REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-579/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Osijek, protiv tuženika PŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Aldu Miroševiću, odvjetniku iz Vela Luke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj: Povrv- 69/2023-9 od 6. ožujka 2025., 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj: Povrv-69/2023-9 od 6. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule, sudski predmet: Ovrv-2287/2022 javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-325/2022 od 6. ožujka 2023. u dijelu izreke kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 14,54 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule, sudski predmet: Ovrv-2287/2022 javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 325/2022 od 6. ožujka 2023. u dijelu izreke kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 229,04 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju u roku od 8 dana ovršni trošak u iznosu od 66,36 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2025. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude i odluke o troškovima postupka ( točke II. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, preinači na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 243,58 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti žalbe tužitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

8. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je još zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 229,04 eura na ime naknade štete zbog prijevremenog raskida ugovora i sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odnosno njegov zahtjev da se i u tom dijelu održi na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule poslovni broj: Ovrv-2287/2022 od 6. ožujka 2023..

9. U ovom postupku nije sporno:

- da je tužitelj, kao teleoperater (trgovac) sa tuženikom, kao korisnikom njegovih usluga ( potrošačem) zasnovao pravni odnos ( ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga) nastavno na prodajni razgovor od 28. veljače 2020. i to za fiksni paket SVEA Duo pakte (TV+Telefon) uz minimalno trajanje ugovora 24 mjeseca sa ukupnom mjesečnom naknadno 29,07 eura i

- da je između njih temeljem odredbe čl. 14. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike tužitelja (Opći uvjeti) ugovoreno da u slučaju da Krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor ili ako A1 raskine Ugovor krivnjom korisnika prije isteka obveznog trajanja Ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih pretplatničkih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini propusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika ugovorena naknade za prijevremeni raskid ugovora.

10. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati od tuženika naknadu za prijevremeni raskid navedenog ugovora.

11. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti ovog dijela zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je kao neosnovan odbio ovaj dio njegovog zahtjeva odnosno u tom dijelu ukinuo je navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule, poslovni broj: Ovrv-2287/2022 od 6. ožujka 2023. zaključujući, u bitnome, da se na konkretni pravni odnos stranaka u postupku ima primijeniti Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 - dalje ZZP) budući je između stranaka u postupku sklopljen pretplatnički ugovor koji zapravo predstavlja potrošački ugovor budući je on sklopljen između tužitelja, kao teleoperatera i trgovca i tuženika, kao pretplatnika fizičke osobe, odnosno potrošača. Posljedično tome, a cijeneći nesporno utvrđenu činjenicu da je odredbu o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid sadržanu u navedenom ugovoru, nedvojbeno formulirao tužitelj - teleoperater, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatio uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu i o njima se nije pregovaralo između stranaka, to da je ta odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije moglo pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što joj teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa je ista nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženika. Osim toga, sud prvog stupnja nadalje zaključuje i da je ova tražbina tužitelja s osnove naknade za prijevremeni raskid ugovora protivna odredbi čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) jer tuženika obvezuje da do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjava svoju obvezu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži u obliku jednokratne naknade, dok s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje obzirom da korisnik biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelju nedvojbeno prestaje pružati ugovorene usluge. Posljedično tome smatra da su takve odredbe Općih uvjeta tužitelja ništetne u smislu odredbi čl. 55. st. 1. u vezi s čl. 49. st. 1. i st. 2. ZZP, koje su lex specialis, u odnosu na odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13,71/14 i 72/17-ZOEK).

11.1. Osim toga, sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da u konkretnom slučaju tužitelj nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već samo naknadu štete, koju eventualno trpi, no obzirom da u konkretnom slučaju zahtjeva ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja mu je eventualno nastala prijevremenim raskidom, a niti je takvu štetu dokazao (visinu štete), to da je njegov zahtjev u ovom dijelu neosnovan.

12. Ispitujući pobijanu presudu u ovom pobijanom dijelu i u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

12.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

14. Prije, svega u odnosu na žalbene navode žalitelja, a cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja i narav pravnog posla sklopljenog između stranaka u postupku valja istaknuti da je sud prvog stupnja o ovom dijelu zahtjev tužitelja pravilno raspravio uz primjenu odredaba ZZP, a ne ZOEK, budući je odredbom čl. 39. ZZP propisano da se ako drukčije nije određeno, odredbe glave I. i glave III. odjeljka I. ovoga dijela Zakona primjenjuju se na svaki ugovor sklopljen između trgovca i potrošača, uključujući i ugovore o isporuci vode, plina i električne energije bez obzira na to prodaju li se u ograničenom obujmu ili ograničenoj količini ili ne, te na ugovore o isporuci toplinske energije, dakle u konkretnom slučaju i na ovaj ugovor o pružanju tetekomunikacijskih usluga.

14.1. Osim toga, da je tome tako potvrđuje i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sastanku sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova od 14. listopada 2016., poslovni broj: Su IV-409/2016 prema kojem se u ovakvim sporovima, kakav je i ovaj aktualan, pravni odnos presuđuje prema odredbama ZZP, a ne ZOEK.

15. Odredbom članka 49. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je odredbom čl. 55. st. 1. ovog Zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

16. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je odredba članka 14. Općih uvjeta o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora, koja čini sastavni dio navedenog ugovora, nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, te se na predmetni ugovor primjenjuje temeljem unaprijed formuliranog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru, a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Ovo iz razloga jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora u cijelosti isplatiti tužitelju naknadu u visini popusta na proizvode i usluge. Posljedično tome ova se citirana odredba ne može primijeniti na ovaj ugovorni odnos stranaka u postupku jer u smislu odredbe članka 49. ZZP, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. st. 1. ZZP, smatra ništetnom, a na što, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Žalbeni navodi tužitelja u kojima se poziva na odredbu članka 41. stavka 5. ZOEK, kojom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, nisu osnovani.

17.1. Naime, odredbom članka 49. st. 5. ZZP propisano je da se odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti sukladno ZZP. Međutim, odredba čl. 41. stavka 5. ZOEK, na koju se u žalbi poziva žalitelj, kao temelj primjene odredbe čl. 14. Općih uvjeta, nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade ( „Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi...“), pa posljedično tome valja zaključiti da se na odredbu čl. 14. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

18. Žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojima ističe da je sud pogrešno primijenio odredbe ZOO o naknadi štete budući predmetna naknada za prijevremeni raskid predstavlja upravo zahtjev za naknadu štete, a što je jasno naznačio i tijekom postupka.

18.1. Naime, za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se kumulativno ispune određene pretpostavke, slijedom čega sama činjenica raskida ugovora krivnjom jedne strane, sama po sebi, ne podrazumijeva i ispunjenje pretpostavki za nastanak štete, niti opravdava dosuđivanje naknade štete u vidu izmakle dobiti iz ugovora koji je prestao, već za ostvarivanje prava na naknadu štete zbog navedene okolnosti moraju biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje u ovom predmetu tužitelj nije dokazao, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

19. Žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na odredbe čl. 295. st. 5. i čl. 336. st. 1. ZOO, kojima je propisano da Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora odnosno da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, budući je, kako je to i prethodno navedeno, navedena odredba čl. 14. Općih uvjeta tužitelja ništetna u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP, pa ista ni ne obvezuje tuženika, kao jednu od ugovornih strana navedenog ugovora, a niti ona u odnosu na tuženika stvara obvezu isplatiti tužitelju utuženu naknadu za prijevremeni raskid navedenog ugovora, pa je žalbu tužitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

20. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 28. travanj 2025.

S u d a c:

Bruno Franković