REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VUKOVARU
VUKOVAR, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-279/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-651/2024 od 15. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-651/2024 od 15. siječnja 2025. .
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju u korist državnog proračuna RH [broj bankovnog računa], model 26, pozivom na broj 5908-19-19- 03354751581 iznos od 11.580,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. 11. 2020. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.""
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u vidu razlike od 11.580,63 kn za isplatu invalidske mirovine TA u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2018. do 30. rujna 2020., a budući je tuženik tužitelju u mirnom postupku podmirio razmjerni iznos štete od 32.960,25 kn. Tužitelj smatra pozivom na odredbu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) kako mu tuženik treba podmiriti štetu u visini utuženog iznosa, a koja čini razliku do punog iznosa štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine osiguraniku.
8. Nakon što je u prvostupanjskom postupku sud utvrdio iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Splitu broj spisa: 075116 od 23. rujna 1999. da je osiguraniku tužitelja TA priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 1999., zauzeo je stav kako je u postupku koji tužitelj pokreće protiv tuženika kao osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Obzirom na navedeno primjenom članka 27. ZOOP-a odbija tužbeni zahtjev.
9. U žalbenom postupku tužitelj ustraje na tvrdnjama kako se mjerodavno pravo određuje prema vremenu nastanka štete, a to je u konkretnom slučaju vrijeme isplata mirovina, odnosno kako valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, ignorirajući sudsku praksu u istovrsnim predmetima jer Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi suprotno njegovom stavu bez kakvog konkretnog obrazloženja vezano za primjenu mjerodavnog prava.
10. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe članka 27. stavak 1. i 3. ZOOP-a prema kojima bi tužitelj imao pravo od tuženika potraživati samo razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako tužitelj takav zahtjev u predmetnoj parnici nije postavio a niti je dokazao postojanje tražbine na koju bi imao pravo u skladu s navedenom odredbom, s time da je teret dokaza za navedeno bio na njemu, to je utvrđeno da je njegov tužbeni zahtjev neosnovan.
11. Takav pravni stav u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u većem broju odluka (Rev x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-249/22. od 18. siječnja 2023. i dr.), koje su donesene u činjenično i pravno identičnim predmetima koje je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova invalidske mirovine, prema kojem shvaćanju su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tuženiku, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate te mirovine.
12. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, i sam štetnik, ne nalaze se u istom pravnom statusu. Naime, u situaciji kada se šteta iz članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ne potražuje od samog štetnika, odnosno osobe koja je u konkretnom slučaju prouzročila prometnu nesreću, već od osiguratelja štetnika, tada treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i to u skladu s odredbama ZOOP-a. Prava i obveze iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti regulirana su odredbama ZOOP- a pa navedeni zakon predstavlja lex specialis zbog čega se na konkretan odnos između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe ZOOP-a, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.
13. Člankom 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da je stavkom 2. propisano da se stvarnom štetom smatra, između ostaloga, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Članak 27. stavak 3. propisuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
13.1. Dakle, u skladu sa navedenom odredbom tužitelju bi pripadalo pravo potraživati od tuženika samo onaj iznos za koji bi isplaćena invalidska mirovina bila veća od invalidske mirovine koja bi bila posljedica ozljede na radu.
14. Tužitelj u predmetnoj parnici postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražio naplatu one tražbine na koju bi imao pravo u skladu sa naprijed navedenim odredbama članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, već je zatražio isplatu tražbine sukladno odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, te i na poziv suda nije predložio daljnje dokaze u pogledu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.
15. Stoga, tužbeni zahtjev u skladu sa navedenim odredbama ZOOP-a tužitelj nije niti činjenično obrazložio, niti je za postojanje takve tražbine predočio sudu odgovarajuće dokaze. Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, te utvrdio kako tužitelj nije predložio niti dokazao činjenice odlučne za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti.
16. Temeljem izloženog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Vukovaru, 28. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
