REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-924/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Kolindi Kolar, u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Josip Šimović, odvjetnik u [adresa] protiv 1. tuženika ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i

2. tuženika JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnink Domagoj Ledić, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u prisutnosti stranka osobno i punomoćnika stranaka, 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u Knjigu PU: VRAPČE STARO, broj poduloška:

2627 / zk. Uložak: [broj ZK uloška], Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 1541, po novoj izmjeri čest.br. 3987, k. o. [katastarska općina] i to stan na III (trećem) katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om i lođe u ukupnoj površini od 60,26 čm predstavlja bračnu stečevinu i ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. GČ.

II. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja ovjeren dana 01.12.2021. godine kod javnog bilježnika Višnje Antoš, Zagreb, Maretićeva ulica 15, pod poslovnim brojem OV- 6666/2021 u odnosu na nekretninu koja se sastoji od stana na III (trećem) katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om i lođe u ukupnoj površini od 60,26 čm, upisane u Knjigu PU: VRAPČE STARO, broj poduloška: 2627 / zk. Uložak:

2916, Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 1541, po novoj izmjeri čest.br. 3987, k. o. [katastarska općina].

III. II. tuženik je dužan trpjeti brisanje upisa svog prava vlasništva izvršenog temeljem spornog Ugovora o darovanju nekretnina od 01.12.2021. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Višnje Antoš, Zagreb, Maretićeva ulica 15, pod poslovnim brojem OV- 6666/2021, sukladno rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb broj Z-63709/2021 od 04.12.2021. godine pod kojim je uknjižba izvršena, i upis nekretnine kao zajedničkog vlasništva I. tuženika i supruge, a što je I. tuženik dužan priznati i trpjeti.

IV. I.-tuženik je dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama izvrši upis da je nekretnina upisana u Knjigu PU: VRAPČE STARO, broj poduloška: 2627 / zk. Uložak: [broj ZK uloška], Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 1541, po novoj izmjeri čest.br. 3987, k. o. [katastarska općina] i to stan na III (trećem) katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om i lođe u ukupnoj površini od 60,26 čm zajedničko vlasništvo I.-tuženika i pok. GČ.

V. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade parnične troškove, zajedno za zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 12.261,88 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. ožujka 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj O-3304/2021-11 od 31. siječnja 2023. upućen u parnicu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da stan u [adresa], na adresi [adresa] predstavlja bračnu stečevinu njegove pokojne majke GČ i 1. tuženika ĐČ te da ulazi u ostavinsku masu. Dodao je da je stan kupljen za vrijeme trajanja braka njegovih roditelja te da čini njihovu zajedničku imovinu slijedom čega predstavlja bračnu stečevinu u ½ dijela njegove pokojne majke i kao takva ulazi u ostavinsku masu iza nje. Tužitelj je nadalje naveo kako je 1. tuženik, 1. prosinca 2021., taj stan ugovorom o darovanju prenio na 2. tuženika slijedom čega predlaže da sud utvrdi da je taj ugovoru o darovanju ništetan, da je 2. tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva, a 1. tuženik upis da je navedena nekretnina zajedničko vlasništvo njega i GČ. Traži nadoknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli kako je nesporno da je predmetni stan stečen u braku roditelja tužitelja kao i da je 1. tuženik, 1. prosinca 2021., stan darovao 2. tuženiku. Tuženici tvrde da taj stan od 1998. godine više nije bio bračna stečevina roditelja tužitelja jer im je 2. tuženik za taj stan isplatio iznos od 120.000,00 DEM, i to 80.000,00 DEM u gotovini, a 40.000,00 DEM nakon što je podigao kredit. Tim novcem su roditelji tužitelja i 2. tuženika kupili kuću u koju su se preselili. Tuženici su nadalje naveli kako roditelji tužitelja i 2. tuženika nisu imali dovoljno svojih sredstava za kupnju te kuće jer je 1. tuženik bio u Konačaru na minimalcu, a majka na burzi. S druge strane 2. tuženik je imao vlastiti obrt kao autoprijevoznik te je imao dovoljno sredstava za kupnju stana od roditelja i otkup stanarskog prava koje je postojalo na stanu. Do darovanja je došlo jer tužitelj to nije želio priznati. Tuženici su naveli kako 2. tuženik nije upisao svoje pravo vlasništva jer je vodio poslovni spor čiji ishod je mogao dovesti do gubitka njegove osobne imovine. Tuženici su u odgovoru na tužbu iznijeli tvrdnju i da je stan isključiva imovina 1. tuženika jer su on i njegova supruga za vrijeme braka svoju imovinu podijelili između sebe na način da njemu pripadne stan, a njoj kuća zbog čega u ostavinskom postupku iza nje nije traženo da se utvrdi da je pola kuće bračna stečevina 1. tuženika. Tuženici traže nadoknadu troškova parničnog postupka.

3. S obzirom na razdoblje stjecanja nekretnine (9. prosinca 1992, list 16 spisa) u ovoj se pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj: 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94., dalje: ZBPO). Odredbom članka 277. ZBPO-a propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova zajednička imovina dok je odredbom čl. 285. ZBPO-a propisano da svaki bračni drug može tužbom zahtijevati da se utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, a odredbom čl. 287. st. 1. ZBPO-a propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Nadalje, čl. 287. st. 2. ZBPO-a propisano je da sud, u slučaju spora, određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u sjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa, ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je pročitao dokumentaciju dostavljenu u spis te je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

5. Među strankama nema spora o činjenici da je nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka 1. tuženika i sada pokojne GČ. Tuženici tijekom postupka u više navrata navode kako je nekretnina stečena kao bračna stečevina stranka, ali da je to prestala biti stjecanjem nekretnine od strane 2. tuženika.

5.1. S druge strane tuženici navode kako je stan posebna imovina tužitelja jer su supružnici dogovorili da stan bude imovina 1. tuženika, a kuća koju su kasnije kupili posebna imovina njegove supruge.

6. Člankom 272. ZBPO- propisano je da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona, je njegova posebna imovina kao i da posebnom imovinom postaje i imovina koja pripadne bračnom drugu nakon izvršene diobe zajedničke imovine. Nadalje, člankom 278. ZBPO-a je propisano da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine, a sporazum o diobi nekretnina zaključuje se u pismenom obliku.

7. Saslušanjem 1. tuženika (list 113 spisa) utvrđeno je kako su on i supruga odlučili kupiti kuću, a sin Z im je „uletio“ s novcem koji nije bio pozajmica, ali su mu taj novac na neki način trebali vratiti. To je bilo razdoblje kada mu je supruga ostala bez posla, a on nije 3 mjeseca dobio plaću pa nisu mogli vratiti taj iznos 2. tuženiku. 1. tuženik je u iskazu naveo kako su on i supruga taj stan nakraju darovali 2. tuženiku jer mu nisu mogli vratiti novac, a smatrali su da upravo novac koji im je on dao za kuću predstavlja protuvrijednost stana.

8. U postupku je utvrđeno kao ugovor o darovanju između 2. tuženika i njegovih roditelja za života njegove majke nikada nije sklopljen. Sud je prihvatio iskaze 1. i 2. tuženika u dijelu da je 2. tuženik svojim roditeljima dao novac za kupnju kuće jer oni taj novac nisu imali. Nitko od stranka ni u jednom trenutku nije tvrdio da su 1. tuženik i njegova supruga imali novac za kupnju kuće. No, neovisno o tome što je novac za kuću dao 2. tuženik i što su možda njegovi roditelji smatrali da taj novac predstavlja protuvrijednost stana to ne znači da je 1. tuženik bio ovlašten nakon smrti svoje supruge sklopiti ugovor o darovanju za njezin suvlasnički dio nekretnine. Sud smatra kako navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka i 1. tuženik je mogao valjano raspolagati svojim djelom nekretnine. Nekretnina kao takva ulazi u ostavinsku masu iza pokojne GČ i tek bi tada 2. tuženik u tom postupku trebao isticati svoje prigovore u odnosu na tu nekretninu. Sve i da su tvrdnje tuženika točne to im ne daje za pravo da sklapanje ugovora o darovanju zaobiđu ostavinski postupak na štetu tužitelja.

9. U odnosu na tvrdnju kako je stan posebna imovina 1. tuženika ističe se kako tužitelj tu tvrdnju nije dokazao. Naime, nelogično je da bi supružnici dijelili svoju imovinu na taj način u trenutku kada su navodno suglasni da stan pripadne njihovom sinu, a pri tome sav novac od stana ulažu u kupnju kuće. Činjenica da je svaka od nekretnina glasila na jednog bračnog druga ne dovodi sama po sebi do zaključka da su stranke na taj način podijelile svoju imovinu posebno jer zakon traži da taj sporazum bude u pisanom obliku.

10. No, neovisno o svemu navedenom tužbeni zahtjev tužitelja nije moguće prihvatiti jer kao što je navedeno u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je nekretnina stečena 9. prosinca 1992. (list 16 spisa) do primjene dolazi ZBPO-a prema kojem je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova zajednička imovina, a udio svakog od njih procjenjuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Ne postoji zakonska presumpcija o udjelu svakog bračnog druga u toj imovini. Teret dokaza činjenice u kojem suvlasničkom omjeru je navedena nekretnina bračna stečevina sada pokojne GČ je na tužitelju, a kako tužitelj tu činjenicu nije dokazao to je sud njegov zahtjev odbio kao neosnovan. Isto se odnosi i na utvrđenje ugovora o darovanju ništetnim. Naime, 1. tuženik je mogao raspolagati svojim djelom nekretnine i zahtjev u tom dijelu ne bi bio osnovan, ali je pretpostavka za odluku o tom dijelu zahtjeva utvrđenje točno određenih udjela svakog od bračnih drugova. Teret dokaza činjenice u kojem dijelu, sukladno suvlasničkom dijelu njegove majke, je taj ugovor ništetan je na tužitelju koji tu činjenicu nije dokazao.

11. Slijedom navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

12. Odluka o troškovima temelji se na odredbama 154. st. 5. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Troškovi se odnose na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjereni prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj:138/2023., u daljnjem tekstu: Tarifa).

12.1. Tuženicima je priznato po 884,50 bodova za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 14. studenog 2024. i 13. veljače 2025. (Tbr. 8/1) te za zastupanje na ročištima 21. siječnja 2025. i 7. travnja 2025. (Tbr. 9/1) ili ukupno 4.422,50 bodova što uvećano za 10% prema Tbr. 40. iznosi 4.864,75 bodova odnosno 9.729,50 eura što uvećano za PDV iznosi 12.261,88 eura.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sutkinja

Kolinda Kolar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. strankama po punomoćnicima