REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. P-2536/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja LEVEL PROJECT d.o.o, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 41564810657, zastupan po punomoćniku Imonu Choudhuryju, odvjetniku u Gajski, Grlić, Prka i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 15 protiv tuženika GRAD OROSLAVJE, Oroslavje, Oro trg 1, OIB: 86505626714 zastupan po punomoćnici Doroteji Marković, odvjetnici iz Zagreba, Ilica 80, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 14.travnja 2025.g, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28.travnja 2025.g. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I) Nalaže se tuženiku GRAD OROSLAVJE, Oroslavje, Oro trg 1, OIB: 86505626714, isplatiti tužitelju LEVEL PROJECT d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 41564810657, iznos od 2.654,46 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim donosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II) Nalaže se tuženiku GRAD OROSLAVJE, Oroslavje, Oro trg 1, OIB: 86505626714, da naknadi tužitelju LEVEL PROJECT d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 41564810657, trošak parničnog postupka u iznosu od 786,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je 22.4.2021. tuženiku dao ponudu za izradu studije za cijenu od 20.000,00 kuna/2.654,45 € uvećano za PDV te da je tuženik narudžbenicom prihvatio ponudu tužitelja. Navodi da je odmah krenuo s izradom studije koju je u pretežitom dijelu i izradio te da je od tuženika 28.7.2021., 20.09.2021 te 29.12.2021, zatražio dostavu potrebnih podataka za dovršetak studije koju mu tuženik nikad nije dostavio. Ističe da je 25. srpnja 2022. godine, godinu i tri mjeseca nakon što je tuženik izdao Narudžbenicu te nakon više od 90 % odrađenog posla, tuženik naveo da mu Studija više nije potreba te je predložio da suradnja dogovorno prestane. Stoga, kako je nesporno da je između sklopljen ugovor između tužitelja i tuženika, te da je tužitelj izradio 90 % Studije tj. ispunio 90 % ugovora kojeg je tuženik na kraju jednostrano raskinuo, to tužitelj smatra kako mu je nesporno prouzročena šteta i da je pretrpio izmaklu korist u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn / 2.654,46 EUR. U prilog svojih tvrdnji tužitelj je dostavio isprave na kojima temelji osnovanost svog zahtjeva i dokazuje iznesene činjenične navode.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, navodi, u bitnom, da bez podataka, odnosno odgovora na pitanja koja su navedena u Upitniku tužitelj nije mogao odraditi 90% posla u izradi studije isplativosti jer nije imao podatke na temelju kojih bi mogao pristupiti izradi studije. Ističe da je Vlada Republike Hrvatske je 14.4.2021. donijela Odluku o raspisivanju izbora za općinske načelnike, gradonačelnike i župane te njihove zamjenike te da sukladno odredbi čl. 92. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi gradonačelnik nakon raspisivanja izbora može obavljati samo poslove koji su neophodni za redovito i nesmetano funkcioniranje jedinice lokalne samouprave, odnosno grada, a da izrada Studij nije posao koji je neophodan za redovito i nesmetano funkcioniranje jedinice lokalne samouprave. Navodi da je Narudžbenicu je potpisao gradonačelnik te da je stoga ista ništetna jer je suprotna odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi odnosno da je izdana nakon raspisivanja izbora.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: Ponuda br. 22/04/2021 ( list 6 spisa); Narudžbenica br.: 50/2021 od 22. travnja 2021. godine. ( list 7 spisa), E-mail korespondencija stranaka ( list 8- 15 spisa), Upitnik/pitanja – potrebne informacije za dovršetak Studije od 28. srpnja 2021. ( list 16-18 spisa), (nedovršena) Studija isplativosti: Izdvajanje komunalnih djelatnosti u zasebno trgovačko društvo za Grad Oroslavje ( list 19-37 spisa), Odluka o raspisivanju izbora ( list 46-47 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), tužbeni zahtjev sud je utvrdio osnovanim.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja na ime naknade štete koja mu je nastala zbog jednostranog raskida ugovora od strane tuženika, a koji ugovor je tužitelj ispunio 90% , u iznosu od 2.654,46 eur i eventualni kumulirani zahtjev u kojem tužitelj traži da sud naloži tuženiku dostavu podataka na temelju kojih bi izradio studiju.

6. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da između njih nije sporno da su bile u poslovnom odnosu, odnosno da je tužitelj dostavio ponudu br. 22/04/2021 (u daljnjem tekstu: Ponuda) za izradu studije izvedivosti izdvajanja komunalnih djelatnosti u zasebno trgovačko društvo (u daljnjem tekstu: Studija), za cijenu od 20.000,00 kn / 2.654,45 EUR, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 EUR, dakle ukupno 25.000,00 kn / 3.318,07 EUR te da je tuženik isti dan Narudžbenicom br.: 50/2021 (u daljnjem tekstu: Narudžbenica), prihvatio Ponudu tužitelja. Nije sporno da je tužitelj u više navrata tražio od tuženika da mu dostavi potrebne podatke kako bi kompletno završio Studiju, a da mu ih tuženik nije dostavio. Nije sporno da je tuženik dana 25. srpnja 2022. godine e mailom izjavio kako mu više nije potrebna izrada predmetne studija te je predložio da se suradnja dogovorno prestane. Nije sporno da je tužitelj nakon toga tuženiku dostavio nedovršenu studiju sa žuto osjenčanim dijelovima za koje su mu potrebne informacije kojima raspolaže isključivo tuženi.

7. Između stranka je sporna osnovanost tužbenog u cijelosti imajući u vidu istaknute prigovore tuženika odnosno sporno je da li tužitelj ima pravo na naknadu za nedovršenu Studiju s obzirom da je tuženik jednostrano raskinuo ugovor kao i da je narudžbenica izdana nakon raspisivanja izbora te je tuženi smatra ništetnom.

8. Osnovni prigovor tuženika iscrpljuje se u tvrdnji da je narudžbenica za izradu Studije isplativosti poslana 22.4.2021. a da je Vlada Republike Hrvatske je 14.4.2021. donijela Odluku o raspisivanju izbora za općinske načelnike, gradonačelnike i župane te njihove zamjenika pa da je stoga narudžbenica ništetna kao i da tužitelj nije mogao odraditi 90% posla u izradi Studije jer nije imao podatke na temelju koje bi je mogao izraditi.

9. U smislu odredbe čl. 253. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05,41/08 i 78/15, 29/18, 126/21/, 114/22, 155/23; dalje: ZOO) ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora.

Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a), a ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu (čl. 262. ZOO-a). Sadržaj ugovora sud je utvrdio uvidom u dostavljenu ponudu iz koje je razvidna obveza tužitelja da obavi usluge za tuženika kao i cijena usluge.

10. Dakle, u konkretnoj situaciji došlo je do sklapanja ugovora prihvatom tužiteljeve ponude iz koje je vidljivo sve ono što je potrebno da tužitelj obavi uslugu kao i naknada koju je ponudu tuženik očito prihvatio narudžbenicom. Ukoliko su se obje strane usuglasile oko bitnih sastojaka, narudžbenica ima učinak ugovora.

11. Iz spisa proizlazi da je tužitelj odmah po sklapanju ugovora započeo s izradom Studije, da ju je u pretežitom dijelu i završio, da je e-mailom 28. srpnja 2021. ,godine zatražio od tuženika dostavu potrebnih informacija, a koje mu tuženik nije dostavio, tužitelj je ponovio svoj zahtjev 20. rujna 2021. godine, te još jednom 29. prosinca 2021. godine. Nakon toga, 4. siječnja 2022. godine zz tuženika je odgovorio tužitelju da će se „potruditi dostaviti tražene podatke kroz desetak dana“ ali to to nije učinio pa mu se tužitelj sa istim zahtjevom ponovo obratio putem e-maila 2. ožujka 2022. godine te konačno 23. srpnja 2022. godine. Nakon toga, 25. srpnja 2022. godine, dakle više od godinu i tri mjeseca nakon što je tuženik izdao Narudžbenicu te nakon više od 90 % odrađenog posla, tuženik je zauzeo stav kako „Gradu nije potrebna izrada predmetne studije“ te „da bi, u cilju dobrih poduzetničkih odnosa, bilo najsvrsishodnije da dogovorno prestane suradnja“.

12. Dakle, bitna činjenica je da je tužitelj bi voljan nastaviti suradnju i pod takvim uvjetima kada mu tuženik niti ne dostavlja sve potrebne podatke, što je u konačno i učinio te je izradio Studiju u pretežitom dijelu.

13. Ovako sumirano, ovaj sud dolazi do zaključka da je u konkretnom slučaju došlo do raskida ugovora voljom naručitelja (čl. 619. ZOO-a).

14. Prema čl. 619. ZOO-a, sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

15. Na tuženiku je bio teret dokaza da je iznos koji je ugovoren, eventualno trebao biti umanjen za određene troškove koje zbog neizvršenja djela do kraja tužitelj nije imao, a tuženik to u tijeku postupka nije niti pokušao dokazati, već tvrdi da tužitelj nema pravo ni na kakvu naknadu.

16. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju od tuženika onemogućen u izvršenju ugovorne obveze u cijelosti, te tužitelj nije kriv za neizvršenje ugovora, a tuženik s druge strane nije se pridržavao načela suradnje u smislu odredbe čl.5. ZOO te je na koncu i odustao od ugovora i to godinu i pol nakon sklopljenog ugovora. Tuženik je jednostavno odustao od projekta navodeći da mu studija više nije potreba, time je onemogućio tužitelja izvršiti preuzetu obvezu u cijelosti, a na što kao naručitelj i ima pravo.

Dakle, voljom naručitelja ugovor o djelu može se raskinuti: a) zbog odstupanja od ugovorenih uvjeta (čl.598 ZOO-a), b) prije roka (čl.599 ZOO-a), te c) zbog postojanja nedostatka djela (čl.608. do 610. ZOO-a).

Prema odredbama ovoga članka, naručitelj ima pravo sve do dovršetka djela jednostrano raskinuti ugovor, pa i u slučaju kad je izvođač uredno i po pravilima struke obavljao svoj posao kao što je nesporno i obavljao u konkretnom slučaju. Ratio ovog pravila o jednostranom raskidu ugovora je u tome da izvođač obavlja djelo po narudžbi naručitelja za zadovoljenje njegovih potrebi pa ako naručitelj izgubi interes za naručeno djelo, ili su nakon sklapanja ugovora prestale njegove potrebe za djelom, nema svrhe da se ugovoreni posao obavi. Zato ZOO omogućuje naručitelju da po svojoj volji raskine ugovor kad god hoće, pa i u slučaju kad nema krivnje izvođača.

17. Međutim, zbog takvog naručiteljeva jednostranog raskida ugovora izvođač ne smije trpjeti štetu. Prema pravilu iz ovog članka, on raskidom ugovora ne dolazi ni u nepovoljnije, ni u povoljniji položaj – naručitelj ga je dužan dovesti u materijalni položaj kao da je ugovor do kraja izvršen. Izvođač je dužan u svakom slučaju poduzeti sve da bi se izbjegla ili umanjila šteta naručitelju, npr. tako da umjesto posla koji je bio predmet raskinutog ugovora o djelu prihvati neki drugi posao i na njemu ostvari odgovarajuću zaradu. Izvođač nema pravo raskinuti ugovor bez krivnje naručitelja.

18. Iz svih izvedenih dokaza je nesporno da je predmetni ugovor svojom voljom raskinuo tuženik kao naručitelj, a u tom slučaju tuženik je tužitelju u kao izvođaču dužan isplatiti ugovorenu naknadu umanjenu sukladno čl.619.ZOO, a kao što je već gore rečeno, tuženik to eventualno umanjenje nije dokazivao iako je na njemu teret dokaza, a tužitelj je iako na to nije bio obvezan smanjio ugovorenu naknadu iz ponude u odnosu na nedovršenost usluge te potražuje iznos od 2.488,55 eur.

Dakle, prema mišljenju ovog suda, u ovakvoj situaciji, tužitelj bi imao pravo i na punu ugovorenu cijenu ali tužitelj potražuje manji iznos od onog koji je ugovoren s obzirom na nedovršenost djela.

Slijedom navedenog, pitanje da li je djelo dovršeno u većem dijelu ili manjem nije od utjecaja na zahtjev tužitelja, bitna činjenica je da je ugovor raskinut voljom naručitelja te da je tuženik dužan platiti tužitelju ugovorenu naknadu. U tom smislu nije bilo potrebno provoditi niti ekonomsko financijsko vještačenje koje je predložio tužitelj.

19. Valja reći i da bi tužitelj u svakom slučaju imao pravo i na troškove koje su mu prouzročeni jer prema mišljenu ovoga suda nije uopće dvojbeno da je po prirodi posla tužitelj kao izvođač do raskida ugovora imao određenu vrstu poslova koje su neophodne pripremne radnje da bi se postigao ugovoreni rezultat te je po prirodi stvari morao utrošiti i određeno vrijeme radnih sati te s obzirom da je usluga izrade i započela te skoro u cijelosti i dovršena nedvojbeno je da je tužitelju prouzročen trošak, ali to nije predmet ovog postupka.

20. Prema čl. 322. st.1. ZOO-a propisano je da su ništetni oni ugovori koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Činjenica da je ugovor sklopljen na dan raspisivanja izbora za gradonačelnika ne čini samo po sebi ugovor ništetnim.

21. Sukladno članku 92. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine”, br. 33/01, 60/01 – vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13 – pročišćeni tekst, 137/15 – ispravak, 123/17, 98/19 i 144/20) (u nastavku teksta: ZLP(R)S) gradonačelnik od dana raspisivanja izbora za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana pa do dana stupanja na dužnost novoga gradonačelnika, može obavljati samo poslove koji su neophodni za redovito i nesmetano funkcioniranje Grada uređene ovim i drugim zakonima. Gradonačelniku i njegovim zamjenicima prava na temelju obavljanja dužnosti prestaju danom stupanja na dužnost novoga gradonačelnika i njegovoga zamjenika.

22. Navedena odredba ne predstavlja prisilni propis.

Naime, prisilni (kogentni) propis je propis koji obvezuje na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava i koje ponašanje svakako hoće postići. Prisilni propisi nisu formulirani na isti način pa se tako nekad jasno određuje da je posljedica nepoštivanja određenog propisa ništavost, odnosno da ugovor nema pravni učinak. Nekad se posredno rabe izrazi "mora" i "zabranjuje", odnosno prisilnost propisa izražava se izrazom "samo ako".

Iz formulacije zakonske odredbe članka.92. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ne proizlazi da je riječ o prisilnom propisu nepoštivanje kojeg bi dovodilo do ništavosti ugovora u smislu članka 322.stavak 1. ZOO-a, jer prisilnost nije određena neposredno određivanjem "gubitka pravnog učinka", odnosno posredno izrazima "mora", "zabranjuje", "samo ako" i sličnim izrazima koji bi upućivali na zaključak da zakonodavac hoće samo takvo postupanje adresata i nikakvo drugačije. Stoga ovaj sud ocjenjuje da odredba članka 92. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi nije prisilni propis čime ugovor o djelu koji je sklopljen među strankama nije niti ništav.

Osim toga, prema čl. 323.st.2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Dakle, sve da je ugovor i ništetan, sklapanje takvog ugovora ne bi se moglo uzeti kao nesavjesnost tužitelja nego samo nasavjesnost tuženika. Dakle čak i po takvoj osnovi savjesna strana bi imala pravo zahtijevati naknadu štete koju bi pretrpio zbog ništetnog ugovora.

Međutim kao što je već gore obrazloženo ugovor o djelu koji je sklopljen među strankama nije niti ništav.

23. Stoga, činjenica da je narudžbenica izdana nakon raspisivanja izbora je u potpunosti neodlučujuća za predmet spora i za sklopljeni ugovor o djelu među strankama te je tuženik sklapanjem ugovora odjelu preuzeo obveze. Ugovorne odredbe obvezuju i ugovor se mora izvršiti, a sukladno odredbi čl.148.st.1. Zakona o obveznim odnosima( Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

24. Zakonom o postupku primopredaje vlasti („Narodne novine“ br. 94/04, 17/07, 91/10, 22/13) (u nastavku teksta: ZPPV) propisane su određene obveze i zabrane općinskih načelnika, gradonačelnika i župana nakon raspisivanja izbora za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u nastavku teksta: jedinica) do primopredaje izvršnih ovlasti odnosno stupanja na dužnost novog općinskog načelnika, gradonačelnika i župana. Primopredaja izvršnih ovlasti u jedinicama uređena je člancima 10.a, 10.b, 10.c., 10.d. i 10.e ZPPV-a.

Primopredaja izvršnih ovlasti propisana je člankom 10.a, na način da je gradonačelnik kojemu prestaje mandat dužan novoizabranom gradonačelniku koji stupa na dužnost, podnijeti pisano izvješće o obavljanju poslova iz svojeg djelokruga, koje sadrži najmanje, informacije o:

– planiranim projektima, mjerama i drugim planiranim aktivnostima

– o započetim, a nedovršenim projektima, mjerama i drugim započetim, a nedovršenim aktivnostima te

– o preuzetim, a nepodmirenim obvezama Grada.

Sljedeće propisane zabrane i obveze gradonačelnika su:

-zabrana donošenja odluka o imenovanjima iz svoje nadležnosti (članak10.b)

-zabrana zaključivanja ugovora značajnije vrijednosti (članak 10.c)

-stavljanje na raspolaganje članstva gradonačelnika i njegovog zamjenika u skupštinama trgovačkih društava i nadzornim odborima trgovačkih društava, od posebnog interesa za jedinicu, tijelu koje ga je imenovalo (članak 10.d)

-zabrana kadrovskih promjena (člana 10.e.).

25. Iz navedenog je također jasno da raspisivanje izbora ili promjena gradonačelnika niti u kojem slučaju ne dovodi do toga da se preuzete obveze ne bi morale izvršiti, novi gradonačelnik stupa u pravni položaj svojega prednika i stječe sva prava i obveze svojega prednika jer se sukladno pravnim pravilima mora održati kontinuitet građanskopravnih odnosa bez obzira na prestanak i promjene fizičkih i pravnih osoba koje u njima sudjeluju, ako se ne radi o strogo osobnim pravnim odnosima.

26. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge.

27. Kako je sud prihvatio prvi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva, o drugom tužbenom zahtjevu nije odlučivao.

28. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim, pa je na temelju odredbe čl. 590.st. 1., 619. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21/, 114/22, 155/23; dalje ZOO), presudio kao u toč. I izreke presude.

Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

29. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

30. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

31. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 20. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročište od 14. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 600,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 150,00 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 36,50 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 786,50 eura.

U Zagrebu, 28. travnja 2025. godine

SUDAC

Romina Markovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1.Dostaviti tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu

2.Dostaviti tuženiku po punomoćniku

3.PISARNICA –kal. pravomoćnosti- 30 dana