REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8660/2021-61.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 2. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplati iznos od 796,34 EUR sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2018. pa do isplate te iznos od 7.034,67 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.868,57 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 265,08 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2019. do isplate te u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23. studenog 2018. tuženik upravljao osobnim vozilom registarske oznake broj [registarska oznaka] osiguranim kod tužitelja te da je vozeći pod utjecajem alkohola od 1,57 g/kg i bez valjane vozačke dozvole, lijevom stranom kolnika Ulice Božidara Magovca u Zagrebu, dolaskom u lijevi zavoj kod kbr. 69 zbog neprilagođene brzine kretanja vozila osobinama ceste (zavoj) i uvjetima na cesti (mokar kolnik) izgubio nadzor nad vozilom, nakon čega se vozilo nastavilo nekontrolirano kretati u smjeru juga te je prednjim desnim dijelom vozila naletio na stražnji lijevi dio osobnog automobila registarske oznake broj [registarska oznaka] u vlasništvu IT, a desnim bočnim i stražnjim desnim dijelom na lijevu bočnu stranu osobnog automobila registarske oznake broj [registarska oznaka] u vlasništvu ĆT. Dalje navodi da su oba oštećena vozila bila parkirana na parkirališnom prostoru s južne strana kolnika nasuprot kbr. 69, prednjim dijelom okrenuti u smjeru istoka, da je u prometnoj nezgodi nastala imovinska šteta na vozilu registarske oznake broj [registarska oznaka] i vozilu registarske oznake broj [registarska oznaka], da su se tužitelju sa odštetnim zahtjevom obratili vlasnici oštećenih vozila te da je tužitelj s njima sklopio sporazum o izvansudskoj nagodbi kojim se obvezao oštećenoj IT isplatiti 55.000,00 kn, što je i učinio isplatom iznosa na njen račun dana 21. prosinca 2018., a oštećenom ĆT iznos od 6.000,00 kn koji je isplaćen na račun njegove supruge ZT, dana 23. siječnja 2019. Budući da je tuženik prouzročio gore opisanu prometnu nezgodu upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola i bez važeće vozačke dozvole, tužitelj navodi da je temeljem čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu stekao pravo regresa i to do visine 12 prosječnih neto plaća. Tužitelj temeljem čl. 963. Zakona o obveznim odnosima traži da mu tuženik isplati iznos od 796,34 EUR sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2018. te iznos od 7.299,75 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2019.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava da bi do predmetnog štetnog događaja došlo isključivo njegovom krivnjom te da je on u cijelosti odgovoran za nastalu štetu. Nadalje, osporava visinu štete koja je isplaćena vlasnicima oštećenih vozila, smatra da su iznosi isplaćenih naknada previsoki i nesrazmjerni oštećenjima na vozilima, ističe da su ugovori o osiguranju tipski unaprijed sastavljeni ugovori i da se radi o ugovorima kod kojih je neravnoteža pravnih pozicija između ugovornih strana očita jer tuženiku kao laiku nije bila jasna niti poznata činjenica da se pravo regresa može tražiti u visini od 12 mjesečnih plaća te smatra da ga je tužitelj trebao pravovremeno informirati, zaštititi ga od nepoštenih ugovorih odredbi i objasniti mu značenje općih i posebnih uvjeta osiguranja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave te je provedeno prometno vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

5. Odredbom čl. 24. st. 1. toč. 2. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje ZOOP) propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje, odnosno ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili ispitivanju prisutnosti droga te psihoaktivnih tvari i psihoaktivnih lijekova, odnosno ako je vozač napustio mjesto prometne nesreće prije nego što je popunio Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima u slučaju imovinske štete.

6. Tuženik nije dokazao da bi predmetni ugovor o osiguranju ili pojedine odredbe tog ugovora bile nepoštene i ništetne. Slučajevi u kojima osigurana osoba gubi prava iz osiguranja propisani su zakonom, isto kao i prelazak na osiguratelja svih osiguranikovih prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, nakon što osiguratelj isplati naknadu iz osiguranja. Dakle, pravo tužitelja da od tuženika traži isplatu iznosa koje je prethodno isplatio vlasnicima oštećenih vozila, proizlazi iz samog zakona. Podredno, valja ukazati na to da iz sadržaja samog ugovora, odnosno dostavljenih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, ne proizlazi da bi pravo regresa bilo regulirano protivno prisilnim propisima, odnosno da bi predmetna ugovorna odredba bila nepoštena i ništetna. Na tuženiku je bio teret da dokaže svoje tvrdnje kako mu je tužitelj propustio na odgovarajući način objasniti smisao i značenje spornih odredaba ugovora, odnosno upozoriti ga na sve obveze koje za tuženika proizlaze iz ugovora o osiguranju. Budući da se tuženik nije odazvao pozivu suda radi saslušanja na glavnoj raspravi, a svoj nedolazak nije opravdao, sud je u konačnici odustao od izvođenja navedenog dokaza.

7. Iz izvješća o počinjenom prekršaju, zapisnika o očevidu i skice mjesta događaja (list 99-105 spisa) proizlazi da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, da su oštećena vozila bila parkirana na dijelu kolnika predviđenom za parkiranje te da je tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i bez važeće vozačke dozvole.

8. Stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila Anto Zečić, dipl. ing., u svom je nalazu detaljno opisao oštećenja na vozilima koja su sudjelovala u predmetnoj nezgodi, njihov sudarni položaj, mjesto nesreće, dinamiku nastanka nesreće te je izvršio analizu štete na vozilima koja su u nesreći oštećena. Vještak je na temelju izvedenih izračuna i utvrđene dinamike prometne nesreće zaključio da se p rije sudara vozilo tuženika kretalo zapadnom kolničkom trakom ulice Božidara Magovca u smjeru jugoistoka, da je dolaskom u lijevi zavoj neposredno prije kbr. 69 došlo do destabilizacije vozila i nekontroliranog kretanja u smjeru juga uslijed kojeg je svojim prednjih desnim uglom naletio na stražnji desni bočni dio vozila Renault, a nakon primarnog kontakta uslijed naleta vozila tuženika, vozilo Renault je odbačeno u smjeru jugoistoka s desnim kotačima preko rubnog kamena na mekani teren sa zapadne strane parkirališnog prostora uslijed kojeg nalijeće svojim prednjim lijevim dijelom na stražnji desni dio vozila Hyundai, a koje zatim svojim prednjim dijelom udara u stražnji dio osobnog vozila Ford. Vještak je utvrdio da prije sudara tuženik nije poduzeo intenzivno kočenje, da se kretao brzinom od oko 55 km/h, da je do primarnog kontakta i naleta prednjim desnim uglom vozila Peugeot na stražnji lijevi bočni dio vozila Renault došlo na na obilježenom parkirališnom prostoru, nakon čega je došlo do lančanog sudara više vozila na istom obilježenom parkirališnom prostoru, da u slučaju da je tuženik prilagodio način i brzinu vožnje uvjetima na cesti, ne bi došlo do gubitka kontrole i nekontroliranog kretanja vozila pa time ni do naleta na vozilo Renault i nastanka štetnog događaja. Prema procjeni vještaka stvarna šteta na vozilu Renault Clio iznosi oko 7.034,67 EUR, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 53.002,72 HRK dok stvarna šteta na vozilu Hyundai Accent iznos od oko 890,66 EUR, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 6.710,68 HRK.

9. Vještak je saslušan na glavnoj raspravi te se tom prilikom očitovao na prigovore tužitelja vezano za procjenu štete. Vještak je pojasnio da se vrijednost ostatka oštećenog vozila određuje sukladno tržišnoj vrijednosti spašenih dijelova, odnosno dijelova koji u štetnom događaju nisu bili oštećeni, a u konkretnom slučaju vrijednost spašenih dijelova vozila Renault iznosi oko 37% tržišne vrijednosti vozila koje je u trenutku štetnog događaja bilo staro jednu godinu i šest mjeseci te je prešlo svega 17.792 km.

10. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje prometnog vještaka kao stručno i nepristrano jer je nalaz pregledan i jasan, izneseno mišljenje proizlazi iz detaljne analize dokaza i izvedenih izračuna, a prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost provedenog vještačenja budući da se vještak na glavnoj raspravi očitovao na iznesene primjedbe.

11. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju te da je sukladno čl. 24. st. 1. toč. 2. i 4. ZOOP došlo do gubitka prava iz osiguranja pa je stoga tuženik temeljem čl. 963. st. 1. ZOO dužan isplatiti tužitelju isplaćene iznose naknade do iznosa stvarne štete koja je utvrđena provedenim prometnim vještačenjem. Prema nalazu i mišljenju vještaka stvarna šteta na vozilu Renault Clio iznosi 7.034,67 EUR, dok stvarna šteta na vozilu Hyundai Accent iznosi 890,66 EUR. Tuženik je dužan tužitelju podmiriti i zatezne kamate koje teku od dana isplate naknade vlasnicima oštećenih vozila. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

12. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Sud je odlučio da tuženik nadoknadi tužitelju sve troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka jer tužitelj nije uspio samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi.

13. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 2. siječnja 2024. (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima 29. rujna 2022., 24. travnja 2024. i 2. travnja 2025. (Tbr. 9/1) i to u iznosu od 200,00 EUR po radnji te trošak zastupanja na ročištu 11. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) po stopi od 25% iznosi ukupno 1.312,50 EUR. Trošak sastava podneska od 7. travnja 2022. nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 366,81 EUR, trošak sudske dostave u iznosu od 61,84 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,71 EUR i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 63,71 EUR.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku