REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85 A

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: P-979/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika 1. ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČŽ, [adresa], [osobni identifikacijski broj], tuženi zastupani po punomoćniku NŽ odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, vraćanja zemljišnoknjižnog stanja i utvrđenja prava vlasništva, nakon rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 28.travnja 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju od 27.01.2014. godine sklopljen između I tuženog ŽŽ, [adresa] ranije, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II tužene ČŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao obdarene, predmet kojeg su bile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 40 m kvadratnih, uknjižba kojeg je provedena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici pod brojem Z-319/14, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu vraćanje zemljišnoknjižnog stanja kakovo je bilo prije ove provedbe.

Utvrđuje se da je tužitelj EŽ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 40 m2, što su I. tuženik ŽŽ [adresa], ranije [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužena ČŽ, [adresa], E. [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao suvlasnik u ½ dijela, time da II tužena ostane upisana u ½ dijela, u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je tužitelj EŽ, [adresa], 35, Karlovac, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica od 267 čhv, što je I tuženik ŽŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao vlasnik , u roku od 15 dana. "

II Nalaže se tužitelju da 1. i 2. tuženima naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.850,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude 28.travnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi od 5.veljače 2019., tužitelj navodi da je tužena ČŽ upisana kao vlasnica u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u ½ dijela temeljem Ugovora o darovanju od 11. veljače 2013., a u drugoj polovini dijela temeljem Ugovora o darovanju od 27. siječnja 2014. te da su oba ugovora sklopljena između tuženika. U zemljišnim knjiga Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica od 267 čhv upisan je tuženik ŽŽ. Tužitelj navodi kako je tuženiku ŽŽ pomagao u obrtu koji je isti imao za prijevoz kada je god to mogao, a koji se u svom obrtu bavio prodajom i dostavom ogrijevanog drveta te je isti 1992., otišao u mirovinu dok je tužitelj nastavio raditi u tom obrtu. Tuženik ŽŽ da je u obrtu radio do 1995., ali nakon te godine kada je imao prometnu nesreću s kamionom više zbog zdravstvenih razloga nije radio te je u tom obrtu nastavio raditi tužitelj. Tužena ČŽ da nije doprinosila svojim radom u kuću, studirala je, a svi njezini troškovi podmirivani su iz " zajedničke kase ". Tužitelj da je svu zaradu koju je ostvarivao od obrta davao tuženiku u zajedničku kasu " s kojom je isti raspolagao. Tužitelj da se 2007. odlučio izdojiti iz domaćinstva što da je dovelo do pogoršanja odnosa, te od 2008. obitelj nije zajedno kuhala ali je tužitelj sve do iseljenje 2014. plaćao sve režije, kupovao sve što je potrebno npr. svinje koje su se klale, kupovao drva ali nije davao novac od zarade 1. tuženiku. Zaradu koju je davao 1. tuženom višestruko je prelazila primanja 1. tuženog. Novcima u " zajedničkoj kasi " da je raspolagao je 1.tuženik te su se sve nekretnine koje su se kupovale upisivala na ime 1. tuženika. 2001. da je tužitelj predložio 1.tuženiku da kupe kuću na moru, da je pronašao staru kuću, ista da je kupljena od ZŽ, tužitelj da je ugovarao i isplatio kupovninu, pa tužitelj navodi da su tuženi sklopili darovne ugovore iako su znali da je u naravi tužitelj suvlasnike iste. Nekretninu pod točkom II tužbe vlastitim sredstvima kupio je tužitelj ali je ista kupljena na ime 1. tuženika. Prema tome, tuženi sklapanjem darovnog ugovora od 27. siječnja 2014. nisu postupili u dobroj vjeri te je isti sklopljen protivno Ustavu RH prisilnim propisima i moralu društva jer su isti znali da je tužitelj svojim radom u zajedničkom obrtu doprinio povećanju imovine koja se knjižila na 1. tuženika. Tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev, i potražuje trošak parničnog postupka.

2. U svojem odgovoru na tužbu, tuženi su istu u cijelosti osporili. Tuženi su naveli da je netočno da je tužitelj dao novčana sredstva 1.tuženiku za kupnju nekretnina, te ističu prigovor zastare, te navode da ako bi i postojao obveznopravni odnos, da isti ne može priječi u stvarnopravni. Tuženi navode da je pravo vlasništva tuženika stečeno na temelju pravnog posla upisom u zemljišnu knjigu. Navode da tužitelj nikada nije platio ništa, već da je iste kupio 1.tuženik u svoje ime i za svoj račun te da ne postoji niti jedna osnova po kojem bi tužitelj mogao steći pravo vlasništva. Vlasnica nekretnine u k. o. [katastarska općina] da je 2.tužena, koja je predmetnu nekretninu stekla od 1.tuženika, darovanjem, a koju da je kupio 1.tuženik. 2.tužena da je istu nekretninu u cijelosti renovirala. U pogledu nekretnina u k. o. [katastarska općina], vlasnik iste da je 1.tuženik, a koji da ju je stekao kupnjom. Tuženi predlažu da sud prihvati tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnog troška tuženima.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u vlasnički list za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( str. 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] ( str. 6 spisa), ugovor o darovanju nekretnine ( str. 11-14 spisa), vlasnički list za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( str. 15 spisa), povijesni vlasnički list ( st. 16-18 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 26-27 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 28-29 spisa), izvode računa (str. 37-38 spisa), dozvolu za brisanje uknjižbe založnog prava ( str. 48 spisa), brisovno očitovanje ( str. 49-50 spisa ), prijepis prometa po deviznom računu ( str. 51 spisa), presliku knjižice ( str. 52-59 spisa), pregled arhive ( str. 60-61 spisa), fotografije ( str. 62- 64 spisa), elaborat o procijenjenoj vrijednosti (str. 65-70 spisa ), presliku knjižice ( str. 72-85 spisa), rješenje o uvjetima građenja ( str.86-90 spisa), ugovor o stambenom potrošačkom kreditu ( str. 91- 97 spisa ), fotografije (str. 98-108 spisa), presliku knjižice ( str. 109- 119 spisa), saslušao svjedoke RŽ, HŽ, ZŽ, OŽ, BŽ, UŽ te parnične stranke.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

5. U svojem iskazu tužitelj je iskazao da je s roditeljima živio u [adresa] sve do 2014., kad se odselio u [adresa], da je prije rata njegov otac radio kao autoprijevoznik, a u obiteljskoj kuću u [adresa] da je otvoren kafić koji da je radio od 1990. do 1991. Od 1995., da je sam radio do 2014., kad je napustio obiteljsku kuću. Obrt da je osnovan 1990. i da danas egzistira. Sve što je davao u obrtu da je davao tati. Nekretnina u [adresa] i [adresa] da je kupljena novcima koje je on zaradio u obrtu. Nekretnine da su kupljene na ime oca. Nekretnina u [adresa] da je kupljena tako što je digao novce sa računa i kupio ih, kasnije da se narušio odnos.

6. U svojem iskazu 1.tuženik je iskazao da je firmu osnovao 1995., ista da je egzistirala do 2002., da je obrtnik bio 20 godina, u mirovinu da je otišao 1993., kafić da je otvoren početkom 1990., na njegova sina koji da je u firmi povremeno radio. Firmu da je održavao prevozeći drva. 2001., da je kupljena kuća u [adresa], bez kredita, da je svaku nedjelju išao na sajam automobila koje da je kupovao ili prodavao, te da je čuvao zarađeni novac. Da se puno radilo. Za nekretninu u [adresa] da je vidio oglas, da je došla vlasnica iz Njemačke te da su se dogovorili. Nekretnina da se uređivala. Za nekretninu u [adresa] je naveo da ju je kupio svojim sredstvima.

7. U svojem iskazu 2.tužena je iskazala da je njen otac cijeli život radio i štedio, te da je htio nekretninu na moru, iz svojih sredstava da je kupio nekretninu na moru. Nekretninu da je našao preko oglasa. Kuća da je bila zapuštena. 2014., da je podigla kredit te da je kuću sredila. Za kuću u [adresa] je navela da ju je kupio otac svojim sredstvima.

8. U svojem iskazu svjedok RŽ je iskazao da je s EŽ radio od kraja 1997. pa naredne tri godine kada je otišao na drugo radno mjesto. Za vrijeme rada s tužiteljem u te tri godine vozio je drva. Sjeća se da mu je jednom prigodom 1.tuženik iskazao da je kupio zemlju iza kuće u [adresa], a tko je dao novac za istu nema osobnog saznanja. Znao je da je kupljena kuća u [adresa]. Dok je radio s tužiteljem, u jednom navratu isti mu je iskazao kako nema novaca jer mora dati ocu za režije. Dok je radio s EŽ u te tri godine radio je svakodnevno osim nedjelje i to od 05,00 ujutro pa do večeri. Relacija je bila [adresa] – [adresa], a šef mu je bio EŽ, tužitelj koji je bio i vozač. Od istoga je plaću dobivao na dnevnoj bazi, a koliko je EŽ zarađivao ne zna. Zna da je EŽ u kući u [adresa] u potkrovlju uredio stan za sebe i svoju obitelj, a tko je to financirao ne zna. Vlasnik kamiona s kojim je obavljao prijevoz bio je EŽ, a tko je bio vlasnik firme ne zna. Osobno pozna i 1. tuženog te zna da je isti također radnik. Osobnog saznanja tko je i s čijim sredstvima se kupila kuća u [adresa] i oranicu u [adresa] nema. Oranicu u [adresa] koja je iza obiteljske kuće BŽ obrađuje ŽŽ. Dok je radio s Zoranom Đoko 1. tuženi više nije vozio kamion.

9. U svojem iskazu svjedokinja HŽ, navodi da zna da je EŽ kupio kuću u [adresa] i njivu u [adresa], i to po pričama kao i činjenicu da je EŽ to pričao baki u [adresa] te je čak i vodio u [adresa] da vidi kuću. Zoranova baka, njoj je svekrva te je EŽ kod iste živio za vrijeme ratnih godina u prekidima. U navedenom periodu EŽ je radio s kamionom, a s istim je čak znao raditi i njegov djed iz [adresa]. Na posao je kretao oko 05,00 sati. Nakon ratnog perioda EŽ se i dalje bavio s kamionima i prijevozom. 1. tuženi je radio prije rata te istoga nakon nesreće koju je imao nije viđala da radi. Osobno je rijetko dolazila u obiteljsku kuću BŽ u [adresa]. Baka kod koje je EŽ često boravio u vrijeme ratnog perioda umrla je 2011. i to u domu, a prije toga bila je smještena u obiteljskoj kući BŽ kod EŽ. Koliko je EŽ zarađivao ne zna ali je govorio da je sve davao u kuću.

10. U svojem iskazu svjedok ZŽ navodi da je nekretnina u [adresa] bila u vlasništvu njegove sestre koja ju je odlučila prodati, stavila je u oglas te su se kao kupci pojavili tužitelj i 1. tuženik. Da je imao punomoć od sestre za prodaju nekretnine. Kako su tužitelj i tuženik bili zainteresirani za nekretninu vršio se pregovor o cijeni nekretnine kojoj je početna cijena bila 120.000 DEM, a pregovore je vodio EŽ te je cijena spuštena na 111.000 DEM. Za istu da je primio kaparu od 1.000 DEM te je postignut dogovor da se sastavi kupoprodajni ugovor kada sestra dođe iz Njemačke. Kada je sestra stigla iz Njemačke da je s tužiteljem i 1. tuženim otišla kod javnog bilježnika. Prvih par godina tužitelj i 1. tuženik zajedno su dolazili u [adresa] te su zajedno uređivali jednu manju prostoriju cca 20-tak kvadrata. EŽ da je u [adresa] viđao i prije kupnje navedene nekretnine, a kada se ista kupila češće su se viđali. Prilikom renovacije dijela kuće, angažiralo se radnike, a tko ih je plaćao ne zna. ČŽ prilikom sklapanja ugovora nije uočio ali ju je viđao dok se uređivala kuća u kojoj se ista nakon par godina uselila, te je u potpunosti adaptirala. Prilikom kupnje kuće pregovore je uglavnom vodio EŽ te su po njemu tužitelj i 1. tuženi zajedno nastupali. Kaparu za nekretninu je dao EŽ, a ostatak isplate tko je dao kod javnog bilježnika ne zna. Da li se za navedenu nekretninu dovodila arhitektica nema osobnih saznanja.

11. U svojem iskazu svjedokinja OŽ, supruga tužitelja, navodi da je nekretnina – oranica u [adresa] kupljena prvim zarađenim sredstvima od šlepera kojeg je EŽ kupio 03.04.2003. Ista je kupljena u sedmom mjesecu 2003., a novac je dao EŽ kojeg je podigao sa računa svog obrta. S novcem su roditelji od EŽ, koji im je dao novac otišli dotadašnjem vlasniku, kupili oranicu koju su prepisali na 1.tuženika iz razloga što se radilo o obiteljskom poslu i zajedničkom radu. Navedena oranica nalazi se iza kuće i obrađuje se. 1997. udala se za EŽ i došla živjeti u [adresa]. Kada ga je upoznala znala je da isti vozi drva svakodnevno na relaciji [adresa]. 2000. EŽ je naišao na oglas gdje se prodaje nekretnina u [adresa] što je iskazao ocu te su je otišli pogledati. Kako im se svidjela istu su kupili. EŽ da je sve vrijeme radio s kamionom i drvima te zarađeni novac donosio doma ocu 1. tuženom koji je s istim raspolagao. Za kupnju kuće u [adresa] EŽ je dao kaparu te se ista kupila iz ušteđevine. Udavši se za tužitelja počeli su živjeti u obiteljskoj kući i to na etaži, a kasnije su na tavanu uredili jednu sobicu u kojoj su živjeli ona i EŽ. Svi su živjeli u zajedničkom domaćinstvu i u tom periodu majka od EŽ je radila, dok je otac od 1992. bio u mirovini. Kada je ostala trudna 1. tuženik ju je prijavio u svoju firmu gdje je bila prijavljena od 07.07.1997. do 14. 10.1999. Njen suprug puno je radio te je tuženom donosio novac tjedno cca 1.000,00 do 2.000,00 DEM. Osim radnog tjedna tužitelj je vikendom s 1. tuženim znao ići i na sajam gdje su kupovali aute i prodavali. U travnju 2003. EŽ je kupio šleper koji je razbijen u srpnju iste godine od strane radnika, a kako je bio kasko osiguran od osiguranja se dobio iznos od 109.000,00 kuna i to tek 2006. Od dobivenog novca platila se odvjetnica 19.000,00 kuna, asfaltiralo se dvorište ispred obiteljske kuće u [adresa], kupila nova peć za centralno i dovršio stan u potkrovlju koji se počeo sređivati 2005. Kada je kupljena nekretnina u [adresa] u istu je i ona znala dolaziti. U nekretnini u [adresa] sredilo se cca 20-tak kvadrata koja je imala poseban ulaz i ista se u potpunosti sredila. Tada se kuća samo malo renovirala i to u vidu farbanja, promjene wc školjke, umivaonika i slično. U obitelji se pričalo kako će se kuća zajednički urediti, eventualno podignuti kredit i srediti četiri apartmana za iznajmljivanje. U navedenu kuću dolazila je sve do 2005., a te godine ČŽ se zaposlila i počela živjeti u navedenoj kući. Od tada je rjeđe dolazila te je 2011. prestala dolaziti. ČŽ dok je živjela u [adresa] živjela je u stanu koje je obitelj OŽ kupila i to je bio period prije nego što se ona udala za tužitelja. ČŽ je studirala od 1994. do 2004., a studiranje su financijski pomagali roditelji 2. tužene " iz zajedničke kase " te bi EŽ istoj dao novac za odlazak u Rijeku na način da je dao roditeljima, a roditelji ČŽ. Odnosi u obitelji počeli su se narušavati 2011. kada je EŽ prestao davati novac ocu. 2014. tužitelj, ona i djeca odselili su se u [adresa]. Od 2008. ona je s tužiteljem i djecom zasebno živjela u potkrovlju obiteljske kuće u [adresa] gdje su režije i dalje bile za cijelu kuću zajedničke te je iste plaćao tužitelj i ona. Ističe da EŽ nikada nije radio u firmi oca jer je isti od 1990., radio u svom obrtu, a kamion je bio njegov. Kada je došla u obitelj OŽ firma koju je imao 1. tuženik u svojoj imovini nije imala kamion. Novac koji je zarađivao njen suprug tužitelj davao je roditeljima, a kada nije bilo oca dao je majki što je jedne prigode uočila ČŽ koja se smijala. Što se tiče oranice u [adresa], dok je živjela u obiteljskoj kući u [adresa] istu je obrađivala ona. 2014. tužitelj, ona i dvoje malodobne djece preselili su se u [adresa] dok je dvoje starije djece koji su išli u srednju školu u [adresa] istu završili u [adresa] te su za to vrijeme boravili u obiteljskoj kući u [adresa].

12. U svojem iskazu svjedokinja UŽ, navodi da ju je vezano za nekretninu u [adresa] 1. tuženi angažirao kao projektanticu i to prije kupnje navedene nekretnine. S 1. tuženim da je u tom periodu vezano za nekretninu u [adresa] bila u čestom kontaktu vezano za mogućnost rekonstrukcije nekretnine i daljnjeg projektiranja. Za obavljene projektantske usluge naknadu je primila od 1. tuženika. Sa 1. tuženim je osobno pogledala i neke druge nekretnine na relaciji Baške i Krka jer je isti htio kupiti nekretninu na moru. Kada se 1. tuženik odlučio kupiti navedenu nekretninu, pozvao ju je zbog rekonstrukcije jednog manjeg dijela kuće koji je vlažio. Rekonstrukcije je obavljao 1. tuženik, a 2. tužena je povremeno dolazila. Početne radove osobno je nadzirala, a kako je naknadno krenuo u rekonstrukciju cijele kuće osobno je sudjelovala u projektiranju kuće zbog potrebite dozvole. U svom radu komunicirala je s 2.tuženom, a tužitelja na sudu vidi prvi put.

13. U svojem iskazu svjedokinja BŽ je iskazala da je majka tužitelja i 2. tužene, supruga 1. tuženog, navodi da je njen suprug cijeli život radio i od mladosti težio da kupi nekretninu na moru. Kada je našao nekretninu koja mu se sviđa istu je kupio uz njenu suglasnost. Oranica u [adresa] kupljena je zbog obrađivanja te istu osobno obrađuje. Obadvije utužene nekretnine sa svojim sredstvima kupio je 1. tuženik. Nekretninu u [adresa] uz njenu suglasnost darovao je kćerki o čemu je tužitelj bio upoznat od samog početka. Tužitelj, da nije obavljao nikakve građevinske radove u [adresa], početne radove s majstorima radio je 1.tuženik. Kada je 1. tuženik darovao 2. tuženoj nekretninu ista je krenula u rekonstrukciju. EŽ nije htio prići kući u [adresa]. U obiteljskoj kući u [adresa] otvorili su kafić, a vlasnik je bio tužitelj, račune i dugove od kafiće podmirivali su 1.tuženi i ona. 1. tuženik radio je kao prijevoznik prevozio je drva i obavljao je druge prijevozničke usluge. 1995. tuženik je imao nezgodu nakon koje se oporavio i nastavio raditi. Tužitelj da je radio s 1.tuženikom i to povremeno. U vrijeme ratnog razdoblja EŽ je povremeno odlazio kod njene mame u Popovo selo gdje su znali biti i njen brat E i njegova supruga Ž. Za period rata tužitelj i tuženik povremeno su išli u Popovo selo tovariti drva i voziti ih. Ona, 1. tuženik i tužitelj sa svojom obitelji živjeli su u obiteljskoj kući u [adresa] od 1997. do 2014.. Do 1997. EŽ nije privređivao u kući. Osobno je radila do 2004. i dok je bila u radnom odnosu po kući je obavljala određene kućanske poslove kao i svaka žena. Dok je 1. tuženi išao po sajmovima, s njim je išla i ona. Domaćinstvo u obiteljskoj kući financiralo se na način da je svatko financirao svoje domaćinstvo, ona je kupovala hranu za sebe i 1. tuženika, a tužitelj za sebe i svoju obitelj. Dok su živjeli u zajedničkom domaćinstvu kuhalo se zajedno, a isto je trajalo od 1997. do 2004. i tada je najviše financirala ona. Od 2004. do 2014. EŽ je s obitelji živio u potkrovlju obiteljske kuće. Dok je tužitelj radio s tuženim nije osobno vidjela da je ocu davao novac. Njen suprug svojom ušteđevinom kupio je stan u [adresa], a kuću, u [adresa] od svog rada. Tužitelj da je preuzeo kamion od 1. tuženog i imao je svoje radnike, da li je to bilo poslije rata ne sjeća se. Dok je EŽ radio i imao svoje radnike koliko ona zna nije davao novac u kuću. Stan u potkrovlju obiteljske kuće i kafić uredio je 1.tuženik koji je svom sinu, tužitelju kupio i šleper.

14. U svojoj tužbu tužitelj tvrdi kako je ništetan ugovor o darovanju od 17.siječnja 2014., predmet kojeg su bile nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], te tužitelj tvrdi da je suvlasnik iste nekretnine u ½ dijela, dok da je 2. tužena suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine. Tužitelj dalje tvrdi da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u cijelosti.

15. Nema spora da je 2.tužena upisana kao vlasnica nekretnine koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, te da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 1.tuženik. Nema spora da se 2.tužena upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju ugovora o darovanju od 27.siječnja 2014., te da je prethodno bila upisana kao suvlasnica u ½ dijela, na temelju ranije sklopljenog ugovora o darovanju, a sve sa 1.tuženikom.

16. Nema spora da su tuženi sklopili dva darovna ugovora i to 2013. i 2014., na temelju kojih se 2.tužena upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica navedene nekretnine. Nema spora da je zaključen kupoprodajni ugovor 17.studenog 2000., između GŽ i ŽŽ, predmetom kojeg je bila nekretnina u [adresa] tadašnjih oznaka k. č. br. [katastarska čestica]. Tužitelj tvrdi da je vlasnik nekretnine u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nema spora da je u vezi iste nekretnine sklopljen kupoprodajni ugovor između ŠŽ i 1.tuženika i to 3.srpnja 2003.

17. U članku 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) je propisano koji ugovori su ništetni, a to oni koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje da neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Tužitelj tvrdi da je darovni ugovor koji je sklopljen između tuženika 27.siječnja 2014., a predmetom koje je bila nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ništetan. Međutim, niti iz jednog provedenog dokaza ne bi proizlazilo da je navedeni darovni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Tuženi su sklopili predmetni darovni ugovor, 2.tužena je očigledno stupila u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je ugovor valjan, odnosno nije ništetan. 1.tuženik je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora bio upisan u zemljišnim knjigama, pa je sa nekretninom koje vlasnik mogao raspolagati, a tužitelj je jedino mogao, sve da je i dao novce ili dio njih za kupoprodajnu cijenu, eventualno s 1.tuženikom zasnovati obvezno pravni odnos, te tužitelj nije mogao u odnosu na navedenu nekretninu steći pravo vlasništva budući nije ugovorna strana ugovora koji bi mu za to bio pravna osnova uz upis svojeg prava u zemljišnim knjigama.

19. Kao kupac k. č. br. [katastarska čestica] u ugovoru iz 2000. je naveden upravo 1.tuženik, a ne tužitelj, a sam tužitelj navodi da je znao za tu činjenicu. Tužitelj nije posebno obrazložio zašto on nije naveden u kupoprodajnom ugovoru iz 2000., koji je sklopljen sa GŽ, već je kao kupac naveden 1.tuženik. Tužitelj nije niti naveo da li su on i otac imali kakav drugi ugovor ili dogovor u vezi ove nekretnine, niti u tom pravcu dostavlja kakvu ispravu. Dakle, predmetni darovni ugovor od 27.siječnja 2014. nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima, a nije protivan niti moralu društva. Nema zapreke da otac, 1.tuženik, kćeri, 2.tuženoj daruje nekretninu koje je vlasnik, odnosno suvlasnik, pa sve i da je dio kupoprodajne cijene za istu dao tužitelj. Neosnovano dakle traži tužitelj i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu vraćanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog darovnog ugovora, jer tužitelj za to nije ovlašten, kada nije niti bio upisan u zemljišnim knjigama, a nije stranka darovnog ugovora.

20. Nadalje, tužitelj tvrdi da je suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Relevantno materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) u kojem je člankom 114. propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona i to u trenutku kad se ispune sve zakonom određene pretpostavke. Na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništava prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom sukladno članku 115. stavku 1. ZV, dok je člankom 119. stavkom 1. ZV propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno.

21. Primjenom odredbe čl. 119. i 120. ZV tužitelj neosnovano tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kada isti nije upisan u zemljišnim knjigama na temelju valjanog pravnog posla, te stoga i neosnovano traži da se naloži tuženima da trpe uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno neosnovano traži od 1.tuženika da trpi uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva u zemljišnim knjigama na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer se pravo vlasništvo na temelju pravnog posla stječe uknjižbom. Tužitelj nema nikakvu pravnu osnovu na temelju koje bi mogao steći suvlasništvo, odnosno vlasništvo predmetnih nekretnina, jer isti nije sudionik pravnog posla na temelju kojeg je 1.tuženik stekao iste, niti je sa 1.tuženikom sklopio kakav ugovor. Osim toga, na temelju provedenog dokazanog postupka, sud nije utvrdio da je tužitelj doista dao određene iznose na ime kupoprodajne cijene za nekretnine u [adresa] i [adresa]. Naime, svjedok RŽ u vezi kupnje nekretnine ne zna ništa. Svjedokinja HŽ u vezi kupnje spornih nekretnina zna samo ono što je čula, ali predmetnim pravnim poslovnima nije svjedočila na način da je istima prisustvovala. Svjedok ZŽ je iskazao da je tužitelj dao kaparu za nekretninu u [adresa], ali da ne zna tko je dao njegovoj sestri koja je bila prodavateljica dao novce. U svojem iskazu svjedokinja UŽ navodi da je ona obavljala poslove arhitekta za 1.tuženika, a ne i za tužitelja. Dakle, svjedoci o odlučnim činjenicama nemaju neposrednih saznanja, te nisu bili sudionici niti kupoprodajnih niti darovnih ugovora.

22. Sud je ispitao i parnične stranke, te OŽ suprugu tužitelja i BŽ, suprugu 1.tuženika. Što se tiče iskaza stranaka te OŽ i BŽ, njihovi iskazi se razliku u pogledu činjenice tko je zapravo dao novce za kupnju nekretnine u [adresa] i one u [adresa]. Tužitelj tvrdi da je novce dao on, a tuženi da je novce dao 1.tuženik. Isto tako se razlikuju i iskazi supruge tužitelja i supruge 1.tuženika. Međutim, kada se svi dokazi cijene zajedno, ne može se utvrditi da je tužitelj dao novce za predmetne nekretnine i tu činjenicu tužitelj nije dokazao. Tužitelj je uz podnesak od 12.listopada 2020. dostavio izvode sa žiro računa navodeći da time dokazuje da je 3.srpnja 2003. podigao gotovinu za zemljište u [adresa]. Istina je da je kupoprodajni ugovor između 1.tuženika i ŠŽ sklopljen 3. srpnja 2003., da je kupoprodajna cijena bila 10.000,00 kuna, ali dostavljenog bankovnog izvoda nije vidljivo da je tužitelj podigao upravo taj iznos, niti iz ugovora o prodaji nekretnina od 3.srpnja 2003. proizlazi da je novac dao tužitelj. Ističe se kako je tužitelj uz podnesak od 23.studenog 2023. predao u dokazne svrhe isprave i to PK- 1 kartiu za BŽ, potvrdu HZMO od 29.08.2019. za suprugu tužitelja OŽ, potvrdu HZMO od 05.07.2021. za tužitelja, obrtnicu tužitelja 12.11.1990., ovjerenu izjavu 1. tuženika od 28.12.2006., ovjerenu izjavu BŽ od 21.01.2000., potpisni Karton Erste Banke 28.01.2005., uvjerenje Stanice za Tehnički pregled od 05.07.2021., policu osiguranja Generali osiguranja 29.03.2012., račun prodavatelja Loki d.o.o za kamion i prikolicu od 01.04.2003., račun Igm Tounj d.d. od 30.12.2006., račun [obrt] od 13.11.2006. i račune Adi d.o.o. od 07.09.2006. , m eđutim navodi se kako je tužitelj ove dokaze predložio nakon zaključenja prethodnog postupka pa ih sud nije uzeo u obzir. Ipak, bez obzira na to, iste isprave niti nisu od utjecaja na ovaj spor jer ne dokazuju da je tužitelj sa 1.tuženikom imao sklopljen kakav ugovor u vezi predmetnih nekretnina na temelju kojeg je onda mogao ostvariti kakva prava.

23. Dakle, ugovor kojeg su sklopili tuženi 27.siječnja 2014. nije ništetan, jer za to ne postoji niti jedan zakonski razlog, te tužitelj nije suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer za to ne postoji zakonska osnova.

24. Budući da je sud odbio tužbeni zahtjev, tužitelj je obvezi plaćanja troškova parničnog postupka tuženima koje je u ovom postupku zastupao odvjetnik, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i čl. 154. ZPP. Kao vrijednost predmeta spora u tužbi je označen iznos od 120.000,00 kuna, odnosno 15.926,74 eura. Sud je priznao tuženima trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 550,00 eura-250 bodova ( Tbr. ), trošak pristupa na ročišta i to dana 10.studenog 2020., 9.ožujka 2021., 20.travnja 2021., 13.svibnja 2021., 29.listopada 2023. i 31.ožujka 2025., svako u iznosu od 550,00 eura-250 bodova ( Tbr. 9)., svaka radnja uvećana za 10 % za zastupanje dva tuženika ( Tbr. 40). Sveukupno 3.850,00 eura. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura ( Tbr. 54.). Sud nije priznao tuženima ostale zatražene troškove, jer nisu bili nužni niti potrebni radi vođenja ove parnice, a koji se odnose na trošak konferencije sa strankama o čemu nema dokaza da se održala, na trošak sastava podnesaka u kojima tuženi nisu iznosili nikakve nove činjenice ili prijedloge, i što je sve moglo biti izneseno u odgovoru na tužbu i to podnesci od 8.prosinca 2020, 4.siječnja 2021., zatim na trošak sastava odgovora na žalbu uz sudsku pristojbu na isti odgovor koji nisu utjecali na ovaj spor, na trošak podneska od 20. veljače 2024., 3.svibnja 2024., 18.srpnja 2024., 22.listopada 2024., i 28.siječnja 2025., u kojima su tuženi tražili odgode ročište, te na trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice i trošak puta povodom ročišta koja su se održavala u [adresa], jer taj trošak može iznositi samo onoliko koliko bi iznosio trošak punomoćnika sa sjedištem u [adresa].

25. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Crikvenici, 28.travnja 2025.

SUDAC:

Kristina Pavelić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.

DNA:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika