Posl.br.P-1464/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja KAG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dragan Mijoč odvjetnik u Splitu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića br.10, OIB:92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi ništetnost i isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 12. ožujka 2025. god, presudom donesenom i objavljenom dana 28. travnja 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba članka 1 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj:3207909554, zaključenog u Splitu, dana 20. studenog 2006 godine, između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, solemniziranog od strane Nevenke Kekez, javnog bilježnika u Splitu, dana 22. studenog 2006.g. godine, pod brojem: OU-1061/2006, i to u dijelu kojim je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 17.839,59 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.

II Utvrđuju se ništetnima i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članka 2 ii članka 6 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj:3207909554, zaključenog u Splitu, dana 20. studenog 2006 godine između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, solemniziranog od strane Nevenke Kekez, javnog bilježnika u Splitu, dana 22. studenog 2006 godine, pod brojem:OU-1061/2006 i to u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). III Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 763,09

EUR (sedamstošezdesettrieuraidevetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 0,14 EUR od 02.12.2006.godine,

-na iznos od 6,44 EUR od 12.11.2007 godine,

-na iznos od 6,28 EUR od 07.12.2007 godine

do 21. prosinca 2007 godine po kamatnoj stopi od 15 godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" broj 72/02) a od 01. siječnja 2008 godine pa do 31. srpnja 2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena a od 1. kolovoza 2015 godine pa do 31. prosinca 2023 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023 godine pa do 29. prosinca 2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023 godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- na iznos od 6,12 EUR od 04.01.2008 godine,

- na iznos od 14,66 EUR od 03.03.2008 godine,

- na iznos od 3,22 EUR od 18.03.2008 godine,

- na iznos od 8,46 EUR od 09.04.2008 godine,

- na iznos od 8,21 EUR od 13.05.2008 godine,

- na iznos od 7,97 EUR od 11.06.2008 godine,

- na iznos od 7,72 EUR od 17.07.2008 godine,

- na iznos od 7,47 EUR od 09.08.2008 godine,

- na iznos od 7,23 EUR od 09.09.2008 godine,

- na iznos od 6,98 EUR od 07.10.2008 godine,

- na iznos od 13,84 EUR od 10.11.2008 godine,

- na iznos od 6,47 EUR od 11.12.2008 godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.01.2009 godine,

- na iznos od 20,54 EUR od 10.01.2009 godine,

- na iznos od 35,38 EUR od 09.03.2009 godine,

- na iznos od 38,23 EUR od 01.04.2009 godine,

- na iznos od 19,71 EUR od 16.05.2009 godine,

- na iznos od 12,87 EUR od 29.06.2009 godine,

- na iznos od 15,76 EUR od 16.07.2009 godine,

- na iznos od 17,52 EUR od 28.08.2009 godine,

- na iznos od 17,40 EUR od 19.09.2009 godine,

- na iznos od 15,94 EUR od 16.10.2009 godine,

- na iznos od 41,11 EUR od 28.12.2009 godine,

- na iznos od 0,50 EUR od 01.01.2010 godine,

- na iznos od 71,33 EUR od 12.03.2010 godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.04.2010 godine,

- na iznos od 103,45 EUR od 17.06.2010 godine,

- na iznos od 37,44 EUR od 29.07.2010 godine,

- na iznos od 0,11 EUR od 01.08.2010 godine,

- na iznos od 50,52 EUR od 08.10.2010 godine,

- na iznos od 45,52 EUR od 08.11.2010 godine,

- na iznos od 59,52 EUR od 01.12.2010 godine,

do 31. srpnja 2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena a od 1. kolovoza 2015 godine pa do 31. prosinca 2022 godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023 godine pa do 29. prosinca 2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoj posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri)postotna poena, a od 30. prosinca 2023 godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV.Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2,296,89 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 28. travnja 2025.g pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi dana 20. studenog 2006 godine sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj:3207909554 s ovdje naznačenim tuženikom. Radi se o kreditu za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.839,59 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, s rokom otplate 48 mjeseci. Predmetni Ugovor o kreditu solemniziran je dana 22. studenog 2006. godine kod Nevenke Kekez, Javnog bilježnika u Splitu, pod brojem OU-1061/2006 Iz sadržaja naprijed navedenog Ugovora je razvidno da je Banka zadržala sebi pravo da jednostrano mijenja utanačene odredbe sklopljenog Ugovora, bez ikakvog pristanka korisnika kredita, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora Banka kao trgovac nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala i Ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ugovorenih kamata, što je protivno jednom od temeljnih načela obveznih odnosa-načelu savjesnosti i poštenja.

2. Ovakvim postupanjem Banke narušava se nužna ravnopravnost ugovornih strana u obveznopravnom odnosu, na način da nastaje nenadoknadivi nesrazmjer međusobnih činidba i time se narušava načelo jednakosti činidbi. Istim Ugovorom se navedena temeljna obveznopravna načela vrijeđaju i s aspekta činjenice da je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja pobijanog Ugovora, Banka kao trgovac, nije tužitelja u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora. Izravna posljedica ništetnih članaka 1,2 i 6 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj:3207909554, od 20. studenog 2006.godine, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci Banke te CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, očituje se u tome da je tužitelj u razdoblju od 23. studenog 2006.godine pa sve do 1. prosinca 2010 godine svoju predmetnu kreditnu obvezu preplatio u iznosu od 5.969,47 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, a koji iznos je tuženik stekao bez ikakve osnove.Da su gore navedene ugovorne odredbe ništetne i nepoštene te ne proizvode nikakve pravne učinke upravo zbog naprijed iznijetih razloga, nedvojbeno je potvrđeno sudskom praksom i to prvenstveno odlukama iz parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čija su pravna utvrđenja obvezujuća za naslovni sud (v. presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018 godine), presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod rojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 godine, u točki II izreke potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003 godine do 31. prosinca 2008 godine povrijedio kolektivne interes i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

3.Isti sud je gore spomenutom presudom pod posl. br Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018 godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 , kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004.godine do 31. prosinca 2008 godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava same tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pobijane odredbe Ugovora nesporno su protivne načelu savjesnosti i poštenja i kako takve ništetne, iz razloga što valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, kao bitni elementi ugovora o kreditu (predmet i cijena), moraju biti određeni, ili barem odredivi, te se ne smiju mijenjati bez unaprijed utvrđenih jasnih kriterija i uvjeta promjene. Primjenom testa transparentnosti u gore navedenim postupcima u povodu kolektivne tužbe, koji se odnosi isključivo na predmet i cijenu ugovora, promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF utvrđene su nerazumljivim prosječnom potrošaču, nakon čega se krenulo u provođenje testa poštetnosti. Rezultat testova transparentnosti i poštenosti je takav da su navedenim pravomoćnim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa utvrđene nepoštenima te stoga i ništetnima.

4.Temeljem naprijed iznijetog, očigledno je da je prednik tuženika u konkretnom slučaju postupio protivno svim temeljnim načelima obveznog prava, odredbama članak 81,82,i 90 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine", broj 96/03), te članaka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07,125/07,75/09,79/09,89/09 i 133/09, odredbama članka 4 Direktive Vijeća EU 93/13 EEZ ,kao i Kodeksu dobre bankovne prakse, što je sve dovelo do nesavjesnosti i u postupanju prednika tuženika i nepoštenja odredaba predmetnog Ugovora, a time i ništetnosti njegovih gore navedenih članaka i to u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci Banke te CHF kao valuta uz koju je vezana glavnice. Podneskom od dana 12.lipnja 2024 g tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu.

5.U odgovoru na tužbu tuženi u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine, kao iz razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. tuženik ističe prigovor zastare u donosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Što se tiče same valutne klauzule tužitelj je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1 ugovora gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF. Također, u posljednjem stavku predmetnog ugovora, točno iznad potpisa, korisnik kredita potvrdio je "upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1 ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani za valutnu klauzulu pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora". Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovoren, a ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa.

6.Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnim. Tako je suđeno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. , nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 5,00 %. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021 ZOO je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Tečaj CHF prema Eur/Dem, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB "štiti" tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF- a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke.

7.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Anti Beusu, saslušao tužitelja odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

8.Tužbeni zahtjev je osnovan.

9.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji stranke sklopile dana 23. lipnja 2006 g., te isplata više plaćenih iznosa radi ništetne odredbe o valuti.

10.Vezano uz tuženikov prigovor zastare odredba čl.214 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.35/05, 41/08 i 125/11, nadalje u tekstu:ZOO) propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze te zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Čl.215 st.1 ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl.241 ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl.245 st.1 ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st.3 istoga članka da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

11.Imajući u vidu gore navedene odredbe o zastari može se zaključiti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 04. travnja 2012. u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare.

12.Doista su ugovorne odredbe, kojima se glavnica vezala za valutu CHF prosječnom potrošaču nerazumljive, pa tako tužiteljici. Kada su nerazumljive one su nepoštene, što znači da su ništetne. Ničim, naime, tuženik nije dokazao da bi tužiteljicu obavijestio o općem riziku vezanom za valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli npr. EUR, da je rast tečaja CHF-a u kontekstu uvođenja EUR zone gotovo potpuno neizvjestan i da se radi o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tuženik je tužiteljici trebao ponuditi u pisanom obliku sve one uvjete koje on mora ispuniti da bi na tržište plasirao određenu formu kredita, kao krajnjeg proizvoda, bilo da je riječ o potrošačkom, bilo da je riječ o stambenom kreditu. Ovako promatrane sporne odredbe ovog Ugovora nisu razumljive ni sudu, one su doista konfuzne, nedorečene tj. bez jasnih parametara, po kojima bi ih netko mogao jasno definirati.

13.Sud je proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, Pregledom vještva vještaka dipl. oecc. Ante Beus (list 122- 132 spisa) utvrđeno je tužitelj po Ugovoru o kreditu zbog primjene valutne klauzule u CHF platila ukupno više kredita u HRK u iznosu od 763,09 eura Sud u cijelosti prihvaća vještvo vještaka temeljem čega je tužitelj uredio svoje tužbeno traženje na isplatu.

14.Dakle, nakon ovako provedenog postupka, za navesti je da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, u nastavku ZZP/03) i to čl.81 i 82, a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, u nastavku ZZP/07) i to čl.96 i 97 te suprotno odredbama ZOO-a.

15.Način obračuna kamate je tek naknadno propisan odredbom čl.10 st.2 toč.f Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09 – stupio na snagu 01. siječnja 2010., dalje: ZPK), kojom odredbom je uz ostalo određeno koje informacije moraju biti uključene u ugovore o kreditu, dok je odredbom čl.11a Izmijenjenog Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br.112/12)određeno što je sve vjerovnik dužan definirati u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope.

16.Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

17.Prema odredbama čl.81 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

18.Prema odredbama čl.82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl.81 ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. Prema odredbi čl.87 ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. 12.3. ZZP/07 sadrži iste odredbe u čl.96 tog Zakona. Čl.138a ZZP/07 propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

19.Sukladno čl.84 ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl.99 ZZP/07. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa naveo kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

20.Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva.

21.Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da su banke, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo banke zato bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl.11a ZPK- a i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

22.Nadalje stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da su nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti je potrošač imao utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te je takva ugovorna obveza uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava (načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti suradnje i načelo zabrane zlouporabe prava).

23.Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.

24.Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu kod tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, u utuženom razdoblju osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu bile su nepoštene pa su u smislu odredbe čl.87 st.1 ZZP/03 i čl.102 ZZP/07 te ugovorne odredbe ništetne. Također polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su sklapale tužene banke, u spornom razdoblju s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu u buduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.

25.Vrhovni sud Republike Hrvatske je stava da uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, a u smislu odredbi čl.57 i čl. 58 Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09) je ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju toga posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili. Kako tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu korisnici kredita očito javnim bilježnicima nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl.58 citiranog Zakona, u smislu upozoravanja korisnika kredita na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isto upozorene unijeti u javnobilježnički akt, te se ne može stoga govoriti o propustu u radu javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezano za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom.

26.Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014.g. u predmetu C- 26/13 navodi se da članak 4.st.2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

1 0

27.Prema odredbi čl.4. ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su se dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno uredan i savjestan gospodarstvenih ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

28.Prema odredbi 93/13/EEZ čl.5 u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

29.Iz svega naprijed navedenog za zaključiti je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan pa su tako pozivom na stav recentne sudske prakse utvrđene ništetnom upravo one odredbe Ugovora o kreditu koje su utvrđivale visinu i način mijenjanja kamate, dok je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka Ante Beusa, a koji nalaz i mišljenje prihvaća i ovaj sud kao logično, uvjerljivo i stručno izneseno, prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosio na obvezivanje tuženika za isplatu više plaćenih iznosa u spornom razdoblju, po osnovi valutne klauzule.

30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1.i 155 ZPP-a tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat sastav tužbe 150,00 EUR-a, sastav podneska od 30.03. 2020.g. 150,00 EUR-a, sastav podneska od 16.08.2022 150,00 bodova, zastupanje na ročištu od 25.08.2022.g. 150,00 EUR-a, zastupanje na ročištu od 25.08.2022.g. 150,00 EUR-a, zastupanje na ročištu od 27.10.2022.g. 150,00 EUR-a, sastav podneska od 12.06.2024.g.150,00 EUR-a, zastupanje na ročištu od 04.09.2024.g. 150,00 EUR-a, zastupanje na ročištu od 22.01.2025.g. 150,00 EUR-a, zastupanje na ročištu od 12.03.2025.g. 150,00 EUR-a, uvećano za PDV troškovi vještačenja 421,89 EUR-a, ukupno 2.296,89 EUR-a.

U Splitu, dana 28. travnja 2024.godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

1 1

DNA:

-punomoćniku tužitelja,

-punomoćniku tuženika,

-u spis,