R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-147/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (ranije Slavonska banka d.d., Osijek), zastupana po punomoćniku Toniu Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja NV, osobno, punomoćnika tužitelja Darka Samardžije, odvjetnika, i zamjenice punomoćnika tuženika Nere Gajdarov Beg, odvjetnice, nakon javne objave presude, 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku 15 dana isplati iznos od 5.476,83 EUR (slovima: pet tisuća četiristo sedamdeset šest eura i osamdeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja teče do 31.prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 1.siječnja 2008.g.do 30.lipnja 2011.g., po stopi od 12% godišnje od 1.srpnja 2011.g.do 31.srpnja 2015.g., od 1.kolovoza 2015.g. po stopi od 8,14 godišnje do 30.lipnja 20156.g., po stopi od 7,88% godišnje od 1.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g., od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do naplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče kako slijedi:

- na iznos od 0,16 EUR od 2.1.2008.g.do naplate

- na iznos od 3,13 EUR od 2.2.2008.g.do naplate

- na iznos od 5,81 EUR od 2.3.2008.g.do naplate

- na iznos od 7,87 EUR od 2.4.2008.g.do naplate

- na iznos od 3,08 EUR od 2.5.2008.g.do naplate

- na iznos od 1,41 EUR od 2.6.2008.g.do naplate

- na iznos od 3,71 EUR od 2.7.2008.g.do naplate

- na iznos od 0,09 EUR od 2.8.2008.g.do naplate

- na iznos od 0,62 EUR od 2.9.2008.g.do naplate

- na iznos od 3,11 EUR od 2.10.2008.g.do naplate

- na iznos od 17,49 EUR od 2.11.2008.g.do naplate

- na iznos od 7,05 EUR od 2.12.2008.g.do naplate

- na iznos od 18,21 EUR od 2.1.2009.g.do naplate

- na iznos od 19,84 EUR od 2.2.2009.g.do naplate

- na iznos od 18,98 EUR od 2.4.2009.g.do naplate

- na iznos od 19,14 EUR od 2.5.2009.g.do naplate

- na iznos od 15,92 EUR od 2.6.2009.g.do naplate

- na iznos od 13,58 EUR od 2.7.2009.g.do naplate

- na iznos od 14,37 EUR od 2.8.2009.g.do naplate

- na iznos od 16,44 EUR od 2.9.2009.g.do naplate

- na iznos od 15,64 EUR od 2.10.2009.g.do naplate

- na iznos od 14,36 EUR od 2.11.2009.g.do naplate

- na iznos od 17,29 EUR od 2.12.2009.g.do naplate

- na iznos od 19,59 EUR od 2.1.2010.g.do naplate

- na iznos od 22,31 EUR od 2.2.2010.g.do naplate

- na iznos od 22,71 EUR od 2.3.2010.g.do naplate

- na iznos od 26,33 EUR od 2.4.2010.g.do naplate

- na iznos od 25,68 EUR od 2.5.2010.g.do naplate

- na iznos od 27,73 EUR od 2.6.2010.g.do naplate

- na iznos od 41,24 EUR od 2.7.2010.g.do naplate

- na iznos od 38,00 EUR od 2.8.2010.g.do naplate

- na iznos od 49,27 EUR od 2.9.2010.g.do naplate

- na iznos od 44,25 EUR od 2.10.2010.g.do naplate

- na iznos od 39,51 EUR od 2.11.2010.g.do naplate

- na iznos od 53,96 EUR od 2.12.2010.g.do naplate

- na iznos od 62,43 EUR od 2.1.2011.g.do naplate

- na iznos od 56,59 EUR od 2.2.2011.g.do naplate

- na iznos od 59,72 EUR od 2.3.2011.g.do naplate

- na iznos od 53,65 EUR od 2.4.2011.g.do naplate

- na iznos od 55,92 EUR od 2.5.2011.g.do naplate

- na iznos od 71,10 EUR od 2.6.2011.g.do naplate

- na iznos od 74,42 EUR od 2.7.2011.g.do naplate

- na iznos od 91,39 EUR od 2.8.2011.g.do naplate

- na iznos od 85,58 EUR od 2.9.2011.g.do naplate

- na iznos od 76,87 EUR od 2.10.2011.g.do naplate

- na iznos od 76,62 EUR od 2.11.2011.g.do naplate

- na iznos od 76,59 EUR od 2.12.2011.g.do naplate

- na iznos od 80,01 EUR od 2.1.2012.g.do naplate

- na iznos od 84,56 EUR od 2.2.2012.g.do naplate

- na iznos od 86,47 EUR od 2.3.2012.g.do naplate

- na iznos od 83,01 EUR od 2.4.2012.g.do naplate

- na iznos od 85,14 EUR od 2.5.2012.g.do naplate

- na iznos od 86,52 EUR od 2.6.2012.g.do naplate

- na iznos od 85,89 EUR od 2.7.2012.g.do naplate

- na iznos od 58,90 EUR od 2.8.2012.g.do naplate

- na iznos od 84,78 EUR od 2.9.2012.g.do naplate

- na iznos od 82,84 EUR od 2.10.2012.g.do naplate

- na iznos od 86,29 EUR od 2.11.2012.g.do naplate

- na iznos od 91,29 EUR od 2.12.2012.g.do naplate

- na iznos od 88,05 EUR od 2.1.2013.g.do naplate

- na iznos od 83,13 EUR od 2.2.2013.g.do naplate

- na iznos od 88,73 EUR od 2.3.2013.g.do naplate

- na iznos od 88,64 EUR od 2.4.2013.g.do naplate

- na iznos od 87,87 EUR od 2.5.2013.g.do naplate

- na iznos od 82,90 EUR od 2.6.2013.g.do naplate

- na iznos od 80,59 EUR od 2.7.2013.g.do naplate

- na iznos od 83,43 EUR od 2.8.2013.g.do naplate

- na iznos od 85,81 EUR od 2.9.2013.g.do naplate

- na iznos od 91,59 EUR od 2.10.2013.g.do naplate

- na iznos od 88,97 EUR od 2.11.2013.g.do naplate

- na iznos od 91,01 EUR od 2.12.2013.g.do naplate

- na iznos od 141,56 EUR od 2.1.2014.g.do naplate

- na iznos od 96,82 EUR od 2.2.2014.g.do naplate

- na iznos od 99,64 EUR od 2.3.2014.g.do naplate

- na iznos od 98,37 EUR od 2.4.2014.g.do naplate

- na iznos od 96,68 EUR od 2.5.2014.g.do naplate

- na iznos od 95,86 EUR od 2.6.2014.g.do naplate

- na iznos od 96,66 EUR od 2.7.2014.g.do naplate

- na iznos od 96,67 EUR od 2.8.2014.g.do naplate

- na iznos od 102,47 EUR /od 2.9.2014.g.do naplate

- na iznos od 1.026,92 EUR od 16.9.2014.g.do naplate.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju NV, OIB: [adresa] naknadi parnični trošak postupka u iznosu 2.330,12 EUR (slovima: dvije tisuće tristo trideset eura i dvanaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja do naplate u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je utužio tuženika radi isplate novčanog iznos od 46.036,98 kn, navodeći u tužbi da je kao korisnik kredita sa Slavonskom bankom d.d. kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika ĆV iz [adresa] dana 18.06.2007. pod posl.br. OV-8570/2007. Slavonska banka je nakon toga pripojena trgovačkom društvu Hypo-Alpe Adria bank d.d., a koje je promijenilo tvrtku u Addiko bank d.d. Odredbom čl.2 i 3 predmetnog Ugovora ugovorena je valutna klauzula obveze i to na način da je isti vezan uz CHF. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 04.07.2013., a u kojem parničnom postupku jedan od tuženika bio i ovdje tuženik, utvrđeno je kako je isti kao 5. -tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 96/03) i to čl.81, 82 i 90, a od 07.08.207. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl.96, 97 te suprotno odredbama Zakona o obvezni odnosima. Prethodno navedena presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/17-10 o 17.06.2018. Nadalje sukladno odredbi čl.502 c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe izčl.502 st.1 ZPP-a, pa su određenim postupanjem uključivši i propuštanjem tuženika povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema Ugovoru o kreditu i otplatnoj tablici uručenoj tužitelju prilikom sklapanja predmetnog Ugovora anuitet je iznosio 402,71 CHF. Tečaj CHF na dan stavljanja kredita na raspolaganje dana 19.06.2007. iznosio je 4,42 kn, tako da je anuitete iznosio 1.779,98 kn. Nakon toga dolazi do rasta tečaja CHF tako da su tužitelju temeljem toga povećani iznosi anuiteta pa je tužitelj oštećen za razliku između iznosa početnog anuiteta i anuiteta koji je plaćao zbog povećanja tečaja CHF temeljem valutne klauzule za koju je pravomoćno utvrđeno da je ništetna i nepoštena. Stoga tužitelj potražuje iznos od 37.439,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od slijedećeg dana od uplate anuiteta. Nadalje, tužitelj je zatražio od tuženika prijevremenu otplatu kredita iz razloga što su visine kamatne stope koje je tuženik povisio te rast tečaja CHF utjecale na enorman rast anuiteta, a sukladno odredbi čl.9.st.2. navedenog kredita. Dana 15.09.2018. tužitelj je po obračunu tuženika uplatio iznos od 26.377,55 kn te je tom uplatom kredit u cijelosti zatvoren. Tuženik je obračun sačinio prema tečaju CHF na dan sastava obračuna, a primjenom valutne klauzule za koju je utvrđeno da je ništetna te primjenom promjenjive kamatne stope za koju je također utvrđeno da je ništetna. U trenutku prijevremene otplate kredita tužitelj je imao za platiti još deset anuiteta pa je tužitelj trebao platiti iznos od 17.779,80 kn, tako da potražuje iznos od 8.597,75kn. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za isplatu, ali je taj zahtjev tuženik odbio. Obzirom na prethodno navedeno, predloženo je da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se naložiti tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju NV u roku 15 dana isplati iznos od 46.036,98 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to u mjesečnim iznosima kako je navedeno u petitu tužbe, počevši od 01.08.2007. pa do zaključno 16.09.2014. godine te da mu naknadi pripadajuće zakonske zatezne kamate na te iznose i troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 22.10.2018. tuženik je iznio materijalno pravni prigovor zastare, a nakon toga osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na navedenu ništetnost valutne klauzule i naknade za prijevremenu otplatu kredita te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Prvenstveno ističe kako je tužbeni zahtjev neprecizan jer se u istom ne navodi pravni osnov za kondenatorni zahtjev. Što se tiče prigovora zastare potraživanja ističe kako u postupku radi stjecanja bez osnova zastarni rok traje pet godina od dana sklapanja ništetnog pravog posla, a ako se radi o naknadi štete tada bi se primjenjivao zastarni rok iz čl.230 ZOO-a koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za 3.g od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za 5.g. od kako je šteta nastala. N, i u jednom i u drugom slučaju, bez obzira na pravni osnov potraživanja, tužitelj je došao u zastaru. Što se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva, i to u odnosu na navodnu ništetnost valutne klauzule nedvojbeno je među strankama, kako je navedeno u tužbi, da je kredit korišten za adaptaciju i zatvaranje kredita u iznosu kunske protuvrijednosti CHF od 32.000,00. Isto tako su nesporne odredbe čl.2 i 3 Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu te smatra da iste odredbe Ugovora nisu ništetne. Isto tako se poziva i na materijalni propis koji određuje koje su odredbe u potrošačkim ugovorima ništetne, a što je regulirano člancima Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i to 81, 84, 87 koje implementiraju relevantne odredbe Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Također ističe kako se tužitelj uopće ne može pozivati na utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda P- 6632/17-10 od 14.06.2018. u svezi sa čl.502 c ZPP-a i to prvenstveno iz razloga što Slavonska banka d.d. kao pravni prednik tuženika nije obuhvaćena presudom Visokog trgovačkog suda jer nije bila stranka u sporu. Svoje navode tuženik je detaljno obrazložio kod odgovora na tužbu. Pozivajući se na čl. 5. Ugovora o kreditu razvidno je prema stajalištu tuženika da je moguća promjena valute i da korisnik kredita može podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu valutnu klauzulu i to najmanje 30 dana prije dospijeća slijedećeg anuiteta. U slučaju otkaza ugovora, za saldo valutnu klauzulu i kamatnu stopu mjerodavan je samo isključivo izvadak iz poslovnih knjiga banke, a sa čime je korisnik kredita u cijelosti suglasan. Navedenom ugovornom odredbom omogućeno je korisniku kredita da vrlo jednostavno izvrši konverziju glavnice u primjerice u valutnu klauzulu u eurima. To je pravo tužitelj imao za cijelo vrijeme važenja Ugovora o kreditu i nije ga iskoristio čak ni kada je došlo do rasta tečaja CHF i povećanja iznosa anuiteta. Pozivajući se na odredbu čl.84 ZZP/03 ističe kako je ugovorna odredba iz čl.2 i 3 Ugovora o kreditu jasna, lako razumljiva lako uočljiva pa se prema tome ne može govoriti da iste odredbe ne mogu biti podvrgnute testu poštenja iz čl.81 Zakona o zaštiti potrošača (NN/03). Također navodi daje većina kućanstava imala depozite u kunama, ali zaštićenim valutnim klauzulama i to gotovo više od 81,7% te prigovara kako potrošači nisu shvaćali ekonomske učinke valutne klauzule kada su bili u funkciji dužnika, ali su razumjeli kad su bili u poziciji vjerovnika. Dalje se ističe kako su tužitelji u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagali sa dovoljno informacija da mogu samostalno procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze. Također negira i navode tuže vezano za prijevremenu otplatu kredita, pozivajući se na odredbe čl.9 st.2 Ugovora o kreditu pri čemu se prigovara da je tuženik neosnovano naplatio naknadu za prijevremenu otplatu toga kredita. Također se ističe kako predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da je ugovaranje vezano za odobravanje kredita, kao i za prijevremenu otplatu kredita, uobičajeno u bankarskom poslovanju te nije zabranjeno ni u jednom prisilnom propisu. Vezano za prijevremenu otplatu kredita tuženik se poziva i na Direktive EEZ-a. Na kraju prigovara i visini tužbenog zahtjeva kako na iznos od 37.439,29 kn, temeljem navodno ništetnih odredaba čl.2 i 3 Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, tako i na iznos od 8.597,75 kn na temelju navodno ništetne odredbe čl.9 st.2 Ugovora o kreditu koja se donosi na pravo tuženika na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita.

2.1. U kasnijem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 15.11.2018. negirao navode iz odgovora na tužbu, a po provedenom vještačenju precizirao je tužbeni zahtjev podneskom od 26.08.2019. na način kako je i odlučeno u ovoj presudi.

2.2. Tuženik, podneskom od 05.02.2020. očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka, konstatira kako je na ime povećanja tečaja tijekom otplate glavnice kredita tužitelj više platio iznos od 41.280,23 kn. Jedini prigovor kojeg upućuje vještaku odnosi se na činjenicu da je vještak izračunao i razliku u navodno pretplaćenim kamatama za vrijeme otplate Ugovora o kreditu što nije predmet ovoga spora i nije bilo određeno za zadatak vještačenja. Neovisno o nalazu i mišljenju vještaka, predlaže se prekid postupka sukladno čl.213 st.1 toč.2 ZPP-a te da se podnese sudu Europske unije zahtjev za prethodnu odluku na temelju čl.267 Ugovora o financiranju Europske unije. U svemu ostalom iz tog podneska, ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

3. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to su provedeni dokazi uvidom u podatke o iznosima i datumima uplate, tečajne liste za CHF, povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, ugovor o kreditu bez depozita (str.6-10), otplatni plan (str.11-12), tečajna lista HNB za CHF (str.16-38), specifikacija uplata (str.39-40), odluke općinskih i županijskih sudova uz podneske stranaka, potvrda o oslobađanju od sudske pristojbe za tužitelja od 24.09.2014., presude i rješenja općinskih i županijskih sudova uz odgovor na tužbu (str.76-86), presude Europskog suda uz dogovor na tužbu na engleskom jeziku (str.87-109), novinski članci vezano za tečaj CHF (str.110-118), Bilten HNB 238 (str.119-123), zahtjev za privremenu konačnu otplatu kredita (str.125), ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik dokument (str.126-146), financijska dokumentacija tuženika (str.165), nalaz vještaka (str.173- 203), odluke Europskog suda uz podnesak od 05.02.2020. (str.215-226), kao i sve pisane podneske i usmene navode stranaka, te je saslušan tužitelj.

4. Ovaj sud je donio Presudu i rješenje, poslovni broj: P-313/2018-19 od 23. ožujka 2020. kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 41.280,83 kn (5.478,91 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama.

4.1. Ista Presuda je ukinuta tijekom žalbenog postupka Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-475/2020-2 od 24. veljače 2022. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. Tužena je na ročištu 24. ožujka 2025. povukla dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika ĆV, te svjedoka EV, DV i IV, pa je sud odlučio da se ti dokazi neće provoditi.

5.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za novo financijsko vještačenje na okolnost štete koju trpi tuženik uslijed prijevremene otplate kredita jer na temelju svih provedenih dokaza u spisu šteta nije dokazana zbog prijevremene otplate.

6. Tužitelj je podneskom od 16. lipnja 2023. konačno precizirao tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u izreci.

6.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je precizirani zahtjev tužitelja od 16. lipnja 2023. u cijelosti osnovan.

7. Nesporno je među parničnim strankama da su stranke zaključile Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/17 koji je ovjeren kod javnog bilježnika 18. lipnja 2007., rok vraćanja kredita je 8 godina u iznosu od 32.000,00 CHF.

7.1. Sporno je među parničnim strankama da li su odredbe Ugovora o kreditu bez depozita ovjerenog 18. lipnja 2007., a koje se odnose na valutnu klauzulu i prijevremenu otplatu kredita, ništetne. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu stavio prigovor zastare utuženog potraživanja te prigovor da se utvrđenja iz presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnose na davatelja kredita Slavonsku banku d.d. Osijek, kao prednika tuženika.

9. Iz Nalaza financijskog vještaka Borisa Belunjaka utvrđeno je da je tužitelj više platio iznos od 5.476,86 EUR (41.265,41 kn) glede razlike zbog primjene valutne klauzule, odnosno razlike u tečaju CHF. U ovaj iznos uračunat je i iznos glede prijevremene otplate, a što iznosi 1.026,92 EUR (7.737,31 kn).

9.1. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan sukladno pravilima znanosti i vještine.

10. Iz iskaza tužitelja kao bitno je utvrđeno da je novac od kredita koristio za dogradnju kuće. Uz Ugovor o kreditu dobio je Otplatni plan. Rate kredita plaćao je na način da su možda prve dvije rate bile po Otplatnom planu, a kasnije su rate rasle. Ne sjeća se da bi mu u banci rekli da postoji mogućnost promjene tečaja tijekom otplate kredita. U banci tužitelju nisu rekli da je za njega rizik što zaključuje Ugovor o kreditu, a otplate veže za tečaj švicarskog franka. U banci mu nisu rekli da HNB nema utjecaj na tečaj CHF-a, a ima utjecaj na tečaj EUR-a. Ugovor o kreditu koji je dobio u banci tužitelj je sa pročitao, ali se baš u to ne razumije. Prilikom razgovora o kreditu u banci i potpisa Ugovora tužitelj nije mogao promijeniti neku odredbu iz Ugovora ukoliko mu ne bi odgovarala, nego je bilo po principu "uzmi ili ostavi".

10.1. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao vjerodostojan jer potvrđuje bitne činjenice iz Ugovora o kreditu. Sud je utvrdio da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu u osobne nekomercijalne svrhe. Nadalje, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora s tužiteljem, tužena nije u cijelosti informirala tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede zaključenja ugovora o kreditu, pa je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Glede stavljenog prigovora zastare utuženog potraživanja u ovom postupku je utvrđeno da je tužba podnesena na sud 17. kolovoza 2018. Prigovor zastare nije osnovan jer rok zastare za povrat stečenog po osnovu ništetnih ugovornih odredbi započinjite teči tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost tih odredbi. Dakle, tek pravomoćnošću ove presude počinje teči rok zastare za utuženo razdoblje. Odluka o prigovoru zastare temelji se na odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO).

12. Ugovorna odredba članka 9. stavka 2. ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naknada uslijed prijevremene otplate kredita, bez ugovaranja ikakvih kriterija za ocjenu njezine visine je takva odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa se radi o nepoštenoj odredbi u potrošačkom ugovoru, temeljem članka 81. stavka 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Budući da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana od strane banke, temeljem članka 81. stavka 2. ZZP-a, ima se smatrati da se o njoj nije pregovaralo, pa je na tuženiku bio teret dokazivanja o suprotnom, što on nije dokazao.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/17 koji je ovjeren kod javnog bilježnika 18. lipnja 2007. vidljivo je da je isti zaključen između prednika tuženika i tužitelja te da je iznos kredita 32.000,00 CHF. Također, iz istog Ugovora je vidljivo da je redovna kamata 4,80% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje, iz istog Ugovora je vidljivo da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.

14. Za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, nastavno ZPP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi a potom od Zakon o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, nastavno ZZ/09), kada je isti stupio na snagu do 31. prosinca 2008.

14.1. Prema članku 295. stavak 1. ZOO-a opći uvjet ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva dok je stavkom 3. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta posebnim pogodbi, vrijede ove posljednje.

14.2. Zakon o zaštiti potrošača, a ni Zakon o obveznim odnosima ne navode posebne kriterije za ocjenu je li neka ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 4. ZOO-a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela poštenja i savjesnosti. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se obavještavati o stanju pravnog posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja obvezno-pravnog odnosa, te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarenje i ispunjenje ugovorom preuzetih obveza. Riječ je o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena vjera odnosno povjerenje između ugovornih strana pa bi povjerenje trebalo biti ključ element načela savjesnosti i poštenja.

14.3. Nadalje, ovaj sud cijeni da strankama odnosno tužitelju i predniku tuženika nije zabranjeno ugovarati i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Međutim, ta činjenica da obveza tužitelja ovisi o dva ista promjenjiva elementa istovremeno utječe da ta obveza postaje posebno rizična jer pri zaključenju Ugovora tužitelj ne zna koji iznos glavnice treba vratiti predniku tuženika niti zna koju će cijenu za to platiti. Naime, glavnicu kredita koja je promjenjiva te ovisi o odnosu švicarskog franka i kune nisu mogli znati unaprijed, niti utjecati na to, niti tužitelj niti prednik tuženika, a iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice i o visini kamatne stope koja je u tijeku trajanja ugovora promjenjiva, sukladno odluci prednika tuženika.

14.4. Također, sud cijeni da članci ugovora o valutnoj klauzuli nisu bili razumljivi tužitelju pa je prednik tuženika morao o tome istog informirati. Sud cijeni da je prednik tuženika znao za opisani rizik koji nosi CHF kao valuta utočišta ali nije na zadovoljavajući način, unatoč svijesti o tome da tužitelj to ne zna i da mu je odredba kojom je glavnica vezana za CHF nerazumljiva, dakle nije obavijestio o tome tužitelja kao potrošača da bi ovaj mogao odlučiti hoće li prihvatiti takav rizik.

14.5. Stoga ovaj sud cijeni da prednik tuženika prema tužitelju nije postupao obzirno, moralno i savjesno niti pošteno te je u vrijeme zaključenja spornih odredbi kojima se glavnica iz ugovora veže za CHF došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu ovdje tužitelja.

14.6. Također, prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako su u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročili znatniju neravnotežu u pravima i obvezama strankama proizašlih iz ugovora. Po članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču nude sve ili određene odredbe u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

14.7. Sukladno članu 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema pravne osove u nekom pravnom poslu, po odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U smislu članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecaja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14.8. Obzirom da je ovaj sud utvrdio da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu glede valutne klauzule i glede odredbe za prijevremenu otplatu kredita ništetne, to sud nalazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženi vrati što je temeljem takvih ništetnih odredbi naplatio i primio od tužitelja, cijeneći da je ništetnim odredbama prednik tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove, sukladno članku 1111. ZOO-a.

14.9. Naime, ovaj sud cijeni da je ovdje tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. što on u ovom postupku nije niti osporio.

15. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Borisu Belunjaku.

15.1. Kao bitno iz Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno kako je vještak utvrdio kako je više plaćeni iznos zbog tečajne razlike uplaćen od strane tužitelja u iznosu od 5.476,86 EUR (41.265,41 kn), a što je sve opisano i obrazloženo u pisanom nalazu vještaka te tabelarnom prikazu i to posebno je vidljivo u Tablici 1 i Prilogu 2 (P-2), a koji iznosi su specificirani po mjesecima za utuženo razdoblje, kako je i navedeno u izreci presude. Također, kao bitno iz Nalaza vještaka je utvrđeno da postoje prijevremene otplate koje su navedene u Tablici 2, točka 6. anuiteti 79. do 87. (prijevremene otplate), a iste su vidljive i u Prilogu 2 (P-2) (strana 184 spisa), a govori se o iznosu 1.026,92 EUR (7.737,31 kn). Dakle, i prijevremene otplate su uračunate u ukupni naprijed navedeni iznos od 5.476,86 EUR (41.265,41 kn).

16. Stoga je sud glede glavne stvari odlučio kao u izreci, sukladno članku 1111. i 1115. ZOO-a.

17. Sukladno članku 29. ZOO-a tuženik je dužan platiti tužitelju zakonske zatezne kamate pobliže opisane u izreci, a koje teku od dana preplate pojedinih anuiteta.

18. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je o troškovima postupka. Tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.330,12 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe prema Tbr.7.točka 1. OT 200,00 eur, sastav podnesaka 15. studenog 2018. i 26. kolovoza 2019. sve prema Tbr.8.točka 1.OT 2x200,00 eur, sastav podneska 15. ožujka 2022. prema Tbr.8.točka 3.OT 100,00 eur, sastav podneska 16. lipnja 2023. prema Tbr.8.točka 4.OT 50,00 eur, zastupanje na ročištima 7. siječnja 2019., 11. veljače 2020. i 24. ožujka 2025. sve prema Tbr.9.topčka 1.OT 3x200,00 eur, ročište za objavu odluke 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. PDV iznosi 362,50 eur, a predujam za vještačenje 517,62 eur.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 28. travnja 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.