REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

R1-353/2024-11

(ranije R1-368/20)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Vesni Šprljan Prelević u pravnoj stvari predlagateljice CK (djevojački VK), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu protiv protustranke VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Gordani Brčić, odvjetnici u Splitu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Razvrgava se suvlasništvo na nekretnini i to: - R.br. 22 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), Stan na II. (drugom katu, označen br. 13, u površini 59,09 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe, s pripadajućom drvarnicom, a koji se nalazi u Zgradi, ANTE PETRAVIĆA 20, površine 317 m2, sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sve upisano u 16736 K. O. [katastarska općina], neodvojivo povezanog s pripadajućim suvlasničkim dijelom i zajedničkim uređajima nekretnine, kao i pripadajućim suvlasničkim dijelom zemljišta ispod nekretnine i zemljišta koje služi redovnoj uporabi nekretnine sukladno čl. 68., 69., 370. i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, civilnom diobom, odnosno prodajom na javnoj dražbi i tako da se dobivena vrijednost podijeli na način da predlagateljici CK pripadne ½ dobivene vrijednosti, a protustranci VK ½ dobivene vrijednosti.

II. Dužna je protustranka VK isplatiti predlagateljici CK iznos od 257,00 € (1.936,40 kn) na ime odgovarajućeg dijela troškova nastalih u ovom postupku, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U prijedlogu zaprimljenom 20. listopada 2020. predlagateljica navodi kako su stranke suvlasnici stana odnosno posebnog dijela nekretnine označene kao stan na II katu, označen br. 13, u površini 59,09 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisano u KPU i to u [broj poduloška], ZU 16736 k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezanog s pripadajućim suvlasničkim dijelom i zajedničkim uređajima nekretnine, kao i pripadajućim suvlasničkim dijelom zemljišta ispod nekretnine i zemljišta koje služi redovnoj uporabi nekretnine sukladno čl. 68., 69., 370 i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predmetna nekretnina je upisana kao suvlasništvo protustranke i predlagateljice u jednakim dijelovima s time da predlagateljica nema pristupa predmetnom stanu. Protustranka predmetni stan koristi samostalno i isključivo, za što nema suglasnost predlagateljice. Predlagateljica traži da se provede civilna dioba jer geometrijska dioba ne bi bila moguća. Podneskom od 26. rujna 2024. predlagateljica uređuje prijedlog.

2. U odgovoru na prijedlog protustranka se protivi predloženoj diobi jer bi takav način bio u nevrijeme za protustranku a predlagateljica nema opravdan razlog za traženje civilne diobe.

3. Predlagateljica ističe da provođenje civilne diobe nad predmetnom nekretninom nije u nevrijeme za protustranku niti je on to dokazao. A kada bi postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice i bio u nevrijeme za protustranku, navedeni nije dostavio sudu dokaze koji bi doveli do zaključka da će se njegove prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na njegovu štetu. U prilog navedenom, govori i činjenica da predlagateljica, od 2015. god., od dana kada je postala suvlasnica s protustrankom nad predmetnom nekretninom, nema pristup istoj te činjenica da protustranka koristi stan samostalno i isključivo, bez suglasnosti predlagateljice. Netočan je navod protustranke da predlagateljca nema opravdani razlog za traženje civilne diobe predmetne nekretnine s obzirom na više pokušaja komunikacije od strane predlagateljice da se suvlasnička zajednica razvrgne sporazumno i na miran način. Predlagateljica je u braku (KK, **.**.1989. god.) i ima maloljetno dijete (FK, **.**.2019. god) te nema riješeno stambeno pitanje što navedenu i njenu obitelj dovodi u nezavidnu situaciju. Sve prije navedeno ukazuje da predlagateljica ima kako pravnu tako i moralnu osnovu tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice na način kako je to zatraženo u prijedlogu.

4. Protustranka u cijelosti pobija navode predlagateljice. Protustranka s obitelji, suprugom HK i sinom FK, živi od socijalne pomoći i ŠK prima zajamčenu minimalnu pomoć od 920,00 kn, a HK i GK svaki po 800,00 kn, te od tih sredstava žive. Dana 8.4.2021. protustranci je odobrena pomoć Caritasa za dodjelu paketa hrane, odjeće i obuće. Na stanu koji je predmet ovog postupka prije tri godine ŠK je Caritas dao pomoć u iznosu od 13.000,00 kn radi postavljanja novih prozora jer isti nisu bili u funkciji te je IK izradio i postavio nove prozore i od Caritasa se naplatio za izradu prozora u iznosu od 13.000,00 kn. ŠK i njegovoj obitelji je predmetni stan jedini dom i oni nemaju mogućnosti biti nigdje drugdje niti plaćati podstanarstvo jer nemaju niti dovoljno sredstava za život. Predlagateljica ima ključeve predmetnog stana i može doći sa svojom obitelji živjeti zajedno s obitelji ŠK u predmetnom stanu i imati na raspolaganju jednu sobu. Predlaže se prijedlog predlagateljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnog stana civilnom diobom odbiti kao neosnovan jer je isti postavljen u nevrijeme za protustranku i njegovu obitelj.

5. Tijekom postupka pregledana je dokumentacija koja prileži spisu, izvadak iz zemljišne knjige, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], dokumentacija predana uz podnesak protustranke od 15.5.2021., dokumentacija predana uz podneska predlagatelja od 28.5.2021., dokumentacija predana uz podnesak protustranke od 21.6.2021., dokumentacija predana na zapisniku od 6.7.2021., dokumentacija predana uz podnesak predlagatelja od 8.7.2021., proveden je očevid na licu mjesta, pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Josipa Šituma od 12.1.2022., dokumentacija predana na zapisniku od 18.5.2022., saslušane su stranke. U daljnjem tijeku postupka stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Županijski sud u Zagrebu pod posl. br. Gž-302/24 od 14. travnja 2024. donio je rješenje kojim se uvažava žalba protustranke, te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-368/2020-28 od 10. srpnja 2023. (kojim se razvrgava suvlasništvo na predmetnoj nekretnini civilnom diobom, odnosno prodajom na javnoj dražbi i da se dobivena vrijednost podijeli na način da predlagateljici CK pripadne ½ dobivene vrijednosti, a protustranci VK ½ dobivene vrijednosti te je odlučeno o troškovima postupka) i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Iz obrazloženja spomenute odluke proizlazi kako u ocjeni poštenja prava na miješanje predlagatelja kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, valja u postupku ocijeniti opravdanost miješanja u pravo na dom pri čemu je valjalo utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li nužno u demokratskom društvu pri čemu negativan odgovor na jedno od navedenih eliminacijskih pitanja dovoljno govori da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije. Ovisno o tom utvrđenju, ocjenjuje se je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu. Sud bi u svakom pojedinom slučaju trebao odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom iseljenja. Taj postupak zove se test razmjernosti i provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja. Negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano. Test razmjernosti u biti se sastoji od utvrđenja mogu li se sporne prostorije smatrati domom i je li došlo do miješanja u pravo na dom. Ovisno o tom utvrđenju, ocjenjuje se je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

7. U ZU 16736 K. O. [katastarska općina] – etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, upisana je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - Zgrada, ANTE PETRAVIĆA 20, površine 317 m2, te je upisan pod R.br. 22. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), Stan na II. (drugom katu, označen br. 13, u površini 59,09 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe, s pripadajućom drvarnicom, a koji se nalazi u neodvojivo povezanog s pripadajućim suvlasničkim dijelom i zajedničkim uređajima nekretnine, kao i pripadajućim suvlasničkim dijelom zemljišta ispod nekretnine i zemljišta koje služi redovnoj uporabi nekretnine sukladno čl. 68., 69., 370. i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Kao suvlasnici su upisani: VK ŠK za 1/2 i CK za 1/2 dijela.

8. Iz Potvrde Zemljišnoknjižnog odjela Split broj: 30673/2021 i uvjerenja Područnog ureda za katastar Split, KLASA: 935-08/21-01/1076, URBROJ: 541-28- 02/18-21-2 proizlazi kako predlagateljica nije upisana kao vlasnica odnosno da nije upisana kao posjednica niti jedne druge nekretnine izuzev suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.

8.1. Iz potvrde Zemljišnoknjižnog odjela Split, broj: 39163/2021 vidljivo je kako suprug predlagateljice KK nije vlasnik niti jedne nekretnine, kao ni posjednik niti jedne nekretnine – Uvjerenje Područnog ureda za katastar Split, KLASA: 935-08/21-01/1329, URBROJ: 541-28-02-05/4-21-2 od 1.7.2021.

8.2. Iz Potvrde Zemljišnoknjižnog odjela Split broj: 38513/2021 vidljivo je kako sin predlagateljice FK nije upisan kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti ovog zemljišnoknjižnog odjela, kao ni posjednik niti jedne nekretnine - Uvjerenje Područnog ureda za katastar Split, KLASA: 935-08/21-01/1322, URBROJ: 541-28-02/18-21-2 od 29.6.2021.

9. Sudski vještak za građevinu Josip Šitum u nalazu i mišljenju od 12.1.2022. procjenjuje tržišnu vrijednost predmetne nekretnine na dan vrednovanja od strane procjenitelja u viđenom stanju, prema mogućnostima prodaje. Na očevidu je vidljivo kako stan nije uredno održavan i da mu je za ugodno stanovanje potrebna potpuna obnova. Po zidovima i stropovima vidljive su gljivice koje su nastale od kondenzacije vlage. Vještak je mišljenja kako je predmetni stan jedinstvena i nedjeljiva cjelina i da je jedini mogući način podijele civilna dioba. Vještak procjenjuje tržišnu vrijednost predmetnog stana u zaokruženom iznosu od 768.000,00 kn odnosno 102.130,00 € ili 13.000,00 kn/m2 odnosno 1.730,00 € te bi svaku stranku pripao sukladno suvlasničkim omjerima iznos od 384.000,00 kn odnosno 51.065,00 € prema tečaju 1,00 €=7,521 kn na dan izrade vještva.

10. Predlagateljica nema primjedbi na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Iz stručnog mišljenja sudskog vještaka Josipa Šituma jasno proizlazi da je jedini mogući način razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnom stanu putem civilne diobe. Prema tome i s obzirom na činjenicu da je predlagateljica suvlasnica predmetnog stana koja je u više navrata bezuspješno pokušala postići sporazumno i mirno rješenje s protustrankom ista ističe kako je jedini pravičan i moguć način podjele civilna dioba.

11. Protustranka nema primjedbi na vještvo te ustraje u prigovoru kako predloženo razvrgnuće suvlasništva je u nevrijeme za protustranku i članove njegove obitelji koji nemaju drugi dom i u teškoj su materijalnoj situaciji bez osnovnih novčanih sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlaže useljenje predlagateljice s obitelji u predmetni stan.

12. U iskazu predlagateljica CK navodi kako nikada nije imala ključ od predmetnog stana i nije imala pristup stanu. Njen otac je živio u predmetnom stanu i istog je u cijelosti koristio te je imao svoju sobu. Nakon tatine smrti 17.11.2014. otprilike nakon mjesec dana je došla u taj stan u dogovoru sa stricem pokupiti tatine stvari koje su bile spremljene u jednoj crnoj vreći i stavljene sa strane, a obitelj predloženika je već koristila tu sobu za vlastite potrebe. Nakon toga više nikada nije bila u stanu. Udala se 20.11. 2018. i ima jedno dijete, sina od tri godine. Po zanimanju je knjigovođa i zaposlena je u obrtu [obrt], od 2017. godine. Muž je zaposlen na neodređeno i radi kao konobar. Od veljače 2018. godine žive kao podstanari kod ŽK u [adresa] u [adresa]. Kako vlasnik stana nije htio s njima zaključiti pisani ugovor o najmu, prijavljena je na adresi stana koji je u vlasništvu djeda u Vukovarskoj 111 B. U tom stanu u [adresa] žive djed, baka, njena majka i teta. Teta je onkološki bolesnik i ima zasebnu sobu. Inače taj stan ima tri spavaće sobe. Živjela je u tom stanu u [adresa] sa mamom jer su se njeni roditelji rastavili kada je imala tri godine. Otkada su se uselili ona i muž u stan u [adresa], mjesečno plaćaju podstanarstvo u iznosu od 2.500,00 kn, čemu treba pridodati i režijske troškove koji mjesečno iznose otprilike 700,00 kn. Dijete ide u vrtić "Dječji vrtić Princeza" i mjesečno ga plaćaju 495,00 kn. Taj stan se sastoji od dvije sobe, wc-a, kuhinje i blagovaonice sa dnevnim boravkom koji su praktički spojeni i balkona. Mjesečna neto plaća je 4.000,00 kn, a muževa 5.000,00 kn. Kako je vidljivo i iz dostavljene dokumentacije u spisu, u vlasništvu nema nikakvih nekretnina, osim što je suvlasnica na predmetnom stanu. Također ni njen muž nema u vlasništvu nikakvih nekretnina. S obzirom na općepoznate okolnosti i poznate situacije kako najmodavci znaju otkazati najmoprimcima ugovore o najmu pred turističku sezonu, sve je moguće i kod nje postoji određena doza nesigurnosti da li će tako postupiti i njen najmodavac. Za sada nema naznaka da će do toga doći, ali sve je moguće. Praktički cijeli život nije imala kontakt sa stricem. Nije ga ni pitala da li će joj dopustiti živjeti u predmetnom stanu, ali misli da to nije uvjetno s obzirom na njene životne okolnosti. Naravno da smatra da je nemoguće da se sa mužem i malim djetetom od tri godine doseli u predmetni stan jer zaista ne zna kako bi mogli živjeti i spavati u jednoj sobi. Ona i muž pokušali su prošle godine dignuti kredit za kupnju stana međutim kod OTP banke im je taj zahtjev odbijen iz razloga što su aplicirali na natječaj APN koji dijelom država sufinancira kupnju. Međutim, uvjet je da ne smiju imati ni ona ni muž nekretnine u vlasništvu ili suvlasništvu. Ukoliko se ima nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu, onda su je obvezni prodati unutar jedne godine, u protivnom bi morali vratiti sav novac koji je sufinancirala država. Što se tiče kupnje drugih vrsta nekretnina, situacija je takva da svatko traži učešće, odnosno kaparu, a ona i muž nemaju financijskih mogućnosti za takvo što. Osim ovog pokušaja dobivanja kredita kod OTP banke gdje su odbijeni, na druga mjesta nisu ni pokušavali jer nisu kreditno sposobni. Njena majka je plaćala od 2019. godine pričuvu za predmetni stan u [adresa]. Plaćala je u svakom slučaju 59,00 kn, misli da je to polovina iznosa. Osim navedenog nije plaćala ništa drugo. Naravno da su morali plaćati podstanarstvo i za vrijeme dok je trajao Covid. Međutim, njen muž kako je konobar je zbog smanjenog obima posla bio praktički bez plaće i primao je naknadu sa Zavoda za zapošljavanje od studenog 2020. do ožujka 2021. U svakom slučaju ta naknada je bila manja od njegove redovite plaće. Kada je došla po tatine stvari, njegove stvari već su bile spremljene u jednu ili dvije crne vreće. Imala je dojam da se obitelj predloženika već uselila i u tu sobu u kojoj je tata spavao. Nikada nije dolazila u predmetni stan dok je tata bio živ. Također joj nikada predloženik nije nudio da dođe živjeti u predmetni stan, jedino je prije pokretanja ovog postupka putem punomoćnika stranaka ponuđena ta opcija. Nije kontaktirala predloženika na navedene okolnosti da bi eventualno došla živjeti u predmetni stan. Prilikom pokušaja dobivanja kredita po APN kriterijima, procjena banke je bila da su kreditno sposobni, međutim naknadno nakon obrade, banka je zaključila da nisu kreditno sposobni ni ona ni muž zbog primanja i zbog toga što je bio Covid pa su se ugostitelji nepovoljno tretirali.

13. U iskazu protustranka ŠK navodi kako u predmetnom stanu živi od 1996. godine kada je otac kupio stan za njega i brata. Prije toga su živjeli na Mažuranićevom šetalištu sa majkom i ocem. Inače, imao je sina koji je umro u 15. godini života prije 8 ili 9 godina, a drugi sin koji je rođen 1994. godine živi sa njim u predmetnom stanu i sa ženom HK. Praktički su njih 4 spavali u jednoj sobi u stanu, a drugu sobu je koristio njegov brat C. Živjeli su u istom domaćinstvu i skupa su se hranili i dijelili troškove. Otkada su se doselili u taj stan, bratova bivša žena kao i djeca nikada nisu dolazili. Nije točno da je nakon bratove smrti spremio njegove stvari u crnu kesu. Štoviše, predlagateljičina majka je od njega dobila bratovu torbicu u kojoj su bili ključevi stana, pošte i ulaza u zgradu i bili su neki papiri od osiguranja u Luxemburgu, misli da se radilo o životnom osiguranju koje je brat uplaćivao. Sjeća se da je nevjesti kazao da može u stan doći uvijek, ali ona i njena obitelj se nisu javljali. Plaćao je cijelo vrijeme režijske troškove, a kako je brat jedno vrijeme imao problema sa zakonom, plaćao je i njegove. Sve je palo na leđa njemu i ženi. Godinu i šest mjeseci radio je u škveru i tamo je doživio nezgodu pa je dobio i otkaz. Od tada više ne radi. Vezano za tu nezgodu nema nikakvu medicinsku dokumentaciju jer mu je tadašnji poslodavac kazao da ne prijavljuje ozljedu pa ga je poslušao. Trideset godina nije otišao u liječnika osim za naočale. Njegova supruga je po zanimanju konfekcijski tehničar i kao mlada je bila zaposlena, ali već dugo je bez posla. Završila je za njegovatelja zbog sina koji je bio bolestan od cerebralne paralize i brinula se o njemu, radi toga 15 godina i nije mogla raditi u struci. Sada povremeno pomaže raditi po kućama. To je otprilike radila godinu dana i mjesečno bi primala oko 3.500,00 kn. Zadnji put je radila prošlu godinu. Sin je završio za pomorskog špeditera, ukrcaj – iskrcaj brodova i nije nikada radio. Prima socijalnu pomoć koja mjesečno iznosi 800,00 kn. Nakon što je dobio otkaz u škveru prije 10-ak godina, nije obavljao druge poslove, pravo na mirovinu nema jer nema 15 godina radnog staža i prima socijalnu pomoć mjesečno od 920,00 kn. Osim predmetnog stana nema u vlasništvu, odnosno suvlasništvu nikakvu drugu nekretninu. Također u vlasništvu nemaju nikakvu nekretninu ni žena ni sin. Nakon otkaza u škveru nije pokušao naći posao, jer ga nitko neće primiti u tim godinama. Nikada se ne bi bunio da predlagateljica sa svojom obitelji dođe živjeti u predmetni stan. Kako je mogao sa svojom obitelji spavati u jednoj sobi, misli da to može i predlagateljica. Za slučaj da bi se predmetni stan prodao, misli da od dobivenih novaca za svoj suvlasnički udio ne bi mogao kupiti nigdje nekretninu. Stan je u derutnom stanu i trebalo bi uložiti u njega da bi se uopće mogao prodati. Sin ima 28 godina i nitko u obitelji nema rješenje o tome da bi bio radno nesposoban. Inače je zvanično razveden od svoje žene HK. Ne može se sjetiti točno kada je brak formalno razveden. Radi drugog sina dopustio je da bivša žena živi u predmetnom stanu. Čak bi i beskućnika primio u stan da može spavati u njemu, a kako ne bivšu ženu. Ona nema nikakvih nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu. Bivša žena je trebala imati mjesto gdje će biti prijavljena za prebivalište. Od 1996. bivša žena živi u tom stanu neprekidno. Ona se brinula i o njegovom pokojnom bratu. Brat se bavio sumnjivim radnjama i on nije radio pa se praktički on brinuo o njemu. Majka bivše supruge živi u [adresa] zajedno sa svojim sinom koji je oženjen i ima dijete. Inače, njegova žena nije u dobrim odnosima sa bratom i on u tom stanu nikada nije bio. Inače, kako je već kazao prije 1996. živio je u stanu na Mažuranićevom šetalištu koji je bio u vlasništvu njegovih roditelja. Nakon majčine smrti, otac je prodao taj stan i kupio je 1996. za njega i brata ovaj stan koji je predmet postupka. Sin otkada je završio školu je prijavljen na Zavod za zapošljavanje. Inače, ima zdravstvenih problema, tresu mu se ruke jer mu je 4. pršljen ukliješten. Bivša žena prima socijalnu pomoć od 800,00 kn mjesečno. Naravno da bi sa predlagateljicom i njenom obitelji mogao živjeti i ne bi nikome pravio probleme. Njegovi zdravstveni problemi sa kralježnicom traju preko 10 godina, nema nikakve medicinske dokumentacije jer ne voli hodati po liječnicima. Caritas je financirao promjenu prozora u stanu prije tri godine, s obzirom da pjeva u crkvi u zboru, to mu je bila pomoć. Kada su se mijenjali prozori u stanu, o tome nije tražio suglasnost predlagateljice niti je obavijestio. U sobi koju je predvidio za predlagateljicu nije promijenjen prozor.

14. Iz provedenih dokaza proizlazi kako predlagateljica ima tročlanu obitelj i to sa suprugom KK i maloljetnim sinom FK. Živi kao podstanar, relativno skromnih primanja, nisu kreditno sposobni. Osim suvlasništva na predmetnom stanu predlagateljica i njena obitelj nisu (su)vlasnici ili posjednici drugih nekretnina na području ovog suda. Predlagateljica nije u posjedu predmetnog stana. S druge strane protustranka je suvlasnik u istom udjelu na predmetnom stanu u kojem živi s bivšom ženom i sinom u dobi od 31 godinu. Nije zaposlen kao i članovi njegovog kućanstva te primaju socijalnu pomoć.

15. U konkretnom slučaju protustranka se poziva na čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje Konvencija) - pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Naime, Republika Hrvatska ratificirala je Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenog 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz članka 34. stavka 1. u svezi članka 35. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

15.1. Na isticanje prigovora prava na dom od strane prostustranke, predlagateljica ističe kako čl. 8.2. Konvencije predviđa i iznimke: „Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“ Pozivanje protustranke na to da se u konkretnom slučaju radi o njegovom domu, ne znači da se predlagateljicu može staviti u nepovoljniju poziciju te time uskratiti predlagateljici prava koja joj pripadaju po istoj toj Konvenciji na koju se protustranka poziva. Predlagateljica tako ističe da njoj Konvencija isto tako jamči pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života i doma. Osim navedenog prava predlagateljica se poziva i na čl. 1. Konvencije koja štiti njezino pravo vlasništva. Predlagateljica ustraje u prijedlogu za provedbom razvrgnuća suvlasničke zajednice jer prava protustranke ne prevladavaju na pravima predlagateljice.

16. Razvrgnuće suvlasničke zajednice: pravo na razvrgnuće, način razvrgnuća, razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva, troškovi razvrgnuća, pravni učinci razvrgnuća te pitanje tuđih prava propisani su odredbom iz članka 47 – 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV). Ovi propisi govore samo o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, a ne propisuju sam postupak razvrgnuća kod suda.

16.1. Nakon stupanja na snagu ZV-a, na sam postupak razvrgnuća i dalje se primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene novine od 01. kolovoza 1934. godine, broj 175-XLV) koja se primjenjuju na temelju odredbe iz članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/95).

16.2. Prema odredbi paragrafa 267. stavak 2. pravnih pravila Zakona o izvanparničnom postupku, sud u izvanparničnom postupku odlučuje da li će i kako provesti diobu zajedničkih stvari samo u slučaju ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela. Ako u postupku postoji spor u pogledu jednog od gore spomenutih pitanja, temeljem odredbe pravnog pravila 268. Zakona o izvanparničnom postupku sud će stranku s njezinim zahtjevom radi raskidanja ili diobe suvlasničke zajednice uputiti na parnicu.

16.3. Odredbom čl. 50. ZV-a propisan je način sudskog razvrgnuća pri čemu je stavkom 1. navedeno da kad razvrgnuće provodi sud vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona, dok je stavkom 2. propisano da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Prema st. 4. navedenog članka ukoliko nije moguća fizička odnosno geometrijska dioba, a da se ne umanji vrijednost stvari, suvlasništvo takvih nedjeljivih stvari se razvrgava civilnom diobom. U tom slučaju sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli srazmjerno suvlasničkim dijelovima.

17. Pošto je vještak decidirano utvrdio da predmetnu nekretninu nije moguće geometrijski podijeliti s obzirom na suvlasničke udjele stranaka, to je sud prihvaćajući predmetno vještvo vještaka za graditeljstvo Josipa Šituma, nedvojbeno utvrdio da je u ovom predmetu moguća jedino civilna dioba predmetne nekretnine. Stoga je odlučeno da se stvar proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeli srazmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka koji udijeli nisu sporni i proizlaze iz navedenog z.k. izvatka. Po pravomoćnosti ovog rješenja kojim je utvrđen način diobe, dioba će se provesti prema pravilima Ovršnog zakona.

18. Među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela. Zbog svega navedenog valjalo je donijeti rješenje o civilnoj diobi predmetne nekretnine te odlučiti kao u točki I. izreke rješenja, temeljem odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a.

19. Iz provedenih dokaza proizlazi da postoji trajni karakter, odnosno trajna veza protustranke i predmetne nekretnine koja se smatra domom njegove obitelji u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih protokola uz tu Konvenciju koju je Republika Hrvatska ratificirala te se u Hrvatskoj primjenjuje kao izvor prava. S druge strane, predlagateljica je dokazala da je razvrgnuće suvlasničke zajednice potrebno i opravdano jer se njime štite prava i slobode drugih osoba i to u ovom slučaju predlagateljice, pa je tako s osnova Konvencije omogućeno postupanje javne vlasti, a što bi ovdje predstavljalo donošenje odluke kojom se razvrgava suvlasništvo između predlagateljice i protustranke. Konvencija jamči predlagateljici i zaštitu vlasništva, a što bi značilo i disponiranje s njezinim pravima u vidu zahtjeva za razvrgnućem suvlasničke zajednice. Zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice utemeljen je na zakonu i to konkretno na čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je nacionalnim zakonodavstvom propisano da je pravo svakog suvlasnika zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice.

19.1. U konkretnom slučaju sud smatra kako je provođenje razvrgnuća suvlasničke zajednice potrebno jer na strani predlagateljice postoji obitelj u kojoj je i maloljetna osoba, dok su na strani protustranke s njim njegova bivša supruga i punoljetni sin, oboje radno sposobni, jer u suprotnom ne postoji nikakvi dokazi. Argumentacija protustranke da nisu zaposleni kako on, tako njegov sin i bivša supruga ne mogu ići na uštrb predlagateljice i njene obitelji čija obitelj ima skromna primanja, troškove najma stana, vrtića i neizvjesnost podstanarstva, koja činjenica je nesporna i svakodnevna zbog poznatih okolnosti tržišta i iznajmljivanja za potrebe turizma.

19.2. Predlagateljica i njezina obitelj nemaju druge imovine odnosno nemaju u vlasništvu druge nekretnine u kojima bi mogle stanovati. U svom iskazu predlagateljica je navela kako je iscrpila sve mogućnosti (između ostaloga i podizanje kredita kako bi riješila svoje stambeno pitanje) kako bi se ova pravna stvar mirno i sporazumno riješila, ali s obzirom da isto nije moguće, tako je jedini pravičan način rješavanja ove pravne stvari civilna dioba predmetne nekretnine. Sudski vještak čije mišljenje stranke tijekom postupka ne osporavaju te ga sud u cijelosti prihvaća u svom nalazu i mišljenju navodi kako drugačije razvrgnuće suvlasništva nije moguće osim civilne diobe. Predlagateljica plaća najam stana u kojem živi, a u suvlasništvu ima nekretninu koju ne može koristiti. Prijedlozi protustranke da se predlagateljica s obitelji useli u stan nisu životni jer se radi o situaciji u kojoj bi predlagateljica trebala živjeti i spavati u istoj sobi sa suprugom i maloljetnim djetetom od šest godina, u stanu s ljudima sa kojima ranije nije imala kontakta te s njima dijeliti životni prostor. U toj situaciji postavlja se pitanje obiteljskih odnosa predlagateljice i njene obitelji i protustranke i njegove obitelji, razvoja djeteta predlagateljice te realnosti takve mogućnosti zajedničkog života dviju obitelji u malom prostoru. Navodi protustranke nisu pokrepljeni dokazima oko navedenih zdravstvenih problema, nedostaje liječnička dokumentacija koja dokazuje kontinuitet liječenja. Nedostaje dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da protustranka s obitelji nije radno sposobna.

19.3. Traženje predlagateljice da se razvrgne suvlasnička zajednica civilnom diobom nije korištenje svojim pravima u nevrijeme za protustranku jer njegova životna situacija očito traje dulje vrijeme i po svemu sudeći neće se mijenjati. Stoga ne postoje zapreke za daljnje razvrgnuće suvlasničke zajednice.

Predlagateljica sa svojom obitelji (u kojoj je malodobno dijete) ima neriješeno stambeno pitanje, što je egzistencijsko pitanje. Predlagateljici je predmetna nekretnina jedina nekretnina koju ima u (su)vlasništvu isto kao i protustranci, a istu ne koristi. Zahtjev predlagateljice predstavlja legitimni cilj koji predlagateljica želi ostvariti, s ciljem da ostvari boljitak za sebe i svoju obitelj. Prodajom predmetne nekretnine stranke će imati priliku riješiti egzistencijska pitanja mogućom kupnjom nekretnine svaki za sebe jer je neživotno i nelogično da njih šestero koji se jedva poznaju žive u tako malom stanu. Po prijedlogu protustranke, predlagateljica bi sa mužem i malodobnim djetetom trebala spavati i boraviti u jednoj sobi, a protustranka u drugoj sobi sa suprugom od koje je razveden i punoljetnim sinom, uz zajedničko korištenje ostalih prostorija (kupaonica, kuhinja s blagovaonicom, predsoblje i lođa). Ponavlja se kako se stranke i njihove obitelji od ranije nisu posjećivali, nisu razvili bliske i obiteljske odnose pa je neživotno i teško za očekivati da bi to mogle u predloženoj novonastaloj životnoj situaciji. Štoviše, moguće je da bi se odnosi dodatno poremetili, imajući u vidu različite životne potrebe svake osobe pojedinačno i funkcioniranja obitelji. Prijedlogom protustranke kao mogućeg rješenja između stranaka u pogledu korištenja predmetne nekretnine postavlja se pitanje poštivanja privatnog i obiteljskog života i povrede tih prava stranaka. U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju privatnopravnih interesa pa pravo na dom valja sagledavati sa stajališta obje stranke.

20. Iz provedenog testa razmjernosti kojega je ovaj sud proveo u dosadašnjem tijeku postupka i u ranijoj odluci, imajući u vidu rezultate provedenih dokaza ovaj sud je i dalje stava kako u konkretnom slučaju prava protustranke ne mogu ići na uštrb prava predlagateljice. Ista Konvencija čl. 8. štiti pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života stranaka a čl. 1. Konvencije štiti predlagateljičino pravo vlasništva, odnosno pravo na razvrgnuće zajednice civilnom diobom.

20.1. Suprotstavljeni interesi stranaka regulirani su zakonom kroz pravo jednog suvlasnika na diobu razvrgnućem zajednice i to civilnom diobom, a protustranka svoje pravo ostvaruje primitkom tržišne vrijednosti svog suvlasničkog udjela. Svaka stranka bi dobila naknadu za svoj suvlasnički udio. Ukoliko bi se u svezi prava na dom drukčije tumačile odredbe ZV-a koje reguliraju pravo suvlasnika na razvrgnuće suvlasničke zajednice, onda bi se praktično dovelo do toga da se nekretnina koja nekome služi kao dom i ne može se geometrijski podijeliti (kao u konkretnom slučaju) u cijelosti proglasi nedjeljivom, a što je u suprotnosti s Ustavom RH i s Međunarodnim konvencijama i ZV-om. Neosnovano protustranka prigovara da njezino pravo na dom preteže u odnosu na pravo predlagateljice na razvrgnuće.

21. Dakle, tijekom postupka sud je utvrdio kako predmetni stan predstavlja dom protustranke u smislu čl. 8. Konvencije. Određivanjem razvrgnuća na način da se predmetna nekretnina proda na javnoj dražbi a dobiveni novac podijeli među suvlasnicima sukladno suvlasničkim udjelima, dolazi do miješanja prava na razvrgnuće s pravom na poštovanje doma kojeg koristi protustranka.

U konkretnom slučaju radi se o dva suprotstavljena prava i interesa, legitimnog prava predlagateljice u smislu čl. 47. ZV-a te prava svakog pa i protustranke na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma te prava na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim Zakonom i općim načelima međunarodnog prava. U konkretnom slučaju razvrgnuće suvlasničke zajednice, o kojem odlučuje sud je miješanje utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Miješanje javne vlasti u pravo protustranke na dom u skladu je sa Zakonom, opravdano je i ima legitimni cilj te je nužno u demokratskom društvu i razmjerno cilju koji se želi postići. U ovom slučaju nema povrede načela razmjernosti i sud smatra da je ovakva dioba pravična.

22. Što se tiče troškova nastalih tijekom ovog postupka, sud je iste obračunao računajući trošak vještačenja 411,44 € (3.100,00 kn) i očevida 49,48 € (372,80 kn), te sudske pristojbe prijedloga i odluke suda 53,09 € (po 200,00 kn), a koji ukupno iznosi 514,01 € (3.872,80 kuna), po fiksnom tečaju 1 € = 7,5345 KN, a koje je prethodno snosila predlagateljica, a pošto su stranke suvlasnici za po 1/2 dijela, to je valjalo gornji iznos obračunati po istoj kvoti, pa je valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja, a s obzirom da se u izvanparničnom postupku priznaju samo efektivni troškovi (vještačenje, očevid i sl.), a sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 20. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku. Napominje se kako je protustranka oslobođena od plaćanja troškova zastupanja pred ovim sudom u postupku R1-368/20 ali ne i troškova postupka prema rješenju SDŽ Upravnog odjela za opću upravu od 23.11.2020.

Split, 28. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Vesna Šprljan Prelević

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. predlagateljice

- pun. protustranke

- u spis