REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-5444/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Stanka Drobeca, savjetnika pri OGDO u Zagrebu, dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, da tužitelju GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 313,67 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 43,75 EUR od 16. srpnja 2013. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 30,94 EUR od 16. rujna 2013. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,49 EUR od 16. studenog 2013. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 30,23 EUR od 16. prosinca 2013. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,54 EUR od 16. siječnja 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,88 EUR od 16. svibnja 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,37 EUR od 16. kolovoza 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,15 EUR od 16. listopada 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,69 EUR od 16. veljače 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,81 EUR od 16. ožujka 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,92 EUR od 16. travnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,02 EUR od 16. rujna 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,57 EUR od 16. siječnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,43 EUR od 16. travnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,47 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,75 EUR od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,91 EUR od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,44 EUR od 16. siječnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,88 EUR od 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,33 EUR od 16. svibnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,11 EUR od 16. srpnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. travnja 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, pri čemu tužitelj smatra da mu tuženik nije platio sve odrađene sate, i što je onda potraživao u ovom postupku, kako je postavljeno konačnim tužbenim zahtjevom od 20. prosinca 2024, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 27. lipnja 2013. (str. 5-6 spisa), odgovor tuženika na zahtjev od 6. kolovoza 2018., uz presliku povratnice (str. 9, 179-180 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu tuženika (str. 17-23, 35-42 spisa), Pravilnike o Izmjenama i Dopunama Pravilnika o unutarnjem redu tuženika (str. 24-34, 43-44 spisa), zamolbe za korištenje slobodnih radnih dana (str. 45-54, 71-80, 97-106, 165-175, 237-247 spisa), mjesečni fond sati za 2013.-2018. (str. 55-60, 81-86, 107-112 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske od 3. kolovoza 2006. i 10. lipnja 2010. (str. 61-63, 64-65, 87-89, 90-91, 113-115, 116-117 spisa), Izvod iz Zapisnika Komisije tj. Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (str. 66-70, 92-96, 118-122, 127-129, 133-150, 191-195, 211-213, 545-550, 557-559 spisa), Opći primjer izračuna tuženika (str. 164 spisa), evidencije o radnom vremenu (str. 214, 315-375, 560 spisa), izvješća o vještačenju (str. 248-300, 500-502 spisa) i obračunske isprave (str. 376-497 spisa), te je također provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak - Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 18. prosinca 2024., str. 573-579 spisa), a korišteni su uz suglasnost stranaka i iskazi svjedoka SZ, KZ i OZ, sve iz istovrsnog predmeta ovog suda poslovnog broja Pr-5445/2018 (str. 189-190 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja od 20. prosinca 2024. u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo razdoblje bio zaposlen na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu Zagreb, pri čemu je tužitelj tvrdio da mu nisu isplaćeni svi odrađeni prekovremeni sati, kojim slijedom je postojanje i visina potraživanja tužitelja utvrđivana prvenstveno provođenjem financijskog vještačenja, nakon dostave potrebne dokumentacije u spis predmeta.

6. Iz spomenutog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazilo bi da je u smislu odredbi važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN, 89/12 i dr.), prekovremeni rad tužitelja utvrđen kao razlika između broja odrađenih sati u mjesecu i mjesečnog fonda radnih sati, kod čega je broj odrađenih sati u mjesecu vidljiv iz evidencije rada tužitelja s tim da osnovna plaća predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta radnog mjesta uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža, pri čemu su podaci o visini osnovice, iznos koeficijenata i postotak dodatka vidljivi iz priloženih obračunskih lista.

7. Nadalje, odredbama iz Kolektivnog ugovora koji su bili na snazi u spornom razdoblju propisano je da se osnovna plaća uvećava za 50% za sate prekovremenog rada, te za dodatak za posebne uvjete rada, u kojem smislu je prilikom vještačenja osnovna plaća uvećana za dodatak za posebne uvjete rada, s tim da je dodatak za prekovremeni rad obračunat primjenom tako uvećane osnovne plaće. Primjenom naprijed navedenih parametara (osnovica, koeficijent, minuli rad i postotak uvećanja za posebne uvjete rada) obračunata je osnovna plaća tužitelja, a cijena jednog sata osnovne plaće utvrđena je na način da se ta osnovna plaća podijelila s redovnim mjesečnim fondom sati utvrđenim za svaki pojedini mjesec spornog razdoblja.

8. Pritom je način tj. metoda izračuna automatski uzela u obzir slobodne dane na način da se uzimaju u obzir samo odrađeni sati.

9. U nalazu i mišljenju je nadalje istaknuto da je tuženik prekovremene sate (više odrađene sate u pojedinom mjesecu) prenosio u naredne mjesece a koji sati su podmirivani manje odrađenim satima u tim narednim mjesecima, ili plaćenim satima prekovremenog rada. Npr. tuženik je tužitelju u rujnu 2013., travnju 2015., itd. platio sate prekovremenog rada, a da tužitelj u tim mjesecima nije radio prekovremeno (u travnju 2015. odradio je manje od fonda radnih sati).

10. Ukupni fond sati uračunavajući i blagdane koje je tuženik bio obvezan platiti u promatranom razdoblju je iznosio 10.600 sati, a tuženik je tužitelju platio ukupno 10.851 sati. Prema tome, tuženik je tužitelju u promatranom razdoblju platio plaću za puni fond sati svaki mjesec te ukupno 251 sat prekovremenog rada u spornom razdoblju (ukupno plaćeno 10.851 sati – 10.600 sati za puni fond sati = 251 sat).

11. Iz prikazanog izračuna proizlazi da je tužitelj u promatranom razdoblju odradio ukupno 10.418, a od kojih 251 sat prekovremenog rada. U tom smislu, kako se ističe u nalazu i mišljenju, tužitelju je plaća za sve odrađene sate u redovnom i prekovremenom radu ispravno obračunata i tužitelj nema potraživanja na ime neobračunatog prekovremenog rada, odnosno, ako se ne bi prihvatila naknadna podmirenja, tada bi iznos plaće za prekovremeni rad tužitelja u razdoblju od lipnja 2013. do lipnja 2018. iznosio ukupno 313,67 eur bruto.

12. Ocjenjujući sve naprijed navedeno, a vezano za provedeno vještačenje, ukazuje se da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti logičan i uvjerljiv te je proveden od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem predmetnog vještačenja, s tim da niti stranke nisu prigovarale matematičkim izračunima, kako je to vidljivo npr. iz podneska tuženika od 7. siječnja 2025., s tim da je i tužitelj konačni tužbeni zahtjev od 20. prosinca 2024. postavio sukladno predmetnom nalazu i mišljenju.

13. No, odlučujući o citiranom končano postavljenom tužbenom zahtjevu valjalo je prihvatiti i navode vještaka iz nalaza i mišljenja o naknadnom podmirenju potraživanja tužitelja, iz čega bi onda proizlazilo da ne bi bilo dodatnog potraživanja po osnovi prekovremenog rada, kako to ističe vještak iznoseći da je tuženik prekovremene sate (više odrađene sate u pojedinom mjesecu) prenosio u naredne mjesece a koji sati su podmirivani manje odrađenim satima u narednim mjesecima, ili plaćenim satima prekovremenog rada, te je tako npr. tuženik tužitelju u rujnu 2013., travnju 2015. kao i u drugim mjesecima platio sate prekovremenog rada, a da tužitelj u tim mjesecima nije radio prekovremeno (u travnju 2015. odradio je manje od fonda radnih sati).

14. Tim slijedom proizlazi da je ukupni fond sati uračunavajući i blagdane koje je tuženik bio obvezan platiti u promatranom razdoblju iznosio 10.600 sati, a tuženik je tužitelju platio ukupno 10.851 sati, što onda predstavlja isplatu plaće za puni fond sati svaki mjesec te ukupno 251 sat prekovremenog rada u spornom razdoblju (ukupno plaćeno 10.851 sati – 10.600 sati za puni fond sati = 251 sat).

15. Kod toga iz prikazanog izračuna proizlazi da je tužitelj u promatranom razdoblju odradio ukupno 10.418, a od kojih 251 sat prekovremenog rada, na koji način je onda vidljivo da je tužitelju plaća bila za sve odrađene sate u redovnom i prekovremenom radu ispravno obračunata, kojim slijedom tužitelj nema potraživanja na ime neobračunatog prekovremenog rada, u vezi čega valja prihvatiti i stajalište da se neisplaćeni prekovremeni sati odrađeni u određenom mjesecu mogu prenositi u naredne mjesece (u tom smislu i Županijski sud u Zagrebu u usporedivoj pravnoj stvari, u odluci poslovnog broja Gž R-918/2024 od 12. prosinca 2024.).

16. Dakle, kako iz prethodno citiranog izračuna vještaka proizlazi da ne bi bilo potraživanja po osnovi prekovremenog rada, to je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja od 20. prosinca 2024. valjalo kao neosnovanog odbiti, s tim da nije bilo moguće prihvatiti navode tužitelja o dostavi dokumentacije nakon zaključenja prethodnog postupka odnosno neusklađenosti dokumentacije, budući da je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo da je vještak imao na raspolaganju dostatnu dokumentaciju temeljem kojih je izvršio detaljne izračune, i iz kojih bi proizlazilo da, kako je već rečeno, s obzirom na prenošenje sati u naredne mjesece i koji su podmirivani temeljem manje odrađenih sati u naknadnim mjesecima, ili su plaćeni u satima prekovremenog rada, da tuženik nema predmetnih (s naslova prekovremenog rada) dugovanja prema tužitelju.

17. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, neovisno od toga što konačno izračunati iznos od 313,67 eur bruto nije sporan među strankama, i koji bi pripadao tužitelju da mu, kako je naprijed pobliže obrazloženo, nije podmiren od strane tuženika.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. te 163. istog Zakona.

19. Zakonskom zastupniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika, a sukladno visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (313,67 eur) stoga pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu te podnesaka od 15. studenog 2019., 3. svibnja 2019., 4. listopada 2019. i 29. rujna 2023., za svaku radnju po 25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 17. listopada 2019., 3. srpnja 2020., 16. rujna 2021., 22. svibnja 2024. i 21. ožujka 2025., za svako ročište po 25 bodova, što je ukupno 250 bodova, odnosno 500,00 eur (u preostalom zatraženom dijelu tuženiku nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, uključivo niti troškove provedenog vještačenja s obzirom da nije utvrđena osnovanost zahtjeva tužitelja.

20. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 28. travnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- zz tuženika