Poslovni broj: UsI-2450/2024-75

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja: 1. Centra za restrukturiranje i prodaju, OIB: 38083028711, Zagreb, I. Lučića 6 i 2. Sunčani Hvar d.d., OIB: 29834131149, Ž [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29A, Split, 2. Ministarstva financija, OIB: 18683136487, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, 3) ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4) ŽAR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5) PAR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6) PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7) LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8) BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9) AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 3) do 9) zastupani po Ivani Špehar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu, Špehar i Gavranić j.t.d., Zagreb, Šenoina 19/I, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 28. ožujka 2025. objavom odluke 28. travnja 2025.

presudio  je

I. Poništava se točka 2. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942- 01/14-01/104, URBROJ: 514-04-02-14-02 od 2. travnja 2014. godine.

II. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove Ispostava Hvar, KLASA: UP/I-944-18/97- 01/314, URBROJ: 2181-05/01-02-22 od 22. svibnja 2002. godine i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/14-01/104, URBROJ:514-04-02-14-02 od 2. travnja 2014. odbijene su žalbe Grada Hvara, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Sunčanog Hvara d.d. [adresa], izjavljene protiv zaključka Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Hvar, KLASA: UP/I-944-18/97-01/314, URBROJ: 2181-05/01-02-21 od 19. srpnja 2002., kao i žalbe Grada Hvara, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Sunčanog Hvara d.d. [adresa] izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Hvar, KLASA: UP/I-944-18/97-01/314, URBROJ: 2181-05/01-02-22 od 22. srpnja 2002. Zaključkom od 19. srpnja 2002. odbijen je podnesak - prijedlog Sunčanog Hvara d.d. [adresa] za prekid postupka naknade oduzete imovine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stari dio hotela „Dalmacija“ u [adresa], do okončanja sudskog postupka glede utvrđivanja prava vlasništva predmetnih nekretnina, dok je rješenjem od **.**.2002., ČA (Radi) Domančić rod.ŽA iz [adresa], FA (Desi) Kovačević rod. ŽA iz [adresa] i dr. ŽA iz [adresa] dano u vlasništvo, svakome po 1/3 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] površine 262 m2 sa pripadajućim zemljištem, označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 393 m2, upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine u naravi predstavljaju stari dio hotela "Dalmacija" u [adresa], a koje su prijašnjim vlasnicima, kao poduzeće Hotel Avelini oduzete na temelju Ukaza Prezidijuma odbora NR Hrvatske.

2. Tužitelj pod 1) u tužbi od 20. lipnja 2014. po kojoj je formiran spis UsInoi- 146/14 u bitnome navodi kako je prvostupanjsko tijelo svoju odluku temeljilo na odredbi članka 40. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 42/00., 131/00., 18/01., 118/01., 80/02. i 81/02. dalje: Zakon o naknadi) smatrajući da predmetna nekretnina više nije dio temeljnog kapitala društva "Sunčani Hvar" d.d. [adresa], odnosno da nije procijenjena u postupku pretvorbe u društveni kapital prednika tog društva, te da je njen vlasnik Grad Hvar koji ju treba naturalno vratiti u posjed i vlasništvo prijašnjim vlasnicima i to iz razloga što je u postupku obnove postupka pretvorbe društvenog poduzeća "Sunčani Hvar" Hvar, pokrenutog 08. studenog 1997. godine od strane ČA, FA i ŽA, doneseno rješenje KLASA: UP/l-943-06/97-01/50, URBROJ: 563-03-04/03-2002-31 od 30. siječnja 2002., kojim je u odnosu na procijenjenu vrijednost čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], (starog dijela hotela "Dalmacija"), ukinuta rezervacija dionica utvrđena u točki 4.A.5. rješenja HFP- a br. 01-02/92-06/183 od 28. veljače 1994.

Tužitelj pod 1) ističe da je u postupku po žalbama podnijetim protiv prvostupanjskog rješenja, tuženik da je do sada je donio tri rješenja i to rješenje od 18. veljače 2005., 04. studenog 2009. i 02. travnja 2014., Upravni sud Republike Hrvatske da je donio presudu broj: Us-6012/2005-5 od 04. lipnja 2009., a Visoki upravni sud Republike Hrvatske da je donio presudu broj: Us-4145/2010-9 od 12. prosinca 2013. Osporeno rješenje da je doneseno u provedbi presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-4145/2010-9 od 12. prosinca 2013. godine. Dalje u tužbi navodi da u navedenim presudama Upravni sud Republike Hrvatske i Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrđuju stav prvostupanjskog tijela da je samim donošenjem rješenja HFP-a KLASA: UP/l-943-06/97-01/50, URBROJ: 563-03-04/03-2002-31 od 30. siječnja 2002. dokazana činjenica da predmetna nekretnina nije procijenjena kao dio društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Sunčani Hvar" Hvar, pri čemu da nije provjereno da li rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. postalo pravomoćno, odnosno kako je završio postupak obnove pretvorbe društvenog poduzeća "Sunčani Hvar" Hvar u okviru kojeg je donijeto rješenje HFP-a od 30. siječnja 2002. Nadalje ističe da je protiv rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. o ukidanju rezervacije dionica, društvo "Sunčani Hvar" d.d. [adresa] pokrenulo upravni spor koji je obustavljen rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2490/2002-7 od 30. siječnja 2003., nakon što je HFP donio novo rješenje KLASA: UP/l-943-06/97-01/50, URBROJ: 563- 03-04/03-2002-36 od 25. listopada 2002. godine kojim je poništeno rješenje HFP-a od 30. siječnja 2002., te određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pred općinskim sudom u Starom Gradu posl. broj: P-150/01. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: 10144/2002-5 od 31. kolovoza 2005. da je rješenje HFP-a od 25. listopada 2002. poništeno je uz primjedbu Suda da se iz spisa predmeta ne vidi da li je u postupku obnove ispitivano postojanje pretpostavki za vođenje upravnog postupka obnove iz članka 256. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 53/91 i dr., dalje – ZUP/91). Postupajući po presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-10144/2002-5 od 31. kolovoza 2005. u ponovljenom postupku Hrvatski fond za privatizaciju da je pristupio ispitivanju jesu li u odnosu na prijedlog predlagatelja od 8. studenog 1997. ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 256. stavka 1. ZUP-a/91, te je utvrdio da je prijedlog ČA, FA i ŽA iz [adresa], podnijet nepravovremeno, o čemu je HFP donio Zaključak o odbacivanju prijedloga KLASA: UP/l-943-06/06-01/5, URBROJ: 563-03-01/01-2006-4 od 29. ožujka 2006. Predmetni Zaključak HFP-a od 29. ožujka 2006. da je bio predmet upravnog spora, te je u istome Upravni sud Republike Hrvatske donio presudu broj: Us- 5176/2006-6 od 23. rujna 2009. kojom je odbio tužbu tužitelja ČA, FA i ŽA. Također u predmetnoj presudi od 23. rujna 2009. da je utvrđeno da je u predmetnom spisu obnove pretvorbe HFP donio nekoliko upravnih rješenja kojima je odlučivao o prijedlogu predlagatelja, ali da je Upravni sud Republike Hrvatske sve te akte poništio svojim presudama broj: Us-10870/1999-7 od 11. srpnja 2001., Us- 10144/2002-5 od 31. kolovoza 2005. i Us-7723/2003-5 od 15. veljače 2006., te da je tako predmet obnove postupka pretvorbe vraćen u stanje u kojem se je nalazio prije nego što su poništeni akti doneseni, dakle, na početak postupka, pa su na taj način poništeni i svi ostali akti donijeti u tijeku toga postupka kao što je Zaključak HFP-a od 11. studenog 1997. godine, kojim je dopuštena obnova postupka pretvorbe, kao i rješenje o ukidanju rezervacije KLASA: UP/l-943-06/97-01/50, URBROJ: 563-03- 04/03-2002-31 od 30. siječnja 2002. Slijedom navedenog, a obzirom da je u predmetnom postupku obnove postupka pretvorbe društvenog poduzeća "Sunčani Hvar" Hvar, rješenje HFP-a o ukidanju rezervacije dionica KLASA: UP/I-943-06/97- 0/50, URBROJ: 563-03-04/03-2002-31 od 30. siječnja 2002. pravomoćno poništeno, to tužitelj predlaže da sud poništi rješenje tuženika.

3. Tužitelj pod 2. u svojoj tužbi po kojoj je bio formiran spis UsInoi 158/14 navodi identično kao i tužitelj pod 1 s time da dodaje kako je naknadno prijedlog za obnovu postupka pretvorbe u odnosu na predmetne nekretnine odbačen, pri čemu je Upravni sud zauzeo stajalište kako su u smislu odredbi čl. 249. st. 1., u svezi odredbe čl. 252. st.1 . točka 5. ZUP/1 u upravnom postupku protekli rokovi u kojim se mogao inicirati postupka obnove postupka pretvorbe te je stoga osnovano odbacivanje prijedloga za obnovu, čime je pravomoćno riješeno pitanje obnove postupka pretvorbe „Sunčanog Hvara“ te je istom pravomoćno potvrđeno pitanje rezervacije dionica, stoga i činjenica da rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. više nije na snazi te da isto ne proizvodi pravne učinke. Navodi da se rješenje o ukidanju rezervacije dionica temelji na odredbama čl. 250. i 255., ZUP/91, te da može biti doneseno samo ukoliko je pravomoćno donesena odluka o obnovi postupka. Obrazloženje rješenja o ukidanju rezervacije dionica da se temelji na činjenici da je podnesen prijedlog za obnovu postupka od 8. studenog 1997. što je izričito navedeno u obrazloženju, a isti prijedlog da je pravomoćno odbačen te je nedvojbeno da je takvo rješenje „nepostojeće“ jer je pravomoćno odbačen prijedlog za obnovu postupka pretvorbe „Sunčanog Hvara“, slijedom čega je i unošenje nekretnina, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odnosno nekretnine koje se odnose na stari dio hotela „Dalmacija“ u temeljni kapital pravomoćno i ne može se mijenjati odlukom upravnog tijela. Dalje ističe kako je još Općinski sud u Starom Gradu u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P.20/94. u pravnoj stvari tužitelja FA i dr. protiv tuženika Hotelskog poduzeća „Sunčani Hvar", prednika Sunčanog Hvara d.d., [adresa] donio pravomoćnu presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja da se iz postupka pretvorbe tuženog poduzeća, hotelskog poduzeća „Sunčani Hvar“ izuzmu nekretnine, čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]., te da navedena presudi ujedno predstavlja i okosnicu odluke donesene u predmetu Upravnog suda Us- 5176/2006. Nadalje, ističe kako je Županijski sud u svom rješenju Gž-5601/07 potvrdio da bi Sunčani Hvar d.d., bio nositelj trajnog prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stoga da je i nesporan unos navedenih nekretnina u temeljni kapital društva, te je nesporno da iste nekretnine mogu biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik je istakao kako ostaje u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, te predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Zainteresirana osoba Državno odvjetništvo RH koje je sud bio pozvao na sudjelovanje u sporu u odgovoru na tužbu predložila je sudu ispitati navode tužitelja u pogledu pravilnog utvrđenja prava na naknadu podnositeljima zahtjeva, te istakla da se u cijelosti pridružuje prijedlogu tužitelja.

6. Zainteresirana osoba tadašnji Fond za naknadu oduzete imovine, kao i FA, ŽA i ČA, osporili su tužbu, priklonili se navodima iz osporenog rješenja tuženika te su predložili da se tužba odbije kao neosnovana.

7. Postupajući po navedenim tužbama, Upravni sud u Splitu je presudom UsInoi146/2014 od 2. travnja 2014. odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem osporenog rješenja tuženika. Ta presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3439/2017 od 29. kolovoza 2018.

8. Potom je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske protiv dijela navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojim se zainteresiranim osobama daje u vlasništvo svakome po 1/3 dijela predmetne nekretnine podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog povrede zakona, a po kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske, svojim rješenjem U-zpz- 10/2019 od 25. rujna 2024. ukinuo presude Upravnog suda u Splitu UsInoi-146/2014 i presudu Visokog upravnog suda u dijelu kojim je zainteresiranim osobama dano u vlasništvo po 1/3 dijela predmetne nekretnine, te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje da su sudovi svoje odluke temeljili na shvaćanju da je predmetna nekretnina izuzeta iz procijenjene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća Sunčani Hvar, a pri čemu su takav zaključak temeljili na rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. kojim je ukinuta rezervacija dionica, a koje rješenje da nema nikakav učinak na vlasničkopravne odnose u pogledu predmetne nekretnine, obzirom na činjenicu da nasljednici bivšeg upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika nisu uspjeli poništiti postupak privatizacije tužitelja pod 2, jer je postupak obnove postupka privatizacije okončan odbacivanjem zahtjeva za obnovu o čemu je pravomoćno odlučeno presudom Us-5176/2006 od 23. rujna 2009.

9. Obzirom na činjenicu da su u međuvremenu preminule zainteresirane osobe ČA i FA, sud je na sudjelovanje u sporu pozvao njihove nasljednike utvrđene rješenjima o nasljeđivanju O-5396/19 od 10. veljače 2020., O-503/2016 od 11. lipnja 2019. i O-5077/2020 od 11. veljače 2021.) a s kojima je kao s zainteresiranim osobama ad 4-9 i nastavljen ovaj spor.

10. U sporu su održana rasprava 28. siječnja 2025. i 28. ožujka 2025., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

11. Tužitelj pod 1 na ročištima glavne rasprave od dana 28. siječnja 2025. i 28. ožujka 2025., kao i u podnesku od 25. ožujka 2025.ustraje u svim svojim dotadašnjim navodima te ističe kako su predmetne nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe društvenog poduzeća SUNČANI HVAR, [adresa] te nikada nije došlo do smanjenja temeljnog kapitala u protuvrijednosti nekretnina koje su predmet ovog postupka i iste se i danas po svojoj procijenjenoj vrijednosti nalaze u temeljnom kapitalu društva SUNČANI HVAR d.d., [adresa]. Navodi da je svako društvo moralo procijeniti sve nekretnine koje je vodilo u aktivi društva. Predmetne nekretnine procijenjene su u vrijednost društvenog kapitala na temelju odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91, 83/92, 84/92, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99) koja definira društveni kapital kao razliku između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću. Stoga, sama činjenica da je bila izvršena rezervacija dionica u protuvrijednosti predmetnih nekretnina potvrda njihove procijenjenosti te da ukidanje rezervacije dionica po svom pravnom smislu ne dovodi do smanjenja temeljnog kapitala društva već isto samo znači kako se s tim dionicama može slobodno raspolagati. Obzirom na navedeno, a što zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u točki 17. obrazloženja Rješenja U-zpz-10/2019-16 od 25. rujna 2024. godine, u konkretnom slučaju postoje zakonske zapreke za vraćanje predmetnih nekretnina u vlasništvo zainteresiranih osoba obzirom da su iste procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe društvenog poduzeća SUNČANI HVAR, [adresa] te je sukladno tome nezakonito i rješenje tuženika čije poništenje traže I. tužitelj i II. tužitelj. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Tužitelj pod 2 u podnescima od 31. listopada 2024., 27. veljače 2025. kao i na ročištima glavne rasprave navodi da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci U-zpz-10/2019 od 25. rujna 2024. potvrdio argumente koje su tužitelji isticali u ovom sporu, a to je da su pravomoćnim rješenjem o pretvorbi Hrvatskog fonda za privatizaciju broj: 01- 02/92-06/183 od 28.02.1994. predmetne nekretnine unesene u društveni kapital, odnosno vlasništvo tužitelja, pri čemu zainteresirane osobe nisu postupak pretvorbe uspjele poništiti u postupku obnove i upravnom sporu koji je okončan pravomoćnom presudom broj Us5176/2006 od 23. rujna 2009. godine. Ističe kako je Vrhovni sud zauzeo jasan stav prema kojem rješenje o ukidanju rezervacija Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. nema nikakav pravni učinak na vlasničkopravne odnose u pogledu predmetne nekretnine. Na navedenom rješenju prvostupanjski je sud, kao i Visoki Upravni sud RH, pogrešno temeljio svoje zaključke o izuzimanju predmetne nekretnine iz procijenjene vrijednosti društvenog kapitala. Slijedom navedenog, Vrhovni sud RH potvrdio je da su naslovni sud i Visoki upravni sud RH u ovom sporu povrijedili odredbu čl. 53. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19.), kojom je propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo nekretnina koja je unesena u društveni kapital poduzeća. Ističe da je suprotno navodima zainteresiranih osoba ad 3-9 Vrhovni sud Republike Hrvatske, pri pozivanju na odluku br. Rev x-196/13-3 Vrhovni sud RH prethodno izvršio pravnu i činjeničnu usporedbu konkretne sporne situacije u ovom predmetu s tom odlukom, te je zaključio i to da, kada su aktom o osnivanju prednika društvenog poduzeća predmetne nekretnine unesene u osnovna sredstva, onda je na njega i preneseno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja tim nekretninama, a slijedom čega je odluka Revx-196/13 primjenjiva i na predmetni slučaj. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

13. Zainteresirana osoba pod 1 Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu je u svom podnesku od 20. prosinca 2024. ustrajala je u svojim prethodnim navodima (od 7. listopada 2016), te posebno u onima iznesenim u zahtjevu za preispitivanje pravomoćne sudske presude temeljem kojeg je i doneseno rješenje Vrhovnog suda RH od 25. rujna 2024. Predlaže sudu da postupi po uputi iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U- zpz-10/2019 od 25. rujna 2024. držeći se pravnih shvaćanja iznesenih u toj odluci.

14. Zainteresirane osobe ad 3-9, u svom podnesku od 27. siječnja 2025., kao i na ročištima glavne rasprave, u bitnome navode kako je stav Vrhovnog suda sadržan u odluci od 24. rujna 2025. protivan ključnim i nespornim činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka, a potom i u odlukama donesenima pred upravnim sudovima u ovom sporu, jer da su upravni sudovi pravilno obrazložili zašto je predmetna nekretnina izuzeta iz postupka pretvorbe Sunčanog Hvara d.d. i zašto nije mogla biti unesena u kapital tog društva. Takav pravni stav Vrhovnog suda, koji nema nikakvog pravnog ni stvarnog temelja u ispravama i dokumentaciji koja se nalazi u spisima upravnog postupka pretvorbe i ovog upravnog spora, ukazuje na to da je ta odluka izravna posljedica pristranog i arbitrarnog odlučivanja čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je zaštićeno Ustavom, kao i odlukama ESLJP-a, a na štetu zainteresiranih osoba. Navode da su protiv navedene odluke Vrhovnog suda podnijeli ustavnu tužbu dana 8. siječnja 2025. Nadalje, ističu kako okolnost koju Vrhovni sud smatra spornom, a koja nije i ne bi smjela biti sporna, jest to da li je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. kojim je ukinuta rezervacija dionica, pravno relevantno ili ne, odnosno da li je predmetna nekretnina ušla u temeljni kapital društva Sunčani Hvar d.d. U tom smislu je bitno utvrditi koja odredba Zakona o naknadi se mora primijeniti da li odredba čl. 40 ili čl. 52., odnosno 53. tog zakona. Naime, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 40. Zakona o naknadi, ne smije postojati zapreka iz članka 52. i 53 istog zakona. Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju iz 1994 u kapital Sunčanog Hvara unesena je i predmetna nekretnina zbog čega je u portfelju HFP tim istim rješenjem izvršena rezervacija dionica za slučaj povrata. Tom dispozicijom, odnosno, tim upravnim aktom uspostavljena je zapreka iz čl. 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Kako je rješenjem HFP od 30.01. 2002. ukinuta rezervacija dionica, to znači da ta nekretnina više nije dio temeljenog kapitala, čime je otpala zapreka iz čl. 53. Zakona o naknadi. Nadalje, navode kako Vrhovni sud uopće ne spominje činjenicu da je u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 28. veljače 1994. navedeno kako nisu dostavljeni dostatni dokazi prava raspolaganja i korištenja za Hotel Dalmacija (zemljište k. č. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), već iznosi tezu da rješenje HFP-a od 30.01.2002. kojim je ukinuta rezervacija dionica iz rješenja HFP-a od 28.02.1994.g., nema pravni učinak na vlasničkopravne odnose u pogledu predmetnih nekretnina, a da su nižestupanjski (upravni) sudovi propustili navesti jasne i određene razloge, odnosno, odlučne činjenice na temelju kojih bi se mogao izvesti zaključak da je rješenjem HFP-a od 30.01.2002.g. došlo do izuzimanja predmetnih nekretnina iz procijenjene vrijednosti društvenog kapitala prednika drugotužitelja. Slijedom navedenog, kako se navodi u spornom rješenju Vrhovnog suda, iz spisa proizlazi da su predmetne nekretnine, koje su predstavljale poslovni prostor (a što zainteresirane osobe ad 3-9 također osporavaju) u kojem je prednik drugotužitelja obavljao djelatnosti, ujedno predstavljale imovinu koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (sukladno rješenju HFP-a) unesena u društveni kapital, odnosno, vlasništvo tužitelja pod 2 unatoč tome Ističu kako su odluke na koje se Vrhovni sud poziva u svom rješenju od 24. rujna 2025. nezakonite i neustavne, a osim toga navode da pravni sustav RH nije presedanski sustav pa da bi se jednom donesena sudska odluka mogla bez pravne i činjenične analize automatski primijeniti u drugom slučaju. Navode da uloga Vrhovnog suda nije da proširuje značaj i doseg primjene pojedine zakonske norme, već da je tumači i primijeni onako kako ju je zakonodavac propisao. Uloga Vrhovnog suda je da osigura i jamči ravnopravnu primjenu prava i zakona, a ne da arbitrarnim i neosnovanim proširivanjem zakonskog teksta stvara pravne nedoumice i dvojbe, dovodeći time u pitanje ustavna prava stranaka. Vrhovni sud koristi kao argumentaciju okolnost da je pravomoćno odbačen prijedlog zainteresiranih osoba za obnovom postupka privatizacije. Međutim taj prijedlog za obnovu, a kako to proizlazi iz presude Upravnog suda, odbačen je iz procesnih, a ne meritornih razloga iz čega proizlazi da zaključak o odbacivanju prijedloga za obnovu ne može i ne smije biti kvalificiran bitnijim nego što uistinu jest, a činjenica je da nije bitan, odnosno da nije bitan u mjeri koju opisuje Vrhovni sud. Rješenjem Vrhovnog suda stvoren je iznimno opasan presedan u kojem se derogira pravo prethodnog vlasnika nekretnine, čija nekretnina nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva koje nastaje iz društvenog poduzeća, na naturalni povrat nekretnine, a kako je to striktno predviđeno zakonom. Rješenjem Vrhovnog suda dovedeno je u pitanje jedno od temeljnih ustavnih prava zainteresiranih osoba, a i smisao i doseg Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, i to sve nakon što su Upravni sud u Splitu i Visoki upravni sud RH pravilno i potpuno utvrdili sve relevantne činjenice i pravilno primijenili sve odredbe zakona. Predlažu da sud ponovo odbije tužbene zahtjeve tužitelja.

15. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je odbio dokazne prijedloge zainteresiranih osoba pod 3-9 za izvođenjem dokaza saslušanjem ŽA, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja daljnjih dokaza, pored onih koji su izvedeni u ovom sporu, a sve uzimajući u obzir predmet ovog upravnog spora.

16. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024), ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

17. Pregledom spisa tuženog tijela utvrđeno je, a i među strankama nije bilo sporno:

da je Ukazom Predsjedništva Prezidijiuma Sabora NR Hrvatske U.br. 17 od 28. travnja 1948. ("Narodne novine", broj 35/48), pozivom na odredbu čl. 1. točka 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća ("Narodne novine", broj 35/48) pod rednim brojem 301. Hotel "Avelini" [adresa] proglašen poduzećem od značaja za republikansku privredu, kojom odlukom su predmetne nekretnine nacionalizirane kao privatno privredno poduzeće

- da su zainteresirane osobe, odnosno njihovi prednici u zakonskom roku kao nasljednici prvog nasljednog reda iza prijašnjeg vlasnika podnijeli zahtjev za povrat predmetne nekretnine pozivom na odredbu čl. 40. Zakona o naknadi

- da je Hrvatski fond za privatizaciju, 28. veljače 1994. donio rješenje broj:

01-02/92-06/183 kojim je u društveni kapital poduzeće Sunčani Hvar unesena i predmetna nekretnina

- da je Hrvatski fond za privatizaciju 30. siječnja 2002. donio rješenje kojim je ukinuta rezervacija dionica utvrđena rješenjem od 28. veljače 1994.

- da je Hrvatski fond za privatizaciju 25. listopada 2002. donio rješenje kojim poništava rješenje od 30. siječnja 2002.

- da je presudom Upravnog suda RH, poslovni broj Us-10144/2002-5 od 31. kolovoza 2005. poništeno rješenje HFP-a od 25. listopada 2002. kojim se poništava rješenje od 30. siječnja 2002., a kojim je ukinuta rezervacija dionica utvrđena rješenjem od 28. veljače 1994.

- da je HFP 29. ožujka 2006. donio zaključak KLASA: UP/I-943-06/06-01/5, URBROJ:563-03-01/01-2006-4 kojim odbacuje kao nepravovremen prijedlog ovdje zainteresiranih osoba za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća „Sunčani Hvar“

- da je presudom Us-5176/2006 odbijena tužba kojom su zainteresirane osobe pod 3., 4. i 5. osporavale zaključak HFP-a 29. ožujka 2006. kojim je prijedlog za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća „Sunčani Hvar“ odbačen kao nepravovremen.

18. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 91/1996, 92/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002/, 98/2019) propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

18.1. Odredbom članka 53. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

Stavkom 2. istog članka propisano je da ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.

19. Među strankama je sporno da li je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost kapitala poduzeća Sunčani Hvar, odnosno da li je u pogledu predmetnih nekretnina na snazi rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 28. veljače 1994, te posljedično postoje li prepreke za povrat navedenih nekretnina.

20. Upravna tijela su, analizirajući situaciju u kojoj je rješenje o ukidanju rezervacije dionica doneseno u obnovi postupka formalno egzistentno, premda je sam postupak obnove pravomoćno okončan odbacivanjem prijedloga za obnovu, došla do zaključka kako u konkretnom slučaju ne postoje prepreke za naturalni povrat predmetne nekretnine iz čl. 52. i 53. Zakona o naknadi, temeljeći pritom takav zaključak na shvaćanju da rješenje o ukidanju rezervacije dionica koje je doneseno iz razloga što tužitelj pod 2) Sunčani Hvar d.d. nije dostavio valjan dokaz o pravu korištenja predmetnih nekretnina ujedno znači da predmetne nekretnine nisu ušle u pretvorbu poduzeća Sunčani Hvar, odnosno da pretvorbom nisu ušle u imovinu Sunčanog Hvara, te da je tim rješenjem u stvari izmijenjeno rješenje o pretvorbi od 28. veljače 1994.

21. Ovakav stav upravnih tijela ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilan.

22. Naime, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju U-zpz-10/2019 od 25. rujna 2024. (kojega se ovaj sud dužan pridržavati), a kojim su kako je to prethodno rečeno ukinute presude Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda RH kojima je potvrđeno osporeno rješenje tuženika u dijelu koji se odnosi na vraćanje u vlasništvo spornih nekretnina, rješenje kojim je ukinuta rezervacija dionica nema nikakav učinak na vlasničkopravne odnose u pogledu predmetne nekretnine. Stoga u situaciji kada je postupak obnove pravomoćno okončan odbacivanjem prijedloga za obnovu, te kada nije donesen nikakav drugi akt iz kojeg bi proizlazilo da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 28. veljače 1994. broj: 01-02/92-06/183, kojim je u društveni kapital poduzeće Sunčani Hvar unesena i predmetna nekretnina, stavljeno izvan snage, to po ocjeni ovog suda znači da, suprotno utvrđenjima upravnih tijela, u konkretnom slučaju postoji prepreka za vraćanje predmetnih nekretnina u vlasništvo zainteresiranim osobama.

23. Dodatno, u odnosu na doseg samog rješenja o ukidanju rezervacije dionica valja reći kako, po ocjeni ovog suda, pravilno tužitelj pod 1) navodi da rješenje o ukidanju rezervacije dionica nije od značaja za ocjenu o tome da li su predmetne nekretnine procijenjene u temeljni kapital pretvorenog društva. Naime, nije sporno da je institut rezerviranih dionica korišten u situacijama kada nije bilo odgovarajućeg materijalno-pravnog temelja za ocjenu o stečenom pravu korištenja na određenim nekretninama, pa se isti koristio kao oblik privremene zabrane raspolaganja tim dionicima/poslovnim odjelima. Stoga ukidanje rezervacije dionica znači samo to da je moguće raspolagati tim dionicama. Istina, u konkretnom slučaju je, rješenjem o ukidanju rezervacije dionica dana i suglasnost za smanjenje temeljenog kapitala u vrijednosti predmetnih nekretnina, međutim do smanjenja temeljnog kapitala (iz tog razloga ) kako to proizlazi iz spisa predmeta nije došlo.

24. Obzirom na navedeno, dakle uzimajući u obzir da su nekretnine procijenjene u temeljni kapital društva, da do smanjenja temeljnog kapitala (za vrijednost tih nekretnina) nije došlo, te da ne postoji nijedna druga odluka iz koje bi proizlazilo da je rješenje od 28. veljače 1994. kojim su u društveni kapital poduzeća Sunčani Hvar unesene i predmetne nekretnine, stavljeno izvan snage, ovaj sud zaključuje kako u konkretnom slučaju postoje prepreke za naturalni povrat predmetne nekretnine iz čl. 53. Zakona o naknadi.

25. U odnosu na navod zainteresiranih osoba pod 3-9, kako se u konkretnom slučaju ne radi o oduzimanju nekretnine koja bi bila privredni objekt, već da je riječ o obiteljskoj kući koja ne može biti predmet oduzimanja, odnosno unosa u kapital Sunčanog Hvara prema odredbi čl. 53. Zakona o naknadi, jer se ne radi o poslovnom prostoru, valja reći kako isti nije osnovan. Naime, iz spisa upravnog postupka jasno proizlazi kako je predmetna nekretnina nacionalizirana kao privatno privredno poduzeće. Prednici zainteresiranih osoba su navedenu odluku o oduzimanju nastojale osporiti tvrdeći da je riječ o obiteljskoj kući, a ne o poduzeću, međutim njihova žalba je kako to proizlazi iz spisa predmeta odbijena rješenjem od 9790-III-2-1948 od 25. lipnja 1948. odbijena. Stoga se o u ovome postupku ne mogu preispitivati utvrđenja pravomoćnog akta o oduzimanju, a iz kojeg razloga je sud i odbio saslušati ŽA čije svjedočenje je predloženo upravo na okolnost da predmetna nekretnina nije predstavljala poduzeće, odnosno poslovni objekt.

26. Obzirom na sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti točku 2. rješenja tuženika i prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-944-18/97- 01/314, URBROJ: 2181-05/01-02-22 od 22. srpnja 2002., te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem će to tijelo donijeti novu, zakonitu odluku pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi.

U Splitu, 28. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju pod 1,

- opun. tužitelja pod 2,

- tuženiku,

- zaint. osobe pod 1,

- zaint. osobi pod 2,

- opun. zainteresiranih osoba pod 3-9,

- u spis.