Pr-1230/2020-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po pun. Doris Košta, odvj. u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupano po OD Grgić i Partneri, Pisarnica Split I, Split, Varaždinska 54, po odvj. Rinaldu Mešinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Leona Balića, odvj. u Splitu i pun. tuženika Rinalda Mešina, odvj. u OD Grgić i Partneri, objavljene dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB 94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2 da tužiteljici TO OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske šteti isplati iznos od 2.000,00 EUR-a (slovima: dvijetisućeeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 7. listopada 2019.g do isplate, u roku od 15 dana od dana presuđenja. Za više zatraženi iznos od 4.000,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB 94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, da tužiteljici TO OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 723,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do dana isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 08. listopada 2020. u bitnome se navodi da je tužiteljica kao radnica trgovačkog društva Ribola d.o.o. osiguranog kod tuženika. Dana 27. kolovoza 2019., dok je tužiteljica obavljala uobičajene radne zadatke prodavačice, popunjavajući asortiman da je slagala staklene boce Jamnice na police prodajnog mjesta. Kada je uzela dvije boce lijevom i desnom rukom, da joj je boca u lijevoj ruci eksplodirala, te staklo boce prsnulo u lice. Zbog navedenog da je tužiteljica zadobila ozljedu lica i oka, zbog čega da joj je bila pružena pomoć na HKP KBC Split. Nakon štetnog događaja da je bila na bolovanju. Slijedom navedenog, u tužbi se navodi da je tužiteljica u tom štetnom događaju pretrpjela neimovinsku štetu, kao i imovinsku štetu, pa da se dana 07. listopada 2019. obratila osiguratelju poslodavca sa prijedlogom za mirno rješenje spora, koji zahtjev je tuženik kao osiguratelj odbio dana 03. listopada 2019. Ističući da sporni događaj ne predstavlja događaj uzrokovan višom silom, već izričito okolnost čiji je nastanak morao biti predviđen kao mogući scenarij, s obzirom da se radi o redovnom rukovanju s artiklom pri sobnoj temperaturi, tužiteljica smatra da šteta potječe od rada, tj. da je poslodavac, a potom tuženik kao osiguratelj odgovorni za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti. Tužiteljica je predložila sudu tuženika obvezati na naknadu s osnova povrede prava osobnosti i naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 41.715,00 kn, s pripadajućim kamatama koje teku od dana 07. listopada 2019. kada se tužiteljica obratila osiguraniku, predložila je i tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.1. Podneskom od 02. prosinca 2024., nakon provedenog vještačenja po vještaku spec. maksilofacijalnom kirurgu dr. ZO, predložila je sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 6.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07. listopada 2019., te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 01. veljače 2023. tuženik iskazuje da ne spori činjenicu da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila zaposlenica trgovačkog društva Ribola d.o.o., koje je kod tuženika imalo zaključenu policu osiguranja sa važenjem od 22. travnja 2019. do 22. travnja 2020., a kojom je osigurana i odgovornost prema djelatnicima Ribole. Međutim, tuženik je osporio osnov odgovornosti, jer da je u konkretnom slučaju poslodavac oslobođen od odgovornosti, jer se radi o nepredvidivom uzroku nezgode koji poslodavac nije mogao ni spriječiti ni izbjeći, pa da je isključena i odgovornost tuženika kao osiguratelja. Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući utužene iznose previsoko postavljenima. Predložio je tužbeni zahtjev odbiti i tužiteljicu obvezati na snašanje parničnog troška.

2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik je naveo da se radi o preinaci tužbenog zahtjev (povećanje tužbenog zahtjeva), pa je s tim u svezi za povećani dio potraživanja istakao prigovor zastare, te je prigovorio zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata, jer da za povećani dio tužbenog zahtjeva kamata nije mogla početi teći prije podnošenja podneska od 02. prosinca 2024. Ponovno je predložio tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti, jer da poslodavac tužiteljice kao osiguranik, s tim u svezi ni tuženik kao osiguratelj nisu odgovorni za nastanak štetnog događaja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom snimke videonadzora iz poslovnice ''Ribole'' od 27. 8.2020. cca 19:40 sati; fotografija lica tužiteljice (snimljena neposredno po šivanju oka); medicinske dokumentacije tužiteljice; opomene pred utuženje od 02.12.2019.; dopisa tuženika od 30.10.2019. i 13.11.2019.; prijave o ozljedi na radu od 07.10.2019.; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EO, TOV; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku spec. maksilofacijalnom kirurgu dr. ZO; pregledom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, Vrhovni sud RH, br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02 od 29. 11. 2002.; Izvoda iz zapisnik sa sjednice vijeća Vrhovnog suda RH, građanskog odjela, posl.br. Su-IV-47/2020-5.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica kao prodavačica trgovačkog društva Ribola (osiguranika tuženika, polica osiguranja br. OV 0680013897), izvršavajući uobičajene radne zadatke doživjela ozljedu.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik kao osiguratelj poslodavca Ribola d.o.o. odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela i u kojem iznosu.

8. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (NN br. 93/114 i 127/17) propisano je da je radniku koji pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac dužan naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava.

9. Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), propisano je kako se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca se smatra da potječe od rada, pa poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

10. Pregledom Prijave ozljedu na radu od 07. listopada 2019., proizlazi da je tužiteljica kao prodavačica u prodavaonici Ribola d.o.o. u Kaštel Lukšiću, tijekom radnog vremena, izvršavajući redovite zadatke, nadopunjavajući policu pićima, uzevši iz gajbe dvije boce Jamnice, doživjela ozljedu, jer da je jedna boca Jamnice pukla u tužiteljičinoj ruci, te da je krhotina stakla ozlijedila tužiteljici lice i oko. Na koncu, kao uzrok nezgode naveden je nepredvidiv uzrok (prirodni događaj, ne ljudska radnja) koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti (potres, poplava, udar groma, ratno stanje).

11. Svjedokinja HO iskazala je da je dana 27. kolovoza 2019. radila sa tužiteljicom u poslijepodnevnoj smjeni, da je bila za blagajnom dok je tužiteljica (u radnoj odjeći i obući) sa palete iz plastične ambalaže vadila staklene boce Jamnice i slagala ih na police frižidera, radeći na uobičajeni način (podižući staklene boce iz gajbe bez mućkanja). Da su plastične gajbe sa staklenim bocama Jamnice do tada bile u skladištu prodavaonice. Nadalje, da joj je tužiteljica bila okrenuta leđima, ali da je u jednom trenutku začula jak udarac, kao da je nešto puklo, potom jauk tužiteljice, tada da je vidjela tužiteljicu koja se uhvatila za oko i lice, da joj je tekla krv, da je tužiteljica kolima hitne pomoći prevezena u bolnicu, nakon čega da je bila na dužem bolovanju. Svjedokinja je iskazala da u 25 godina radnog staža nikada nije vidjela, iako da je čula za slučajeve kada bi staklena boca eksplodirala, što se konkretne prilike dogodilo u tužiteljičinoj ruci.

12. Svjedok NO u trenutku spornog događaja, stručnjak zaštite na radu u trgovačkom društvu Ribola. Iskazao je da mu je sporni događa ostao u sjećanju, jer da takvo nešto nije vidio, iako da je čuo da su moguće eksplozije zatvorenih boca. Svjedok je iskazao da je sukladno svojim ovlaštenjima i radnim zadacima nakon nezgode došao u dućan vezano za prijavu o ozljedi na radu, te da je pregledao snimku nadzorne kamere. Na video snimci da je vidio kako je staklena boca Jamnice eksplodirala kao petarda, ispred lica tužiteljice. Tužiteljica da je u uobičajenoj radnoj odjeći, na uobičajeni način podizala boce iz plastične gajbe slažući ih na police hladnjaka. Na snimci da je vidio krhotine, te spontanu reakciju tužiteljice, koja je rukom pokušala zaštititi lice. Sukladno pravilima struke, navedeni događaj da je opisao kao viša sila ili nepredvidivi uzrok. Na koncu, iskazao je da je tužiteljica postupala na uobičajeni način, te da su inventar prodavaonice, kao i hladnjak postavljeni prema pravilima struke, te da i danas tamo stoje.

13. U stranačkom iskazu tužiteljica je navela da je dana 27. kolovoza 2019. obavljala uobičajene poslove, tj. popunjavala police hladnjaka robom donesenom ih skladišta. Iz plastične ambalaže da je bez mućkanja podigla dvije staklene boce Jamnice, koje su stajale uspravno. Međutim, da joj je staklena boca u lijevoj ruci eksplodirala, staklo se u krhotinama razletjelo i u njeno lice, tekućina se razlila, dok joj je u ruci ostalo grlo boce sa čepom. Nadalje, da ju je oblila krv, te da je zbog obrade i šivanja rane odvezena na HKP, te da je zbog pretrpljenog šoka i ozljede bila na bolovanju. Nakon bolovanja da ponovno radi na istom radnom mjestu. Na koncu, jasno je iskazala da je sporne prigode postupala na sasma uobičajeni način, a da staklena boca tijekom desetogodišnjeg rada, nikada nije eksplodirala.

14. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud smatra kako je tužiteljica kao prodavačica, radeći na u prodavaonici Ribola, u vrijeme štetnog događaja osiguranom kod tuženika pretrpjela ozljedu lica tijekom radnog vremena, obavljajući uobičajene radne zadatke. Naime, ista je popunjavala police hladnjaka staklenim bocama Jamnice, prilikom premještanja staklene boce, postupajući na uobičajeni način, ispravno skladištene staklene boce dovezla je iz skladišta. Dakle, tužiteljica je ovaj zadatak izvršavala prema pravilima struke ( Jamnica je tekućina bez temperaturnog rizika), te prilike noseći odjeću i obuću koju je zadužila od tuženika, zaštitne naočale nisu bile potrebne (prema pravilima procjene rizika). Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka NO, stručnjaka zaštite na radu i suglasnog iskaza tužiteljice. Iako se radi o nepredvidivom uzroku, ovaj sud smatra da tužiteljica nije odgovorna za nastanak štetnog događaja. Naime, tužiteljica je postupala oprezno jer je boce bez mućkanja ili udaranja slagala na policu. Tužiteljica svojim postupanjem nije doprinijela pucanju staklene boce do kojeg je došlo spontano. Prema iskazu svjedoka NO, boca je eksplodirala kao petarda. Oštre staklene krhotine rasule su se, te neke od njih odletjele tužiteljici u lice, pa je tužiteljica na taj način zadobila ozljede lica. Dakle, ovaj sud smatra kako je tuženik kao osiguratelj poslodavca trgovačkog društva Ribola dužan naknaditi štetu koju je tužiteljica sporne prigode pretrpjela.

15. Kako bi se utvrdila visina pretrpljene štete, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku spec. maksilofacijalnom kirurgu dr. ZO, koji je temeljem medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice iskazao kako sporne prigode nije došlo do ozljede oka ni koštanih struktura, stoga je zaključio da nije došlo do trajne povrede prava osobnosti, tj. smanjenja životne aktivnosti. Bolovi nakon ozljeđivanja da su trajali 1 dan u jakom intenzitetu, bolovi srednjeg intenziteta 5 dana, nakon čega bolovi lakog intenziteta još 5 dana. Bolove lakog intenziteta po cca 2 sata dnevno da je tužiteljica osjećala još 4 tjedna. Zbog ožiljka dužine cca 1 cm, da se zaostalo naruženje može smatrati, naruženjem lakog stupnja. Suglasnošću stranaka, vještak je cijenio strah kao posljedicu ozljeđivanja, tj. strah od mogućih trajnih posljedica na oko i vid. Zaključio je da je strah vremenski trajao za sve vrijeme trajanja bolova, te nakon toga narednih mjesec dana, povremeno tijekom dana vezano za održavanje osobne higijene.

16. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15),propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

17. Odredbom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tome držeći nalaz i mišljenje angažiranog vještaka spec. maksilofacijalnog kirurga dr. ZO, stručnim i argumentiranim (čijem zaključku tuženik nije prigovorio, dok je tužiteljica odustala od paušalnih prigovora). Nadalje, imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljičino zdravlje u duševnoj i tjelesnoj sferi, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i strahova, kao i o životnoj dobi (rođ. 1983.god.). Nadalje, vodeći računa o činjenici kako je tužiteljica povredu doživjela obavljajući uobičajene radne zadatke na radnom mjestu prodavačice, koje je poslove nastavila obavljati i nadalje, tužiteljici dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti ukupan iznos od 2.000,00 eura, dok je za više zatraženi iznos od 4.000,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo odbiti. Dosuđeni iznos ovaj sud smatra adekvatno odmjerenim i pravičnim novčanim iznosom.

19. Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ( NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta naslana nakon toga.

19.1. Pozivom na odredbu 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljici je na dosuđenu naknadu neimovinske šteta priznata zatražena zakonska zatezna kamata, koja teče od dana kada se tužiteljica pismeno obratila tuženiku. Na str. 9. spisa prileži dokaz iz kojeg je razvidno kako je tuženik kao pravno neosnovan odbio Odštetni zahtjev tužiteljice tuženiku podnesen dana 07. listopada 2019. Slijedom navedenog, tužiteljici pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu od 07. listopada 2019. do isplate, kako je to i zatraženo, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, pa je zato odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st.2., a u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav 2 podneska po 200,00 eura, za zastupanje na 5 ročišta po 200,00 eura, za pristup na objavno ročište 100,00 eura, tako bi tužiteljici pripadao parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.700,00 eura.

Međutim, u ovom postupku u kojem je bio sporan i osnov i visina, tužiteljica je uspjela u omjeru od cca 66,5%.

Kada se prebiju uspjeh tužiteljice i tuženika u ovom postupku, tužiteljici se obistinjuje srazmjeran trošak u iznosu od 561,00 eura, kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 162,00 eura kn za troškove provedenog vještačenja, tako se pun. tužiteljice obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 723,00 eura, na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja, pa do isplate, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 28. travnja 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis