REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2145/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista ŠVI, u pravnoj stvari tužitelja: AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanoga tuženika, te je 28. travnja 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Usvaja se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 248,63 eura (slovima: dvjesto četrdeset osam eura i šezdeset tri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 9. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 248,63 eura (slovima: dvjesto četrdeset osam eura i šezdeset tri centa) zakonsku zateznu kamatu od 9. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 245,29 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 28. travnja 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška od 245,29 eura plati zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 28. travnja 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 248,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 20. travnja 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa HYUNDAI I30, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika/osiguranika ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici 7. lipnja 2024. pregledali vozilo i procijenili štetu, te napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 21-AK-20441/2024. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, no, da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 1308-21340-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.084,91 eura (PDV uključen) mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 836,28 eura, dok razliku od 248,63 eura po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 836,28 eura po računu, no ne i iznos od 248,63 eura, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 9. kolovoza 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 248,63 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je priznao da je automobil registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod njega po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004211149979, kao i nastanak štetnog događaja. Istaknuo je da je 29. svibnja 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te da je, po obradi zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu registarske oznake [registarska oznaka] isplatio iznos od 836,28 eura, isplatom kojeg iznosa smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu, te spori svako daljnje potraživanje na ime glavnice i zateznih kamata. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja s oštećenikom ŠV. Tuženik je osporio i stopu te tijek zatraženih zateznih kamata.

4. Podneskom od 17. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Osporio je navode tuženika iz odgovora na tužbu u kojemu isti osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji se temelji na ugovoru o ustupu potraživanja, odnosno cesiji. Naime, sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, da je evidentno da se u konkretnom slučaju više nipošto ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećenika ŠV, već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Osporio je i navode tuženika u dijelu u kojemu isti tvrdi da je isplatom iznosa od 836,28 eura ispunio cijelu svoju obvezu, s obzirom na temeljnu dužnost štetnika, a time i odgovornog osiguratelja sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Slijedom navedenoga, tužitelj je osporio navode tuženika da bi isti podmirio svoju obvezu u cijelosti, a sve kako je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 1308-21340-1 te iznosa djelomične isplate tuženika u iznosu od 836,28 eura, te je naveo da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu od 248,63 eura. Ponovio je i kako je sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj oštećenika ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja kao ovlaštenog servisera potpuno neodlučna u rubriciranom predmetu i da nipošto ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi jer da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to da su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze, naravno pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (što u konkretnom slučaju nije).

5. Citirani podnesak sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 1308-21340-1 od 24. srpnja 2024. (list 9 spisa), izvid štete tuženika broj 21-AK-20441/2024 od 7. lipnja 2024. (list 10 spisa), dopis tuženika od 7. lipnja 2024. (list 11-12 spisa), dopis tuženika od 25. srpnja 2024. (list 13-14 spisa), promet po računu (list 15-16 spisa), e-mail komunikaciju (list 17 spisa), Cjenik tužitelja (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. kolovoza 2024. (list 19-20 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine s e-mail komunikacijom (list 21-26 spisa), sudsku praksu (list 27-49, 56-66 spisa), e- mail komunikaciju (list 50-51 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 52-55 spisa), usporedni računi i plaćanja (list 74, 78-83 spisa).

7. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu stope zakonskih zateznih kamata na glavnicu i na trošak, ocijenio osnovanim.

8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatna stopa.

9. Uvidom u Izvid štete broj 21-AK-20441/2024 od 7. lipnja 2024. (list 10 spisa) sud je utvrdio da je navedeni izvid obavio tuženik u odnosu na nezgodu od 20. travnja 2024. i oštećeno vozilo marke Hyundai I30, po ugovorenoj polici punog kaska. U navedenom izvidu naveden je iznos lakirerskog potrošnog materijala od 235,53 eura, te predviđeni sati rada za popravak vozila, i to 4,50 sati autolimarskih radova i 7,20 sati autolakirerskih radova.

10. Uvidom u dopis tuženika od 7. lipnja 2024. (list 11-12 spisa) utvrđeno je da je tuženik isti uputio ŠV za izvid štete broj 21-AK-20441/2024, a u odnosu na štetni događaj od 20. travnja 2024. u kojem je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], uz koji je oštećeniku dostavljen izvid štete.

11. Uvidom u dopis tuženika od 25. srpnja 2024. (list 13-14 spisa) utvrđeno je da je isti tuženik poslao oštećeniku ŠV u odnosu na odštetni spis broj 21 AK 20441/2024, odnosno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a u kojem tuženik navodi da je izračunat ukupni iznos prema zahtjevu za isplatom osigurnine zaprimljenom 29. svibnja 2024., a u odnosu na štetni događaj od 20. travnja 2024. u mjestu [adresa], u kojem je oštećen ŠV. Da će tuženik isplatiti osigurninu u iznosu od 836,28 eura za vozilo [registarska oznaka], i to za potrošni materijal iznos od 294,41 euro, za dijelove iznos od 30,00 eura, te za radne sate 760,50 eura, dok nije priznat iznos od 248,63 eura na ime naknade za trošak rada, a uvidom u izvadak o stanju i prometu po računu tužitelja (list 15-16 spisa), utvrđeno je da je navedeni iznos od 836,28 eura plaćen tužitelju.

12. Uvidom u račun broj 1308-21340-1 od 24. srpnja 2024. (list 9 spisa) utvrđeno je da je tužitelj za popravak vozila ŠV, marke i tipa HYUNDAI I30, registarske oznake [registarska oznaka], ispostavio navedeni račun u kojem dijelovi iznose 30,00 eura, potrošni materijal 294,41 euro, utrošeni sati rada limara iznose 4,50 sati po cijeni od 52,00 eura po satu uvećano za PDV, što ukupno iznosi 292,50 eura za autolimarske radove, te 7,20 sati autolakirerskih sati rada po cijeni od 52,00 eura uvećano za PDV, što ukupno iznosi 468,00 eura, odnosno sveukupno račun iznosi 1.084,91 euro, odnosno 867,93 eura i 216,98 eura na ime 25% PDV-a.

13. Uvidom u Cjenik usluga tužitelja (list 18 spisa) utvrđena je cijena sata rada tužitelja za autolimarske i autolakirerske radove u iznosu od 65,00 eura po satu.

14. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. kolovoza 2024. (list 19-20 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili ŠV kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj, i to za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 248,63 eura po računu popravka za štetu broj 1308-21340-1 (ukupnog iznosa od 1.084,91 euro), temeljem izvida štete tuženika broj 21-AK-20441/2024, koje potraživanje prema tuženiku je ŠV prenijela na tužitelja (utvrđeno je i da je puni iznos računa 1.084,91 eura, a da je tuženik platio iznos od 836,28 eura, te da je preostalo potraživanje od 248,63 eura do punog podmirenja računa). Također je vidljivo i da je tuženiku poslana notifikacija o ustupanju tražbine u mailu od 18. rujna 2024. (list 21-26 spisa).

15. S obzirom na sve navedeno, sud je nesporno utvrdio da je 20. travnja 2024. došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo ŠV, koja je štetu prijavila tuženiku te je 7. lipnja 2024. napravljen izvid, kao i da je tuženik utvrdio zahtjev za naknadu štete osnovanim i to za iznos od 836,28 eura. Dakle, nastanak štetnog događaja nije sporan. Tuženik je sam tijekom postupka naveo kako je nesporno da je on temeljem police automobilskog kaska bio osiguratelj vozila registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja, pa iz navedenoga proizlazi i kako nije sporna niti pasivna legitimacija, zbog čega sud nije pribavio policu kasko osiguranja oštećenika, no, s obzirom da tuženik spori i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, i to po ugovoru o ustupanju tražbine između tužitelja i oštećenika ŠV, sud opreza radi elaborira i navedeno, iako prigovore tuženika iz odgovora na tužbu s obzirom na materijalnu dokumentaciju u spisu smatra neosnovanima i paušalno istaknutima.

16. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO), a s obzirom na postojanje valjanog ugovora o ustupanju (list 19-20 spisa), sud smatra da je aktivna legitimacija tužitelja apsolutno razvidna jer povezuje i oštećenika i štetni događaj, i odgovornost tuženika kao osiguratelja oštećenika. Nadalje, prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO- a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove i lakirerske radove u iznosu od 52,00 eura po satu uvećano za 25% PDV-a (13,00 eura), dakle, 65,00 eura po satu rada, što jasno proizlazi iz Cjenika tužitelja (list 18 spisa), te je tako obračunato i u računu broj 1308- 21340-1 od 24. srpnja 2024. (list 9 spisa), a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to je sud stava da postoji tražbina tužitelja na ime naknade štete u preostalom iznosu od 248,63 eura. Dakle, razvidna je i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

17. Tako je iz svega navedenoga i utvrđenoga, a kako je to sud ranije detaljnije obrazložio, razvidno (osobito iz dopisa od 25. srpnja 2024. s lista 13-14 spisa) da je u konkretnom slučaju, jedino sporna razlika u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijeni sata rada koju tuženik priznaje.

18. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48-51 spisa). S obzirom na navedeno nije provedeno saslušanje ovlaštene osobe tužitelja niti oštećenika ŠV, kao niti prometno-tehničko vještačenje na okolnost cijene sati rada tužitelja, niti na okolnost je li oštećeni na području županije gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata rada nižoj od one tužitelja.

19. Kako je uvidom u Cjenik tužitelja (list 18 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 248,63 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj oštećenika po polici kasko osiguranja, što tijekom postupka nije bilo sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

20. Sud navodi kako je tuženik u odgovoru na tužbu nejasno naveo da dužnik može svoju tražbinu ispuniti prema ustupitelju potraživanja, čak i kad je obaviješten o ustupanju, iz čega eventualno proizlazi da je tuženik ispunio svoju tražbinu ŠV, no, tuženik to nije i izričito ili barem jasno naveo, a kako je to u suprotnosti sa ostalim navodima tuženika iz odgovora na tužbu i kako tuženik u odnosu na navedeno nije dostavio nikakav dokaz, a s obzirom na materijalnu dokumentaciju u spisu te pasivnost tuženika nakon davanja odgovora na tužbu, sud je takve navode tuženika ocijenio neosnovanima i paušalno istaknutima.

21. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

22. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 7. lipnja 2024., a iz stanja u spisu jasno proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev i prije tog dana odnosno 29. svibnja 2024., pa kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (9. kolovoza 2024.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, a prigovor tuženika tijeku zateznih kamata je ocijenjen neosnovanim.

23. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a uzimajući u obzir da je riječ o regresnom potraživanju za štetu, pa je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe od 10.10.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 17.12.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura prema Tbr.8.t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 20.3.2025.-25 bodova odnosno 50,00 eura prema Tbr.9.t.1. Tarife, te trošak pristupa ročištu za objavu- 12,50 bodova odnosno 25,00 eura prema Tbr.9.t.3. Tarife, odnosno ukupno 175,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, što sveukupno iznosi 218,75 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

26. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

27. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a, uvažavajući činjenicu da nije riječ o trgovačkom ugovoru (točka III i IV izreke ove presude).

28. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na glavno potraživanje, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sudac:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

ŠVI

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33,

OIB: 26187994862

- kal. 30 dana