P-3225/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Vedrani Milić Grbin, odvj. u Splitu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupano po pun. Kruni Peronja, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u nazočnosti zam. pun. tužitelja Valentina Vragovića, odvj. vje. kod Tonia Benzona, odvj. u Splitu i NH, odv. vjež. kod Krune Peronje, odvj u Splitu, istoga dana, presudio je

p r e s u d i o  j e

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011542512 sklopljen dana 14. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a solemniziran istog dana od strane javnog bilježnika u Kaštel Starom Joška Donike- Stanojevića pod brojem OU-259/06 sadržane u točci 6. Ugovora koje glase:

„….Mjesečni anuitet iznosi 275,36 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.…..“

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 isplatiti tužitelju ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.997,88 Eur sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,34 Eur od 1. 11. 2008. pa do ispate

-na iznos od 7,76 Eur od 1.1.2009. pa do isplate

-na iznos od 10,13 Eur od 1.2.2009. pa do isplate

-na iznos od 11,04 Eur od 1.3.2009. pa do isplate

-na iznos od 14,39 Eur od 1.4.2009. pa do isplate

-na iznos od 6,43 Eur od 1.5.2009. pa do isplate

-na iznos od 6,88 Eur od 1.6.2009. pa do isplate

-na iznos od 5,22 Eur od 1.7.2009. pa do isplate

-na iznos od 5,03 Eur od 1.8.2009. pa do isplate

-na iznos od 6,80 Eur od 1.9.2009. pa do isplate

-na iznos od 5,64 Eur od 1.10.2009. pa do isplate

-na iznos od 3,92 Eur od 1.11.2009. pa do isplate

-na iznos od 6,87 Eur od 1.12.2009. pa do isplate

-na iznos od 8,79 Eur od 1.1.2010. pa do isplate

-na iznos od 10,51 Eur od 1.2.2010. pa do isplate

-na iznos od 10,98 Eur od 1.3.2010. pa do isplate

-na iznos od 15,06 Eur od 1.4.2010. pa do isplate

-na iznos od 14,01 Eur od 1.5.2010. pa do isplate

-na iznos od 16,01 Eur od 1.6.2010. pa do isplate

-na iznos od 28,07 Eur od 1.8.2010. pa do isplate

-na iznos od 21,85 Eur od 30.7.2010. pa do isplate

-na iznos od 32,45 Eur od 1.9.2010. pa do isplate

-na iznos od 30,22 Eur od 1.10.2010. pa do isplate

-na iznos od 26,95 Eur od 1.11.2010. pa do isplate

-na iznos od 37,62 Eur od 1.12.2010. pa do isplate

-na iznos od 44,70 Eur od 1.1.2011. pa do isplate

-na iznos od 38,18 Eur od 1.2.2011. pa do isplate

-na iznos od 41,04 Eur od 1.3.2011. pa do isplate

-na iznos od 37,20 Eur od 1.4.2011. pa do isplate

-na iznos od 37,78 Eur od 1.5.2011. pa do isplate

-na iznos od 50,42 Eur od 1.6.2011. pa do isplate

-na iznos od 52,68 Eur od 1.7.2011. pa do isplate

-na iznos od 74,57 Eur od 1.8.2011. pa do isplate

-na iznos od 68,26 Eur od 1.9.2011. pa do isplate

-na iznos od 53,79 Eur od 1.10.2011. pa do isplate

-na iznos od 54,09 Eur od 1.11.2011. pa do isplate

-na iznos od 50,56 Eur od 1.12.2011. pa do isplate

-na iznos od 54,85 Eur od 1.1.2012. pa do isplate

-na iznos od 57,56 Eur od 1.2.2012. pa do isplate

-na iznos od 58,03 Eur od 1.3.2012. pa do isplate

-na iznos od 56,57 Eur od 1.4.2012. pa do isplate

-na iznos od 57,32 Eur od 1.5.2012. pa do isplate

-na iznos od 58,11 Eur od 1.6.2012. pa do isplate

-na iznos od 57,06 Eur od 1.7.2012. pa do isplate

-na iznos od 56,25 Eur od 1.8.2012. pa do isplate

-na iznos od 52,13 Eur od 1.9.2012. pa do isplate

-na iznos od 57,04 Eur od 1.10.2012. pa do isplate

-na iznos od 57,16 Eur od 1.11.2012. pa do isplate

-na iznos od 57,21 Eur od 1.12.2012. pa do isplate

-na iznos od 54,61 Eur od 1.1.2013. pa do isplate

-na iznos od 54,22 Eur od 1.2.2013. pa do isplate

-na iznos od 57,37 Eur od 1.3.2013. pa do isplate

-na iznos od 51,03 Eur od 1.4.2013. pa do isplate

-na iznos od 50,26 Eur od 1.5.2013. pa do isplate

-na iznos od 50,41 Eur od 1.6.2013. pa do isplate

-na iznos od 54,45 Eur od 1.7. 2013. pa do isplate,

sve prema stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 isplatiti tužiteljici ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.862,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke 14.06.2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 9011542512 temeljem kojega je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 20.790,00 CHF protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tuženik daje u unaprijed formuliranom, standardiziranom Ugovoru ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF. Na taj način da je ugovorena nepoštena i ništetna ugovorna odredba što je imalo za posljedicu ne ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da se prije zaključenja Ugovora o pojedinačnim odredbama nije pregovaralo, te da je ponašanje tuženika suprotno odredbama ZZP-a te ZOO-a, odnosno načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljica se poziva na odluke sudova u postupcima kolektivne zaštite potrošača kao i Konvencijsko pravo u predmetima iste vrste. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude postavljen je podneskom od 29.01.2025. nakon vještačenja po vještaku financijske struke.

2.Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naveo kako interes za podizanje tužbe po čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, a da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen prije podnošenja ove tužbe, kao i kolektivne tužbe pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pa da je tužba promašena. Nadalje, tvrdi da je tužitelj poslovno sposobna osoba i da je prije potpisivanja i solemnizacije pročitao Ugovor o kreditu te da tada nije imao nikakvih dodatnih pitanja niti je tražio dodatna pojašnjenja, a da je ugovor potpisao dobrovoljno, a ne pod prisilom i da je sam tužitelj trebao procijeniti odgovara li taj ugovor njegovim mogućnostima i potrebama. Valutna je klauzula dopuštena i predviđena, a postupanje banke u skladu sa zakonskom regulativom. Osporava stav tužitelja da je radi utvrđivanja pretplate potrebno uzeti kao da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Osporava visinu zahtjeva, ističe prigovor zastare. Predlaže zahtjev odbiti.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 9011542512 od 14.06.2006., pismena tužiteljice upućene tuženiku 09.06.2023. s povratnicom, otplatnog plana uz Ugovor o kreditu, knjigovodstvene kartice tuženika, pregleda uplata po kreditu, vještačenjem po vještaku financijske struke Marijanu Joviću, te saslušanjem tužiteljice ŽH.

4.Predmetnom tužbom tužitelj traži isplatu više plaćenog po Ugovoru o kreditu od 14.06.2006. zbog ništetnosti odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, ne ime tečajne razlike između tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i kasnijih povećanja tečaja.

5.Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita 14.06.2006. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka. Sporno je, jesu li ove odredbe bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je visina zahtjeva te je li tužiteljičina tražbina zastarjela.

6.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita - zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Time je i tuženik postupio protivno odredbama č. 81., 82., 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a od 7.8.2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

7.Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14.6.2018. presudu Pž- 6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu koji se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

8.Dakle, pravomoćnom je presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe - ugovaranjem valutne klauzule, na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da tuženik nije tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

9.Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. Navedena se presuda odnosi na sve ugovore o potrošačkom kredititranju u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, prilikom zaključenja kojih kreditor nije potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima, mogućim promjenama i rizicima takvoga ugovaranja.

10.Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica poziva upravo na utvrđenje iz ranije navedene presude donesene u kolektivnom sporu kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, a da korisnicima kredita nisu prilikom ugovaranja prikazani mogući rizici i posljedice ugovorene valutne klauzule, to je nepotrebno posebno analizirati tržišne razloge rasta valute švicarski franak.

12.Prema odredbi čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formuliranom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove. I odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

13. Prema odredbi čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

14.Iz izvedenih dokaza, s obzirom na citirane zakonske odredbe, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu ništetna.

15.Naime, tuženik je tvrdio da su tužiteljici sporne odredbe bile jasne i razumljive, da prilikom razmatranja ugovora koji joj je ponuđen nije izdvojila niti jedno pitanje kao sporno, niti tražila ikakva razjašnjenja svojih obveza ili pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke i javnog bilježnika, iz čega zaključuje da spornih odredbi nije bilo, već da se tužiteljica svjesno odlučila za predmetni ugovor kakav je sklopljen. Na te okolnosti sudu nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz. Štoviše, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je svrha predmetnog ugovora bila kupnja vozila, te da joj je već u autokući rečeno kako je najpovoljniji kredit onaj u CHF, te joj je također rečeno kako ta autokuća posluje s tuženikom. Nije joj nuđen kredit u nekoj drugoj valuti, niti ga je tražila upravo iz razloga što joj je rečeno kako je kredit u CHF najpovoljniji. S obzirom da je ekonomistica, poznato joj je što znači ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, međutim na sadržaj ugovora, odnosno kreiranje ugovora nije mogla utjecati, jer joj je ponuđen unaprijed sastavljeni ugovor. Tvrdi kako nije upozorena na rizik ugovaranja valutne klauzule niti specifičnost predmetne valute. Tuženik je pak odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem bankarskog službenika koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, upravo na okolnosti koje su naprijed navedene. Imajući u vidu navedeno, sud nema razloga posumnjati u istinitost iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi da nije upozorena na rizik ugovaranja valutne klauzule u predmetnoj valuti, posebno imajući u vidu činjenicu kako ni u brojnim drugim postupcima koji se vode pred sudovima po istom činjeničnom i pravnom osnovu, nije utvrđeno da bi banke upozoravale korisnike kredita na rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF. U svijetlu toga treba tumačiti i odustanak tuženika od predloženog izvođenja dokaza saslušanjem bankarskog službenika. Po ocjeni suda odlučno je u konkretnom slučaju je li tuženik tužiteljici pružio informacije o naravi, rizicima, posljedicama sporne odredbe o valutnoj klauzuli na određivanje njegove novčane obveze, potrebne za donošenje informirane odluke. Ovo tužitelj osporava, a tuženik nije pružio dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi suprotno. Sud je zato prihvatio tvrdnju tužiteljice da se o ugovornoj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu nije na odgovarajući način pregovaralo i da tužitelj nije bila upozoren na ekonomske posljedice i rizike koji iz toga proizlaze.

16.Banke su, kao visoko specijalizirane ustanove, čiji je predmet poslovanja novac koji plasiraju potrošačima u vidu novčarskih proizvoda, bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je u odnosu na prosječnog potrošača superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što one nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju nedorečenim i nerazumljivim formulacijama iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je potrošačima nerazumljiva.

17.Slijedom navedenog, presudom donesenom u spomenutom kolektivnom sporu za koju je ovaj sud vezan, sud nalazi utvrđenim osnovu tužbenog zahtjeva, koja se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, a te su odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

18.Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Tužiteljica dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

19.Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijanu Joviću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako je početno ugovorena promjenjiva kamatna stopa iznosila 3,07%, a početni anuitet 275,36 CHF. Tužiteljica kao korisnica kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu platila je pojedinačno veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dana korištenja kredita u ukupnom iznosu od 1.997,88 eura, što je vještak prikazao tabelarno po mjesecima kroz otplatno razdoblje. Na ovako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, te ga i sud prihvaća kao stručno i dovoljno obrazloženo, pa temeljem takvo danog nalaza i mišljenja utvrđuje kako je u konkretnom slučaju došlo do preplate u iznosu od 1.997,88 eura.

20.Prigovor zastare odbijen je kao neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno 14.6.2018.). Kako je tužba podnesena 13.6.2023., zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

21.Iz navedenoga proizlazi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare. Zato zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih iznosa, kao u izreci.

22. Prigovor preinake tužbe neosnovan je u cijelosti, jer se u konkretnom slučaju radi o specificiranju tužbenog zahtjeva sukladno nalazi i mišljenju vještaka. Naime, tužiteljica od početka do kraja postupka traži jedno te isto, isplatu više plaćenog po osnovu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

23.Također nije utemeljen niti prigovor prekluzije jer za osnovanost tužbenog zahtjeva nije od značaja činjenica da je kredit otplaćen u redovnom roku 2013. u cijelosti. Isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st.2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanje bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

24.Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

25.Glede prigovora koji se odnose na procesne nedostatke tužbe, za navesti je kako se tužiteljica prije podnošenja tužbe preporučenim podneskom od 9.6.2023. obratila tuženiku radi dostave relevantne dokumentacije potrebne za uređenje visine potraživanja, te budući tuženik iste nije dostavio tužiteljici, time su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 186. b ZPP-a za podnošenje stupnjevite tužbe.

26.U postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila vlasnica obrta ili trgovačkog društva, već iz njenog iskaza proizlazi da se radi o kupnji vozila za osobne potrebe, što znači da se radi o potrošačkom ugovoru.

27.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podneska 19.8.2024. i 29.1.2025 te za zastupanje na ročištima od 19.8.2024., 26.8.2024., 5.2.2025. i 28.4.2025. po 200,00 eura, za pristup na ročište od 15.9.2024. 50,00 eura, što ukupno iznosi 1.250,00 eura uvećano za 312,50 eura PDV, tako da trošak zastupanja ukupno iznosi 1.562,50 eura. Tužiteljici pripada i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, a što se pristojbi tiče, prema odredbi čl. 11. st.1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama tužiteljica je oslobođena od plaćanja istih.

U Splitu, 28. travnje 2025.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis