REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-983/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja LEGING d.o.o., Zagreb, Cvijete Zuzorić 1, OIB: 28076162572, kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić, Zagreb, Palmotićeva 68, protiv tuženika GRAD PULA, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri, Pula, Dalmatinova 4, radi tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1487/2020-74 od 14. siječnja 2025., 28. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1487/2020-74 od 14. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov prijedlog za naknadu troškova odgovora na tužiteljevu žalbu u iznosu od 12.974,00 EUR plus PDV.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1487/2020, radi utvrđenja da je ništav raskid ugovora u kupoprodaji od 25. travnja 2025. sklopljen između društva Leging d.o.o., Pula prometa d.o.o. i Grada Pule i radi isplate izgubljene dobiti zbog tog raskida. Ovaj parnični postupak je okončan pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pž-2095/2022 od 21. lipnja 2020., a nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljevi navodi o nevjerodostojnosti Potvrde od 21. listopada 2005. koju je izdao Grad Pula, irelevantni jer pravomoćna presuda nije utemeljena na toj potvrdi. Prvostupanjski sud je utvrdio da su i potvrda koju je tužitelj dostavio uz tužbu (str. 13. spisa) i potvrda od 21. listopada 2005. (str. 2051. spisa) jedna te ista potvrda.

2. Pored toga, prema utvrđenju prvostupanjskog suda neosnovane su tužiteljeve tvrdnje da je saznao da ova potvrda nije vjerodostojna tek 5. prosinca 2023. Tužitelj je u postupku čije ponavljanje traži, podnio tužbu još 19. ožujka 2013. i on sve do donošenja presude od 22. ožujka 2022. nije isticao da je ova potvrda nevjerodostojna. Drugim riječima, tužitelj nije saznao za nove činjenice niti je stekao mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je mogla za njega biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (čl. 412. t. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tužitelj je ovu potvrdu imao još od trenutka podnošenja tužbe u postupku čije ponavljanje traži.

3. Tužitelj je protiv ovog rješenja podnio žalbu ponavljajući u njoj da sporna potvrda nije vjerodostojan dokument te da kao takva vjerojatno ne postoji u izvorniku, a na što upućuje nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 5. prosinca 2023.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

7. Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti, između ostalog (čl. 421. st. 1. ZPP-a): ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (točka 10.).

8. Suprotno žalbenim navodima i ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda koji je detaljno obrazložio pobijano rješenje i razloge za njegovo donošenje. Po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za ponavljanje postupka.

9. Tužitelj svoj prijedlog temelji na tvrdnji da sporna potvrda nije vjerodostojna i da vjerojatno ne postoji njen izvornik. Međutim, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja, pravomoćna presuda u postupku čije se ponavljanje traži, nije utemeljena na ovoj potvrdi, kao konačno ni jedna druga sudska odluka u drugim zemljišnoknjižnim ili parničnim postupcima koje je tužitelj bezuspješno vodio protiv tuženika. Odatle u ovom času i irelevantnost tvrdnje o tome je li ova potvrda vjerodostojna ili ne.

10. Kod takvog stanja stvari, tužiteljev prijedlog se čini samo još jednom neosnovanom pravnom radnjom u ovoj pravnoj stvari (čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a), kao što su to bili i njegovi neuspješni pokušaji da pravomoćnu sudsku presudu iz postupka čije ponavljanje traži dovede u pitanje pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

11. Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki I. izreke (čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a).

12. Tuženikov prijedlog za naknadu troškova odgovora na tužiteljevu žalbu u iznosu od 12.974,00 EUR plus PDV, odbijen je kao neosnovan, jer je riječ o troškovima koji nisu potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 28. travnja 2025.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac