Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-10/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju članovi uprave DC i LC, a one po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Đudariću, odvjetniku iz Rijeke, Slavka Krautzeka 84 b, radi odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika GC protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1132/2022-9 od 5. prosinca 2024., dana 28. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika GC kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1132/2022-9 od 5. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe kao neosnovan.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničkog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje na način da odredi odgodu ovrhe, podredno, da ukine to rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ovršenik navodi da iz pobijanog rješenja slijedi da je isto utemeljeno na pogrešnom stajalištu suda prvog stupnja da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe koji su propisani odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. Ovršnog zakona. Da je u predmetnom postupku 1. ožujka 2023. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda od 1. prosinca 2022. ističući razloge nezakonitosti tog rješenja o ovrsi, a kao integralni dio žalbe postavio je i zahtjev za odgodom ovrhe u ovom postupku. U pobijanom rješenju da je prvostupanjski sud bio u obvezi razmotriti prvenstveno razloge za odgodu ovrhe, a suprotno navedenom, prvostupanjski sud da u obrazloženju pobijanog rješenja nije razmotrio razloge za odgodu ovrhe, već da je razmotrio isključivo navode iz žalbe ovršenika. Zbog navedenog da je riječ o nepravilnom postupanju prvostupanjskog suda budući da se radi o dva različita procesna pitanja, te da je potrebno donijeti odluku o žalbenim navodima ovršenika, kao i odluku o razlozima za odgodu ovrhe. Iz pobijanog rješenja da je vidljiva proturječnost u postupanju prvostupanjskog suda iz razloga što prvostupanjski sud u pobijanom rješenju kojim je odlučio o ovršenikovom prijedlogu za odgodu ovrhe iznosi stajališta o žalbenim navodima koji nemaju veze s odgodom ovrhe, štoviše, da o istaknutim žalbenim razlozima taj sud uopće nije ovlašten odlučivati, već da je u obvezi žalbu uputiti na rješavanje drugostupanjskom sudu. Kao primjer navedenom upućuje na obrazloženje primjene odredbe čl. 75. Ovršnog zakona, odnosno da je u žalbi neispunjenje uvjeta iz čl. 75. Ovršnog zakona istaknuto kao razlog nezakonitosti predmetnog rješenja o ovrsi, a ne kao razlog za odgodu ovrhe, te da je obrazloženje pobijanog rješenja koje se odnosi na prijedlog za odgodu ovrhe sadržano u jednoj rečenici u posljednjem odlomku obrazloženja, stoga da je riječ o paušalnom obrazloženju koje ne obrazlaže razloge donošenja pobijanog rješenja. Zaključno navodi da posljednji dio obrazloženja sadrži nepravilno stajalište prvostupanjskog suda da se ne smatra nenadoknadivom štetom ako je ovrha pokrenuta na drugoj nekretnini ovršenika u kojoj on ne stanuje, a da Ovršnim zakonom nije uvedena nikakva presumpcija nenadoknadive štete s obzirom na nekretninu na kojoj je ovrha pokrenuta, zbog čega da je nejasno značenje obrazloženja da „se ne smatra nenadoknadivom štetom“ predmetna okolnost.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP), a u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ), na koju povredu u žalbi sadržajno ukazuje ovršenik, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka pobijanog rješenja je na zakonu osnovana i razumljiva, te je isto rješenje valjano obrazloženo, dakle, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, a iz razloga iznijetih u nastavku ovog obrazloženja.

5. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP, a u svezi čl. 21. st. 1. OZ, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. i čl. 381. istog Zakona u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

6. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe uz obrazloženje kako slijedi:

6.1. da je rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovr-1132/2022 od 1. prosinca 2022. određena ovrha na nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave – pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića, poslovni broj Ovrv-6307/2021 od 19. studenog 2021., protiv kojeg rješenja je ovršenik 1. ožujka 2023. podnio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe, a u kojem prijedlogu ističe da je predmet ovrhe nekretnina koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba, kao i njegove djece, smatrajući da nije ispunjen uvjet iz čl. 75. st. 7. OZ, nepodnošenjem suglasnosti za provedbu ovrhe, pa da se ovrha ne može provesti na predmetnoj nekretnini, a da nema drugih nekretnina i da mu predmetna nekretnina predstavlja dom, te da bi provedbom i ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu jer bi izgubio nekretninu u kojoj živi, stoga predlaže da se ovrha odgodi;

6.2. da se ovrhovoditelj nije očitovao na navode ovršenika;

6.3. da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pravomoćno za iznos tražbine od 48.976,29 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 34.025,03 eura teku od 15. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje po čl. 378. st. 2. Obligacijskog zakonika Republike Slovenije (na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosi 8%), te radi naplate troškova ovršnog postupka, a da je ovrha bila određena općenito na imovini ovršenika, koja ovrha je ostala bezuspješna, a što proizlazi iz potvrde Financijske agencije iz koje slijedi da ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje iznosi 60.280,46 kuna i da je broj dana blokade računa 584, dok iz uvjerenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave od 5. lipnja 2021. proizlazi da je ovršenik evidentiran kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], koji je odjavljen 11. siječnja 2013., a zbog kojih okolnosti da se ovrha nije mogla provesti na navedenim sredstvima ovrhe, zbog čega da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu na nekretnini ovršenika, te da se ovršenik poziva na odredbu čl. 75. OZ jer da je predmet ovrhe nekretnina u kojoj on živi, međutim, da iz prijedloga za ovrhu proizlazi da ovršenik živi na adresi [adresa], a da je ovrha određena na nekretnini ovršenika koja se nalazi na drugoj adresi u [adresa] u [adresa], koja nekretnina u naravi predstavlja jednosoban stan u suterenu, i to u ½ suvlasništva ovršenika, stoga da se ne može govoriti o nerazmjeru tražbine i vrijednosti nekretnine;

6.4. zaključno prvostupanjski sud utvrđuje, pozivom na odredbu čl. 65. st. 1. i 2. OZ, da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastup nenadoknadive štete, odnosno da se ne smatra nenadoknadiva šteta ako je ovrha pokrenuta na drugoj nekretnini ovršenika u kojoj on ne stanuje, a u svrhu namirenja ovrhovoditeljeve tražbine, pa da kumulativno nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ.

7. Shodno prethodno izloženom, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio konkretno činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu predmetne ovrhe.

8. Naime, prvenstveno treba reći da odgoda ovrhe predstavlja konstitutivnu odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje pojedinih ili svih ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika (ili treću osobu), čime im se pruža određena zaštita, doduše, privremena i katkad s neizvjesnim trajanjem, ali u svakom slučaju omogućuje da se, u slučaju ispunjenja razloga radi kojega se ovrha odgađa, od ovršenika (ili treće osobe) otkloni nastanak štete koja bi nastala nastavljanjem i provođenjem ovrhe.

9. Na prijedlog ovršenika sud može (dakle, nije dužan) odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene dvije pozitivne pretpostavke.

10. Prva pretpostavka za odgodu ovrhe je da ovršenik (ili treća osoba) učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, a koja pretpostavka proizlazi iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ. Nadalje, druga pretpostavka je postojanje koje od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu (čl. 65. st. 1. toč. 1-11. OZ).

11. U konkretnom slučaju ovršenik u žalbi protiv citiranog rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenika podnio prijedlog radi odgode te ovrhe uz obrazloženje da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu štetu koja bi nastala otuđenjem predmetne nekretnine budući da ista predstavlja njegov dom i koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba, kao i njegove obitelji, pritom ističući da bi bilo potpuno nesvrhovito i neekonomično nastaviti s provedbom ovrhe, odnosno u konačnici prodati nekretninu i nametnuti mu sve nenadoknadive negativne posljedice koje bi takva prodaja za sobom donijela, a koje čine značajan financijski gubitak, ali i gubitak jedine nekretnine u kojoj živi sa svojom obitelji.

12. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prednje izložene navode ovršenik ne dokazuje, dakle, neargumentirani su i paušalni, štoviše, iz spisu priležećeg izvatka iz Jedinstvenog registra osoba, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, slijedi da ovršenik ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], a da je predmet ovrhe ½ suvlasničkog dijela nekretnine koja se nalazi na adresi u [adresa], pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nekretnina koja je predmet ove ovrhe ne predstavlja dom ovršenika.

13. Ovdje je za istaći da navedeni prigovor u svakom slučaju ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe, a koji prigovor ovršenik u prijedlogu za ovrhu je istaknuo kao razlog nastanka nenadoknadive štete, iako suprotno i neosnovano u ovoj žalbi sada tvrdi, a upravo o kojem istaknutom razlogu je prvostupanjski sud odlučio u pobijanom rješenju u smislu čl. 65. st. 1. OZ. Dakle, kako je konkretno riječ o suprotstavljenim interesima stranaka u ovom postupku i kako su mehanizmi vaganja suprotstavljenih interesa stranaka utjelovljeni kroz pravne propise koji omogućavaju strankama zaštititi njihova prava, pa i pravo na dom, pokretanjem odgovarajućih postupaka i izjavljivanjem dopuštenih pravnih lijekova, tako će se o navodima ovršenika koji se odnose na primjenu odredbe čl. 75. OZ donijeti odluka prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr-1132/2022 od 1. prosinca 2022. koju je potrebno dostaviti drugostupanjskom sudu na rješavanje.

14. Za nadodati je i da, protivno žalbenim navodima, puka tvrdnja nije dovoljna za postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete, već je potrebno da ovršenik konkretno navede činjenice na kojima temelji takvu tvrdnju, kao i da obrazloži u čemu bi se sastojala šteta, dok suprotno navedenom, ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe ne predlaže izvođenje dokaza na navedene okolnosti, odnosno nije obrazložio u predmetnom prijedlogu za odgodu ovrhe na koji način bi za njega nastala nenadoknadiva šteta zbog toga što bi izgubio posjed nekretnine u kojoj ne stanuje obzirom da je jedina eventualna šteta koja bi mogla nastati za ovršenika materijalna šteta, međutim, bilo koja šteta koja se može izraziti materijalnim ekvivalentom ne može se smatrati nenadoknadivom štetom.

15. Tako nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnim kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. Naime, nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika i da tijekom tog postupka valja paziti na njihovo dostojanstvo i pravo (čl. 6. OZ), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da je ovršenik odbija dobrovoljno ostvariti.

16. Stoga, iako je ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi čime je ispunjena posebna pretpostavka za odgodu ovrhe, međutim, a iz prednje izloženih razloga, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa stoga, u konkretnom slučaju nisu ispunjenje kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu čl. 65. st. 1. OZ, suprotno žalbenim navodima, te je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud postupio kad je odbio prijedlog za odgodu ovrhe.

17. Slijedom izloženog, žalbeni navodi ovršenika u cijelosti nisu od odlučnog značaja jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog stajališta suda prvog stupnja u pogledu zaključka o nepostojanju zakonskih uvjeta za odgodu ovrhe, koje kao svoje stajalište prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Stoga je valjalo, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Sanja Dujmović