REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8
52100 Pula
Poslovni broj: Povrv-8/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALNI SERVIS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Samanti Bubičić, odvjetnici iz Rovinja, protiv tuženika URBIS 72 D.D., sa sjedištem u [adresa], OIB: 96764136124, zastupanog po punomoćniku Filipu Simiću, odvjetniku iz Pule, radi isplate - Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave do 50.000,00 kn, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 14. ožujka 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Jane Kos, odvjetnice iz Rovinja, i zamjenice punomoćnika tuženika Aleksandre Simić, odvjetnice iz Pule, 28. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, poslovni broj Ovrv-10240/2022, UPP/OS-Ovrv-924/2022, od 3. siječnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju KOMUNALNI SERVIS d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana naknadi tuženiku URBIS 72 d.d., OIB: 96764136124, postupovni trošak u zatraženom iznosu od 113,27 eur.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Dana 9. prosinca 2022. ovrhovoditelj (sada tužitelj) je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine u visini od 517,55 kn (sada 68,69 eur[1] ) s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama, potražujući i trošak ovršnog postupka, zbog čega je javni bilježnik dana donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-10240/2022, UPP/OS-Ovrv-924/2022, od 3. siječnja 2023.
2. Protiv Rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženika, podnio je pravodoban prigovor pobijajući isto u cijelosti. U prigovoru je tuženik u bitnome naveo da mu je tužitelj utužene račune ispostavio bez valjane pravne osnove i bez da je tuženiku pružio bilo kakvu uslugu. Naime, pojašnjava tuženik, među strankama nije nikada sklopljen odgovarajući i zakoniti ugovor o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada. Tuženik, također, izričito osporava da bi ugovor o pružanju navedenih usluga bio konkludentno sklopljen ili sklopljen po sili zakona. Nadalje, tuženik tvrdi da mu tužitelj ni faktički ne pruža predmetne usluge, dapače osporava i da bi mu tužitelj uopće ispunio svoju inicijalnu obvezu predaje spremnika za odlaganje i preuzimanje odnosnog otpada kao osnovnu pretpostavku korištenja usluga tužitelja. Tuženik navodi da je zatražio od tužitelja da se očituje je li spremnik koji se pojavio u ulaznom prostoru zgrade u kojoj tuženik ima u vlasništvu poslovni prostor tužitelj predao (i) ovršeniku, a s obzirom da istu koriste i treće osobe, ali da se tužitelj nije o tome očitovao. S obzirom na navedeno, tuženik smatra da je tužitelj u zakašnjenju sa ispunjenjem svoje obveze na predaju spremnika odnosno na omogućavanje korisniku da se koristi javnom uslugom prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada te da je utužena tražbina tužitelja nedokazana. Kao dokaz svojih navoda, tuženik je dostavio fotografije spremnika u predmetnoj poslovnoj zgradi, dopis tuženika tužitelju broj: 79/2021 od 24. lipnja 2021., već priložen uz prigovor protiv rješenja o ovrsi, dopis od 1. lipnja 2018. kao ponuda, od strane tužitelja popunjeni obrazac Izjave, tužiteljev dopis Ur.broj: 10103-13/2018 AO 03 od 27. prosinca 2018.
3. Ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Povrv-8/2023-2 od 3. veljače 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Podneskom od 20. travnja 2023. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika na način da je naveo kako se utužena tražbina odnosi na neplaćene račune za pruženu javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] za razdoblje od 1. veljače 2022. do 30. lipnja 2022. Tužitelj nadalje navodi kako obračun i visinu cijena vrši na temelju Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno (Službeni glasnik Grada Rovinja-Rovigno br. 2/18 od 31. siječnja 2018.; u daljnjem tekstu: Odluka), Odluke o izmjenama i dopunama Odluke (Službeni glasnik Grada Rovinja-Rovgno br. 3/2019) Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno (Službeni glasnik Grada
1 Prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose. Rovinja-Rovigno br. 5/18; u daljnjem tekstu: Cjenik) i Izmjenama i dopunama Cjenika (Službeni glasnik Grada Rovinja-Rovgno br. 6/2019), a koji su akti doneseni u skladu sa odredbama Zakona o gospodarenju otpadom. Tužitelj, nadalje, pojašnjava da se tuženikova nekretnina nalazi na adresi [adresa], unutar kulturno povijesne jezgre grada [adresa] te da je odredbama članka 8. stavka 2. i 8. te članka 15. stavka 3. Odluke propisano kada je moguća primjena drugačijih vrsta spremnika i/ili drukčijeg sustava prikupljanja otpada na području posebnih dijelova grada [adresa], odnosno koja je minimalna količina spremnika. Nadalje, minimalni volumen spremnika za korisnike usluga je propisan i točkom 8. Tablice 12. Izmjena i dopuna Cjenika te su korisnici svrstani u grupe prema djelatnostima, a sukladno popisu podkategorija korisnika koji nisu kućanstva koji je prilog Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/2017 i 84/2019). Sukladno navedenim odredbama, tuženik je svrstan u I. grupu djelatnosti, za koje je propisan minimalni obračunski volumen od 120 litara te je tužitelj zadužio tuženika za obračunski volumen od 120 litara. Vezano uz cijenu javne usluge, tužitelj navodi da je ista propisana člancima 24. i 51. Odluke, sukladno kojima se ista sastoji od cijene obvezne minimalne javne usluge (CMJU), cijene javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada (C) i cijene ugovorne kazne (Cuk), koje se stavke zbrajaju u formiranju konačne cijene usluge. Pri tom je točkom 2.1.2. Cjenika propisana cijena od 50,00 kn bez PDV-a za obračunski volumen spremnika od 120 litara, dok se cijena za količinu otpada određuje sukladno odredbi članka 27. Odluke formulom:
C=JCV+BP+U pri čemu je JCV jedinična cijena pražnjenja spremnika, BP je broj pražnjenja spremnika, dok je U udio korisnika usluge u korištenju spremnika. Jedinična cijena pražnjenja odnosno cijena po jednom pražnjenju je za obračunski volumen spremnika od 120 litara Cjenikom određena u iznosu od 10,40 kn bez PDV- a. No, budući da se nekretnina tuženika nalazi u povijesnoj jezgri grada [adresa], primjenjuje se odredba članka 1.1.3. Cjenika. Slijedom navedenog, zaključuje tužitelj, ukupna cijena javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada za tuženika iznosi 91,60 kn bez PDV-a. Tužitelj pri tom ističe da vlasnici nekretnina u povijesnoj jezgri zbog prostornih ograničenja nemaju mogućnost korištenja pojedinačnog spremnika pa se otpad prikuplja putem zajedničkih spremnika smještenih na javnoj površini. U odnosu na navod tuženika da između stranaka nije sklopljen odgovarajući ugovor, tužitelj se poziva na članak 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i članak 51. stavak 2. Odluke kojom je propisano da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim: 1. Kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili 2. Prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu, s time da je pružatelj javne usluge dužan primijeniti podatak iz Izjave koji je naveo korisnik usluge kad je taj podatak u skladu sa zakonom, uredbom i odlukom. U odnosu na potonje, tužitelj navodi da je tuženik dostavio Izjavu u kojoj tužitelj kao kriterij za obračun cijene navodi spremnik volumena 120 litara, dok je tuženik u istoj Izjavi naveo volumen spremnika 80 litara. S obzirom da navedeni podatak iz Izjave (volumen spremnika od 80 litara - op.a.) nije u skladu sa Odlukom i Cjenikom, to je tužitelj primijenio podatak o minimalnoj veličini spremnika propisanoj člankom 7. i 8. Odluke, a prema kojim odredbama gospodarski subjekti imaju ograničen izbor veličine spremnika, a minimalna veličina spremnika koju korisnik iz kategorije gospodarski subjekti može zadužiti je 120 litara, ukoliko spada u kategoriju: kiosci tiskovine, frizerski i kozmetički saloni, mali administrativni uredi i biroi. Pri tom je minimalni obračunski volumen spremnika za gospodarske subjekte propisan i Tablicom 12 Cjenika. Kao dokaz svojih navoda, tužitelj je u prilogu dostavio: Odluku, Odluku o izmjenama i dopunama Odluke, Cjenik i Izmjene i dopune Cjenika.
4.1. Tuženik se na podnesak tužitelja očitovao svojim podneskom od 18. rujna 2023. te je u istome u bitnome naveo da se poslovni prostor tuženika nalazi u širem području povijesne jezgre gdje prostorne mogućnosti ne otežavaju, a pogotovo ne onemogućuju pristup radi preuzimanja / korištenja individualnog i ujedno bitno manjeg spremnika, kakav je izabran od strane tuženika. Da je tome tako potvrđuje činjenica, da je negdje sredinom prethodne godine (odnosno, tada je tuženik saznao za to) tužitelj „zadužio“ s dva spremnika (zeleni i plavi) jednog od korisnika poslovnog prostora, a kasnije je tuženik saznao da se radi o RUBINI d.o.o., [adresa], u poslovnoj zgradi u kojoj je tuženik suvlasnik. Po saznanju za navedenu okolnost, a prije saznanja jesu li spremnici namijenjeni i njemu, tuženik je u dobroj vjeri zatražio obavijest od tužitelja, ali nije dobio odgovor. Tuženik nadalje navodi da odredba članka 8. stavka 2. Odluke, koju navodi tužitelj, ne isključuje odabir o kojemu je tuženik obavijestio tužitelja (odabir statusa pojedinačnoga korisnika) nego tek upućuje na fakultativnu primjenu alternativnog načina prikupljanja otpada („moguća je primjena...“), ovisno o tehničkim i prostornim ograničenjima odnosnoga mjesta, a poslovni prostor tuženika i javni prostor za pristup davatelja javne usluge ne trpi od takvih ograničenja, smatra tuženik. Tužitelj je 1. lipnja 2018. uputio tuženiku ponudu za sklapanje ugovora o korištenju javne usluge odvoza otpada, poprativši/objasnivši je dopisom naslovljenim: Dostava Izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, u kojemu među ostalim, u petom pasusu, navodi, odnosno, specificira kako slijedi: „ Sa novim načinom prikupljanja ... i naplate ... započinje se sa 1.srpnjom 2018. godine. Do 1. studenog 2018. godine, zbog evidencijske prilagodbe ..., odvijat će se probni rad ... u kojem će se ... naplaćivati usluga sa brojem od 4 odvoza mjesečno bez obzira što će broj pražnjenja biti veći (sic!, opaska tuženika). Nakon probnog perioda usluga će se naplaćivati prema novom načinu, gdje će cijena javne usluge ovisiti o broju pražnjenja. Evidencija pražnjenja spremnika biti će uspostavljena putem sustava čipiranih spremnika i čitača na vozilima, te automatskim bilježenjem u sustavu za evidentiranje, te će ista biti osnova za izradu računa.“, a u samom ponuđenom obrascu Izjave, u rubrici Ostali podaci, spremnik identificira evidencijskim brojem 008452, što je u bjelodanom proturječju s navodom tužitelja da u povijesnoj jezgri tuženik ne može koristiti pojedinačni spremnik (navod u podnesku tužitelja od 14.VI 2022. kojim se suprotstavlja tuženikovom prigovoru protiv rješenja o ovrsi). Tužitelj je, također proturječno aktualnom podnesku, najavio tuženiku da će mu dostaviti pojedinačni spremnik. Tužitelj se u ispostavljanju računa ne referira niti na evidencijsku oznaku spremnika niti navodi kada bi bila pružena usluga pražnjenja spremnika, odnosno, koliko je puta tu radnju izveo, a sve to unatoč „čipiranim spremnicima i čitačima na vozilima te automatskom bilježenju u sustavu za evidentiranje, kao osnovi za izradu računa“. Tužitelju je već dopisom broj 152/2018 od 30. lipnja 2018., koji je priložen uz prigovor protiv rješenja o ovrsi, naznačeno da je njegovo postupanje protuzakonito i to u pasusima 7. i 8. („Kao drugo, ali, općenito odnosno šire gledano, vjerojatno važnije, ističemo, da je diskriminatorna odreba o iznimci, kojom se nekim gospodarskim subjektima (nabrojenim i njima sličnim) uskraćuje / ograničava pravo odabira bitnog elementa javne usluge (veličina spremnika) određivanjem „minimalnog“ sa zapreminom od 120 l, protivna već i osnovnom deklariranom načelu na kojem se zasniva zakonsko uređenje održivog gospodarenja otpadom, odnosno načelu „ onečišćivač plaća“, propisanom u točki 1. stavka 1. članka 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. To je načelo konkretizirano odredbom stavka 6. članka 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom time što je propisano „...da spremnik bude primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge te se korisniku usluge ne može propisati obveza korištenja spremnika određenog volumena.“ Javnopravno tijelo dužno je pružati ili osigurati pružanje javne usluge barem na razini „obvezne minimalne javne usluge“ ali nije ovlašteno autoritativno/jednostrano određivati mjeru („minimalna veličina spremnika“) i posljedično/posredno ukupnu/zbrojnu cijenu javne usluge korisnicima, nego su upravo suprotno tome, korisnici ovlaštenici prava odabira, a javnopravno tijelo je ovlašteno odrediti/specificirati jedinične cijene javnih usluga (jedinična cijena za pražnjenje – preciznije: pravo na korištenje različitih spremnika, cijena pojedinog pražnjenja preuzetog spremnika). Konkretno, ponavlja se prigovor pravne neosnovanosti određivanja/propisivanja korisnicima javne usluge, ovdje, konkretno, tuženiku, (Odlukom, dakle na apstraktan/opći način) obveze „zaduživanja“ „minimalnog obračunskog volumena spremnika od 120 l“ s obzirom na djelatnost korisnika javne usluge (ovdje, konkretno, tuženika) ili bilo koji drugi kriterij stvarnog razlikovanja korisnika javne usluge. Tuženik predlaže sljedeći rezime činjeničnoga stanja: - ugovor nije sklopljen na zakonit način jer tuženik nije prihvatio tužiteljevu ponudu nego je na nju odgovorio protuponudom, koju pak nije prihvatio tužitelj, tako da nije došlo do sporazuma volja ugovornih strana, - tužitelj, koji tvrdi da je ugovor sklopljen, nije ispunio svoju početnu obvezu radi omogućavanja tuženiku koristiti se javnom uslugom (izostanak predaje bilo kakvog spremnika tuženiku ili obavijesti tuženiku da je ovlašten koristiti „zajednički spremnik“ koji je postavljen na „lokaciji zajedničkog obračunskog mjesta koje određuje davatelj usluge“, s ovlaštenjem koristiti ga zajedno s određenim/poznatim mu trećim osobama, tako da tuženiku nije poznato postoji li „zajednički spremnik“, ako postoji, gdje se tada nalazi i koje su treće osobe sukorisnici), tako da tuženik slijedom naprijed navedenoga nije ni u faktičkoj mogućnosti koristiti javnu uslugu (nije mu predan traženi spremnik niti je obaviješten o lokaciji eventualno primjenjivog „zajedničkoga spremnika“), - tuženiku nije poznato, jer u zahtjevima za plaćanje to tužitelj nije dokumentirao na valjan način, kada je tužitelj preuzimao/odvozio otpad i - konačno, tuženik nije postupao na protupravan način (u smislu nezakonitog odlaganja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada) jer ga u poslovnom prostoru niti ne proizvodi, slijedom kojega ostaje kod prijedloga za odbijanje u cijelosti tužbenoga zahtjeva, kao neosnovanog. Kao dokaz svojih navoda, tuženik je dostavio fotografije spremnika u predmetnoj poslovnoj zgradi te je ponovio dokazne prijedloge iz prigovora na Rješenje o ovrsi. Tuženik je, također, predložio uviđaj na licu mjesta u [adresa], na adresi [adresa] te saslušanje svjedoka LZ, direktora društva RUBINI d.o.o., na istoj adresi.
5. Tužitelj je na pripremnom ročištu ostao u cijelosti kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih dotadašnjih navoda te je predao za sud i protivnu stranu račune na koje se odnose tražbine navedene u vjerodostojnoj ispravi – izvodu iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja koja je priložena prijedlogu za ovrhu. Tuženik je ostao u cijelosti kod prigovora te svih dotadašnjih podnesaka i navoda te se usprotivio uvidu u račune dostavljene na ročištu kao nepravodobno dostavljenim dokazima u smislu odredbi ZPP-a o sporovima male vrijednosti. Tuženik također ističe da tužitelj nije dokazao da je otpad nastao, niti da je nastala potreba za prikupljanje takvog otpada, kao niti da je tuženiku dostavio kante za prikupljanje otpada a posljedično niti da je otpad prikupljao. Ponavlja se da se u predmetnoj zgradi nalaze samo kante za smeće koje su prikazane na fotografijama priloženim ovom spisu uz prigovor, a te kante za smeće koristi isključivo Trgovačko društvo Rubini d.o.o. koje posluje u predmetnoj zgradi te se izričito protivi tome da tuženik koristi te kante, a s obzirom da tuženik niti nema potrebu za istima on ih niti ne koristi. Na upit suda da se očituje o kantama koje se trenutno nalaze u predvorju zgrade na adresi [adresa] u [adresa], a koje navodi tuženik na pripremnom ročištu, punomoćnica tužitelja iskazuje da je riječ o zajedničkim spremnicima koji su se prethodno nalazili na javnoj površini ali su trenutno unutar predvorja te zgrade. Spremnik nije dodijeljen Rubin d.o.o. već je namijenjen korištenju svih korisnika koji su prijavljeni za javnu uslugu na navedenoj adresi Ističem kako se radi o kulturnoj povijesnoj jezgri grada [adresa] za koju važe drugačija pravila odvoza otpada u odnosu na ostalo stanovništvo grada [adresa]. Na daljnji upit kada su točni isporučeni navedeni spremnici punomoćnica tužitelja odgovara kako su navedeni spremnici koji se sada nalaze u predvorju predmetne zgrade tamo stavljeni tijekom 2018. godine kada je donesena nova odluka koja regulira prikupljanju otpada na području grada [adresa] – (Službeni glasnik grada Rovinja 2/18) Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa]
– [adresa] i Odluku o izmjenama i dopunama pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja – Rovigno (Službeni glasnik 5/18) i Odluku o načinu pružanja usluga sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] – [adresa] (Službeni glasnik 6/22). Na daljnji upit suda je li tužitelj dostavio tuženiku pojedinačni spremnik evidencijskog broja odnosno koda 008452 sukladno dopisu od 1. lipnja 2018 i Izjavi o načinu korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada br. 10103-1/2018 AO 03 punomoćnica tužitelja odgovara da o navedenom nema nikakvih saznanja. Na upit suda da li je ikada obavijestila tuženika o dostavljanju zajedničkih spremnika koje je prije navela i o tome kome su isti namijenjeni te o načinu njihova korištenja, punomoćnica tužitelja odgovara da o navedenom nema saznanja a da se u staroj gradskoj jezgri grada [adresa] u pravilu koriste ti zajednički spremnici, što je opće poznata činjenica. Punomoćnica tuženika ukazuje na Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom kojom je izričito utvrđeno da se korisniku usluge ne može propisati obveza korištenja spremnika određenog volumena. Osim toga tuženik pretpostavlja da svako trgovačko društvo koje obavlja djelatnost u predmetnoj nekretnini a ima ih 3 od tužitelja dobiva račune za spremnike od 120 litara, a u ovom predmetu nije sporno da takve spremnike nije dobio svaki od tih društava. Također se napominje da spremnici prikazani na fotografijama nemaju istaknuti nikakav kod ni broj. Na ročištu je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja uviđajem na licu mjesta te saslušanjem svjedoka LZ kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica, u skladu sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Na upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja jesu li suglasne da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu predmeta, stranke odgovaraju kako su suglasne te je sud zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu.
6. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu (str. 10. do 19. spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 16. studenog 2022. (str. 20. spisa), podnesak tuženika "Očitovanje i prijedlog" od 29. prosinca 2022. (str. 25. do 26. spisa), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, poslovni broj Ovrv-10240/2022, UPP/OS-Ovrv-924/2022, od 3. siječnja 2023. (str. 31. spisa), prigovor tuženika na Rješenje o ovrsi (str. 35. do 38 spisa) sa prilozima i to dopisom tuženika upućenim tužitelju naziva " Dostav Izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada", Broj: 153/2018. AO 03 od 1. lipnja 2018. (str. 39. spisa), Izjavom o načinu korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, broj 10103-1/2018 AO 03 (str. 40. spisa), dopisom tužitelja tuženiku pod nazivom "Prigovor zaprimljen dana 21. prosinca 2018. - odgovor, dostavlja se", od 27. prosinca 2018. (str. 41. spisa) i fotografijama spremnika u predvorju zgrade na adresi [adresa] u [adresa] (str. 42. do 43. spisa), podnesak tužitelj od 20. travnja 2023. kojim se očituje na prigovor tuženika (str. 55. do 60. spisa), podnesak tuženika od 18. rujna 2023. (str. 69. do 73.) i fotografije spremnika u predvorju zgrade na adresi [adresa] u [adresa] (str. 74. do 75. spisa).
6.1. Sud nije uzeo u obzir račune dostavljene na pripremnom ročištu od strane tuženika (str. 80. do 84. spisa) kao nepravodobno dostavljene u smislu odredbe članka 461.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008 i 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022; dalje u tekstu: ZPP)
7. Sud je proveo predložene dokaze stranaka čitanjem cjelokupne dokumentacije spisa, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. ZPP, u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.
8. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
9. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom sporu male (članak 458 ZPP-a) vrijednosti jest zahtjev tužitelja za isplatom naknade za javnu uslugu prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od 1. veljače 2022. do 30. lipnja 2022. za prostor na adresi [adresa] u [adresa], u iznosu od 517,55 kn (sada 68,69 eur). Sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 7. istog članka propisano da da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Sukladno odredbi stavka 9. istog članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 10.). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 9. ovoga članka to nije moguće (stavak 11.).
10. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
11. U ovoj je pravnoj stvari nesporno da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 517,55 kn (sada 68,69 eur) na ime javne usluge prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od 1. veljače 2022. do 30. lipnja 2022., da je tužitelj ovlašteni pružatelj predmetne javne usluge te da je tuženik vlasnik odnosno korisnik prostora na adresi [adresa] u [adresa]. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina utužene tražbine.
12. Glede pravne osnove sukladno čl. 30. Zakonu o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, u daljnjem tekstu-ZOGO), javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Javna usluga prikupljanja otpada se smatra uslugom od općeg interesa. Kako tuženik ne osporava da je vlasnik nekretnine u [adresa], te da predmetnu nekretninu koristi, sukladno odredbi članka 28. stavka 1., a u vezi sa člankom 7. ZOGO, postoji obaveza organiziranja i obavljanja javne usluge odvojenog prikupljanja miješanog komunalnog otpada u svrhu sprečavanja nastanka otpada, pripreme za ponovnu uporabu ako je to moguće, njegovog recikliranja te zbrinjavanja. Obaveze korištenja ove javne usluge i plaćanje naknade prema odluci jedinice lokalne samouprave vlasnik nekretnine se može osloboditi jedino ako se tom nekretninom ne koristi, što je dužan dokazati na zakonom i odlukom jedinice lokalne samouprave predviđeni način (a što tuženik niti ne tvrdi). Između tužitelja i tuženika je poseban odnos uspostavljen već samom činjenicom što je tuženik vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža javne komunalne usluge (koju činjenicu tuženik u postupku nije posebno osporio). Kod takvog je odnosa riječ o posebnoj vrsti ugovora o pristupanju, kojeg uređuje odredba članka 248. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu: ZOO). Po istoj odredbi je tuženik mogao sklopiti sa tužiteljem zaseban pisani ugovor. Međutim, iako takav zaseban ugovor nije sklopljen, tuženik je morao poštivati sadržaj onoga što je propisano odlukom tijela jedinice lokalne samouprave za istu djelatnost. Prenijeto na ovaj slučaj, tuženik je bio u obvezi koristiti tužiteljeve usluge (morao je pristupiti odnosu sa tužiteljem), a morao ih je i plaćati prema uvjetima koji su kod tužitelja važili i za sve druge korisnike svrstane u istu kategoriju. Međutim, stav je ovoga suda da tužitelj nije u tijeku postupka dokazao da bi tuženiku omogućio korištenje javne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u utuženom razdoblju (od 1. veljače 2022. do 30. lipnja 2022.) odnosno nije dokazao da je u navedenom razdoblju pružao tuženiku navedene usluge. Naime, prije svega, tužiteljevi navodi u odnosu na predaju spremnika tuženiku su međusobno proturječni. Tako tužitelj u svom dopisu tuženiku naziva "Dostava Izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada" Broj: 153/2018. AO 03 od 1. lipnja 2018. (str. 39. spisa) navodi da će tuženiku dostaviti čipirani spremnik te da će nakon 1. studenog 2018. uslugu naplaćivati prema novom načinu, gdje će cijena javne usluge ovisiti o broju pražnjenja, a evidencija pražnjenja spremnika biti će uspostavljena putem sustava čipiranih spremnika i čitača na vozilima te automatskim bilježenjem u sustavu za evidentiranje. Nadalje, u Izjavi o načinu korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, izdanu od strane tužitelja tuženiku (str. 40. spisa), tužitelj navodi, između ostalog, evidencijske podatke o spremniku kojeg će predati tužitelju na način da navodi pojedinačnu oznaku spremnika za miješani komunalni otpad i to brojem 008452. Na upit suda, tužitelj se na ročištu nije mogao očitovati o tome da li je tužitelj dostavio tuženiku pojedinačni spremnik evidencijskog broja odnosno koda 008452 sukladno dopisu od 1. lipnja 2018 i Izjavi o načinu korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada br. 10103-1/2018 AO 03, odnosno zamjenica punomoćnice tužitelja je na ročištu izjavila da o tome nema nikakvih saznanja. Ista također, nema saznanja da li je i kada tužitelj obavijestio tuženika o dostavljanju zajedničkih spremnika za koje se navodi da su tijekom 2018. premješteni sa javne površine u predvorje predmetne zgrade te o tome da bi isti bili namijenjeni svim korisnicima na navedenoj adresi, kao i o načinu njihova korištenja, već navodi da se u staroj gradskoj jezgri grada [adresa] u pravilu koriste ti zajednički spremnici te da je isto opće poznata činjenica. Iz navoda da se u staroj gradskoj jezgri grada [adresa] zajednički spremnici koriste "u pravilu", može se, argumentum a contrario izvesti zaključak da postoje i iznimke, koje tužitelj nije precizirao. Navedeno se nadovezuje na gore navedeni dopis tužitelja tuženiku od 1. lipnja 2018. (str. 39. spisa) iz kojeg proizlazi da se tužitelj obvezao tuženiku predati pojedinačni spremnik, kojemu je čak dodijeljen i individualni broj (008452), a čiju predaju tužitelj nije dokazao. Tužitelj također nije dokazao ni da bi obavijestio tuženika o dostavljanju zajedničkih spremnika za sve korisnike na predmetnom obračunskom mjestu i o načinu njihova korištenja. Teret dokaza da je korisniku usluge, u ovom slučaju tuženiku, osigurao uvjete za korištenje javne usluge koju pruža je na tužitelju. Slijedom svega navedenog, stav je ovog suda da tuženiku nisu omogućeni uvjeti za korištenje javne usluge tužitelja u utuženom razdoblju, a time je izostala i pravna osnova za prisilnu naplatu utužene tražbine.
13. Slijedom svega navedenog, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, stav je ovoga suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je s toga valjalo temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točci I izreke ove presude.
14. Odluka o trošku iz točke II izreke temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje u tekstu: OT). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika ima pripasti trošak na ime jednokratne nagrade u visini od 50 bodova za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7. t. 9. OT), što pomnoženo s vrijednosti od 2 eur za 1 bod (Tbr. 52. i 54. OT) iznosi 100,00 eur. Tuženiku pripada i trošak sudske pristojbe na prigovor na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, poslovni broj Ovrv-10240/2022, UPP/OS-Ovrv-924/2022, od 3. siječnja 2023. u iznosu od 13,27 eur sukladno Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023). Dakle, tuženiku pripada ukupni postupovni trošak u dosuđenom iznosu od 113,27 eur.
14.1. Odluka o trošku iz točke III izreke temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP (koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka), a slijedom činjenice da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.
U Puli-Pola, 28. travnja 2025.
Sudac
Saša Javoran
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.
O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici,
2. Tuženiku po punomoćniku.
