REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-575/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik JC, dipl.iur., protiv tuženika CESTE-RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, kojeg zastupa punomoćnik RC mag.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik CESTE-RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, dužan je isplatiti tužitelju HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, iznos od 3.387,42 EUR/25.522,55 kn[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. kolovoza 2017. po do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 241,05 EUR/1.816,20 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 14. srpnja 2020. naveo kako je **.**.2013. HC upravljajući vozilom marke Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] na državnoj cesti DC404 na izlasku iz tunela Bobovo, vozeći se desnom prometnom trakom u smjeru Zagreba, doživio prometnu nezgodu na način da je iznenada kod prolaska pored njegovog vozila preticajnom trakom, njemu s lijeve strane naišlo vozilo marke Renault Laguna reg. oznake [registarska oznaka]. Navedenim vozilom da je upravljao UC iz [adresa], koji je svojom desnom bočnom stranom zbog zaleđenog i neposutog kolnika, udarilo u njegovu lijevu bočnu stranu, uslijed čega da se vozilo zarotiralo na cesti i udarilo u zaštitnu betonsku ogradu s desne strane ceste. Pred Općinskim sudom u Rijeci, oštećenik HC je podnio tužbu protiv ovdje tužitelja i Croatia osiguranja d.d., Zagreb, kojom je potraživao naknadu štete nastalu u opisanom štetnom događaju te je presudom Općinskog suda u Rijeci od 15. prosinca 2015., posl.br. P-1957/2013, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 8. svibnja 2017., posl.br. Gž-1110/2016, naloženo (tamo) tuženicima da tužitelju na ime naknade štete isplate iznos od 23.037,71 kn zajedno sa zateznom kamatom te iznos od 15.710,61 kn na ime parničnog troška. Po pravomoćnosti presude tužitelj je isplatio oštećeniku ½ dosuđenih novčanih iznosa, odnosno ukupan iznos od 25.522,554 kn. Nadalje, tužitelj je naveo da je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013., kao i da se odredbom čl. 2. st. 3. istog tuženik obvezao preuzeti obvezu održavati državne ceste na način propisan zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redoviti održavanje i smjernicama koje uređuje to područje. Također, tužitelj se pozvao i na odredbe čl. 23., 24. i 61. navedenog Ugovora ukazujući na tuženikovu odgovornost jer tuženik nije izveo radove koji bi onemogućili nastanak štetnog događaja. Naime, iz obrazloženja presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P- 1957/2013, te presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1110/2016, proizlazi da je uzrok predmetne nesreće nepravovremeno zatvaranje državne ceste DC404 zbog vremenskih uvjeta, odnosno zaleđenog i neposutog kolnika te nepravovremenog umanjenja ograničenja brzine kretanja vozila uslijed vremenskih neprilika svjetlosnom signalizacijom na 30 km/h. Kako je do nezgode i nastanka štete došlo zbog propusta u održavanju ceste, a što da je obveza tuženika sukladno navedenom Ugovoru sklopljenom između parničnih stranaka, tužitelj navodi da je temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos, a koji zahtjev je postavio predmetnom tužbom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare i više sile jer da je predmetnog dana ledena kiša nepredvidivo zaledila zapadnu, istočnu i sjevernu stranu grada Rijeke i njene okolice. Nadalje, tuženik je naveo da je netočno da je do prometne nesreće došlo zbog neodržavanja kolnika sigurnim za promet. Tuženik je istaknuo da postupa prema ugovoru i programu ophodnje te o svemu obavještava tužitelja koji ima zakonske ovlasti, za razliku od tuženika koji ne može donositi sve odluke o kojima ovisi prohodnost cesta. Tuženik je nadalje naveo da su njegovi ophodari radili svoj dio posla i ophodili prometnu cestu sukladno programu koji donosi tužitelj, a dan prije nezgode da je stanje na cestama bilo redovno i po izvješću DHMZ da se nije mogla očekivati poledica. Predmetnog dana prije nezgode, kao i dan ranije da su temperature bile iznad ništice, a što da nije dozvoljavalo tuženiku pokretanje kapaciteta u smislu drugog stupnja pripravnosti. U tom slučaju da je aktualan prvi stupanj pripravnosti što znači da dežurni djelatnici situirani u zimskoj bazi tuženika čekaju poziv na intervenciju po dojavi. Odmah nakon proglašenja zimskih uvjeta i početka zatvaranja cesta da je pokrenuta i operativa tuženika koju isti ima u pripremi zajedno sa posadama koje borave na Kukuljanovu. Također, navodi da operater tužitelja koji se nalazi u Centru Čavle ima dio predmetnih dionica pod video nadzorom te da u tom Centru tužitelj ima mogućnost dinamičkom signalizacijom koja je promjenjiva na monitoru uspostaviti sporiji režim prometa ili ga zaustaviti te da tužitelj ima te ovlasti dok ih tuženik nema i ne može zatvoriti cestu za promet po svom nahođenju. Tuženik je naveo da ukoliko je dežurni radnik tužitelja u 5:45 vidio da se dogodila nezgoda i da kada mu je ophodar tuženika u 5:55 javio da je cesta zaleđena da je mogao iz Centra Čavle dinamičkom signalizacijom odmah zatvoriti promet, ali da to nije učinjeno jer je procijenjeno da nema potrebe. Prometna policija također nije odmah zatvorila promet što je mogla i smjela učiniti već je došla do mjesta nezgode i tamo stala, slijedom čega da su vozači koji su izlazili iz tunela bili prekasno upozoreni na događaje. U konačnici, tuženik je naveo kako se radi o rijetkoj pojavi tzv. ledene kiše koja se ne može predvidjeti na mikrolokaciji i za koju nema mogućnosti djelovati preventivno na cijelom području zahvaćanja. Istaknuo je kako odgovara temeljem navedenog Ugovora, a ne temeljem Zakona o javnim cestama, odnosno da odgovara tek ukoliko ne izvrši svoju ugovornu obvezu. Međutim, kako konkretnu nezgodu nije prouzročio neki propust u obavljanju njegove djelatnosti , odnosno ne postoji elemenata za utvrđivanje krivnje pa tako ni odgovornosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je 10. lipnja 2022. donio presudu posl.br. P-366/2020 kojom je u toč. I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 25.522,25 kn uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 17. kolovoza 2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u toč. II. izreke je naložio tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.210,00 kn, u roku od 15 dana. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 4223/2022 od 12. rujna 2022., uz obrazloženje da je tuženik već u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza (u skladu s odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a) pa da ih je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir, iako su naknadno dostavljeni. Budući da ih sud prvog stupnja nije uzeo u obzir time da je isti tuženiku onemogućio raspravljanje pred sudom, a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

4. Postupajući sukladno uputi suda drugog stupnja, u dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, pa tako i dokumentaciju koju je tuženik dostavio podneskom od 7. prosinca 2020., a za koju je u odgovoru na tužbu naveo da će ju dostaviti i to sudsku praksu, dojavu/intervenciju na dan 25. ožujka 2013., izvješće DHMZ na dan 24. i 25. ožujka 2013., izvanrednu obavijest br. 216/13 od 25. ožujka 2013., izvješće o stanju na cestama 25. ožujka 2013., program ophodnje državnih cesta i objekata od 1. svibnja 2012. te od 1. kolovoza 2013., ophodarski dnevnik od 24. i 25. ožujka 2013., putni radni list te izvještaj o kretanju vozila RI 281-OZ od 25. ožujka 2013., Operativni program radova održavanja državnih cesta u zimskom razdoblju 2012./2013., Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području RH za prva tri mjeseca 2021.,rekapitulaciju troškovnika radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za prva tri mjeseca 2012. Ujedno je ovaj sud izvršio i uvid u predmet Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1957/2013, putem e-spis Aplikacije.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.387,42 EUR/25.522,55 kn koji je tužitelj isplatio oštećeniku HC, odnosno vlasniku oštećenog vozila marke Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] zbog imovinske štete nastale na predmetnom vozilu u prometnoj nezgodi 25. ožujka 2013.

7. Među strankama nije sporna činjenica da se je 25. ožujka 2013. dogodila prometna nesreća na način da je vozač HC upravljajući vozilom marke Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] na državnoj cesti DC404 na izlasku iz tunela Bobovo, vozeći se desnom prometnom trakom u smjeru Zagreba, doživio prometnu nezgodu na način da je iznenada kod prolaska pored njegovog vozila preticajnom trakom, njemu s lijeve strane naišlo vozilo marke Renault Laguna reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao UC iz [adresa] te koji je svojom desnom bočnom stranom zbog zaleđenog i neposutog kolnika, udarilo u njegovu lijevu bočnu stranu, uslijed čega se vozilo oštećenika zarotiralo na cesti i udarilo u zaštitnu betonsku ogradu s desne strane ceste, a pri čemu je na vozilu nastala imovinska šteta.

8. Nije sporno da je oštećenik HC pred Općinskim sudom u Rijeci podnio tužbu protiv ovdje tužitelja i Croatia osiguranja d.d., Zagreb, kojom je potraživao naknadu štete nastalu u opisanom štetnom događaju, kao i da mu je temeljem presude Općinskog suda u Rijeci od 15. prosinca 2015., posl.br. P-1957/2013, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 8. svibnja 2017., posl.br. Gž- 1110/2016, tužitelj 16. kolovoza 2017. isplatio ukupan iznos od 25.522,55 kn.

9. Sporno je da li je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran tuženik temeljem sklopljenog Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području RH za 2013., zaključenog između njega i tuženika, visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara potraživanja, kao i osnovanost istaknutog prigovora „vis major“.

10. Odredbom čl. 342. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23; dalje: ZOO) propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (st.1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio (st.2.). Nadalje, odredbom čl. 343. ZOO-a propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, u ovoj je parnici bilo potrebno utvrditi postoje li tuženikovi propusti koji su doveli do njegove odgovornosti, odnosno postoje li ugovorne obveze koje nije izvršio ili ih je nepravilno izvršio, a što je dovelo do nastanka štetnog događaja i posljedično i do nastanka štete. Ovdje se napominje da intervencijski efekt iz presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1957/2013 znači da u ovom postupku tuženik ne može osporavati pravna i činjenična utvrđenja iz navedenog postupka o kojem je obaviješten u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a. Međutim, navedeno ne znači da tuženik ovdje ne može poricati svoju odgovornost za predmetni štetni događaj jer u postupku poslovni broj P- 1957/2013 nije niti utvrđivana tuženikova odgovornost već je utvrđivana (i utvrđena) ovdje tužiteljeva odgovornost.

11. Iz isprava u spisu Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1957/2013 te pravomoćne presude posl.br. P-1957/2013, proizlazi da je uzrok predmetne prometne nesreće nepravovremeno zatvaranje DC 404 zbog vremenskih uvjeta, odnosno zbog neposutog kolnika i nepravovremeno umanjenje ograničenja brzine kretanja vozila uslijed vremenskih neprilika svjetlosnom signalizacijom na 30 km/h. Također, u predmetnom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci saslušani su svjedoci i to GC, ĐC, DC, UC te tužitelj HC te je provedeno i prometno vještačenje, a koji nalaz i mišljenje prometnog vještaka je sud ocijenio kao stručan, detaljno obrazložen, a na koje stranke u konačnici nisu imale primjedbi, osim tužitelja u pogledu visine umanjenja vrijednosti vozila. Nadalje, točna je tvrdnja tuženika da je postupku pred Općinskim sudom utvrđivana odgovornost ovdje tužitelja, a ne njegova. Međutim, ovaj sud je raspravnim rješenjem odbio dokaze predložene po tuženiku (ponovno saslušanje svih sudionika nesreće i policijskih službenika te predloženog uviđaj na licu mjesta uz provođenje prometnog vještačenja), kao suvišne. Naime, tuženik se poziva na intervencijski učinak, obrazlažući da je u postupku pred Općinskim sudom utvrđivana odgovornost ovdje tužitelja, a ne njegova, što je točno. Međutim, po ocjeni ovog suda provođenje predloženih dokaza od strane tuženika i to na okolnost utvrđenja dinamičke signalizacije te utvrđenja dinamike prometne nesreće, nije od utjecaja jer se u predmetnom postupku utvrđuje je li tuženik povrijedio svoju ugovornu obvezu, a za utvrđenje te odlučne činjenice, istu je ovaj sud utvrdio iz dostavljene dokumentacije parničnih stranaka. U konačnici, ponovno provođenje predloženih dokaza (a koji su provedeni pred Općinskim sudom u Rijeci u predmetu P-1297/2013) u predmetnom postupku bilo bi samo usmjereno na odugovlačenje predmetnog postupka i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

12. Tužitelj pozivom na odredbu čl. 61. st. 1 predmetnog Ugovora traži od tuženika isplatu iznosa od 25.522,55 kn uz obrazloženje da tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze odnosno da je propustio posipavati cestu prije nezgode, da nije poduzeo mjere da obavijesti vozače o opasnosti od poledice niti je sukladno odredbi čl. 24. tog Ugovora preusmjerio promet s obzirom da su vladali vremenski uvjeti koji su zahtijevali zatvaranje ceste.

13. Tuženik je prigovorio da je tužitelj imao jednak uvid u situaciju kao i tuženik te da je putem svog operatera koji se nalazi u Centru Čavle mogao dinamičkom signalizacijom uspostaviti sporiji režim prometa ili ga zaustaviti. Dodatno, tuženik je istakao i prigovor da se u konkretnom slučaju radilo o "višoj sili", kao i prigovor zastare.

14. Uvidom u Zapisnik o očevidu od 15. travnja 2013. (list 6-13 spisa) koji je sačinjen povodom prometne nezgode koja ja predmet spora, utvrđeno je da je mjesto prometne nesreće DC 494-izlaz iz tunela Bobovo na istoimenom vijaduktu te da je mjesto prometne nesreće bilo zatečeno u promijenjenom položaju utoliko što su vozila uklonjena sa kolnika. Također, razvidno je da je između ostalih i jedan od sudionika predmetne prometne nesreće i vozač HC. Također, utvrđeno je da se predmetna nezgode dogodila u 07,15 sati, a da se promet odvijao sve do 08,55 sati, kao i da je ograničenje brzine bilo 60 km/h. Ujedno je utvrđeno i da je posipač zamijećen u 10,45 sati tijekom vršenja očevida. Iz nadopune predmetnog Zapisnika, razvidno je da je dan ranije 24. ožujka 2013. u 22,20 sati nakon dojave o prometnoj nesreći na Gornjem Jelenju o navedenom izviješten i dežurni dispečer Ceste- Rijeka d.o.o, kao i o prometnoj nesreći koja se dogodila 25. ožujka 2013. u 5,40 sati po zaprimljenoj dojavi da se na kolniku A7 dogodila prometna nesreća uslijed zaleđenog kolnika. Također, razvidno je da je ponovno obaviješten dežurni dispečer Ceste-Rijeka d.o.o. i to nakon zaprimljenih dojava o prometnim nesrećama na dionici državne ceste broj 404, vijaduktu Bobovo.

15. Uvidom u potvrdu Privredne banke Zagreb, razvidno je da je 16. kolovoza 2017. tužitelj na račun odvjetnika Darka Buljana, kao punomoćnika tužitelja HC, u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. P- 1957/2013, uplatio iznos od 25.522,55 kn.

16. Tuženikov prigovor više sile, ovaj sud je ocijenio neosnovanim, budući da je pojam više sile točno definiran odredbom čl. 16. Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području RH za 2013. Sukladno navedenoj odredbi „viša sila“ je definirana kao izuzetan događaj ili okolnost koja je izvan kontrole ugovornih strana, koju niti jedna ugovorna strana nije mogla predvidjeti prije sklapanja Ugovora, koju niti jedna ugovorna strana nije mogla izbjeći ili savladati i čiji nastanak se ne može u bitnome pripisati niti jednoj ugovornoj strani. "Viša sila" prema tom Ugovoru obuhvaća ratna događanja, nerede, štrajkove ili obustave rada osoba koje nisu vezne za izvođače ili naručitelja, prirodne katastrofe kao potres, veliki požar na otvorenom prostoru, olujni vjetar, poplava i sl. Budući da iz provedenih dokaza je razvidno da je tuženik o stanju na cestama pa i na predmetnoj državnoj cesti, kao i vremenskim prilikama bio upoznat i dan prije, evidentno je da se u konkretnom slučaju ne radi o „višoj sili“ kako to pogrešno smatra tuženik.

17. Tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja sud je također ocijenio neosnovanim. Kako je već navedeno, ovaj sud je utvrdio da je utuženi iznos tužitelj isplatio vlasniku predmetnog vozila temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1957/2013 i to 16. kolovoza 2017., a da je predmetnu tužbu podnio 14. srpnja 2020., dakle unutar općeg zastarnog roka, sve temeljem odredbe čl. 225. st. 1. ZOO-a.

18. Odredbom čl. 23. st. 1. i 2. Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području RH za 2013. od 31.12.2012. koji su sklopili tužitelj i tuženik propisano je da su ugovorne strane suglasne da se državne ceste iz tog Ugovora moraju održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih zakona i propisa donesenih na temelju tih Zakona, a koji uređuju pitanje sigurnosti odvijanja prometa na cestama. Izvođač se obvezuje voditi stalnu brigu o zaštiti ceste i prometu na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja i omogućavanja sigurnost i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima u skladu s tim Ugovorom.

19. Nadalje, odredbom čl. 24. st. 1. predmetnog Ugovora propisan je način postupanja tuženika u takvim vremenskim uvjetima te je sukladno navedenoj odredbi izvođač obvezan obilježiti odnosno preusmjeriti postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova prema zadanoj shemi privremene regulacije prometa i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera naručitelja radi poduzimanja daljnjih mjera dio ceste na kojoj su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila.

20. Odredbom čl. 33. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11. i 22/13.) propisano je da tužitelj ne izvodi izravno radove održavanja državnih cesta već poslove održavanja mora ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

21. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije postupio sukladno citiranim odredbama, odnosno da nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora, već je tek naknadno i sa zakašnjenjem donio odluku o zatvaranju državne ceste DC404 na kojoj se dogodila prometna nezgoda koja je predmet spora. Ujedno, valja istaći da tuženik svoje nepravodobno zatvaranje iste ne može opravdati pozivanjem da je tužitelj (iz svog Centra Čavle) mogao postaviti obavijesti o ograničavanju brzine na navedenoj dionici. Ovo zbog toga što, sve da je tužitelj tako i postupio, to ne isključuje obvezu tuženika da u konkretnom slučaju postupi sukladno svojoj ugovornoj obvezi jer je dužnost tuženika poduzeti mjere glede osiguranja i omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim prilikama. Stoga, i u situaciji kao što je ledena kiša, tuženik je trebao promptno reagirati, posebice kada se uzme u obzir da je već dan ranije 24. ožujka 2013. dežurni dispečer tuženika bio obaviješten o prometnoj nesreći na Gornjem Jelenju uslijed zaleđenog kolnika, kao i o prometnoj nesreći koja se dogodila 25. ožujka 2013. u 05,40 sati na kolniku ceste A7. Međutim, usprkos pravovremeno zaprimljenim informacijama, iz Zapisnika o očevidu je utvrđeno da je DC404 zatvorena tek u 08,55 sati, kao i da vozilo zimske službe tuženika-posipač zamijećeno tek tijekom vršenja očevida i to u 10,45 sati. Iz navedenog je utvrđeno da je tuženik u konkretnoj situaciji trebao postupati s povećanim oprezom te pravovremeno poduzeti potrebne radnje, a što nije.

22. Glede visine tužbenog zahtjeva, sud je istu utvrdio uvidom u priloženu potvrdu Privredne banke Zagreb iz koje je razvidno da je 16. kolovoza 2017. tužitelj na račun odvjetnika Darka Buljana, kao punomoćnika tužitelja HC, uplatio iznos od 25.522,55 kn, a koji iznos uključuje polovinu glavnice u iznosu od 23.037,71 kn i parničnih troškova u iznosu od 15.710,61 kn, zajedno sa izračunom zateznih kamata, a koji tuženik tijekom čitavog postupka nije posebno niti osporavao.

23. Zbog navedenog, kako je do prometne nezgode koja je predmet spora odnosno štetnog događaja došlo iz razloga što je tuženik propustio pravodobno ispuniti svoju ugovornu obvezu koja se tiče održavanja cesta, tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se osnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu, odnosno sveukupno iznos od 240,98 EUR/1.815,70 kn, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

25. Napominje se da je novčani iznos u presudi iskazan i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući odredbe čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.)