REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj R1 Ob-770/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kolindi Kolar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv protustranke EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa posebna skrbnica CI, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa posebna skrbnica NI, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete iz Sesveta, Trg D. Domjanića 6, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, 28. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I./ Otac EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] lišava se prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete TI, OIB: [osobni identifikacijski broj].
Obrazloženje
1. Predlagateljica je 17. ožujka 2023. podnijela prijedlog u kojem je navela da je protustranka otac maloljetne TI, rođene **.**.2012. kao i da je otac maloljetno dijete zadnji puta vidio kada je imala tri godine. Dodala je da otac nema nikakav kontakt s djetetom niti je zainteresiran za dijete te ne plaća uzdržavanje. Stoga predlaže da se otac liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete.
2. S obzirom na to da je protustranka nedostupan sudu i Zavodu te da je nepoznatog boravišta u ovom mu je postupku imenovana posebna skrbnica koja je u odgovoru na prijedlog navela kako se načelno protivi prijedlogu.
3. Čitanjem presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P2-50/2014 od 3. srpnja 2014. (list 2 spisa) utvrđeno je da je tom presudom određeno da će maloljetno dijete živjeti s majkom uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem te je ocu naloženo doprinositi za njezino uzdržavanje.
4. Čitanjem prijedloga i mišljenja Područnog ureda Sesvete (list 13 spisa) utvrđeno je kako roditelji djeteta nisu bili u braku te da je njihova izvanbračna zajednica prekinuta kada je maloljetna TI imala godinu i pol. Djevojčica je rođena **.**.2012. Po prekidu izvanbračne zajednice otac je u početku redovito ostvarivao kontakt s djetetom, no po zasnivanju nove partnerske zajednice došlo je do prekida kontakta oca i djevojčice. Otac ne pokazuje interes za dijete niti se javlja za telefonski kontakt s djetetom.
4.1. Područni ured Sesvete je proveo razgovor s djetetom radi utvrđenja mišljenja djeteta te je utvrđeno da djevojčica pohađa osnovnu školu, ima prijatelje s kojima se igra te sama piše svoju zadaću. U slobodno vrijeme ide na mažoretkinje. Živi s mamom, majčinim partnerom te polusestrom i polubratom. Maminog partnera oslovljava s tata iako zna da joj on nije biološki otac. Verbalizira da ga doživljava kao tatu jer radi sve što rade i drugi roditelji. S biološkim ocem se ne čuje i ne vidi. Ne sjeća se kada ga je zadnji put vidjela. Misli da je tada imala 5 ili 6 godina. Spomen tate kod nje ne izaziva emocionalne reakcije. Sjeća se da je njezina majka zvala tatu kada je ona slavila rođendan, misli da je to bio 6. rođendan, jer je željela da tata bude s njima, ali se tata nije javljao. Ne zna zašto ne viđa tatu. Misli da to nije povezano s njom.
4.2. Područni ured je utvrdio kako djevojčica odrasta uz majku dok otac dulji vremenski period ni na koji način ne sudjeluje u životu djeteta što predstavlja grubo kršenje roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava. Zavod smatra kako do sadašnje ponašanje oca djeteta ukazuje na to da je napustio svoje dijete te da je opravdan zahtjev majke da ga se liši prava na roditeljsku skrb.
5. Saslušanjem predlagateljice (list 28 spisa) sud je utvrdio kako je povod za podnošenje ovog prijedloga bio taj što protustranka ni na koji način ne skrbi o djetetu. Zadnji puta je vidio dijete kada je imala 3 godine, a sada ima 13 godina. Otac djeteta nije ni u kakvom kontaktu s djetetom i uopće joj se ne javlja. Ne plaća uzdržavanje zbog čega se također vode postupci. Otac djeteta ne zna u koju školu dijete ide niti tko joj je liječnik. Ukoliko bi njoj nešto bilo potrebno za dijete bilo financijski ili u vidu neke suglasnosti ona do njega ne može doći. On se ne pojavljuje na sudu ni vezano uz druge postupke koje oni vode.
6. Lišenje prava na roditeljsku skrb je, sukladno čl. 149. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15.,98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.; dalje: ObZ), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta.
7. Ta se mjera određuje u posebnom izvanparničnom postupku i opća pretpostavka za određivanje te mjere je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (čl. 170. ObZ-a). O prijedlogu sud odlučuje rješenjem.
8. Odredbom čl. 171. ObZ-a je propisano da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je, između ostalog, napustio dijete, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud te ako na temelju izvješća i procjene Zavoda proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.
9. Na temelju svih navedenih utvrđenja sud smatra kako je prijedlog predlagateljice osnovan. Otac djeteta nije dostupan niti sudu niti Zavodu, ni na koji način ne komunicira s djetetom niti pokazuje bilo kakvu brigu i skrb za dijete, a dijete je zadnji puta posjetio prije otprilike 8 godina.
10. Ističe se da je postupak radi lišenja prava na roditeljsku složen i posebno osjetljiv s gledišta prava na poštivanje obiteljskog života protustranaka kao roditelja zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99., 14/02., 1/06., dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav), ali i s gledišta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 12/92., dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih od interesa djeteta. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranaka na njihov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za djecu kada je njegovo postupanje štetno za djecu i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranaka kao roditelja, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge. Pritom valja imati na umu da se ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu dale rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta jer određivanje ove mjere znači da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi na način na koji su dužni to činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.
10.1. Nadalje, Obiteljski zakon se temelji, između ostalih, i na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (članak 7.) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. U svezi s mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta ovo je načelo detaljnije razrađeno u odredbi članka 128. ObZ-a koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.
10.2. S obzirom na to da je u ovom postupku utvrđeno kako otac djeteta grubo krši roditeljska prava, ne ostvaruje niti jedan segment roditeljske skrbi, ne doprinosi za uzdržavanje djeteta niti na bilo koji način pita za dijete sud je prihvatio prijedlog predlagateljice koji je u skladu i s prijedlogom i mišljenjem Zavoda slijedom čega je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 28. travnja 2025.
Sutkinja:
Kolinda Kolar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 3 dana od dostave pisanog otpravka rješenja, a koja se podnosi ovom sudu, u 5 istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
- predlagateljici
- protustranci po posebnoj skrbnici
- djetetu po posebnoj skrbnici
- Područnom uredu Sesvete
