Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-1/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CZ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11) sve u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbama okrivljenog podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 6. srpnja 2022., broj 3 K-138/2021-47, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika CZ kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici okrivljeni CZ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. U smislu odredbe članka 55. stavak 1. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zamijenjena je radom za opće dobro, s time da se u smislu članka 55. stavak 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

1.2. U smislu članka 55. stavak 7. KZ/11 ako okrivljenik CZ svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz članka 55. stavak 5. KZ/11.

1.3. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan na ime paušalnog iznosa uplatiti 300,00 kuna (tristokuna), te troškove branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Marka Golubića, a o kojim troškovima će sud donijeti posebno rješenje u korist proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv pobijane presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljenik putem branitelja Marka Golubić, odvjetnika u Koprivnici zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i okrivljenika blaže kazni, kako je to obrazloženo u žalbi, te žalbu putem branitelja Ivana Vukovića, odvjetnika u Križevcima zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno, ali i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud uvaži navode žalbe i preinači pobijanu presudu i okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je isti vraćen uz podnesak broj Kž-DO-5/2023 od 4. siječnja 2023.

5. Žalbe okrivljenika CZ nisu osnovane.

6. Nije u pravu okrivljenik kad žabom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 smatrajući da pobijana presuda nema razloga za donošenje te da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku od strane oštećenika. Naime sud je u cijelosti i potpuno utvrdio činjenično stanje te dao jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama i na temelju tih dokaza izveo pravilan zaključak da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počini bilo koju povredu Zakona o kaznenom postupku na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu okrivljenik ni kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, koji žalbeni osnov okrivljenik ne obrazlaže već ga veže uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje te je stoga ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08 i nije utvrdio da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom kaznenom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takvo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

9. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj isti poriče počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret navodeći da ga je oštećena LZ zvala u subotu 14. studenog 2020. te da ga je tražila da joj kupi bon za mobitel i da inače pomaže oštećenoj i njezinom suprugu te njihovoj mlt. djeci. Isto tako ne stoje navodi okrivljenika da je idućeg dana tj. 15. studenog 2020. zajedno sa LZ išao u posjetu njihovoj zajedničkoj djeci, s obzirom da su udomljena nakon njihovog razvoda braka. Ovi navodi okrivljenika u potpunoj su suprotnosti sa iskazima oštećene LZ i njezinog supruga ŽZ s obzirom da je LZ navela da je u posjetu djeci išla u ljeto 2020. te da je zajedno s njom išao njezin suprug oštećeni ŽZ, a da ih je tom prilikom sve zajedno vozio njezin kolega, a što upućuje da se događaj koji okrivljenik opisuje u žalbi (posjet djeci) dogodio znatno ranije od vremena počinjenja kaznenog djela. Isto tako ne stoji tvrdnja okrivljenog da bi pomagao oštećene u vezi sa skrbi o djeci ili da bi kupovao bon oštećenoj LZ jer iz iskaza iste danog na raspravi održanoj 24. siječnja 2022. oštećena LZ izričito navodi da okrivljenika nije zvala, niti da bi joj kupio bon za mobitel. Isto tako ne stoji žalbeni navod okrivljenika da nije prijetio ŽZ i da iz iskaza oštećene ne proizlazi da bi okrivljeni izrekao da će "maknuti" ŽZ s obzirom da je oštećena žrtva LZ iskazala da je okrivljenik rekao da će "riješiti" njezinog supruga, a koje riječi u bitnom imaju identično značenje jer je žrtva LZ rekla da je okrivljenik prijetio njezinom mužu ŽZ na način da će ga riješiti "dugom devetkom" i da će vidjeti što će se njoj dogoditi, a sam ŽZ potvrdio je te navode oštećene u svom iskazu te je samo upotrijebio drugu riječ "maknuti", što bi u smislu upotrebe "duge devetke" imalo isto značenje kao i riječ "riješiti", a što jasno upućuje da je okrivljenik i u odnosu na ŽZ istom uputio prijeteće riječi. Naime, ispitani svjedoci i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nemaju razloga bezrazložno teretiti okrivljenika te ovaj drugostupanjski sud njihove iskaze smatra vjerodostojnim i istinitim.

10. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opisano ponašanje okrivljenika prema bivšoj supruzi LZ i njezinom sadašnjem suprugu ŽZ, a koji su žrtve kaznenih djela prijetnje, s tim da riječi koje je okrivljenik uputio, kako LZ, tako i ŽZ, predstavljaju ozbiljnu prijetnju koja je objektivno podobna uznemiriti i ustrašiti osobe kojima su upućene, a radi se o riječima: "Muža ti bum rešil s dugom devetkom" da bi kasnije istog dana tj. 15. studenog 2020. bivšoj supruzi rekao: "Poslal ti bum mafiju, likvidirat ću ti supruga ako ne pristaneš na odnos samnom. Vidla buš kaj te sledi uskoro ako ne pristaneš" . Naime, prijetnja "dugom devetkom" upućuje na vatreno oružje i upotrebu istog kada je okrivljenik upotrijebio riječi "riješiti", odnosno "maknuti". Zbog naprijed navedenog, a iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude, pravilno je stoga i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela prijetnje na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude te je za takva svoja utvrđenja dao u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Zbog naprijed navedenog nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. žaleći se zbog odluke o kazni okrivljenik smatra da mu je izrečena prestroga kazna. Ovaj drugostupanjski sud cijeni da je prvostupanjski sud okrivljeniku ispravno cijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud vodio računa o ispravno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, koje postoje na strani okrivljenika, dajući im primjereni značaj sukladno članku 41. i 47. KZ/11. Naime, na stani ovog okrivljenika kao olakotnu okolnosti prvostupanjski sud pravilno je cijenio da se radi o ocu dvoje mldb. djece, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je već ranije pravomoćno suđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te mu je tom prilikom izrečena uvjeta kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uz rok kušnje od dvije godine, koja očito nije postigla svrhu kažnjavanja, te se okrivljeni ponovo pojavio kao počinitelj istovrsnog kaznenog djela za koje mu je prvosutpanjski sud pravilno odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju je zamijenio radom za opće dobro pa je okrivljeniku ostavljena mogućnost da ostvari rad za opće dobro te tako izbjegne kaznu zatvora, a kojim radom će se na okrivljenika djelovati u cilju specijalne i generalne prevencije da se više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a koja je zamijenjena radom za opće dobro, smatra se primjerenom te je žalba okrivljenika i u tom dijelu neosnovana.

12. Slijedom navedenog obzirom da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost, osnovanost i zakonitost prvostupanjske presude, niti su nađene povrede na koje ovaj sud kao drugostupanjski, na temelju odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovane te temeljem članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 28. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić