Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-43/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radića 8b, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon 25. ožujka 2025., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te z. punomoćnice VT, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika, 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je djelomično ništetan dio točke 9. st. 1. t. 6. Ugovora o kreditu broj 320-50-3531003 sklopljen između stranaka 20.6.2006. godine koji je solemniziran u javnobilježničkom uredu KT iz [adresa] **.**.2006. pod brojem OU-808/2006-1 koji glasi:

"podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine…"

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb da tužiteljici JT nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 879,01 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim odredaba Ugovora o kreditu sklopljenog sa tuženikom broj 320-50-3531003 sklopljenog 20.6.2006. i to dijela toč. 2. st. 1., dijela toč. 7. st. 1., toč. 3 i dijela toč. 9. st. 1. toč. 6. te radi isplate. Predmetnim Ugovorom o kreditu da joj je tužena odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 15.856,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita, da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila, da je prvi anuitet iznosio 231,26 CHF te je bila u obvezi iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu u 84 jednaka mjesečna anuiteta. Takav ugovor da predstavlja tipski obrazac tužene i da se niti o jednoj odredbi ugovora nije pregovaralo. Tvrdi da je ništetna odredba ugovora kojom se ugovara da je kamatna stopa promjenjiva, pozivajući se pri tome na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. te Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. kao i na odredbu čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), obzirom da stranke nisu pregovarale o pojedinim ugovornim odredbama i one su unaprijed formulirane od strane tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu, smatra da je toč. 7. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se tužiteljica obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu ništetna pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. i presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., a koje pravne stavove izražene u tim presudama je tužena dužna poštivati. Smatra da je ništava i odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da snosi naknadu za obradu kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, a koja naknada joj je naplaćena 26.6.2006. u iznosu od 2.428,57 HRK. Također, da je prilikom solemnizacije kredita platila javnobilježničku nagradu u iznosu od 505,00 HRK uvećano za PDV i 30,00 HRK javnobilježničke pristojbe. To iz razloga što je tužena nepošteno ugovorila da troškovi obrade kredita i troškovi solemnizacije padaju na teret tužiteljice kao potrošača.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Nadalje, tvrdi da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. Također da je tužiteljica zaključila ugovor radi kupnje vozila, a navedene odluke na koje se poziva tužiteljica ne mogu se primijeniti na auto kredite. Smatra da je tužiteljica u obvezi dokazati ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba. U odnosu na valutnu klauzulu u CHF, tvrdi da je ista odredba tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva i da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također da je tužiteljici dao sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku, a prije odluke da zaključi predmetni ugovor o kreditu, pa da se nije radilo o ugovoru "uzmi ili ostavi". Identično navodi i za ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. U odnosu na jednokratnu naknadu za korištenje kredita ističe prigovor zastare glede isplate obzirom je tužbu podnijela 8.2.2022., a datum dospijeća naznačen je sa 27.6.2006.. Neovisno od toga i ova ugovorna odredba da je jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost. Konačno, ističe i prigovor zastare cjelokupne tražbine tužiteljice.

3. Presudom ovog suda broj P-3/2022-30 od 16. srpnja 2024. utvrđen je djelomično ništetnim Ugovor o kreditu broj 320-50-3531003 sklopljen između stranaka 20.6.2006. i to dio točke 2. st. 1. koji glasi: "u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora", dio točke 7. st. 1. koji glasi: "po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita", toč. 3. koji glasi: "3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita", te dio toč. 9. st. 1. t. 6. koji glasi: "podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine,…". Ujedno je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 1.402,83 EUR po osnovi promjene tečaja CHF sa zateznim kamatama kao i isplatiti iznos od 322,33 EUR sa zateznom kamatom s osnova ulazne naknade, dok je odbijen tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 576,77 EUR sa zateznom kamatom i iznosa od 85,75 EUR sa zateznom kamatom i naloženo je tuženoj nadoknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.064,69 EUR.

4. Navedena presuda je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4993/2024-2 od 19. studenog 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena djelomična ništetnost Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. i to u dijelu točke 9. st. 1. t. 6. kao i u točki V. (parnični troškovi) te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom dokaznom postupku pročitan je Ugovor o kreditu, otplatna tablica, potvrda tuženika od 9.12.2021., odluka o promjeni kamatnih stopa po kreditima građana, zahtjev za kredit, tržišni parametri za autokredit s valutnom klauzulom u CHF, promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 24.3. do 30.6.2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima, pročitan je nalaz Centra poslovnih analiza d.o.o. i dopuna nalaza.

6. Tužiteljica u pogledu sporne ugovorne odredbe navodi da tužena nije imala nikakve poslovne i razumne svrhe tjerati tužiteljicu na snošenje troškova solemnizacije, a svrha koje je stjecanje svojstva ovršne isprave Ugovora o kreditu. To iz razloga što je tuženoj izdala izjave o zapljeni primanja i zadužnicu koja također ima svojstvo ovršne isprave iz čega zaključuje da solemizacijom Ugovora o kreditu tužena nije ostvarila nikakav benefit, već je samo kao gospodarski jača strana stavila tužiteljicu u neravnopravan položaj, uvjetujući dobivanje kredita između ostalog i plaćanjem troškova javnog bilježnika.

7. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu.

8. Sud ocjenjuje ovaj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim. Naime, opće je poznato da se Ugovori o kreditu solemiziraju kod javnog bilježnika kako bi dobili snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Ovu činjenicu sud ne smatra suprotnom načelu savjesnosti i poštenja, naprotiv, sasvim legitimnim pravom tuženika kao vjerovnika da olakša možebitnu prisilnu naplatu svoje tražbine u slučaju neispunjavanja ugovornih obveza od strane korisnika kredita kao dužnika. Pri tome je za napomenuti da je upravo tužiteljica kao potrošač tražila kreditnu uslugu od tuženika i za tu uslugu dužna je podmiriti troškove koji su s njome povezani, time da se radi o uobičajenom trošku koji je za javne bilježnike i propisan zakonom odnosno podzakonskim propisima i čija je visina određena javnobilježničkom tarifom, dakle sasvim određena i ne ovisi o volje bilo koje od ugovornih strana. Taj trošak tužiteljici nije naplaćen od odobrenog iznosa kredita već ga je tužiteljica neposredno platila javnom bilježniku, a što tužiteljica niti ne osporava. Stoga se ne radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), a time niti o ništetnoj ugovornoj odredbi.

9. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe točke. 9. st. 1. t. 6. Ugovora o kreditu, dok je u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa plaćenog po toj osnovi već odlučeno prethodno citiranim odlukama prvostupanjskog i drugostupanjskog suda (85,75 EUR sa zateznom kamatom).

10. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP), stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku i u pogledu visine i osnove tužbenog zahtjeva, tužiteljica je uspjela sa tužbenim zahtjevom od cca. 72% , a tuženik 28%. Oduzimajući od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela, postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio, to se dobije uspjeh tužiteljice od 44%. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 EUR, sastava podnesaka od 4.5.2022., 26.5.2022., 4.4.2023., 20.10.2023. u iznosima od po 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 7.6.2022., 30.11.2023. u iznosima od po 200,00 EUR, zastupanje na ročištu za objavu presude 16.7.2024. u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na raspravi 25.3.2025. 50,00 EUR, sastav žalbe 62,50 EUR, sudska pristojba na tužbu 33,18 EUR, trošak vještačenja 199,08 EUR, PDV (na iznos od 1.412,00 EUR) 353,00 EUR ili ukupno 1.997,76 EUR. Stavljajući taj iznos u razmjer sa uspjehom u sporu od rečenih 44%, tužiteljici je priznat trošak od ukupno 879,01 EUR. Naprotiv, nije joj priznat trošak sastava podneska od 16.9.2022. koji trošak sud ocjenjuje nepotrebnim za vođenje parnice kao i trošak sastava prigovora protiv sudske pristojbe koji trošak nema utjecaja na tuženika pa ga nije dužan niti snositi. Također nije joj priznat trošak pristupa za ročište za objavu presude 28.4.2025. jer tužiteljica istome nije pristupila.

Varaždin, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužiteljice – Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radića 8b

2) Punomoćnici tuženika – Odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta iz Zagreba,

Trg žrtava fašizma 5