REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-587/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu pod sucu Maja Jurovicki, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru,Ferka Ivanščaka 3 protiv tuženika, GEOTEST d.o.o., OIB: 94281049855, Zagreb, Brezovička cesta 48E, zastupanog po punomoćnici Sanja Paić, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 45/III radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1. travnja 2025 u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Despot, Ovrv - 20298/23 od 24. travnja 2023. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 55,69 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

- na iznos 28,36 € od 17. svibnja 2022.

-na iznos 27,33 € od 19. srpnja 2022.

pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 131,64 € sa zakonskom zateznom kamatom od 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 € kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 200,58 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja) javni bilježnik Zorka Despot iz Zagreba, Lastovska 12, je 24. travnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-20298/2023 kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 55,69 € kao i nastale troškove ovršnog postupka, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno izjavio pa se, postupajući po prigovoru, primjenom izričite odredbe članka 58. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 dalje u tekstu: OZ- a) Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem posl. br. Povrv-1995/2023 od 19. veljače 2024. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti predmet dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. Trgovački sud u Zagrebu je postupajući po prigovoru, primjenom izričite odredbe članka 58. OZ-a rješenjem posl. br. Povrv-587/2024 od 23. svibnja 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je prigovorom osporio navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći kako tuženik nije nikada bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Dodaje kako su u izvodu otvorenih stavaka navedeni opisi tražbine "otkupljena glavnica" s brojevima računa i iznosima računa, kamatama i dospijećima o kojima nema saznanja, a iz istih nije razvidno na što se odnose te po kojoj su osnovi izdane.

Ukoliko se potraživanje o odnosi na otkupljena potraživanja od Hrvatskog Telekoma d.d., jer nije bio obaviješten o ustupu u smislu članka 82. Zakona o obaveznim odnosima, ističe kako je prema Hrvatskom Telekomu d.d. podmirio sve svoje račune o čemu dostavlja potvrde Raiffeisen Bank d.d. i to detalji transakcije IB96883493 kojom se potvrđuje da je dana 09. svibnja 2022. godine plaćen iznos od 213,72 kn i detalji transakcije IB99304824 kojom se potvrđuje da je dana 08. srpnja 2022. godine plaćen iznos od 205,98 kn, slijedom čega predlaže rješenje o ovrsi ukinuti.

5. Tužitelj se podneskom od 11. lipnja 2024. očitovao na prigovor tuženika navodeći kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-20/2017 s društvom Hrvatski telekom d.d., 27. listopada 2017. te Aneksa, postao vlasnik predmetnog potraživanja i postupio sukladno čl. 80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku, Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji, a radi se o nepodmirenim računima za travanj i srpanj 2022. i to po računu br. 2925730500022050 iznos od 28,36 € od 16. svibnja 2022. i računu br. 2925730500022070 iznos od 27,33 € od 18. srpnja 2022. Tužitelj ističe kako se potvrde o uplati koje je dostavio tuženik ne odnose na predmetne račune već se odnose na drugi ugovorni konto koji tuženik ima s Hrvatskim telekomom d.d. jer iz potvrda proizlazi da se odnose na ugovorni odnos konto br. 82911794000 dok se predmetni računi odnose na ugovorni konto br. 829257305000

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ponavlja kako je račun broj 01829257305000220501 od 30. travnja 2022. (za travanj 2022.) u iznosu od 213,72 kn platio 09. svibnja 2022. i dostavio potvrdu banke o izvršenom plaćanju. Dodaje da je račun broj 018291117940002207018 u iznosu od 205,98 kn (za lipanj 2022.) plaćen 08. srpnja 2022. i dostavio potvrdu banke o izvršenom plaćanju. Tuženik je prilikom plaćanja tog računa omaškom naveo krivi broj računa i poziv na broj, ali je HT d.d. uplatio traženi iznos računa navevši pritom da se plaćanje odnosi na troškove za lipanj 2022., dakle tuženik je platio račune za koje se tereti u ovom postupku. Tuženik pojašnjava kako je za drugi od navedenih računa na iznos od 205,98 kn, troškovi za lipanj 2022. za koji je prilikom plaćanja pogrešno naveden broj računa i poziv na broj tužitelj je priložio potvrdu o plaćanju, a od tužitelja nikada nije zaprimio povrat navedenog novca. Tuženik ističe kako je prilikom plaćanja računa broj 01829257305000220501 od 30. travnja 2022. (za travanj 2022.) u iznosu od 213,72 kn naveo da plaća upravo taj točno određeni račun, ne niti jedan drugi, a to je i račun koji je tužitelj dostavio u ovom postupku i za koji potražuje plaćanje. Za drugi račun u kojem je pogrešno naveden broj računa i poziv na broj računa, tuženik je platio troškove za lipanj 2022. godine a to su troškovi upravo oni koje tužitelj potražuje u ovom postupku, pa smatra kako je potraživanje neosnovano i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u detalje transakcije (list 22 i 23, 32 i 33 spisa), u okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 (list 48 do 59 spisa), u Aneks broj 1 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 (list 60 do 72 spisa), u 59. dodatak okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 i Aneksu broj 1 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 (list 73 do 75 spisa), u preslike računa (list 76 do 85, 120 do 129 spisa), u izvod stavaka za period do 7. lipnja 2024. (list 86 i 87 spisa), u račune br. 01829257305000220501 od 30 .travnja 2022. (za travanj 2022.) u iznosu od 213,72 kn (28,37 €) (list 91 do 95 spisa), u potvrdu o provedenom plaćanju (list 96 spisa), u račun broj 01829257305000220701 od 30. lipnja 2022. ( za lipanj 2022.) na iznos od 205,98 kn (27,34 €) (list 97 do 101 spisa), u potvrdu o provedenom plaćanju (list 102 spisa), u e-mail korespondenciju (list 103 do 112 spisa),u dopis Hrvatskog telekoma d.d. (list 140 spisa), u izvod stavaka za period 1.1.2022. do 30.10.2022. (list 141 spisa), u pretplatničku dokumentaciju (list 149 do 166 spisa), u izvod stavaka za period do 31.3.2025. (list 170 do 173 spisa) saslušao zakonskog zastupnika tuženika ĐN

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja po računu br. 2925730500022050 iznos od 28,36 € od 16. svibnja 2022. i računu br. 2925730500022070 iznos od 27,33 € od 18. srpnja 2022.

10. U postupku je utvrđeno da se radi o potraživanju koje je prema tuženiku imao Hrvatski telekom d.d., a koju tražbinu je Hrvatski telekom d.d. ustupio tužitelju Eos matrix d.o.o. Okvirnim ugovorom o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. listopada 2017. i Aneksa broj 1 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 19. rujna 2019.

11. Sukladno članku 80. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim, prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Nadalje, člankom 82. stavkom 1. navedenog zakona je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Navedena obavijest dužniku o ustupanju nije pretpostavka valjanosti Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) jer dužnik može, prije obavijesti o ustupanju još uvijek ispuniti obvezu ustupitelju, što je pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, u skladu s člankom 82. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.

12. Među strankama je nesporno da je raniji vjerovnik prenio svoje potraživanje na tužitelja i da je taj prijenos potraživanja valjan. Također je nesporno da je tuženik bio u govornom odnosu s prednikom tužitelja, Hrvatskim telekomom d.d.

13. Među strankama je sporno da li potraživanje postoji i je li ga tuženik dužan platiti.

14. Tuženik je u spis dostavio dokaz o uplati računa za travanj 2022. u iznosu od 213,72 € i za lipanj 2022. u iznosu od 205,98 kn, a to su upravo iznosi na koji računi tužitelja glase. Tužitelj navodi da je uplata tuženice evidentirana i proknjižena u sustavu tužitelja te je istom zatvoreno ranije dugovanje tuženice.

15. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tuženika ČN utvrđeno je da je tuženik imao 3 ugovora sklopljena s Iskon d.d. za 8 ili 9 mobilnih uređaja i mjesečno su mu dolazila 3 računa za mobilne usluge, svaki za jedan ugovor koje je tuženik plaćao redovito. Pojašnjava kako je u m- bankarstvu imao spremljena 3 predloška za plaćanje računa i očito da je 9. svibnja 2022. i 8. srpnja 2022., prilikom plaćanja, povukao krivi predložak s pogrešnim pozivom na broj, ali je upisao točne iznose plaćanja, time da je na uplati od 9. svibnja 2022. naveden točan broj računa, a na uplati 8. srpnja 2022. je očito naveden pogrešan broj računa. Ističe kako je slao nekoliko e-mail-ova Iskonu i HT-u tražeći ispis konto kartice po kojoj bi bilo vidljivo kada je, što i koji račun platio, ali do danas mu na taj e-mail nije odgovoreno. Ističe kako je HT poslao sudu izvod stavaka za period od 01. siječnja 2022. do 30. listopada 2022. po kojoj je dugovanje tuženika na dan 10. listopada 2022. 0,00 € dakle očito je da nije bio ništa dužan. Pojašnjava kako je tuženik oba utužena računa platio u iznosima koji su bili navedeni na računu i po dospijeću, i smatra da je prednik tužitelja trebao izvijestiti tuženika da je zaprimio krive uplate i vratiti mu novce, kao i upozoriti ga da račune uplati ponovo s točnim pozivima na broj.

16. Temeljem 171. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018.,126/21 dalje u tekstu: ZOO), kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se moglo namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

17. Dakle, navedeni članak Zakona o obveznim odnosima uređuje situaciju u kojoj ono što dužnik ispuni nije dovoljno za namirenje svih obveza prema vjerovniku, a što je upravo situacija kakva je postojala između prednika tužitelja i tuženika s obzirom da je tužitelj naveo da je uplatom tuženice zatvoreno ranije dugovanje. Međutim, takvo tumačenje tužitelja nije pravilno jer iz potvrda o uplati koje je u spis dostavio tuženik je vidljivo da je platio račun za travanj 2022. u iznosu od 213,72 € i za lipanj 2022. u iznosu od 205,98 kn. Time se smatra da je tuženik prilikom ispunjenja, s obzirom da je platio točno određeni iznos, odredio da se navedenom uplatom zatvori upravo dugovanje po tom računu, a ne neko ranije dugovanje prednika tužitelja, pa potraživanje tužitelja po navedenim računima nije osnovano.

18. Slijedom navedenog potraživanje tužitelja je ocjenjeno neosnovanim pa je platni nalog u cijelosti ukinut temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a

19. Odluka o trošku iz toč. II, III i IV temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 126/22,138/23 dalje u tekstu: OT), pa je tuženiku dosuđena naknada troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora od 55,69 € i to sukladno Tbr. 7.9. jednokratna naknada u iznosu od 100,00 € uvećano za PDV 25% u iznosu od 25,00 € (Tbr. 46) što iznosi 125,00 € , kao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 6,64 € pa je tuženiku ukupno dosuđen trošak u iznosu od 131,64 € te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

20. Tuženiku nije priznat trošak sastava 3 podneska i zastupanja na tri ročišta od po 50,00 € uvećano za PDV nego mu je priznata jednokratna naknada, budući se radi o vrijednosti predmeta spora manjem od 100,00 €, dakle tuženik je odbijen za 312,50 € i odlučeno kao u toč. III izreka.

21. Tužitelj nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 200,58 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. IV izreke.

Zagreb, 28. travnja 2025.

SUDAC:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- tužitelju po punomoćniku uz nalog za uplatu pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana