1              Poslovni broj: II Kž-462/2023-5

 

Poslovni broj: II Kž-462/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 1 Kov-39/2023-30 od 19. listopada 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog M. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 1 Kov-27/2023-7 od 27. srpnja 2023., protiv okrivljenog M. L., nakon podignute optužnice, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv istog iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor po ovom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li razlozi za daljnju primjenu istražnog zatvora.

 

1.2. Pod točkom III izreke okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja 8. veljače 2023., i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2023., pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Marko Lončar po braniteljici, odvjetnici K. Ć., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "preinačiti osporavano rješenje i okrivljeniku ukinuti istražni zatvor. Podredno se predlaže preinačiti osporavano rješenje na način da se istražni zatvor okrivljeniku zamijeni predloženim mjerama opreza ili bilo kojom drugom mjerom opreza koju sud smatra prikladnom i adekvatnom".

 

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

5.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, odnosno iz dokaza (točka 8. pobijanog rješenja) na kojima se temelji podignuta optužnica. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza. Osnovanost sumnje, prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora, utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga su bez značaja navodi žalbe okrivljenika kojim polemizira sa vjerodostojnošću iskaza žrtve i rezultatima psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, kao i kojim se poziva na Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja (NN 70/2018.).

 

6. Osporavajući pravilnost utvrđenih činjenica u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod okrivljenog M. L. ne opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

7. Međutim, protivno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08.

8. Prije svega, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na strani okrivljenika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Naime, imajući u vidu broj i vrstu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret počinjenih na štetu svoje tadašnje partnerice s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, kao i način počinjenja istih u vidu bezobzirnosti i ustrajnosti u postupanju te time postojanju znatnog stupnja kriminalne volje, kao i rezultate kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja iz kojeg proizlazi da kod okrivljenika uslijed njegovog poremećaja osobnosti i načina njegove manifestacije postoji opasnost od ponavljanja sličnih kaznenih djela, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti, u svom zbiru, ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti kazneno djelo na štetu iste žrtve. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi sugerira žalitelj, jer se s istima ne bi u potpunosti uspješno prevenirala utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

 

8.1. Ponavlja se žalitelju da kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena neosuđivanost okrivljenika u dobi od 37 godina je samo jedna od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o potrebi produljenja istražnog zatvora, no ista zbog razloga navedenih pod točkom 8. ove odluke u konkretnom slučaju nije odlučna. Takav značaj nema ni činjenica prekršajne osuđivanosti okrivljenika zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporaba droga ("Narodne novine" broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), koju prvostupanjski sud uzima u obzir što međutim ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je prvostupanjski sud s pravom utvrdio postajanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

9. Također, pravilnost i zakonitost pobijane odluke nisu dovedeni u pitanje niti isticanjem žalbenog prigovora o utjecaju njegovog dosadašnjeg osmomjesečnog boravka u istražnom zatvoru, jer se protekom tog vremena utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika nije umanjila, a niti je time povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08.

 

10. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg žalitelj sadržajno problematizira navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da protek vremena od uhićenja žalitelja do donošenja pobijanog rješenja nije doveo u pitanje aktualnost i značaj relevantnih okolnosti, koje su spomenute u prethodnom dijelu ove odluke.

 

11. Neprihvatljivi su i opetovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da je državni odvjetnik podnio svoj posljednji prijedlog za produljenje istražnog zatvora protivno članku 130. stavku 2. ZKP/08., budući da se, po njegovom mišljenju, u istrazi istražni zatvor može produljivati maksimalno dva puta, a ne tri kako je to ovdje bio slučaj, a obzirom da istražni zatvor za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, može trajati maksimalno 6 mjeseci pri čemu na zakonitost određivanja i produljenja istražnog zatvora nije od utjecaja je li isti bio produljivan jednom ili više puta unutar tog roka, jer se okrivljeniku time pruža veći stupanj zaštite njegovih prava u vidu učestalijeg ispitivanja pretpostavki za određivanje i produljenje istražnog zatvora. Isto tako, ponavlja se žalitelju kako nisu istekli maksimalni rokovi za trajanje istražnog zatvora, i to neovisno o tome što se optuženiku stavljaju na teret i neka kaznena djela iz nadležnosti općinskog suda, jer se ti rokovi uvijek računaju prema najtežem kaznenom djelu koje se optužnicom ovlaštenog tužitelja okrivljeniku stavlja na teret.

 

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 16. studenoga 2023.