REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1546/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Filip Vukadinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1933/2023-24 od 25. ožujka 2025., 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženikova žalba, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1933/2023-24 od 25. ožujka 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da dostavi promet po kreditu po ugovoru o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5102022032 za cijelo vrijeme trajanja kredita, promjene kamatne stope po kreditu i datum isplate kredita i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1933/2023-24 od 25. ožujka 2025. naloženo je tuženiku da dostavi promet po kreditu po ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102022032 za cijelo vrijeme trajanja kredita, promjene kamatne stope po kreditu i datum isplate kredita, u roku osam dana od zaprimanja tog rješenja, dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev za polaganjem računa.

2. Tuženik je protiv rješenja podnio žalbu pobijajući ga u dijelu kojim je njemu naloženo da dostavi određene isprave zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi kako je u obrazloženju rješenja navedeno da je tužitelj dopisom od 10. lipnja 2023. od njega zatražio dostavljanje dokumentacije, a da je tuženik to odbio učiniti, dok je iz samog dopisa tužitelja razvidno da je zahtjev podnesen nakon podnošenja tužbe odnosno da nikako nije mogao biti poslan prije nego što je sklopljen ugovor o ustupu tražbine između tužitelja i korisnika kredita. Smatra da naknadnim ili istovremenim slanjem zahtjeva tužitelj pokušava dokazati da tuženik nije udovoljio njegovu zahtjevu i time opravdati postavljeni manifestacijski zahtjev što po mišljenju žalitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja tužitelja, a ne tuženika kako to pobijanim rješenjem navodi sud. Žalitelj dalje navodi kako je manifestacijski zahtjev neosnovan i zbog toga što je tuženik već prethodno dostavio korisniku kredita svu zatraženu kreditnu dokumentaciju, a tu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud je propustio utvrditi. Također navodi kako tužitelj nije imao ovlaštenje korisnika kredita da traži predmetnu dokumentaciju od tuženika jer korisnik kredita nije dao suglasnost da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj osobi, jer ako povjerljivi podaci obuhvaćaju osobne podatke, tada suglasnost mora biti dana u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Zaključno navodi kako tužitelj nije imao ovlaštenje korisnika kredita za traženje kreditne dokumentacije od tuženika, pa se podnošenje zahtjeva od 14. lipnja 2023. ne može smatrati ispunjenjem zakonskih preduvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe u ovom predmetu. Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijano rješenje i odbaci tužbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

5. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je o manifestacijskom zahtjevu iz stupnjevite tužbe, prvostupanjski sud odlučio tek nakon što je tijekom izvođenja dokaza vještačenjem, vještak izvijestio sud da tuženik odbija dostaviti dokumentaciju koja mu je potrebna za ispunjenje zadataka vještačenja i nakon što je tuženik odbio postupiti i po nalogu suda da traženu dokumentaciju preda vještaku. U prilog osnovanosti manifestacijskog zahtjeva u točkama 8. i 9. obrazloženja navedeno je kako je tužitelj dopisom od 10. lipnja 2023., prije podnošenja tužbe, zatražio od tuženika dostavu dokumentacije vezane uz predmetni ugovor o kreditu, što je tuženik odbio učiniti tvrdeći da je dostavio dokumentaciju korisniku kredita, a kako nije dostavio dokaz za to prvostupanjski sud smatra da tuženik na sve načine pokušava izbjeći dostavljanje dokumentacije koju posjeduje kao kreditna institucija i zloupotrebljavajući svoja prava odugovlači postupak, jer je to odbio učiniti i na traženje vještaka i suda. Stoga je pozivom na odredbe članka 186.b stavaka 1. i 2., te članka 325.a stavka 1. ZPP-a naložio tuženiku da dostavi dokumentaciju koja je potrebna radi provođenja vještačenja (riječ je o ispravama posebno navedenim u izreci rješenja), dok je odbio preostali zahtjev tužitelja za polaganjem računa.

6. Prije svega valja istaknuti kako se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe stavaka 1. i 2. članka 186.b ZPP-a i k tome u izreci rješenja odbija zahtjev za polaganjem računa. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe i sadržaja istaknutog zahtjeva proizlazi kako tužitelj nije postavio zahtjev za polaganje računa ili davanje pregleda neke imovine i obveza, nego zahtjev za dostavljanje podataka iz stavka 3. toga članka. Tom odredbom je propisano da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

7. Dakle, da bi mogao ispitati osnovanost takvog zahtjeva, prvostupanjski sud mora utvrditi je li riječ o podacima koje je tuženik dužan dati tužitelju prema sadržaju građanskopravnog odnosa, mogu li se ti podaci smatrati zajedničkim za obje stranke i je li tuženik odbio dati te podatke tužitelju.

8. Iz podataka u spisu razvidno je kako je tuženik već u odgovoru na tužbu naveo da je sve isprave vezane za ugovor o kreditu predao korisniku kredita na njegov zahtjev, prije nego što je tužitelj podnio tužbu, pa zbog toga smatra zahtjev tužitelja za ponovnim dostavljanjem dokumentacije neosnovanim. Prvostupanjski sud je izgleda prihvatio takvo obrazloženje jer je bez odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu da mu tuženik dade potrebne podatke odredio izvođenje dokaza radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva. Tek kasnije kada je tužitelj odbio dati određene isprave vještaku, sud je najprije naložio tuženiku da te isprave preda vještaku, a kada tuženik nije postupio po tome nalogu, donio je pobijano rješenje u kojem nije navedeno kome tuženik treba predati određene isprave.

9. Prema tome, prvostupanjski sud je samo utvrdio da tuženik odbija dati određene isprave, ali ne po zahtjevu tužitelja, nego po traženju vještaka i nalogu suda. Iako je u obrazloženju navedeno da je tužitelj dopisom od 10. lipnja 2023. tražio od tuženika dostavljanje dokumentacije vezane za ugovor o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrdio je li i kada taj dopis dostavljen tuženiku, pa se utvrđenje da je tužitelj to učinio prije podnošenja tužbe i da je prije podnošenja tužbe tuženik odbio dati te podatke tužitelju, za sada ne može ispitati. Ovome treba dodati da taj dopis nije dostavljen uz tužbu, nego tek naknadno uz podnesak od 8. rujna 2023. i da bi se iz prijamnog žiga moglo zaključiti da ga je tuženik primio 14. lipnja 2023., na dan kada je tužitelj podnio tužbu sudu, pa se iz toga nikako ne može izvesti zaključak da je tuženik prije podnošenja tužbe odbio dati tražene podatke, kao jedne od pretpostavki za prihvaćanje manifestacijskog zahtjeva. Bez pravilnog i potpunog utvrđivanja tih činjenica ne može se o manifestacijskom zahtjevu odlučiti na pravilan i zakonit način.

10. Također je iz podataka u spisu razvidno kako je tužitelj u podnesku od 10. lipnja 2023. tražio od tuženika dostavljanje i ugovora o kreditu, iako je očito raspolagao tom ispravom, jer je priložena uz tužbu. Raspolaže li tužitelj ili korisnik kredita i ostalim ispravama nije utvrđeno prije donošenja pobijanog rješenja. Nije utvrđeno ni ima li tužitelj ovlaštenje korisnika kredita da od tuženika traži podatke o kreditu odnosno proizlazi li to iz sadržaja višestrukih građanskopravnih odnosa između tužitelja, korisnika kredita i tuženika.

11. Zaključno valja dodati kako tuženik ne bi došao u priliku da odugovlači ovaj postupak naknadnim odbijanjem dostavljanja dokumentacije tijekom provođenja vještačenja, da je prvostupanjski sud prije izvođenja drugih predloženih dokaza, odlučio o manifestacijskom zahtjevu tako da je najprije ispitao sadrži li tužba u tome dijelu sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati (članak 109. ZPP-a) te ovisno o tome pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i donio pravilnu i zakonitu odluku o manifestacijskom zahtjevu.

12. Kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o ispunjenju pretpostavki za prihvaćanje manifestacijskog zahtjeva, njegovim donošenjem učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 186.a ZPP-a na koju ukazuje žalitelj. Zato je tuženikova žalba uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nepravilnosti na koje je ukazano ovim rješenjem tako da će ispitati jesu li bile ispunjene sve propisane pretpostavke za odlučivanje o manifestacijskom zahtjevu iz stupnjevite tužbe, onom koji je propisan člankom 186.b stavkom 3. ZPP-a. Pri tome je dužan voditi računa da se ovdje ne radi o nalogu za dostavljanje isprava iz članka 233. ZPP-a, a ni obvezi stranaka da vještaku omoguće uvid u isprave kojima raspolažu u svrhu provođenja vještačenja (članak 259. ZPP-a), nego da je cilj ove stupnjevite tužbe da tužitelju omogući postavljanje određenog kondemnatornog zahtjeva da bi se o takvom zahtjevu moglo raspravljati i odlučivati (članak 186. ZPP-a u vezi s člankom 186.b stavkom 4. ZPP-a).

Zagreb, 28. travnja 2024.

Sudac

Lenka Ćorić