REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1735/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja DE, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 175,98 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-700/2024-11 od 24. veljače 2025., 28. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-700/2024-11 od 24. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. njezine izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 175,98 EUR sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2023. do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 263,28 EUR sa zateznom kamatom od 24. veljače 2025. do isplate.
2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da se 28. ožujka 2023. dogodila prometna nezgoda, koju je skrivio osiguranik tuženika i da je nastala šteta na vozilu marke VW GOLF, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu društva Elmar-trgo d.o.o. koje je ustupilo svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku, zajedno sa svim sporednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća računa pa do isplate. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornom aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika te činjenicu da je popravak vozila izvršen kod tužitelja, nesporno je da je oštećenik s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupu tražbine od 17. srpnja 2023., zatim nije sporno da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio nesporan iznos štete u visini od 1.313,63 EUR, kao i da je popravak vozila izvršen u skladu s izvidom štete tuženika, zatim da nije sporan broj radnih sati koje je tužitelj proveo na popravku vozila oštećenika, te je nesporan i nastanak predmetnog štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika. U odnosu na spornu visinu sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak vozila društva Elmar-trgo d.o.o. za ukupnu cijenu od 1.655,13 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25% koji iznosi 331,03 EUR). Tužitelj je utrošio ukupno 10,70 radnih sati, koja količina radnih sati nije sporna niti je sporno da je ista u skladu s izvidom štete tuženika. Navedenim računom, cijena radnog sata u visini od 33,20 EUR, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 41,50 EUR, a koja cijena je u skladu s cijenom radnog sata iskazanom u tužiteljevim cjeniku. Na utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio odredbu čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
3. Žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine presudu. U žalbi navodi da tužitelj ne navodi niti dostavlja bilo kakve podatke i dokaze o načinu na koji je oštećeno vozilo navedenih registarskih oznaka, ne navodi čak niti da se radilo o prometnoj nezgodi, ne navodi niti obrazlaže, bilo činjenično bilo pravno, na temelju čega bi tuženik bio odgovorni osiguratelj. Žalitelj navodi da sud ne razabire razliku između slobode izbora vlasnika vozila u odnosu na radionice u kojoj će popraviti vozilo i njegove dužnosti da se u ostvarenju svog prava ponaša u skladu s općim/temeljnim načelima obveznog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,66 EUR.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
6. Predmet spora je isplata iznosa od 175,98 EUR na ime razlike cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku za popravak vozila oštećenika društva Elmar-trgo d.o.o., marke Volkswagen Golf, registarskih oznaka [registarska oznaka].
7. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik je na ročištu 20. studenog 2024. učinio nespornim pasivnu legitimacija tuženika, da je oštećenik Elmar-trgo d.o.o. s tužiteljem sklopio Ugovor o ustup tražbine 17. srpnja 2023., nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos štete u visini od 1.313,63 EUR, nije sporno da je popravak vozila izvršen u skladu s izvidom štete, niti je sporan broj radnih sati koje je tužitelj proveo na popravku vozila oštećenika, a nije sporan niti nastanak predmetnog štetnog događaja, niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja (list 202.-203. spisa). Potom na ročištu 30. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornim i aktivnu legitimaciju tužitelja.
8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, prvenstveno rukovodeći se time da je ostala sporna samo visina cijena sata rada. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je oštećenik slobodan u odabiru servisa za popravak vozila i da je tužitelj cijenu radnog sata obračunao po svom cjeniku koju cijenu sata obračunava redovito svim svojim klijentima.
9. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je cijena sata rada u računu tužitelja broj A 218/P1/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj njegovim službenim cjenikom, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete i koji nije sporan.
10. Nisu jasni žalbeni navodi tuženika koji u žalbi osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te odgovornost tuženika pored nesporno priznatih činjenica na ročištima 20. studenog 2024. i 30. siječnja 2025.
11. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnim troškovima.
12. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.
Zagreb, 28. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
