REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1224/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kruni Mittermayeru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Kadić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene GN zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. i 2. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 114/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11) u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja GNZ od 20. svibnja 2021. nakon održane javne rasprave 23. travnja 2025. u odsutnosti privatnog tužitelja GNZ, okrivljene GN, braniteljice okrivljene GN odvjetnice Marijane Tomić te u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja odvjetnika Davora Marića, dana 28. travnja 2025. objavio je a dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 1. zakona o kaznenom postupku („Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., dalje ZKP/08)

Okrivljena GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer G, rođena u [adresa], s prebivalištem u [adresa], dobrog imovnog stanja, s završenom VSS, po zanimanju odvjetnica, zaposlena, udana, majka dvoje djece, s mjesečnom plaćom od 1.300,00 eura neto, ne vodi se drugi postupak

oslobađa se od optužbe

da bi se:

- kao odvjetnica, punomoćnica tužiteljice ŠN na ročištu koje se održalo u zgradi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u predmetu br. P-3940/15, dana 12. travnja 2021.g., obratila povišenim tonom privatnom tužitelju, odvjetniku GNZ, punomoćniku IV. do VII. tuženika, izjavivši kako ona prvi puta saznaje za to da se postupak vodio u Njemačkoj i da radi takvog postupanja kolege svi mrze odvjetnike. Navedeno je rekla tri puta te mu je rekla da se srami tri puta povišenim tonom, a koje riječi su konstatirane na stranici 5 raspravnog zapisnika,

- dakle, da bi drugog uvrijedila

- pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda - uvredom - opisano po članku 147. stavak 1. i 2., a kažnjivo po članku 147. stavku 2. kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. , dalje KZ/11).

II. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 privatni tužitelj GNZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od nužnih izdatka okrivljenice te nužnih izdataka i nagrade za rad njezine braniteljice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

Optužba i imovinskopravni zahtjev

1. Privatni tužitelj GNZ je putem svog opunomoćenika odvjetnika Davora Marića dana 20. svibnja 2021. podnio privatnu tužbu protiv okrivljene GN zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 i to na način da je okrivljena GN kao odvjetnica i punomoćnica tužiteljice ŠN na ročištu koje se održalo u zgradi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u predmetu br. P-3940/15, dana 12. travnja 2021.g., obratila povišenim tonom privatnom tužitelju, odvjetniku GNZ, punomoćniku IV. do VII. tuženika, izjavivši kako ona prvi puta saznaje za to da se postupak vodio u Njemačkoj i da radi takvog postupanja kolege svi mrze odvjetnike. Navedeno je rekla tri puta te mu je rekla da se srami tri puta povišenim tonom. Tijekom cijelog dokaznog postupka privatni tužitelj nije postavljao imovinskopravni zahtjev.

Očitovanje okrivljenice optužbi

2. Okrivljena GN se u odnosu na optužbu za kazneno djelo navedeno u privatnoj tužbi očitovala kako se ne smatra krivom za kazneno djelo uvrede koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret.

Provedeni dokazi

3. Tijekom postupka kao dokaz pročitana je privatna tužba privatnog tužitelja GNZ od 20. svibnja 2021. (omaškom je u zapisniku navedeno 21. svibnja 2021., budući kako je ista poslana putem pošte 20. svibnja 2021.), (listovi 1 i 2 spisa) te zapisnik s ročišta Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2021. (listovi 3 do 10 spisa). Isto tako, tijekom postupka izvedeni su dokazi ispitivanjem privatnog tužitelja u svojstvu svjedoka na raspravnom zapisniku od 30. siječnja 2025. (listovi 47 do 50 spisa), svjedokinje Korane Ferdelji na raspravnom zapisniku od 13. veljače 2025. (listovi od 53 do 56 spisa), svjedokinje Ane Merlin Božičković na raspravnom zapisniku od 12. ožujka 2025. (listovi 58 do 61 spisa). Na kraju dokaznog postupka svoju obranu je iznijela okrivljenica te je pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenicu.

Iskaz okrivljenice

4. U svojoj obrani koju je okrivljena GN dala na kraju dokaznog postupka ista je navela kako se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se u ovom postupku stavlja na teret privatnom tužbom. Dalje je navela kako je bitan kontekst u kojem su izrečene tvrdnje koje su predmet tužbe te je navela kako su navedene tvrdnje izvađene iz konteksta. Navela je kako se radilo o parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu gdje je ona zastupala tužiteljicu, a privatni tužitelj neke od tuženika. Dalje je navela kako je u tom parničnom postupku privatna tužba podnesena 2011. radi utvrđivanja bračne stečevine te su uz tu tužbu priložene štedne knjižice iz Njemačke i to njih 5 a koje su se odnosile na iznos od 122.112,00 eura. 2013. je bilo ročište na kojem su bili saslušani tuženici i tuženici su tada naveli da su BN i Š imali životnu i financijsku zajednicu, da su sve zajedno radili i kuću gradili. Dalje je navela kako je nakon tog ročišta privatni tužitelj bio nezadovoljan te je tražio da se tuženici ponovno saslušaju iz razloga što je u zapisnik s ročišta bio pogrešno unesen iskaz njegovih stranaka. Nadalje je navela kako sud na ročištu koje je bilo 12. travnja 2021. je ponovno pozvao tuženike radi njihovog saslušanja. Isto tako, navela je kako je prije ročišta sjedila na sudskom hodniku te je tom prilikom čula kako privatni tužitelj daje upute svojim strankama tj. tuženicima da iskazuju suprotno od onoga što su iskazivali 2013. na ročištu. Dalje je navela kako je prije ulaska u sudnicu to rekla sutkinji a na što je privatni tužitelj izgubio živce. Dalje je navela kako su na navedenom ročištu saslušavani tuženici te je jedna od tuženika gospođa DN po prvi puta tijekom cijelog parničnog postupka izjavila kako je ostavinski postupak u Njemačkoj u odnosu na štedne knjižice pravomoćno okončan te da su tuženici podijelili novčane iznose. Nadalje, navela je kako je za vrijeme davanja iskaza DN privatni tužitelj cijelo vrijeme istoj pokušao suflirati da ne govori o Njemačkoj te je pritom nastojao da u zapisnik ne ulazi iskaz DN koji se odnosi na postupak u Njemačkoj. Isto tako, navela je kako joj je pored toga cijelo vrijeme davao upute i komentirao za vrijeme dok je ista davala iskaz. Navela je da nakon što je DN završila sa iskazom ona mogla postavljati pitanja te da obzirom da je prvi puta čula za postupak u Njemačkoj njezina pitanja su išla za time da što više sazna o tom postupku u Njemačkoj. Svjedokinja je dalje u svom iskazu navela kako joj je prilikom postavljanja pitanja DN privatni tužitelj stalno upadao u riječ, prekidao ju je te joj je isti isto tako rekao da ju može biti sram i da šuti. Nadalje je navela kako obzirom na reakcije privatnog tužitelja je stekla dojam kako je privatni tužitelj znao za postupak koji se vodio u Njemačkoj. Navela je kako je jedna od tuženica na ročištu izvadila rješenje Njemačkog suda koji se odnosi na taj postupak te je to rješenje kopirano, sutkinja je zadržala sebi primjerak rješenja, okrivljenica je tražila za sebe primjerak rješenja, odvjetnica JN za sebe dok privatni tužitelj nije tražio primjerak. Dalje je navela kako je u tom trenutku smatrala da se radi o objesnom parničenju iz razloga što je tužba u parničnom postupku podnesena 2011., postupak u Njemačkoj je okončan 2013. i 2014., a nitko o okončanju postupaka u Njemačkoj nije obavijestio sud u Zagrebu već se 2021. na navedenom ročištu raspravljalo o nečemu što je okončano u postupku u Njemačkoj. Dalje je u svom iskazu navela kako su u predmetnom parničnom postupku tuženici iskoristili štedne knjižice koje su bile priložene uz tužbu, sa štednim knjižicama otišli su u Njemačku, u tajnosti su proveli ostavinski postupak, zatajili su postojanje tog postupka u Hrvatskoj za vrijeme dok se isti vodio u Njemačkoj te su pritom zatajili postojanje tužiteljice u parničnom postupku koja je bila stranka okrivljene. Dalje je navela kako je upravo kada je na ročištu iskrsnulo saznanje o postupku u Njemačkoj da je tu krenulo raspravljanje i prepiranje, i to obostrano i međusobno između nje i privatnog tužitelja. Navela je kako su si njih dvoje izgovarali istovjetne riječi. Isto tako je navela da je jedina razlika između nje i privatnog tužitelja u tome što je privatni tužitelj višestruko inzistirao da njezine riječi uđu u zapisnik dok ona nije inzistirala da njegove riječi uđu u zapisnik, te je na raspravi navela kako joj je žao što nije inzistirala na tome. Dalje je navela kako smatra da je ponašanje privatnog tužitelja prema njoj bilo omalovažavajuće, uvredljivo i ponižavajuće a ono što je sadržano u zapisniku je samo njezina reakcija na takvo ponašanje privatnog tužitelja prema njoj. Nadalje je navela kako se ne može sa sigurnošću sjetiti da li je to bilo tako kako piše u zapisniku, ali u zapisniku je navedeno. Dalje je navela kako se slaže s iskazima svjedokinja ispitanih u postupku, tj. s iskazima svjedokinje Korane Ferdelji i sutkinje Ane Merlin Božičković koje su navele da je to ročište bilo intenzivno, ali je navela da to ročište nije bilo ni približno tako intenzivno kao što tvrdi privatni tužitelj jer da je bilo tako raspravna sutkinja bi sigurno uredovala a što ista nije učinila. Nadalje, navela je kako su i navedene svjedokinje u svojim iskazima rekle da je tu postojao žamor te da to ročište ni po čemu nije odudaralo od uobičajenih ročišta u istim takvim predmetima. Dalje je navela kako je u parničnom postupku sud povjeravao iskazima tuženika iz 2013., te je time tužba usvojena a potom je i presuda potvrđena od Županijskog suda. Nadalje, navela je kako o načinu komunikacije u sudnici od strane privatnog tužitelja govori i rješenje od 12. travnja 2024. kojim je predsjednica suda otklonila od daljnjeg postupanja u ovom predmetu dotadašnje raspravnu sutkinju a gdje je ista tražila otklon iz razloga što je privatni tužitelj prema njoj pokazao neprimjereno ponašanje i to na način da je istoj na ročištu koje je održano 28. rujna 2023. dotadašnjoj sutkinji rekao da je traljava i indolentna te je okrivljenica iz toga zaključila kako privatni tužitelj smatra da jedino on na takav način može komunicirati u sudnici a da mu nitko drugi ne može uzvratiti na istovjetan način. Dalje je navela da ako je privatni tužitelj takve riječi uputio raspravnoj sutkinji koja je odlučivala o njegovoj privatnoj tužbi da onda se može zamisliti kakve riječi je uputio njoj u parničnom postupku gdje je bila protustranka. Okrivljenica je na kraju svog iskaza navela kako je jedina razlika između nje i privatnog tužitelja na predmetnom ročištu bila ta da je privatni tužitelj inzistirao da njezine riječi uđu u zapisnik dok ona nije inzistirala da njegove riječi uđu u zapisnik a što navodi da je trebala. Okrivljenica na kraju obrane je u spis predmeta priložila zapisnik s parničnog ročišta od 08. travnja 2013.

Nesporne činjenice

5. Obzirom na detaljnu i opširnu obranu okrivljenice nesporno je kako je ista zastupala stranku u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-3940/15 dana 12. travnja 2021. Isto tako, nesporno je da je na navedenom ročištu došlo do svađe, to jest do sukoba između okrivljenice i privatnog tužitelja koji je kao odvjetnik zastupao svoju stranku u tom predmetu. Nesporno jest da je okrivljenica izgovorila riječi koje jesu predmet privatne tužbe, a što je vidljivo iz dijela njezinog iskaza u kojemu je ista navela kako se ne može sa sigurnošću sjetiti da li je to bilo tako kako piše u zapisniku, ali u zapisniku je navedeno.

Sporne činjenice

6. Sporna činjenica jest ta da li riječi koje je okrivljenica izgovorila na predmetnom ročištu a koje su utužene u privatnoj tužbi predstavljaju negativan vrijednosni sud o nekoj osobi, to jest predstavlja li negativan vrijednosni sud u konkretnom slučaju o osobi privatnog tužitelja, odnosno da li te riječi predstavljaju uvredu. Sporna činjenica jest i ta da li u slučaju ako se radi o uvredi takva uvreda iziskuje kaznenu osudu ili ne.

Bitni sadržaj dokaza o spornim činjenicama

7. U odnosu na sporne činjenice, to jest u odnosu na tekst koji je utužen u privatnoj tužbi sud je izveo dokaze čitanjem privatne tužbe te čitanjem sadržaja zapisnika priloženog uz privatnu tužbu kao i ispitivanjem u svojstvu svjedoka privatnog tužitelja, te svjedokinja Korane Ferdelji kao odvjetnice koja je neposredno bila prisutna na navedenom ročištu budući da je i ona zastupala svoje stranke u tom sporu te svjedokinje Ane Merlin Božičković kao raspravne sutkinje u tom postupku.

7.1. iz sadržaja privatne tužbe (listovi 1 do 2 spisa) vidljivo je kako je privatni tužitelj utužio kao uvredljive izjave okrivljenice koje je okrivljenica izjavila na predmetnom ročištu a koje glase: „ na način da ona prvi puta saznaje za to da se postupak vodio u Njemačkoj i da radi takvog postupanja kolege mrze odvjetnike. Navedeno je rekla tri puta te mu je rekla da se srami tri puta povišenim tonom.

7.2. Iz sadržaja zapisnika s predmetnog parničnog ročišta, to jest s lista 7 spisa predmeta, odnosno s lista 5 zapisnika s ročišta koje je održano u parničnom postupku vidljivo je da je u istome raspravna sutkinja konstatirala da je okrivljenica na ročištu navela izjave koje su utužene u privatnoj tužbi i to da je ista navela te izjave na način kako su iste utužene.

7.3. Privatni tužitelj ispitan u svojstvu svjedoka na raspravnom zapisniku od 30. siječnja 2025. (listovi 47 do 50 spisa) naveo je kako se u konkretnom slučaju radi o jednom parničnom postupku u kojem je zastupao IV. -VII. tuženika u tom postupku a to su osobe koje su naslijedile svoga ujaka a njih je tužila u toj parnici pastorka njihovog pokojnog ujaka a radi se o parničnom postupku radi bračne stečevine. Nadalje, naveo je kako se taj postupak vodio dugi niz godina te je jedanput u tom predmetu prvostupanjska presuda bila ukinuta te je postupak vraćen na ponovno suđenje. Nadalje, naveo je kako je prije samog ročišta na hodniku suda, razgovarao s tuženicima koje je kao punomoćnik zastupao te im je pritom rekao da ostanu u cijelosti kod svojih iskaza koje su već ranije davali tijekom navedenog parničnog postupka. Dalje je naveo kako je već prilikom ulaska u sudnicu na navedenom ročištu okrivljenica u ovom postupku počela stvarati jednu atmosferu tenzija te je pritom navela raspravnoj sutkinji kako je privatni tužitelj instruirao svoje stranke prije samoga ročišta. Nadalje je naveo kako je i prije tog ročišta imao negativna iskustva s okrivljenicom u istoj parnici. Isto tako, naveo je kako je rasprava na predmetnom parničnom ročištu tekla uredno sve dok se nije počela saslušavati DN te je DN na pitanje privatnoga tužitelja izjavila kako joj je poznato da je postupak vezan za nasljeđivanje u odnosu na predmetne štedne knjižice na ime BN vođen u Njemačkoj te je privatni tužitelj tek tada u tom trenutku saznao za tu činjenicu. Dalje je u svom iskazu naveo kako je nakon navedene izjave okrivljenica u ovom postupku ustala te se nekoliko puta povišenim tonom obratila privatnom tužitelju te je pritom uprla prstom prema privatnom tužitelju te pritom rekla kako zbog takvog ponašanja stranke mrze odvjetnike te mu je pritom rekla najmanje tri puta "sramite se, sram vas bilo". Dalje je u svom iskazu naveo kako je po njegovom mišljenju u tom trenutku okrivljenica sve ovo navela u rastrojenom stanju te da takvo nešto nikada u svojoj odvjetničkoj karijeri nije doživio. Naveo je da je te riječi okrivljenice doživio kao uvredu te je tražio od raspravne sutkinje da se iste riječi okrivljenice unesu u zapisnik, što raspravna sutkinja isprva nije željela unijeti već je mahnula rukom i rekla "ma dajte kolega, imate li pitanje" ali je potom nakon dvije intervencije privatnog tužitelja navedene izjave okrivljenice unijela u zapisnik. Privatni tužitelj je u svom iskazu naveo da prije nego što je raspravna sutkinja unijela u raspravni zapisnik navedene izjave, je privatni tužitelj tražio njezino izuzeće iz razloga što na njegove dvije zamolbe raspravna sutkinja nije htjela unijeti navedene izjave u raspravni zapisnik. Svjedok je isto tako naveo kako nakon što je zatražio njezino izuzeće, je raspravna sutkinja privatnom tužitelju rekla "hoćete li kolega da vas kaznim". Dalje je u svom iskazu naveo kako se nakon toga obratio raspravnoj sutkinji te ju je pritom pitao "poštovana kolegice čime sam ja to remetio red u sudnici da bi me vi kaznili". Isto tako, naveo je kako je takvo ponašanje raspravne sutkinje bilo iznenađujuće i neobično. Privatni tužitelj je u svom iskazu nadalje naveo kako bi prihvatio ispriku da smatra da su te izjave bile benevolentne tj. da se tako nešto omaklo, međutim privatni tužitelj smatra kako je u istim izjavama bilo toliko srdžbe i zloće da preko toga nije mogao prijeći te je stoga i podnio privatnu tužbu. Dalje je naveo kako je nakon donošenja prvostupanjske presude u tom parničnom postupku, sreo tu sutkinju te joj rekao kako je radi navedenih izjava podnio privatnu tužbu protiv okrivljenice te da je istu prijavio odvjetničkoj komori a sutkinju je predložio kao svjedoka. Na pitanje braniteljice okrivljenice u kojem postupku je predložio uređujuću sutkinju kao svjedoka, privatni tužitelj je naveo kako ju je prijavio u postupku pred odvjetničkom komorom a u ovoj privatnoj tužbi se ne sjeća da li ju je predložio kao svjedoka. Na daljnje pitanje braniteljice zna li u kojoj je fazi postupak koji se protiv okrivljenice vode pred odvjetničkom komorom, privatni tužitelj je naveo kako ne zna jer tamo nikada nije bio pozvan kao svjedok, samo je naveo da mu je poznato da je podignut optužni prijedlog protiv okrivljenice. Na daljnje pitanje braniteljice je li se u predmetnom parničnom postupku ili u nekom drugom postupku na neprimjeren način obraćao okrivljenici ili bilo kojem sudioniku u postupku, naveo je kako nije pritom ističući kako se ne nalazi na optuženičkoj klupi te da na takva pitanja ne želi odgovoriti. Na pitanje suda može li reproducirati izjave koje su predmet privatne tužbe, privatni tužitelj je naveo kako s obzirom na protek vremena ne može doslovno ali da je to onako kako je i konstatirano u raspravnom zapisniku te privatnoj tužbi.

7.4. Svjedokinja JN u svom svjedočkom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 13. veljače 2025. (listovi 53 do 56 spisa) navela je u bitnom da joj je poznato zašto je pozvana u ovom kaznenom postupku kao svjedok te da joj je poznat predmet ove privatne tužbe. Navela je kako je na ročištu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u navedenom predmetu zastupala tri brata koja su bila u svojstvu tuženika, dok je ostale tuženike zastupao privatni tužitelj a tužiteljicu je zastupala ovdje okrivljenica. Dalje je u svom iskazu navela kako je samo ročište od početka bilo vrlo intenzivno. Isto tako, navela je kako se dobro sjeća početka samog ročišta te da je na početku samog ročišta okrivljenica izjavila kako je privatni tužitelj na neprimjeren način rekao svojim strankama kako treba dati iskaz na ročištu, a što ona smatra neprimjerenim, te je navela kako je okrivljenica pri tom i navela kako privatni tužitelj očito ne zna da se glas širi zrakom. Svjedokinja je dalje u svom iskazu navela kako su se već tu digle tenzije, te su se nakon toga počeli oni međusobno raspravljati, te da se na taj način zapravo i izgubio fokus sa samog predmeta spora. Nadalje je navela kako se sjeća da se radi o starom dugotrajnom predmetu koji se vodio po odredbama starog Zakona o parničnom postupku gdje se moglo i na raspravi predlagati dokazne prijedloge. Dalje je navela kako je tijekom trajanja parničnog postupka privatni tužitelj izjavio da ima neke dokumente koji su vezani za ostavinu iz Njemačke te je na tu izjavu okrivljenica reagirala na način da je rekla da ona prvi puta sada za to saznaje te da radi takvog postupanja kolege ljudi imaju loše mišljenje o odvjetnicima. Nadalje je svjedokinja navela kako su se stvari između privatnog tužitelja i okrivljenice zahuktale te su ona osobno i raspravna sutkinja pokušavale smiriti privatnog tužitelja i okrivljenicu. Svjedokinja je dalje u svom iskazu navela kako je u takvoj situaciji privatni tužitelj u jednom trenutku i zatražio izuzeće sutkinje te je to izjavio u afektu, a nakon toga su se s vremenom stvari smirile te se fokus prebacio na sam predmet te se ročište dovršilo. Na pitanje opunomoćenika je li rečeno još nešto što se odnosilo na privatnog tužitelja svjedokinja je navela kako se ne može sjetiti. Svjedokinja je na raspravi, a nakon što joj je opunomoćenik uz dopuštenje suda predočio dio zapisnika s navedenog parničnog ročišta u kojemu je navedeno da je okrivljenica rekla da svi mrze odvjetnike odnosno gdje je okrivljenica rekla privatnom tužitelju da se srami tri puta s povišenim tonom, navela kako se ne sjeća točno riječi koje su tom prilikom izrečene te je navela da čak niti ne zna je li tako nešto bilo unošeno u zapisnik te je navela kako nije imala dojam da je tako nešto izrečeno. Na dalje postavljeno pitanje privatnog tužitelja može li pojasniti što misli pod time da nije imala dojam da je tako nešto izrečeno svjedokinja je navela kako ona osobno nije imala dojam da su to neke teške riječi kao što je riječ „mrze“. Nadalje je navela kako je moguće da je bilo rečeno da se srami ali ne može to sad sa sigurnošću potvrditi. Nadalje je navela kako jest bilo povišenih tonova, te po njoj takva komunikacija i sa jedne i sa druge strane je bila neprofesionalna. Na daljnje pitanje koliko je vremenski trajalo ročište od svog početka pa do inkriminiranog perioda, svjedokinja je navela kako ne zna točno ali pretpostavlja da je taj dio intenzivne komunikacije trajao oko 15-ak minuta. Na daljnje pitanje što smatra pod intenzivnim dijelom i kada se taj intenzivni dio u parnici događao svjedokinja je navela da koliko se sjeća da je to bilo na početku samog ročišta. Na daljnje pitanje sjeća li se replike koju je privatni tužitelj uputio okrivljenici svjedokinja je navela kako se sjeća jer joj je to bilo i logično obzirom na to da odvjetnik može komunicirati sa svojim strankama na način na koji želi ali da na svjedoke ne smije utjecati. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja kako se ona sjeća da je baš privatni tužitelj izjavio da postoji ostavina u Njemačkoj svjedokinja je navela kako se ne sjeća da je to baš privatni tužitelj izjavio, ali je navela da se sjeća da je tu dokumentaciju imala, a vjerojatno je to i izjavila jedna od tuženih stranaka u tom postupku, koja je stranka privatnog tužitelja. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja tko je izjavio da je u Njemačkoj vođen postupak vezano za ostavinu svjedokinja je navela kako zna da je osoba pod imenom PN raspolagala sa tom dokumentacijom ali ne može točno reći tko je izjavio da postoji ostavina u Njemačkoj. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja da razjasni što misli pod intenzivnom komunikacijom između privatnog tužitelja i okrivljenice ista navodi da misli na cjelokupnu komunikaciju između privatnog tužitelja i okrivljenice na tom ročištu. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja može li pojasniti u čemu se sastojala neprimjerena komunikacija s njegove strane prema okrivljenici svjedokinja je navela kako se ne sjeća točno da bi nekoga uvrijedio ali da je cjelokupna komunikacija bila neprimjerena obzirom na mjesto gdje se nalaze, a to se odnosi na obje strane. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja je li raspravna sutkinja bilo što što je vezano za tu neprimjerenu komunikaciju unosila u zapisnik svjedokinja je navela kako je unosila, ali na inicijativu obje strane. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja je li inkriminirajuća izjava koja je predmet privatne tužbe u zapisnik unesena na inicijativu privatnog tužitelja, svjedokinja je navela kako se ne može sa sigurnošću sjetiti ali misli da jest unesena na inicijativu privatnog tužitelja. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja koliko puta je privatni tužitelj inzistirao od raspravne sutkinje da inkriminirane izjave uđu u zapisnik svjedokinja je navela kako ne zna sa sigurnošću, ali je sigurno bilo 2-3 puta i to na način da je molio da to uđe u zapisnik. Na daljnje pitanje privatnog tužitelja da li se sjeća je li isti tražio izuzeće raspravne sutkinje te ako se sjeća iz kojeg razloga je to tražio svjedokinja je navela kako se sjeća da je tražio izuzeće ali joj razlog radi kojeg je izuzeće tražio nije poznat. Na daljnje pitanje je li se sjeća da je sutkinja rekla privatnom tužitelju da će ga kazniti svjedokinja je navela kako se toga ne sjeća. Na daljnje pitanje suda je li joj poznato je li bilo nekih tenzija i sukoba između okrivljenice i privatnog tužitelja prije parničnog ročišta svjedokinja je navela kako joj to nije poznato. Na daljnje pitanje je li joj poznato je li bilo nekih sukoba između privatnog tužitelja i okrivljenice nakon toga ročišta i inače poslije tog ročišta navela je kako joj to nije poznato.

7.5. Svjedokinja Ana Merlin Božičković u svom iskazu kao svjedok na raspravnom zapisniku od 12. ožujka 2025. (listovi 58 do 61 spisa) u bitnom je navela kako joj je poznato radi čega je pozvana kao svjedok u ovom postupku te je navela kako se sjeća da je bila neka svađa te da je sve navedeno u zapisniku, ali da se detalja više ne sjeća. Na pitanje braniteljice je li joj navedena rasprava ostala po nečemu poznata u smislu je li rasprava odstupala od nekih drugih rasprava svjedokinja je navela kako nije. Dalje je svjedokinja u svom iskazu navela kako radi na obiteljskom odjelu gdje su svađe između stranaka česta pojava, neki puta stoga mora intervenirati i pravosudna policija, a neki puta se dogodi i da se odvjetnici koji zastupaju stranke posvađaju radi toga što se užive u svoje uloge. Na daljnje pitanje braniteljice na koji način svjedokinja kao raspravna sutkinja reagira ako je ponašanje sudionika u postupku neprimjereno svjedokinja je navela kako ih najprije usmeno upozorava, a potom ako se i dalje nastavi takvo ponašanje zove pravosudnu policiju ili nekoga od sudionika u postupku izbacuje van iz sudnice. Na daljnje pitanje da li nešto od toga konstatira u zapisnik svjedokinja je navela kako usmena upozorenja u pravilu ne konstatira na zapisnik dok ostale navedene radnje uvijek konstatira u zapisnik. Na daljnje pitanje je li na navedenoj raspravi poduzimala bilo kakve mjere zbog neprimjerenog ponašanja sudionika svjedokinja je navela da koliko se sjeća da je bilo usmenih upozorenja, ali da nikakvih drugih mjera nije bilo koliko se sjeća te je dalje navela kako se sjeća da su već prilikom ulaska u sudnicu s hodnika postojale tenzije između odvjetnika. Na daljnje pitanje je li podnijela prijavu odvjetničkoj komori zbog bilo kakvih postupanja nekog od odvjetnika navela da nije. Na pitanje privatnog tužitelja da li inače u obiteljskim predmetima u kojima sudi dolazi do povišenih tenzija između odvjetnika koje zastupaju stranke svjedokinja je navela kako do toga dolazi iz razloga što se vrlo često odvjetnici znaju uživiti u svoju ulogu a i iz razloga što vrlo često odvjetnici znaju zastupati svoje poznanike ili prijatelje u takvim predmetima. Na daljnje pitanje kada joj privatni tužitelj uz dopuštenje suda predočava dio raspravnog zapisnika s rasprave od 12. travnja 2021. s lista 7 spisa drugog odlomka te je pritom pita da li su navedene riječi bile izrečene na takav način svjedokinja je navela da ako je tako konstatirano na zapisniku da je to onda tako i bilo. Na pitanje suda može li barem donekle iznijeti riječi koje su privatni tužitelj i okrivljenica na toj raspravi izmjenjivali svjedokinja je navela kako se riječi točno ne sjeća već je samo navela da je postojao neki žamor s obje strane. Nadalje je navela kako ukoliko se sjeća taj žamor nije dugo trajao. Na daljnje pitanje iz kojeg razloga je u raspravnom zapisniku unesena konstatacija da je okrivljenica izjavila ono što je sadržaj privatne tužbe svjedokinja je navela kako se ne može 100% sjetiti ali koliko se sjeća moguće je da je tome prethodilo inzistiranje privatnog tužitelja da ta konstatacija uđe u raspravni zapisnik. Na daljnje pitanje na koji način je privatni tužitelj inzistirao da te konstatacije uđu u raspravni zapisnik svjedokinja je navela da koliko se sjeća da je privatni tužitelj molio da to uđe u zapisnik te dodaje da pretpostavlja da je to tako bilo jer se ne sjeća detalja. Na daljnje pitanje suda je li privatni tužitelj od nje tražio da u raspravni zapisnik unese navedene konstatacije a da ako ne unese da će tražiti njezino izuzeće svjedokinja je navela kako se toga ne sjeća. Dalje u svom iskazu svjedokinja je navela ako je privatni tužitelj tražio njezino izuzeće da bi to svakako bilo uneseno u raspravni zapisnik. Na daljnje pitanje suda je li i prije i poslije sporne rasprave bilo nekih sukoba između privatnog tužitelja i okrivljenice svjedokinja je navela kako joj to nije poznato. Na daljnje pitanje je li joj poznato da je protiv okrivljenice pokrenut neki drugi postupak svjedokinja je navela kako saznanja o tome nema. Na dodatno pitanje braniteljice kada joj ista uz dopuštenje suda predočava dio iskaza privatnog tužitelja od 30. siječnja 2025. s lista 48 spisa a koji počinje s riječima "te riječi" 11. red odozdola pa do kraja navedene stranice i prvi red i pol na listu 49 spisa a u smislu da se očituje na takav iskaz privatnog tužitelja svjedokinja je navela kako se zbog proteka vremena zaista ne sjeća da je to bilo tako kako je opisano u iskazu te je pritom navela da ako je privatni tužitelj tražio njezino izuzeće da bi to sigurno bilo konstatirano na raspravnom zapisniku. Na dodatno pitanje privatnog tužitelja kada joj isti uz dopuštenje suda predočava dio iskaza svjedokinje Korane Ferdelji s lista 3 raspravnog zapisnika od 13. veljače 2025. a koji počinje s rečenicom na daljnje pitanje privatnog tužitelja (13. red odozdola) pa do kraja navedenog odlomka a u smislu da se očituje na taj dio iskaza svjedokinje Korane Ferdelji svjedokinja je navela kako se zbog proteka vremena ne sjeća detalja te je ponovno navela da ako je bilo postavljanja zahtjeva za izuzeće da bi to bilo konstatirano na raspravnom zapisniku.

Raščlamba i ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza o spornom

8. Iz iskaza privatnog tužitelja proizlazi kako je na navedenom parničnom ročištu do sukoba došlo radi povišenih tonova koje je okrivljenica uputila prema njemu. Iako isti nije na raspravi mogao točno ponoviti odnosno reproducirati riječi koje je okrivljenica njemu rekla na navedenom parničnom ročištu isti je u svom iskazu naveo kako mu je okrivljenica rekla ono što je konstatirano u raspravnom zapisniku odnosno ono što je utuženo u privatnoj tužbi. Razlog za povišene tonove je bio sukob na parničnom ročištu koji je nastao radi saznanja o vođenju postupka u Saveznoj Republici Njemačkoj. Privatni tužitelj u svom iskazu naveo je kako je isključivo okrivljenica ta koja je uputila te riječi prema njemu dok on osobno prema njoj na tom parničnom ročištu kao niti prije njega niti poslije njega ni na koji način nije uputio nikakve uvredljive riječi niti se povišenim tonovima obraćao okrivljenici.

8.1. Iz iskaza svjedokinja Korane Ferdelji i Ane Merlin Božičković proizlazi kako su na navedenom parničnom ročištu postojali povišeni tonovi, žamor, raspravljanje i neprimjerene riječi kako od strane okrivljenice prema privatnom tužitelju tako i od strane privatnog tužitelja prema okrivljenici. Prema njihovim iskazima razlog za te povišene tonove bio je sukob na parničnom ročištu koji je nastao radi saznanja o vođenju ostavinskog postupka u Saveznoj Republici Njemačkoj. Prilikom davanja iskaza i jedna i druga svjedokinja nisu mogle sa sigurnošću navesti točne riječi koje je okrivljenica uputila na navedenom ročištu privatnom tužitelju, no i jedna i druga svjedokinja a pogotovo svjedokinja JN je u svom iskazu navela kako je sukob i kako su povišeni tonovi postojali i sa strane privatnog tužitelja i sa strane okrivljenice te je smatrala kako je takva vrsta komunikacije neprimjerena bilo s jedne bilo s druge strane. U svom iskazu svjedokinja Ana Merlin Božičković je navela da ako su riječi to jest rečenice koje su predmet privatne tužbe bile kao takve konstatirane na raspravnom zapisniku i da su bile izrečene na takav način onda je to tako i bilo. Isto tako, i sama okrivljenica prilikom svoje obrane na raspravnom zapisniku od 23. travnja 2025. navela je kako se točno ne može sa sigurnošću sjetiti da li je to bilo tako kako piše u zapisniku, ali u zapisniku je navedeno , misleći pritom na riječi koje je na tom parničnom ročištu uputila privatnom tužitelju.

8.2. Sud je ocjenjujući iskaze navedenih triju svjedoka povjerovao iskazima svjedokinja Korane Ferdelji i Ane Merlin Božičković koje su u svojim iskazima navele kako je povišenih tonova, žamora, raspravljanja i neprimjerenih riječi bilo s obje strane dok nije povjerovao iskazu privatnog tužitelja koji je u svom iskazu naveo kako je samo okrivljenica vrijeđala njega te su povišeni tonovi i neprimjerene riječi samo postojale sa strane okrivljenice prema njemu dok iste nisu postojale sa njegove strane prema okrivljenici. Razlog radi kojeg je sud povjerovao iskazima svjedokinja Korane Ferdelji i Ane Merlin Božičković jest taj da iste nemaju razloga lažno svjedočiti te prilikom svjedočenja na drugačiji način prikazivati situaciju od one situacije koja je bila te na taj način favorizirati bilo koju od stranaka u ovom postupku a to sve iz razloga što su navedene dvije svjedokinje po svojoj struci pravnice, odvjetnica i sutkinja. Isto tako sud je njihovim iskazima povjerovao i iz razloga što iste nemaju nikakvog osobnog interesa da bi jedna od stranaka, bilo privatni tužitelj bilo okrivljeni uspjeli u ovom kaznenom postupku. S druge strane, sud je povjerovao iskazu privatnog tužitelja u dijelu u kojem je isti naveo kako je okrivljenica izrekla izjave koje su utužene u privatnoj tužbi, no nije povjerovao dijelu njegovog iskaza u kojem je naveo kako on osobno ni na koji način se nije neprimjereno obraćao okrivljenici na navedenom ročištu. Tom dijelu iskaza nije povjerovao iz razloga što je privatnom tužitelju zbog njegove procesne pozicije u kojoj se nalazi u ovom kaznenom postupku u interesu da svoju poziciju ojača na način da svoje ponašanje na navedenom parničnom ročištu prikazuje na drugačiji način od onoga što je uistinu dogodilo, dok s druge strane zbog svoje procesne pozicije mu je u interesu da procesnu poziciju okrivljenice oslabi iz razloga kako bi ista bila proglašena krivom i odgovornom za kazneno djelo koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret.

Zaključak o činjeničnim utvrđenjima

9. Nakon ocjene svih navedenih dokaza i to svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti sud je nedvojbeno zaključio kako je okrivljenica na navedenom ročištu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu izjavila riječi koje su utužene u privatnoj tužbi. Taj zaključak sud je prije svega izveo iz razloga što je sama okrivljenica u svojoj obrani navela kako je navedene izjave izrekla na predmetnom parničnom ročištu i to na način da je u svojoj obrani u ovom kaznenom postupku navela kako se ne može sa sigurnošću sjetiti da li je to bilo tako kako piše u zapisniku, ali u zapisniku je navedeno.

Razlozi odbijanja prijedloga

10. Sud je na raspravnom zapisniku od 12. ožujka 2025. odbio kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka TN kojeg je obrana predložila na istoj raspravi a to iz razloga što isti nije osobno prisustvovao na raspravi 12. travnja 2021. pa stoga isti nema nikakvih neposrednih saznanja o navedenom događaju koji je predmet privatne tužbe. Navedeni dokazni prijedlog je odugovlačeći i iz razloga što se radi o prijašnjem zastupniku parničnih stranaka te isti nema nikakvih saznanja o odnosima između privatnog tužitelja i okrivljenice. Iz istoga razloga, to jest kao odugovlačeći dokazni prijedlog odbijen je dokazni prijedlog obrane da se po službenoj dužnosti pribavi cjelokupan parnični spis iz razloga što se navod privatne tužbe odnosi na navode s ročišta koje je održano 12. travnja 2021. a to i stoga što je na raspravi i raspravna sutkinja Ana Merlin Božičković u svojstvu svjedoka navela da ono što je navedeno u zapisniku s predmetnog parničnog ročišta od 12. travnja 2021. a što se odnosi na navode iz privatne tužbe je onako kako je navedeno u zapisniku. Na raspravnom zapisniku od 12. ožujka 2025. sud je kao neprikladan dokazni prijedlog odbio dokazni prijedlog obrane da se pročita cjelokupan parnični predmet koji je dostavljen u spis predmeta kao preslika na navedenoj raspravi a to iz razloga što se čitanjem istoga ne bi mogle utvrditi važne činjenice koje su relevantne za donošenje odluke u ovom kaznenom postupku. Razlog za to je što su predmet ovog postupka dvije izjave koje su izrečene na ročištu koje je održano 12. travnja 2021. te se čitanjem spisa ne bi mogle utvrditi relevantne činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u ovom kaznenom postupku budući kako te dvije utužene izjave te pravne konotacije koje se vežu za iste nemaju nikakve veze sa stanjem cjelokupnog spisa predmeta čije se čitanje predlaže.

Pravna utvrđenja

11. Kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko uvrijedi drugoga. Člankom 147. stavkom 2. KZ/11 propisan je kvalificirani oblik tog kaznenog djela ako je isto počinjeno putem tiska, radija televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na neki drugi način pri čemu je ono postalo pristupačno većem broju osoba.

11.1. Uvreda znači negativan vrijednosni sud o nekoj osobi. Uvredu kao kazneno djelo čini onaj tko uvrijedi drugoga s namjerom da drugoga omalovaži ili da na taj način pokaže nepoštivanje ljudskog dostojanstva, to jest da sadrži negativan vrijednosni sud o nekoj osobi. Vrijednosni sud je osobna i subjektivna tvrdnja kojim se nešto kvalificira kao dobro ili kao loše, ispravno ili kao neispravno i to prema objektivnim kriterijima a to znači da nešto što je uvredljivo takvim ne smatraju samo stranke u konkretnom kaznenom postupku već bi te izjave kao uvredljive doživljavale i druge osobe kada bi istima one bile upućene.

11.2. U ovom predmetu izjava okrivljenice koja je utužena u privatnoj tužbi a koja glasi: izjavivši kako ona prvi puta saznaje za to da se postupak vodio u Njemačkoj i da radi takvog postupanja kolege svi mrze odvjetnike. Navedeno je rekla tri puta te mu je rekla da se srami tri puta povišenim tonom prema stajalištu suda predstavlja uvredu to jest negativan vrijednosni sud o osobi privatnog tužitelja i o njegovom radu. Sama okrivljenica u svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka je navela da je to izjavila i to na način da je u svojoj obrani navela kako se ne može sa sigurnošću sjetiti da li je to bilo tako kako piše u zapisniku, ali u zapisniku je navedeno.

11.3. Obzirom na navedeno sud je utvrdio kako je okrivljenica počinila radnju kojom je izrekla negativne vrijednosne sudove o osobi i radu privatnog tužitelja te je tim izjavama ostvarila obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 147. stavkom 1. KZ/11. Pritom je okrivljenica postupala s neizravnom namjerom jer je bila svjesna da izricanjem utuženih izjava može ostvariti obilježja kaznenog djela uvrede, to jest bila je svjesna da takvim izjavama može uvrijediti privatnog tužitelja te je njihovim izricanjem na parničnom ročištu time i pristala na to. Prilikom tog postupanja ostali sastojci krivnje kao što su ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu bili dovedeni u pitanje budući kako okrivljenica u svojoj obrani nije niti osporavala iste, dok sud nije našao da bi postojali bilo kakvi ispričavajući razlozi na strani okrivljenice.

11.4. Međutim, u konkretnom slučaju neovisno o tome što je sud utvrdio kako je okrivljenica ostvarila kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela uvrede koje joj se stavlja na teret sud smatra kako u ovom slučaju ne postoji potreba da se okrivljenicu za počinjeno kazneno djelo kazni jer je sud stajališta da se radi o beznačajnom kaznenom djelu.

11.5. Beznačajno kazneno djelo postoji ako nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ako ne postoji potreba da počinitelj ne bude kažnjen (članak 33. KZ/11).

11.6. Kod beznačajnog kaznenog djela da bi se radilo o istom trebaju biti kumulativno zadovoljene sve tri pretpostavke koja su propisane kaznenim zakonom za beznačajno kazneno djelo a to su: da je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, da posljedica nije bilo ili su neznatne i da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

11.7. U ovom slučaju prema stajalištu suda zadovoljene su sve tri pretpostavke. Prva pretpostavka da je stupanj počiniteljeve krivnje nizak zadovoljen je iz razloga što je tijekom dokaznog postupka to jest poglavito iz iskaza svjedokinja Korane Ferdelji i Ane Merlin Božičković razvidno kako su u verbalnom sukobu na parničnom ročištu sudjelovali i privatni tužitelj i okrivljenica. Između oboje je došlo do svađe i do povišenih tonova te je u takvoj atmosferi okrivljenica izrekla izjave koje su predmet privatne tužbe a to je na inzistiranje privatnog tužitelja raspravna sutkinja unijela u zapisnik s ročišta. Iz takvog konteksta unutar kojeg su i privatni tužitelj i okrivljenica međusobno komunicirali svađalački, neprimjereno mjestu na kojem se nalaze te je u takvoj situaciji okrivljenica izrekla izjave koje predstavljaju predmet privatne tužbe sud je stajališta da je krivnja okrivljenice bila niska jer ista očigledno nije uvredljive izjave uputila privatnom tužitelju iz „čistog mira“ već je iste uputila u afektu koji je posljedica sukoba do kojeg je na parničnom ročištu došlo i to ne isključivo njezinim ponašanjem već i ponašanjem privatnog tužitelja. Nadalje, kazneno djelo uvrede koje se okrivljenici stavlja na teret nije imalo posljedice budući kako rezultat dokaznog postupka ni na koji način ne upućuje da je privatni tužitelj pretrpio bio kakve posljedice osobne prirode ili profesionalne prirode zbog izrečenih uvredljivih izjava od strane okrivljenice jer o tome nema nikakvih dokaza. Isto tako, sud je stajališta da bez obzira na izrečene uvrede ne postoji potreba da okrivljenica bude kažnjena i to iz razloga što je kontekst u kojemu su izrečene uvredljive tvrdnje a koji je ranije već opisan gdje je okrivljenica iste izrekla u svađi koja je postojala između nje i privatnog tužitelja, to jest u afektu ne iziskuje potrebu da okrivljenica bude kažnjena i to iz razloga jer je okrivljenica do tog događaja uredno obavljala svoju odvjetničku službu te je iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije vidljivo kako ista nikada nije niti kazneno niti prekršajno kažnjavana, a da je ovaj događaj očigledno posljedica jednog ekscesa koji se dogodio u njezinom profesionalnom životu te stoga ne postoji potreba da okrivljenica radi toga bude kažnjena u kaznenopravnom smislu.

Zaključak o nepostojanju djela

12. Obzirom na sve navedeno sud je izveo zaključak kako nema kaznenog djela uvrede koje se okrivljenici privatnom tužbom stavlja na teret budući da se u konkretnom slučaju radilo o jednom sukobu između opunomoćenika stranaka u parničnom postupku a u kojem su izrečene uvredljive izjave, a kakvi sukobi se i inače događaju na sudskim ročištima te stoga sud smatra kako se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu budući kako su zadovoljene sve pretpostavke koje čine beznačajno djelo.

Odluka o troškovima postupka

13. Obzirom na činjenicu da je sud donio oslobađajuću presudu to je primjenom odredbe članka 149. stavka 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 naložio privatnom tužitelju GNZ da naknadi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od nužnih izdataka okrivljenice te nužnih izdataka i nagrade za rad njezine braniteljice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. travnja 2025.

S u d a c:

Kruno Mittermayer

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj GNZ

2. opunomoćenik privatnog tužitelja odvjetnik Davor Marić

3. okrivljenica GN

4. braniteljica okrivljene odvjetnica Marijana Tomić