Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-779/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 4. BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul, odvjetnici u Opatiji, protiv tuženog NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šamanić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te odluke objavljene 28. travnja 2025.

presudio je

I. Nalaže se tuženom NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljima PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 2.337,66 eura (dvije tisuće tristo trideset sedam eura šezdeset šest euro centi), uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 22. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 29. Zakona o obveznim odnosima), u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Tuženi CĐ je dužan tužiteljima PĐ, EĐ, ZĐ i BĐ nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka od 1.044,84 eura (tisuću četrdeset četiri eura osamdeset četiri euro centa) uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 28. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 29. Zakona o obveznim odnosima), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 15. svibnja 2023. podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su suvlasnici nekretnine koja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao jedan trosobni stan s nusprostorijama na mansardi (E-1), u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] dio kuće broj 2 u Ulici Gaetano Bedini, treći kat, nastavani tavan i suvlasnost kućne veže sa stepeništem od 50 čhv, upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.

1.1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ps-9/2022- 13 od 15. prosinca 2022. da je utvrđeno kako je tuženik, kao bivši nositelj stanarskog prava, stekao pravni položaj zaštićenog najmoprimca na katastarskoj čestici [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška], dio kuće broj 2 u Ulici Gaetano Bedini: treći kat, nastavani tavan i suvlasnost kućne veže sa stepeništem, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), jedan trosobni stran s nusprostorijama na mansardi, pa su tužitelji s tuženikom dužni sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom jer će, u protivnom, navedena presuda zamijeniti takav ugovor. Predmetnim ugovorom odnosno presudom je određeno kako mjesečna zaštićena najamnina za stan u vlasništvu tužitelja iznosi 476,00 kuna odnosno 63,18 eura.

1.2. Imajući u vidu presudom utvrđeni iznos zaštićene najamnine, dospjela, a neplaćena najamnina za stan u vlasništvu tužitelja, za razdoblje od siječnja 2020. do siječnja 2023., iznosi ukupno 2.337,66 eura. Unatoč pozivu tužitelja, tuženik nije platio dospjele, a neplaćene iznose najamnine. Stoga tužitelji traže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata dugovanog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Priznaje da su tužitelji vlasnici sporne nekretnine, ali ističe da su vlasništvo stekli 6. prosinca 2021. upisom u zemljišne knjige. Također priznaje navode tužbe o presudi iz postupka koji se pred ovim sudom vodio pod poslovni brojem Ps-9/2022.

2.1. Tuženik da je, kao bivši nositelj stanarskog prava, stekao status najmoprimca (ne zaštićenog najmoprimca) 1997. točnije stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018., 105/2020. i 36/2024. – dalje ZNS) sukladno članku 30. Status zaštićenog najmoprimca stekao je sklapanjem ugovora o zaštićenoj najamnini, odnosno kako su tužitelji podigli tužbu za iseljenje tuženika, takav ugovor zamijenila je presuda. Obveza plaćanje zaštićene najamnine može biti propisana samo pisanim ugovorom o najmu sa zaštićenom najamninom, sukladno članku 4. stavak 2. ZNS-a, a kako je ugovor stupio na snagu 15. prosinca 2022., to tuženik nije imao obvezu plaćanja zaštićene najamnine ranije od navedenog datuma.

2.2. Tuženik uredno izvršava svoje obveze plaćanja najamnine sukladno ugovoru i od dana kada je isti stupio na snagu. Tuženik je tijekom siječnja 2023. uputio pismo tužiteljima radi dostave podataka o računu na koji će plaćati najamninu. Tužitelji su mu odgovorili dva mjeseca kasnije pismom iz ožujka 2023. u kojem su naznačili jednog najmodavatelja i uputu da se cjelokupna najamnina plati na račun kod Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka.

2.3. Što se tiče potraživanja najamnine tužitelja prije sklapanja ugovora o najmu s zaštićenom najamninom tuženik ukazuje da odredbe ZNS-a sve pravne posljedice najma vežu uz pisani ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom sukladno članku 4. stavak 2. ZNS-a. Ako nema pisanog ugovora onda nema niti zaštićene najamnine, otkaza ugovora o najmu i sličnih, uobičajenih obveza i prava ugovornih strana. Tuženik ističe da je još u razdoblju od 2000. do 2004. pokušavao utvrditi najmodavatelja radi sklapanja ugovora sa zaštićenom najamninom te je slao pozive na sklapanje ugovora pravnim prednicima tužitelja koji su odbili sklopiti ugovor s tuženikom. Tuženik je pokušavao utvrditi najmodavatelje uvidom u zemljišne knjige i katastar nekretnina, ali upisi su se odnosili na umrle osobe ili osobe koje su davno još 50-ih godina prošlog stoljeća napustile Jugoslaviju odnosno Hrvatsku. Tužitelji koji su bili svaki suvlasnici u 1/28 idealnih dijelova sporne nekretnine počevši od 2011. do 06. veljače 2022. nikada nisu kontaktirali tuženika u pogledu sklapanja ugovora o najmu, već su odmah, čim su postali suvlasnici svaki u ¼ idealna dijela sporne nekretnine podnijeli tužbu radi iseljenja tuženika.

2.4. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (list 4-5 i 30-41 spisa), dopisa (list 42-43 i 68-70 spisa), prijepisa posjedovnog lista (list 44 spisa) i spisa ovog suda poslovnog broja Ps-9/2022.

4. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Provedenim su dokazima utvrđene, a što među strankama nije niti sporno, sljedeće činjenice:

- tužitelji su suvlasnici nekretnine koja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao jedan trosobni stan s nusprostorijama na mansardi (E-1), u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] dio kuće broj 2 u Ulici Gaetano Bedini, treći kat, nastavani tavan i suvlasnost kućne veže sa stepeništem od 50 čhv, upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine

- tuženik koristi prethodno opisanu nekretninu

- među strankama je donijeta presuda ovog suda koja nadomješta ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom poslovnog broja Ps-9/2022-13 od 15. prosinca 2022. i koja je postala pravomoćna 12. siječnja 2023.

- potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje neplaćene najamnine od siječnja 2020. do siječnja 2023.

- u razdoblju ne koje se potraživanje tužitelja odnosi tuženik nije plaćao zaštićenu najamninu.

6. Dakle, stranke imaju zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pri čemu su tužitelji kao suvlasnici stana najmodavci, a tuženik namoprimac. Ugovorena zaštićena najamnina iznosi 476,00 kuna, odnosno 63,18 eura koju je tuženik kao najmoprimac dužan plaćati do 15-og u mjesecu za protekli mjesec.

7. Sporno je među strankama postoji li obveza tuženika bilo što plaćati na ime korištenja sporne nekretnine prije sklapanja ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Nadalje je sporno, ukoliko je odgovor na prethodno postavljeno pitanje potvrdan, koliki iznos bi tuženik bio dužan plaćati prije sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom i određivanja zaštićene samim ugovorom.

8. Potrebno se pritom osvrnuti i na prigovor tuženika kako tužitelji nisu bili vlasnici predmetne nekretnine prije prosinca 2021. Točno je da su tužiteljevo vlasništvo upisano u zemljišne knjige 6. prosinca 2021. Međutim, njihovo pravo vlasništva utvrđeno je presudom ovog suda poslovnog broja P-863/2018-30, pravomoćna i ovršna 13. prosinca 2019., i djelomičnom presudom ovog suda poslovnog broja P- 863/2018-30, pravomoćna i ovršna 11. studenog 2019. Kako se opisanim presudama samo deklaratorno utvrdila činjenica da su tužitelji stekli pravo vlasništva, odnosno da su originarnim putem stekli vlasništvo, za stjecanje prava vlasništva nije potreban upis u zemljišne knjige (članak 126. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine, broj Narodne novine, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014. – dalje ZV). Dakle, stjecanje prava vlasništva tužitelja nije vezano uz upis u zemljišne knjige već uz pravomoćnost odluka kojima je utvrđeno njihovo vlasništvo predmetne nekretnine. Kako iz povijesnog vlasničkog lista proizlazi da su odluke kojima su tužitelji utvrđeni vlasnicima pravomoćne tijekom studenog i prosinca 2019., to su nesporno u utuženom razdoblju tužitelji bili vlasnici predmetne nekretnine i kao takvi ovlašteni zahtijevati naknadu za njezino korištenje od strane druge osobe.

9. Dalje je potrebno ogovoriti na pitanje postoji li obveza tuženika na plaćanje bilo kojeg iznosa prije sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom. Odgovor na to pitanje može se pronaći u odredbi članka 34. ZNS-a prema kojoj do sklapanja ugovora o najmu stana, odnosno do donošenja odluke suda kojom se zamjenjuje ugovor ili do iseljenja iz stana korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koju su za taj stan plaćali do stupanja na snagu ZNS-a i utvrđenu komunalnu naknadu, s tim da se naknada za korištenje stanom smatra predujmom najamnine. Dakle, iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je tuženik kao korisnik stana bio dužan plaćati naknadu i prije sklapanja ugovora odnosno donošenja presude kojom se nadomješta ugovor.

10. Visina tuženikove obveze za razdoblje od siječnja 2020. do siječnja 2023. trebala bi biti u visini stanarine koju je za taj stan plaćao do stupanja na snagu ZNS-a. Iz spisa predmeta ovog suda poslovnog broja Ps-9/2022. proizlazi da je zadnje uplate za troškove stanovanja tuženik plaćao u iznosu od 478,80 kuna, i to u ožujku 2002. Temeljem navedenog iznosa formirana je i visina zaštićene najamnine i to sukladno traženju samog tuženika.

11. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio kako postoji obveza tuženika na plaćanje naknade za korištenje stana tužitelja kroz razdoblje od siječnja 2020. do siječnja 2023. u visini od 63,18 eura mjesečno. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti i naložiti tuženiku plaćanje im ukupnog iznosa od 2.337,66 eura (37 mjeseci x 63,18 eura mjesečno). Tužiteljima na navedeni iznos pripadaju i zatezne kamate sukladno njihovom traženju počevši od 22. ožujka 2023. pa do isplate.

12. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u ovom postupku slijedom čega im tuženik treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

12.1. Tužiteljima je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

12.2. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to za sastav tužbe 200,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu 18. listopada 2024. 200,00 eura (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2025. 200,00 eura (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife), uz uvećanje od 30% za zastupanje ukupno 4 osobe za sve navedene radnje (180,00 eura, Tarifni broj 40. točka 1. Tarife) te PDV 25% na sve navedene radnje (195,00 eura). Također im je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu 34,92 eura i za presudu 34,92 eura. Dakle, tužiteljima je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.044,84 eura.

12.3. Tužiteljima pripada i zatezna kamata na dosuđeni trošak od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi određenoj sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.)

Rijeka, 28. travnja 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja Kristijanu Lanči, odvjetniku u Opatiji

- punomoćniku tuženika Zoranu Šamaniću, odvjetniku u Rijeci