REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11
Poslovni broj: Povrv-558/2022-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburaka, u pravnoj stvari tužitelja PASTOR INŽENJERING d.d., OIB: 55598634637, Novačka cesta 2, Rakitje (Sveta Nedelja), kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Mar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 46377257342, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ČĆ, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, 28. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jave bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba, poslovni broj: OVRV-2585/2021 od 22. rujna 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.245,55 EUR[1] , sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je
1 7,53450
na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba, poslovni broj: OVRV-2585/2021 od 22. rujna 2021., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 588,85 EUR[2] .
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.506,11 EUR[3] sa zateznim kamatama, koje teku od 28. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.917,24 EUR[4] kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 23. kolovoza 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnoj bilježnici Željki Maroslavac iz Zagreba. Povodom tog prijedloga, javna bilježnica donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: OVRV-2585/2021 od 22. rujna 2021., kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 129.936,63 kn / 17.245,55 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2021. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 4.436,71 kn / 588,85 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik u cijelosti osporava visinu i osnovu potraživanja, navodeći da je obveza prestala. Tuženik navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor za ugradnju vatrodojavnog sustava od 20. studenoga 2020., kojim je tužitelj bio obvezan, u roku od devedeset dana od dana uvođenja u posao, izvršiti svoju obvezu, sukladno odredbi članka 5. ugovora. Dalje navodi da su radovi započeli 18. siječnja 2021., prema zapisniku o uvođenju u posao, te da je tužitelj bio dužan pustiti u rad vatrodojavni sustav do 19. travnja 2021. Ističe da je primopredajnim zapisnikom utvrđeno da je sustav stavljen u funkciju 18. svibnja 2021. Tuženik nadalje tvrdi da je tužitelj zakasnio u izvođenju radova za dvadeset i osam dana te da je, prema odredbi članka 8. ugovora, propisano da u slučaju kašnjenja s isporukom i puštanjem u funkciju, naručitelj ima pravo na ugovornu kaznu (penale) u visini 2‰ (dva promila) za svaki dan kašnjenja, a najviše 5% (pet posto) od ukupno ugovorene vrijednosti. Također je navedeno da naručitelj ima pravo penale zadržati od računa isporučitelja ili ispostaviti zaseban račun. Tuženik zaključuje da je na temelju toga zadržao pravo
2 7,53450
3 7,53450
4 7,53450
naplate penala u iznosu od 129.936,63 kn, što predstavlja pet posto ukupno ugovorene vrijednosti, i to od računa tužitelja broj 207/RAKITJE/1 od 18. svibnja 2021., o čemu je tužitelja obavijestio dopisima, klasa: 2.1.1. -20/1519, broj: 07/MP od 31. svibnja 2021., te dopisom (Izjavom o prijeboju ugovorne kazne), klasa: 2.1.1. -20/1519-6, broj:
01/007/AD od 23. lipnja 2021. Na temelju svega navedenoga, tuženik smatra da tužitelj nema prema njemu nikakvo potraživanje te je predložio sudu da stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Povodom prigovora tuženika, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-558/2022 od 13. siječnja 2023., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 1. veljače 2023., tužitelj je naveo da se u cijelosti protivi prigovoru tuženika. Tužitelj ne spori da je uveden u posao 18. siječnja 2021. te da je primopredaja obavljena 18. svibnja 2021., no ističe da je izvršio svoju ugovornu obvezu te da je tuženik dužan izvršiti svoju. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik tijekom cijelog postupka bio upoznat s problemima koji su se događali na mjestu radova, a pritom ističe da tuženik nije osigurao neometan pristup mjestu instalacije opreme, kako je to bilo propisano člankom 12. stavkom 1. predmetnog ugovora. Tužitelj također navodi da je 19. travnja 2021. nadzorni inženjer BĆ dao svoje mišljenje o molbi tužitelja za produženje roka izvođenja radova, u kojem je navedeno da se izvoditelju treba odobriti produljenje roka za završetak svih radova na predmetnom sustavu za trideset dana. Tužitelj zaključuje da je nesporno da je do isporuke došlo u drugom terminu od ugovorenog, ali da su za to odgovorni razlozi na strani tuženika, na koje tužitelj nije mogao utjecati. Stoga smatra da tuženik nije imao osnovu za umanjenje ugovorne cijene te je predložio sudu da donese presudu u njegovu korist.
5. U podnesku od 1. ožujka 2023., tuženik u bitnome ponavlja prethodno iznesene činjenice i dokaze te navodi da se u ovom slučaju radi o ugovoru o građenju, pri čemu je odredbom članka 286. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) propisano da sve kasnije izmjene takvog ugovora moraju biti u pisanom obliku, odnosno da nikada nije bio zaključen aneks ugovora za produljenje roka za izvršenje i isporuku vatrodojavnog sustava. Također, tuženik navodi da svi razlozi na koje se tužitelj poziva kao uzrok zakašnjenju nisu bitni jer je tužitelj bio dužan uzeti u obzir te okolnosti prilikom sklapanja ugovora, sukladno odredbi članka 369. stavka 2. ZOO-a. Nadalje, tuženik ističe da je člankom 6. predmetnog ugovora bilo propisano da zahtjev za produženje roka mora biti podnesen pisanim putem, najkasnije osam dana od dana prestanka događaja koji je spriječio izvršenje obveze, dok je tužitelj zahtjev za produljenje roka podnio tek mjesec dana nakon posljednjeg događaja na koji se poziva, pa stoga nema pravo na produženje roka isporuke.
6. U podnesku od 2. svibnja 2025. tužitelj je naveo da se u ovom slučaju ne radi o ugovoru o građenju, nego o ugovoru o djelu, jer predmet ugovora nije gradnja građevine niti izvođenje građevinskih radova na postojećoj građevini. Nadalje, tužitelj je naveo da, sukladno odredbi članka 597. stavka 3., izvođač ne odgovara za zakašnjenje za koje je odgovoran naručitelj. Također, tužitelj navodi da, sve dok nije izdao račun, tuženik nije isticao nikakve prigovore zbog zakašnjenja, pa tako ni prilikom predaje Primopredajnog zapisnika od 18. svibnja 2021.
7. Podneskom od 6. lipnja 2023. tuženik je naveo da su radovi na ugradnji vatrodojavnog sustava dovršeni sa zakašnjenjem, odnosno da je to bio razlog zbog kojeg je tuženik zadržao pravo na naplatu penala u iznosu od 129.936,63 kn.
8. U podnesku od 16. lipnja 2023. tužitelj je naveo da je tuženik u svom podnesku od 6. lipnja izjavio kako je nesporno da je tužitelj izvršio ugradnju vatrodojavnog sustava te da je tuženik potvrdio da nije isplatio utuženi iznos. Također, tužitelj je u ovom podnesku odustao od provođenja građevinskog vještačenja, kao i od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.
9. U podnesku od 17. veljače 2025. tužitelj je naveo da je odredbom članka 353. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima propisano da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Nadalje, tužitelj je naveo da činjenica da je 18. svibnja 2021. sastavljen i potpisan zapisnik o primopredaji, a da tuženik do 31. svibnja 2021. nije priopćio da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, znači da tuženik nema pravo pozivati se na ugovornu kaznu.
10. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao sljedeće dokaze: komercijalni račun 207/RAKITJE/1 od 24. svibnja 2021. (list 7. do 8. spisa), primopredajni zapisnik od 18. svibnja 2021. (list 9. spisa), otvorene stavke kupca KBC Zagreb od 21. srpnja 2021. (list 10. spisa), obavijest “Ugradnja vatrodojavnog sustava na lokaciji Petrova” od 31. svibnja 2021. (list 16. do 17. spisa), izjavu o prijeboju ugovorne kazne (penala) u predmetu ugradnje vatrodojavnog sustava na lokaciji Petrova od 23. lipnja 2021. (list 18. spisa), ugovor za ugradnju vatrodojavnog sustava na lokaciji Petrova od 30. listopada 2020. (list 45. do 51. spisa), uvez ponude (list 52. do 58. spisa), ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji (list 59. do 61. spisa), dopis tužitelja od 9. lipnja 2021. (list 62. do 87. spisa), odluku o imenovanju povjerenstva za preuzimanje predmeta nabave – ugradnja vatrodojavnog sustava na lokaciji Petrova od 16. travnja 2021. (list 88. spisa), rješenje broj 1011 o imenovanju (list 89. spisa), zapisnik o uvođenju u posao od 18. siječnja 2021. (list 90. spisa), rješenje broj 101/2021 o imenovanju inženjera gradilišta (list 91. spisa). Također su kao svjedoci saslušani SĆ, OĆ, TĆ i AĆ, a kao stranka saslušan je zakonski zastupnik tužitelja KĆ.
10.1. Sud nije saslušao svjedoke BĆ, DĆ i CĆ jer njihovi iskazi nisu bitni za utvrđenje odlučnih činjenica. Također, sud nije prihvatio prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja jer je nesporno da su radovi izvršeni, da nije bilo prigovora na izvedene radove, niti se o tome vodio ovaj postupak. Osim toga, tužitelj je podneskom od 16. lipnja 2023. odustao od prijedloga za provođenje navedenog vještačenja.
11. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Predmet spora je isplata ugovorne vrijednosti za nabavu i isporuku vatrodojavnog sustava.
13. Između stranaka nije sporno da su radovi izvršeni sa zakašnjenjem.
14. Između stranaka je sporno ima li tuženik pravo na ugovornu kaznu.
15. Sud je saslušao svjedoka SĆ, koji je naveo da je bio voditelj projekta na strani tužitelja te je pojasnio da se ta funkcija razlikuje od funkcije voditelja radova. Naveo je da je predviđeni rok za završetak radova bio devedeset dana, ali da su radovi završeni tek dvadeset do trideset dana nakon isteka roka. Istaknuo je da je zahtjev za produljenje rokova uputio nadzornom inženjeru BĆ, koji mu je odgovorio da smatra kako bi rokove trebalo produljiti. Također, svjedok je naveo da je obavijesti i dopise o poteškoćama prilikom izvođenja radova slao TĆ i OĆ iz KBC- a. Nadalje, rekao je da su imali problema s krovištem i ulaskom u prostorije ambulanti te da nije kontaktirao ravnatelja KBC-a.
16. Sud je saslušao svjedoka OĆ, koji je naveo da je zaposlen kod tuženika te da je bio uključen u projekt ugradnje vatrodojavnog sustava. Naveo je da se sjeća kako su radovi započeli 18. siječnja 2021. te da su trebali biti dovršeni do 18. travnja 2021., ali su završeni mjesec dana nakon isteka roka. Istaknuo je da su imali dobru komunikaciju s predstavnicima tužitelja te da je bio upoznat s njihovim obavijestima i zahtjevima, po kojima su postupali u što kraćem roku. Također je naveo da nije dao odobrenje tužitelju za produljenje roka izvođenja radova. Nadalje, izjavio je da je BĆ bio nadzorni inženjer.
17. Sud je saslušao zakonskog zastupnika KĆ, koji je naveo da je bio uključen u predmetni posao te da je bilo problema pri pristupanju izvođenju radova, zbog čega je došlo do usporavanja radova. Naveo je da je zamolio SĆ da uzme registrator s dopisima koje je htio odnijeti ravnatelju, no primio ga je profesor MĆ, kojeg je upoznao s navedenom problematikom. Također je naveo da je osobno vidio samo manji dio problema, budući da nije svakodnevno obilazio radove, ali da mu je SĆ slao obavijesti s opisanim poteškoćama. Nadalje, istaknuo je da je tuženik najčešće postupao sukladno obavijestima o kojima je bio upoznat. Na kraju je naveo da misli kako je od profesora MĆ tražio produljenje rokova, ali da se toga ne sjeća sa sigurnošću.
18. Svjedok TĆ naveo je da je zaposlen kod tuženika te da je bio prisutan prilikom primopredaje zapisnika, ali da nije bio stalno prisutan na gradilištu, već je bio uključen po potrebi. Također je naveo da je OĆ bio osoba za kontakt, da je za nadzor bio zadužen BĆ te da je prim. MĆ bio predstavnik KBC-a Zagreb. Nadalje, svjedok je naveo da je on bio nadređen OĆ.
19. Svjedok AĆ naveo je da je zaposlen u društvu KAP 4 d.o.o., koje je tuženik angažirao radi provjere statike za predmetno radilište. Nadalje, naveo je da je utvrdio kako se neinvazivni radovi mogu izvesti, odnosno da je zgrada bila sigurna za izvođenje radova.
20. Sud je prihvatio kao istinite iskaze SĆ, OĆ, KĆ, TĆ i NĆ, jer su njihovi iskazi bili suglasni s ispravama u spisu.
21. Odredbom članka 353. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja odnosno neurednog ispunjenja, ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.
22. Sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor za ugradnju vatrodojavnog sustava na lokaciji Petrova dana 30. listopada 2020., s ugovorenom cijenom od 2.598.732,56 kn / 344.911,08 EUR, sukladno članku 2. Ugovora, uz rok isporuke od devedeset dana od dana uvođenja u posao, sukladno članku 5. stavku 2. Ugovora. Također, sud je utvrdio da su stranke u članku 8. stavku 4. ugovorile ugovornu kaznu za slučaj zakašnjenja, kojom je propisano da je naručitelj ovlašten zadržati dva promila od ugovorne vrijednosti za svaki dan zakašnjenja, a najviše pet posto ukupno ugovorene vrijednosti.
22.1. Sud je nadalje utvrdio da su radovi započeli 18. siječnja 2021., sukladno zapisniku o uvođenju u posao koji su na strani naručitelja potpisali OĆ, nadzorni inženjer BĆ i predstavnik izvođača SĆ. Također, sud je utvrdio da je tuženik dana 16. travnja 2021. donio odluku o imenovanju povjerenstva za preuzimanje predmeta nabave, koje su činili prim. MĆ, dr. med., mr. sc. JĆ, dipl. ing. elektrotehnike, TĆ, dipl. ing. prometa, OĆ, dipl. ing. sigurnosti, i BĆ, dipl. ing. elektrotehnike.
22.2. Sud je dalje utvrdio da su radovi dovršeni 18. svibnja 2021., na temelju primopredajnog zapisnika koji su potpisali isti članovi povjerenstva imenovanog za preuzimanje predmeta nabave, te na strani tužitelja SĆ. Također, sud je utvrdio da su radovi završeni mjesec dana nakon ugovorenog roka od devedeset dana od dana uvođenja u posao, odnosno umjesto 18. travnja 2021., završeni su 18. svibnja 2021. Sve navedeno potvrđeno je i iskazima svjedoka.
22.3. Na temelju izvoda otvorenih stavaka tužitelja, sud je utvrdio da je tuženik ostao dužan iznos od 129.936,63 kn / 17.245,55 EUR, što je bio obvezan platiti prema predmetnom ugovoru i izdanom računu od 18. svibnja 2021., broj 207/RAKITJE/1. Sud je također utvrdio da je tuženik dopisom od 23. lipnja 2021. obavijestio tužitelja da obračunava ugovornu kaznu zbog zakašnjenja u iznosu od 129.936,63 kn / 17.245,55 EUR, zbog kašnjenja od dvadeset i osam dana. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja o zahtjevu za naplatu ugovorne kazne trideset i šest dana nakon što je preuzeo izvršeni posao od tužitelja.
23. Na temelju navedenog, sud je utvrdio da tuženik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja iz razloga što je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Naime, tuženik je ispunjenje primio 18. svibnja 2021., a tek 23. lipnja 2021. obavijestio tužitelja da zadržava pravo na ugovornu kaznu, čime je postupio protivno odredbi članka 353. stavka 5. ZOO-a. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti tužitelju iznos koji potražuje.
24. Odluka o stopi zateznih kamata na glavnicu temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
26. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (17.245,55 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, br. 138/2023; dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR, te Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine”, br. 9/2021, 18/2022, 154/2022; dalje u tekstu: Pravilnik).
27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to: trošak sastava podnesaka od 1. veljače 2023., 2. svibnja 2023., 16. lipnja 2023. i 17. veljače 2025., u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 23. svibnja 2023. i 23. studenoga 2023., u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/2 Tarife), te trošak pristupa na ročišta održana 19. travnja 2024., 4. ožujka 2025. i 15. travnja 2025., u iznosu od 750,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 2.000,00 EUR. Na navedeni iznos dodaje se 25 % PDV-a (500,00 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 2.500,00 EUR. Uz to, tužitelju je priznata i sudska pristojba na presudu u iznosu od 218,91 EUR, pa ukupni troškovi iznose 2.718,91 EUR.
28. Tužitelju pripada i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. Tarife), javnobilježnička nagrada u iznosu od 126,46 EUR (članak 5. Pravilnika) i javnobilježnički trošak u iznosu od 3,30 EUR (članak 6. Pravilnika), što ukupno iznosi 629,76 EUR. Navedeni iznos, uvećan za 25 % PDV-a (157,44 EUR), iznosi ukupno 787,20 EUR.
29. Kako je o troškovima ovršnog postupka odlučeno ovom presudom, i to zajedno s troškovima parničnog postupka (sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17), platni nalog djelomično je ukinut u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
30. Na utvrđeni trošak u ukupnom iznosu od 3.506,11 EUR tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 28. travnja 2025., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.
31. Tužitelj je na ročištu održanom 15. travnja 2025. zatražio da mu se prizna trošak postupka u iznosu od 6.423,35 EUR. S obzirom na to da je sud utvrdio trošak u iznosu od 3.506,11 EUR, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 2.917,24 EUR kao neosnovan.
32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke presude.
U Zagrebu 28. travnja 2025.
Sutkinja:
Dina Jellin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:
od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno
od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.
Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak