenuo nikakve postupke, već je iste uklonio u inspekcijskim postupcima protiv tužitelja koji te kuće nisu gradili. Pored toga, iz osporenog rješenja nije razvidno na koje troškove se tužitelji obvezuju naknaditi niti je jasno koje je to poslove obavio ugovorni izvođač. Iz priloga nije razvidno odnose li se ti poslovi na dio zemljišta i čestice navedene u osporenom rješenju ili se odnose na dio zemljišta i čestice koje su predmet postupanja tuženika u drugom predmetu koji se vodi pod brojem: Klasa: UP/I- 362-02/21-02/769. Tužitelj TO nije ni investitor ni vlasnik zemljišta odnosno čestica s kojih su uklonjene kuće, dok s čestice u njegovom vlasništvu ništa nije uklonjeno. Tužitelji su tijekom postupka od tuženika tražili da im se dostave zapisnici sastavljeni u fazi izvršenja odnosno uklanjanja građevina u oba predmeta koja tuženik vodi vezano za gradnju kampa na predmetnoj lokaciji, preslike građevinskog dnevnika i građevinske knjige, kao i da se ŠO omogući aktivno sudjelovanje u sastavljanju zapisnika. Tuženik tužiteljima nikada nije dostavio preslike građevinskog dnevnika i građevinske knjige, kao ni ostalu dokumentaciju ugovornog izvođača koja se vodi prema članku 122. stavak 7. Zakona o Državnom inspektoratu. Do podnošenja ove tužbe, tužiteljima nije omogućen uvid u spis, čime je povrijeđena i odredba članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, a tužiteljima onemogućeno upoznati sa sadržajem spisa u kojem je rješenje doneseno. Predlažu osporeno rješenje poništiti, a tužiteljima naknaditi troškove upravnog spora.

2.1. Pored toga, predlažu da sud odluči o odgodnom učinku tužbe, jer bi izvršenjem rješenja nastala šteta koju bi teško mogli popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Eventualna prisilna naplata uzrokovala bi blokadu računa HO i ugrozilo poslovanje njegovog obrta.

3. Tužba identičnog sadržaja podnesena je na i Upravnom sudu u Rijeci koji je spis 29. listopada 2024. dostavio ovom sudu kao mjesno nadležnom, a isti je zaveden pod poslovnim brojem UsI-2506/2024.

4. Kako se tužbama osporavaju ista rješenja izvršeno je spajanje spisa te se spis predmeta poslovnog broja UsI-2506/2024 pripaja spisu poslovnog broja UsI- 2235/2024, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, tako da će se isti predmeti dalje voditi pod gornjim poslovnim brojem.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

6. U podnesku od 5. veljače 2025. tužitelj primjećuje da tuženik u odgovoru na tužbu, kao ni priloženom očitovanju, uopće nije odgovorio na tužbene navode. Tuženik da je dostavio samo dio spisa i to po svom izboru, dok tužiteljima, kako je ranije isticano, nikada nije omogućen uvid u spis, zbog čega im sadržaj istog i nije poznat. Posebno primjećuju da uz odgovor na tužbu nije dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu od 27. studenog 2023. (na temelju kojeg je 6. prosinca 2023. doneseno rješenje o izvršenju i kasnije nastali sporni troškovi). Usporedbom rješenja o uklanjanju, zapisnika o navodnim kontrolnim pregledima te rješenja o izvršenju sa zapisnicima o izvršenju moguće je utvrditi da je tuženik nezakonito postupao uklanjajući sporne objekte o trošku tužitelja. Ovdje se ne radi o dijelovima građevine, kako to u vidu ima odredba članka 116. Zakona o Državnom inspektoratu, već cijelim građevinama koje su izgradile treće osobe. Uklanjanje tih građevina nije bilo naloženo ni rješenjem o izvršenju, iako su iste u to vrijeme (27. studenog 2023.) bile izgrađene. Tuženik je dostavio zapisnik od 29. siječnja 2024. u kojem se konstatira da je uklanjanje okončano 16. veljače 2024. Tvrdi da je taj zapisnik sastavljen o izvršenju rješenja o uklanjanju donesenog u inspekcijskom postupku u kojem je doneseno i osporeno rješenje, ali i radi izvršenja rješenja koje je doneseno u paralelnom inspekcijskom postupku koji se odnosi na istu lokaciju. Iz tog zapisnika razvidno je da se radi o devet građevina, a ne o jednoj građevini vrste ugostiteljski kamp, kako se to navodi u rješenju o uklanjanju i rješenju o izvršenju, kao i su uklonjene dvije građevine, dok sedam nije. Tuženik je, a što je u sporovima koji su se ranije vodili pred ovim sudom, prihvatio i sud, u ranijim postupcima zastupao stajalište da se radi o gradnji kampa, kao i da su potporni i ogradni zidovi dio jedne cjeline. Tek u fazi izvršenja tuženik utvrđuje da se ne radi o gradnji kampa, da zidovi nisu dijelovi kampa, već da su građevine izgradile treće osobe, i unatoč tome, ustraje u naplati troškova uklanjanja modularnih vila od tužitelja. Naglašava da su tužitelji bezuspješno putem svog opunomoćenika 12. veljače 2024. (dakle, četiri dana prije okončanja uklanjanja modularnih vila i sastavljanja zapisnika o tome) tražili da se HO omogući aktivno sudjelovanje u postupku. Tvrdi da je tuženik nezakonito vodio dva inspekcijska postupka o navodnoj gradnji istog kampa, jer se iz zapisnika o kontrolnim pregledima, koji su sastavljeni u isto vrijeme, razabire da se radi o jednoj upravnoj stvari. Takvim postupanjem stvorena je pravna zbrka, a tužiteljima prouzročeni nepotrebni troškovi i dvostruko izricanje novčanih kazni. Posljedica je toga da se i sada pred ovim sudom vode dva upravna spora; osim ovog, vodi se i spor pod poslovnim brojem UsI-2231/24 u kojem tužitelji traže poništenje rješenja kojim se obvezuju na naknadu troškova uklanjanja istih kuća u iznosu od 10.295,63 eura. Iz zapisnika od 29. siječnja 2024. proizlazi da se radi o istom izvršenju i nije moguće razlučiti koji bi se troškovi odnosili na uklanjanje jedne, a koji na uklanjanje ostalih kuća. Upravo zato tužitelji su u e-mailu od 12. veljače 2024. od tuženika tražili da se ti podaci u zapisniku precizno unesu. Ti su podaci tužiteljima potrebni i radi eventualnih sudskih postupaka s vlasnicima tih kuća odnosno podnošenja regresnih zahtjeva. Niti iz priloga koje je dostavio tuženik nije razvidno koje je poslove obavio ugovorni izvođač, a koji bi trebali pasti na teret tužitelja. S obzirom na činjenicu da su prema ovdje osporenom rješenju zaduženi za plaćanje troškova u iznosu od 24.075,63 eura, a prema rješenju o troškovima u drugom inspekcijskom postupku za iznos od 10.295,63 eura, tužitelji imaju pravo zahtijevati i znati detaljan obračun isporučenih odnosno obavljenih usluga. Iz dostavljene dokumentacije ne vidi se detaljan popis i obračun poslova koje je ugovorni izvođač obavio za tuženika. To tim više što su i sami vlasnici kuća sudjelovali u uklanjanju.

7. U podnesku od 20. veljače 2025. tuženik uzvraća da su tužitelji u više navrata tražili uvid u spis, što im je i omogućeno. Tako su im 20. lipnja 2023. i 1. kolovoza 2023. elektroničkim putem dostavljena razna pismena koje su tražili. Tužiteljima su 7. veljače 20254. (!) dostavljeni zapisnici Klasa: UP/I-362-02/21-02/769 Urbroj: 443-02-03-21-23- 75 od 27. studenog 2023., zapisnik Klasa: UP/I-362-02/21-02/67 Urbroj: 443-02-03- 21-23-49 od 27. studenog 2023. i zapisnik Klasa: UP/I-362-02/21-02/67 Urbroj: 443- 02-03-21-23-33 od 14. rujna 2023. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-199/2024-4 od 14. ožujka 2024. pravomoćno je potvrđeno rješenje o uklanjanju od 27. veljače 2023. Vođenje dva upravnog postupka uzrokovano je upravo skrivljenim ponašanjem tužitelja, koji su nakon obustave građenja nastavili s izvođenjem radova na drugim česticama. Tuženik je tijekom prisilnog izvršenja vodio računa da troškovi postupka izvršenja budu manji, pa je s tim ciljem 15. siječnja 2024. tužiteljima omogućio izvršenje rješenja o uklanjanju određujući dodatni rok za izvršenje. Tijekom izvršenja izvršavalo se rješenje o uklanjanju Klasa:

UP/I-362-02/21-02/67 i Klasa: UP/I362-02/21-02/769. Tu se radi o različitim građevinama na različitim česticama, a temeljem građevinskog dnevnika moguće je utvrditi koliki iznos troška se odnosi na izvršenje rješenja o uklanjanju Klasa: UP/I-362- 02/21-02/67.

8. U podnescima od 20. i 25. veljače 2025. tužitelji u bitnome ističu da činjenica pravomoćnosti rješenja o uklanjanju, na što se poziva tuženik, nije relevantna. Tužitelji svoju tužbu temelje na činjenici da tuženik u postupku izvršenja nije uklanjao građevine koje su bile predmet izvršnog rješenja o uklanjanu, kao ni u rješenju o izvršenju, već druge građevine koje su bile u vlasništvu trećih osoba. Tuženik, uz odgovor na tužbu, kao ni dostavljeni podnesak nije priložio cjelokupan spis u kojem je osporeno rješenje doneseno. Netočno tuženik navodi da je tužiteljima omogućen uvid u spis predmeta. U prilog toj tvrdnji opisuje se način na koji je pokušano ostvariti uvid u spis predmeta i komunikacija s inspektoricom ČO. Ne spore da su zaprimljena dva zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. lipnja 2023., međutim, i dalje tvrde da im nije omogućen uvid u spis predmeta o konkretnim inspekcijskim pregledima niti o tome sastavljenim zapisnicima. U navodnim zapisnicima o kontrolnim pregledima od 26. siječnja 2023., 4. siječnja 2024. i 19. lipnja 2023. nije utvrđeno pravo činjenično stanje, nisu opisane promjene u odnosu na stanje utvrđeno prethodnim kontrolnim pregledom, niti eventualni nastavak gradnje ili postavljanje novih kućica. Čak se u zapisnicima navodi da je „stranka upozorena na pravo sudjelovanja u svim fazama postupka, kao i na pravo izjašnjavanja…“, iako tužitelji ni u jednom od tih postupaka nisu sudjelovali, niti su im nakon sastavljanja zapisnici dostavljeni. Upravo tuženik, na navode tužitelja da im do 5. veljače 2025., nisu dostavljeni zapisnici, navodi da su ti zapisnici dostavljeni 7. veljače 2025., dok su rješenja o izvršenju temeljem kojih je provedeno uklanjanje stambenih kuća, uključujući i osporeno rješenje u ovom sporu donesena prije toga. Iz dokaza koje su priložili tužitelji, kao i iz dokaza priloženih od strane trećih osoba, proizlazi da tužitelji nisu ni vlasnici ni investitori predmetnih građevina. To što je rješenje o uklanjanju postalo pravomoćno, ne znači da se na predmetnoj lokaciji može o trošku tužitelja ukloniti sve što je izgrađeno, uključujući i građevine koje su u međuvremenu izgradile i treće osobe.

9. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 6. veljače 2025., 3. travnja 2025.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke tijekom spora, uz tužbu te odgovor na tužbu, dostavile u spis te je izveden dokaz saslušanjem višeg građevinskog inspektora Dalibora Šunjića. Odbijen je prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem načelnika Službe izvršenja inspekcijskih rješenja, jer isti nije od utjecaja na utvrđivanje činjenica od kojih ovisi donošenje na zakonu osnovane presude.

11. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužiteljima utvrđuju troškovi izvršenja rješenja o izvršenju putem treće osobe od 6. prosinca 2023. odnosno troškovi uklanjanja četiri građevine izgrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], na otoku [adresa], predio Podvršci, u iznosu od 24.075,63 eura.

14. Tužitelji u tužbi, kao i tijekom ovog spora, dovode u pitanje način na koji je tuženik utvrdio odlučne činjenice od kojih ovisi primjena mjerodavnih zakonskih odredaba. U nastavku se iznose razlozi zbog kojih sud drži osnovanim tužbene prigovore kojima se ukazuje na povredu procesnih prava tužitelja, kao i načina na koji je tuženik došao do iznosa troškova izvršenja rješenja putem treće osobe.

15. Prema obrazloženju osporenog rješenja tužiteljima je utvrđena obveza plaćanja troškova izvršenja na temelju utvrđenja koja su nastavku ukratko iznose:

- rješenjem Klasa: UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-5 od 27. veljače 2023. tužiteljima kao investitorima naloženo je ukloniti potporne i ogradne zidove, 25 temeljnih stupova kao i tri stambena građevinska sklopa, pobliže opisana u izreci tog rješenja, izgrađena na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- nakon postavljene obustave građenja 26. siječnja 2023. tužitelji da su nastavili s građenjem:

- nakon što tužitelji nisu postupili po rješenju o uklanjanju ni nakon tri izrečene novčane kazne, 29. siječnja 2024. započeto je uklanjanje putem treće osobe na trošak i odgovornost izvršenika, o čemu je sastavljen zapisnik Klasa: UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-24-79;

- tijekom izvršenja u razdoblju od 15. do 29. siječnja 2024. tužiteljima da je omogućeno da sami uklone nezakonito izgrađene građevine, o čemu je sačinjen zapisnik Klasa: UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-21-24-71. Uklonjena je građevina oznake 7, dok ostale građevine nisu uklonjene;

- ugovornom izvođaču TGT – Adriatik d.o.o. isplaćeni su troškovi izvršenja koji se sada potražuju od tužitelja.

16. Saslušan u svojstvu svjedoka građevinski inspektor Dalibor Šunjić u bitnome navodi da su investitori nakon postavljene zabrane nastavili s gradnjom i na susjednim česticama, tako da je u konačnici izgrađeno devet kućica. Zbog toga su u upravnom postupku donesena dva rješenja o uklanjanju, jedan za radove izvedene 2021. te drugi za radove izgrađene nakon postavljene zabrane. Tužitelji da su u rješenju o uklanjanju upozoreni da će se izvršiti uklanjanje svega što je izgrađeno nakon zatvaranja gradilišta. Dva tjedna prije izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe, tužitelj HO da je tražio, što mu je i omogućeno, da sam ukloni izgrađene objekte. Kako se taj tužitelj nije pridržavao dinamičkog plana uklanjanja pristupilo se izvršenju rješenja putem treće osobe. Tijekom izvršenja da mu je, radi smanjenja troškova, omogućeno sudjelovati u uklanjanju. Troškovi od 24.075,63 eura da se odnose na izvršenje rješenja o izvršenju od 6. prosinca 2023. i opisa onog što je uklonjeno prema zapisniku od 29. siječnja 2024. Posebno upitan na koji je način utvrđeno da su baš tužitelji investitori naknadno izgrađenih stambenih građevine, odgovora da su u ranije dva vođena upravna postupka tužitelji utvrđeni kao investitori, a do dana pristupanja izvršenja rješenja putem trećih osoba investitori to da nisu dovodili u pitanje. Ne sjeća se da su tužitelji i treće osobe obavještavali tuženika da su investitori i vlasnici tih kuća treće osobe.

17. Uvidom u rješenja o izvršenju putem treće osobe od 6. prosinca 2023. utvrđeno je da je isto doneseno uz obrazloženje da tužitelji, ni nakon izrečenih novčanih kazni nisu postupili po rješenju o uklanjanu, zbog čega se rješenje odlučuje izvesti putem treće osobe. To da je utvrđeno kontrolom izvršenja rješenja obavljenom 27. veljače 2023.

18. Tužitelji su uz tužbu dostavili i zapisnike o inspekcijskom nadzoru:

- pod brojem Klasa: UP/I-362-02/21-02/769 Urbroj: 443-02-03-21-24-93 od 15. siječnja 2024. kojim se tužitelj HO obvezuje po dogovorenoj dinamici postupiti po rješenju Klasa: UP/I-362-02/21-02/769 Urbroj: 443-02-03-16-22-8 od 7. travnja 2022.;

- pod brojem Klasa: UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-24-70 od 15. siječnja 2024. kojim se tužitelj HO obvezuje po dogovorenoj dinamici postupiti po rješenju Klasa: UP/I-362-02/21-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-5 od 27. veljače 2023.

19. Među stranka, dakle, nije sporno da je tužiteljima pravomoćnim rješenjem o uklanjanju od 27. veljače 2023. naloženo uklanjanje bespravno sagrađenih objekta. Zadatak je suda da iz u sporu izvedenih dokaza ocjeni osnovanost tužbenih navoda prema kojima su tužitelji neosnovano zaduženi za troškove uklanjanja objekata kojih nisu vlasnici ni investitori.

20. U pravu je tuženik kada podsjeća da su tužitelji u samom rješenju o uklanjanju sukladno članku 116. stavak 1. točka 3. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23) upozoreni da se bez donošenja dopunskog odnosno posebnog rješenja uklanja i dio građevine koji je izgrađen nakon obustave građenja. Međutim, pretpostavka za primjenu te odredbe je nesporno utvrđenje tuženika da su tužitelji, bilo kao vlasnici bilo kao investitori, nakon obustave gradnje postavljenjem službenog znaka s gradnjom zaista i nastavili.

21. Takav zaključak, za sada, ne proizlazi iz stanja spisa iz kojeg se ne razabire na koji je način utvrđeno da su upravo tužitelji izgradili građevine koje nisu obuhvaćene rješenjem o uklanjanju od 27. veljače 2023. Prema zapisniku Klasa: UP/I-362-02/23- 02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-49 od 27. studenog 2023. na predmetnim katastarskim česticama inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da tužitelji nisu postupili po rješenju od 27. veljače 2023. kao i da su “…kao investitori nastavili s gradnjom tako da su nad izvedenim temeljnim stopama dimenzija cca 0,50 x 0,50 m, visine 0,50 m, 25 komada za svaku građevinu, izgrađena još dva stambena građevinska sklopa uz tri stambena sklopa za koje je izdano predmetno rješenje o uklanjanju. Stambeni građevinski sklopovi sastoje se od mobilne kuće tipa Beach house Croatia i drvenog trijema s dijelom nadstrešnice dimenzija cca 3,20 m x 3,20 m, ukupnih tlocrtnih dimenzija cca 11 m x 6,80 m svaka. Te građevine su na terenu označene brojevima 4,6,7,8,9…. Zapisnik je sastavljen u 2 istovjetna primjerka od kojih se Ø uručuje sudionicima.“ 22. Sam zapisnik u svom uvodu sadržava tipizirano upozorenje da se stranka u smislu odredaba članka 30. i članka 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09) upozorava na pravo sudjelovanja u svim fazama postupka kao i na pravo na izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene od strane službene osobe koja provodi postupak.

23. Međutim, tuženik tijekom spora nije dostavio dokaz da je s tim ciljem poduzeta ikakva procesna radnja niti iz spisa proizlazi da je tužiteljima zaista pružena mogućnost očitovati se o činjenicama koje je građevinska inspektorica utvrdila tijekom nadzora 27. studenog 2023.

24. To je, prema ocjeni suda, propust koji za sobom povlači nezakonitost rješenja. Osporeno rješenje doneseno je u upravnom postupku u kojem se stranci mora omogućiti korištenje prava koja su joj osigurana Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP). Za stranku koja sudjeluje u postupku od ključnog je značenja odredba članka 30. stavak 1. ZUP-a prema kojem se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Po prirodi stvari, konzumiranje tog prava na iscrpljuje se u formalnom navođenju prava na tipiziranom zapisniku, već ono traži da stranka ima stvarnu mogućnost očitovati se na utvrđenja koja će se u nastavku postupku reflektirati na njezin pravni položaj. U konkretnom slučaju, inspekcijskim je nadzorom utvrđeno da su nakon postavljene zabrane investitori izveli nove građevine (koje su kasnije putem treće osobe i uklonjene), a da tužiteljima nije pružena mogućnost očitovati o tim, za njih, bitnim činjenicama. U konkretnom slučaju, tuženik nije priložio dokaze da je tom zahtjevu udovoljeno, a što je bio dužan, jer je tužiteljima uskraćeno očitovati se o činjenicama od kojih izravno ovisi odluka o visini troškova izvršenja putem treće osobe. Posljedica tog propusta je ocjena o nezakonitosti rješenja koji se temelji na jednostranom utvrđivanju činjenica na koje se druga strana nije imala priliku očitovati, što samo po sebi predstavlja i povredu „jednakosti oružja“ kao sastavnog dijela pravičnog suđenja.

25. Kod izloženog, temeljem članka 117. stavak 1. ZUS osporeno rješenje odlučeno je poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke (članak 116. stavak 4 ZUS). U ponovnom postupku tuženik će tužiteljima pružiti stvarnu mogućnost da se očituju o odlučnim činjenicama te prilože i predlože dokaz u prilog svojim tvrdnjama, dakle, otkloniti nedostatke na koje mu je ovom presudom ukazano.

26. S obzirom da je presudom osporeno rješenje poništeno, odlučivanje o predloženom odgodnom učinku ukazalo se bespredmetnim.

27. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28. Prema odredbi članka 144. stavak 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

29. Prema Tbr. 27. stavak 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

30. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

31. Opunomoćenik tužitelja na ročištu održanom 3. travnja 2025. popisao je trošak sastava tužbe, pristupa na dva ročišta i sastava dva podneska, ukupno 2 500 bodova, bez PDV.

32. U smislu prethodno navedenih odredaba tužiteljima se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju 500 bodova, u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, jer je taj trošak u skladu i u granicama navedenih odredaba i tarifnih brojeva.

33. Tužiteljima se ne priznaje trošak sastava podnesaka, jer se u istima iznose navodi koje je opunomoćenik tužitelja imao priliku iznijeti tijekom rasprave. Prema stajalištu ovog suda, stranke u upravnim sporovima imaju pravo na trošak koji je nužan i opravdan, što trošak podneska nije, zbog čega se u tom dijelu zahtjev zainteresiranih osoba odbija kao neosnovan.

U Splitu, 28. travnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude žalba nije dopuštena.

Protiv rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis