Broj: Ppž-5288/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆT, zbog djela prekršaja iz čl. 116. st. 1. i st. 3. i čl. 13. st. 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, broj 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika ĆT podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 20. svibnja 2024, poslovni broj: 2. Pp-18577/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenika ĆT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda pod točkom 2., te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18, 114/22) okrivljenik ĆT
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
što gore navedenog dana iste zgode za vrijeme vožnje koristio vozilo koje ne ispunjava posebne uvjete koje moraju ispunjavati vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza,
dakle, koristio je vozilo koje ne ispunjava posebne uvjete,
čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 13. st. 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆT i potvrđuje pobijana presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
III. Uslijed odluke pod točkom I. i II. preinačava se odluka u ukupnoj novčanoj kazni tako da se okrivljeniku ĆT izriče za djelo prekršaja činjenično opisanog pod točkom 1. prvostupanjske presude novčana kazna u iznosu 1.500,00 eura (tisućupetstoeura) koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 4 mjeseca od primitka ove presude. Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
IV. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1.
Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2300,00 (dvijetisućetristo) eura, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 1. i st. 3. i čl. 13. st. 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, opisanih u izreci
1.1.Istom presudom okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalne svote troškova prekršajnog postupka.
2.
Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu pobijajući istu zbog: pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, a kako to proizlazi iz sadržaja iste. Žalitelj u žalbi u bitnome moli da mu se oprosti kazna zato jer je umirovljenik i nije nikoga vozio kao taksi vozač, makar ga je inspekcija našla na taksi štandu glavni kolodvor gdje je pio kavu sa bivšim kolegama i da ne radi već dvije godine
3.
Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4.
Žalba je dijelom bespredmetna i dijelom nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj Sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude pod točkom 2. nije prekršaj.
6. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivim okrivljenika pod točkom 2. što gore navedenog dana iste zgode za vrijeme vožnje koristio vozilo koje ne ispunjava posebne uvjete koje moraju ispunjavati vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza,
dakle, koristio je vozilo koje ne ispunjava posebne uvjete,
čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 13. st. 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,
7. Međutim, u izreci ove presude navedeni činjenični opis djela sadržan u pobijanoj presudi, nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja (propis blanketne naravi) radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti citiranu odredbu Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe (NN 50/18, 56/19), a to je u ovom slučaju izostalo.
8. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
9. S obzirom da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, to niti tužitelj, niti sud, više ne mogu mijenjati činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja u tom dijelu.
10. Stoga je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, preinačio pobijanu presudu i na temelju članka 207. PZ okrivljenika oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke, uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.
11. Odlučujući dalje o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu pod točkom 1. nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
12. Naime,odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
13. Svi navedeni žalbeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjano obrazložene razloge.
14. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika pod točkom 1. kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
15. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, utvrdio činjenično stanje posebice detaljnog i okolnosno iskaza svjedoka PT, višeg inspektora cestovnog prometa, koji je izjavio da su on i kolega navedene zgode vršili kontrolu taxi prijevoza ispred zgrade Glavnog kolodvora te da je upravo on od okrivljenika zatražio dokumentaciju od koje on jedan dio nije imao pa mu je dao rok tri dana tj. do 16. listopada 2023. da mu to dostavi a on je dostavio u roku sve osim dozvole za obavljanje taxi prijevoza na području grada Zagreba dok je od Ureda za promet na njegovo traženje dobio odgovor da mu je takva dozvola vrijedila do 2021. godine nakon čega okrivljeni nije zatražio izdavanje nove dozvole pri čemu dodaje da također postoje posebni uvjeti koje taxisti moraju ispunjavati te im je okrivljenik također u danom roku dostavio potvrdu stanice za tehnički pregled vozila iz koje je vidljivo da predmetno vozilo ne ispunjava uvjete za taxi prijevoz pa je stoga izdao prekršajni nalog, svjedok je nadalje iskazao da je okrivljenik kako je vidljivo iz fotografija stajao na taxi stajalištu, na vozilu imao oznaku "TAXI" i ispod vjetrobranskog stakla cjenik, kolega i on su mu prišli na što je on rekao da se obratimo prvom u koloni, ali mu je on rekao da oni nisu putnici nego da vrše inspektorski nadzor nakon čega je utvrđeno sve što je naprijed naveo, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
16. Činjenice koje terete okrivljenika za djelo prekršaja činjenično opisanog pod točkom 1. pobijane presude su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda u tom dijelu.
17.Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, a tim više što je novčana kazna ublažena daleko ispod zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja i ne postoji zakonska mogućnost za izricanjem mjere upozorenja-opomene (čl. 43. Prekršajnog zakona), a kako okrivljenik svoje žalbene navode u tom dijelu nije ničim potkrijepio ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje novčane kazne.
18. Odluka o troškovima postupka utemeljen je na zakonu.
19. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u pobijanom a ne preinačenom dijelu.
20. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 28. travnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
