Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-36/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćnicima ĐŠ i ČŠR, dipl. pravnicima, zaposlenicima tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1069/2023-9 od 23. siječnja 2025., 28. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1069/2023-9 od 23. siječnja 2025. potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak parničnog postupka na račun punomoćnice – odvjetnice Martine Radić Šunjić u Splitu.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
III. Nepobijana točka I. izreke i točka II. izreke u dijelu odmjerenog troška u iznosu od 421,88 EUR (slovima: četiristo dvadeset jedan euro i osamdeset osam centi) sa zateznom kamatom nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu na temelju priznanja čija izreka glasi: „I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.050,00 EUR neto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 14,00 EUR teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31. 12. 2022. g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl. 29.st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01. 01. 2023. g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 421,88 EUR na račun punomoćnika tužiteljice, odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“
2. Protiv dijela točke II. izreke presude na temelju priznanja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 29. siječnja 2025. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijani dio odluke na način da naloži isplatu parničnog troška tužiteljici ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnijela je tužiteljica, 24. veljače 2025., u kojem osporava navode žalbe tuženika u cijelosti te traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je presudom na temelju priznanja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.050,00 eura neto sa zakonskom zateznom kamatom na pojedini mjesečni iznos od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate i da joj isplati na ime parničnog troška iznos od 421,88 eura na račun punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Martine Radić Šunjić, zajedno s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
6. Tuženik žalbu podnosi samo u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, s tim što ne pobija visinu dosuđenog parničnog troška, već dio u kojem je naloženo da se taj trošak isplati na račun punomoćnice tužiteljice.
6.1. U svojoj žalbi navodi kako žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.
7. Ostali žalbeni navodi svode se na to da se isplatom na račun punomoćnika tužiteljice otvara mogućnost izigravanja eventualnih vjerovnika tužiteljice, obzirom da se sve isplate moraju vršiti na račune primatelja koje u slučaju postojanja rješenja o ovrsi blokira Financijska agencija, sve iz razloga da se ne bi zaobišlo eventualne vjerovnike s ranije dospjelim potraživanjima. Iako nema saznanja da li tužiteljica ikome duguje bilo što te je li njezin račun blokiran, smatra da se sudovi ne bi smjeli dovesti u situaciju da, pa makar i teoretski, sudjeluju u zaobilaženju vjerovnika. Na ovaj način da tužiteljica de facto želi provesti ustup tražbine koju ima prema tuženiku na treću osobu, što je nedopušteno. Isto tako, smatra da određivanje zahtjeva da se trošak isplati na račun punomoćnice tužiteljice predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva o čemu je sud bio dužan donijeti odluku.
7.1. Time što je u odnosu na naknadu parničnog troška tužiteljica svoj zahtjev izmijenila na način da isplatu tog troška umjesto na svoj račun traži na račun svoje punomoćnice odvjetnice, ne predstavlja preinaku tužbe u smislu članka 191. stavak 1. ZPP-a jer preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Konkretno, na navedeni način tužiteljica nije promijenila istovjetnost svog zahtjeva, nije isti povećala niti je istakla drugi zahtjev.
7.2. Člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano je da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Člankom 164. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić 2. siječnja 2021. proizlazi kako ju je izričito ovlastila na primanje novca i novčanih vrijednosti, pa je time svoju punomoćnicu ovlastila da primi ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tuženika u korist tužiteljice. Zbog toga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je obveza ispunjenja naknade troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice određena pogrešnom primjenom materijalnog prava.
7.3. Na ovaj način nije došlo do cesije, a niti je prvostupanjski sud ovlašten štititi pretpostavljene vjerovnike tužiteljice na način da ne dozvoljava isplatu troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice, osobito jer je mogućnost primitka dosuđenih troškova od strane punomoćnika predviđena i zakonom.
8. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio točku II. izreke presude u pobijanom dijelu.
9. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
10. Točka I. izreke i točka II. izreke u dijelu odmjerenog troška u iznosu od 421,88 EUR sa zateznom kamatom nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istih nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 28. travnja 2025.
Sutkinja
Vesna Rep
