Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž Ovr-361/2024-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Abacus d.o.o. za građevinarstvo, trgovinu i usluge, OIB: 67368419477, Splitska 44, 21276 Vrgorac, zastupanog po punomoćniku Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, protiv ovršenika Lovely Dalmatia društvo s ograničenom odgovornošću za turizam i ugostiteljstvo, turistička agencija, OIB: 70678208983, Hrvatskih domoljuba 38, 21334 Zaostrog, zastupanog po punomoćnici Andrei Bakić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-472/2023-8 od 19. srpnja 2024., 28. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-472/2023- 8 od 19. srpnja 2024., osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - dalje: OZ)

II. O zahtjevu ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka, odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi i zaključkom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Sud određuje ovrhu predloženu u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja podnesenom 16.06.2023.

II Ovrhovoditelju se određuju troškovi postupka u iznosu od 1.773,16 eur."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik iz svih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 153/23, dalje: ZPP), a koji se primjenjuje prema čl. 21. OZ-a, sadržajno ukazujući na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 6. i 7. OZ-a. U žalbi u bitnome navodi kako ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije u smislu čl. 82. st. 1. OZ-a dostavio i aktualni izvadak iz zemljišne knjige, a sve iz razloga jer ovrhovoditelj nije samovlasnik spornih nekretnina. Ukazuje kako je na predmetnoj nekretnini uknjiženo pravo zakupa za korist ovršenika. Osporava i podobnost ovršne isprave za određivanje ovrhe te smatra da se radi o predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti provedbu ovrhe na način kako je to određeno Poziva se na činjenicu da je između stranaka u tijeku parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu radi prodaje 1/2 nekretnine ovršeniku po povlaštenoj cijeni te da je ovršenik ispunio sve svoje ugovorne obveze po toj osnovi. Na kraju navodi da ovrhovoditelj ne može ovrhom tražiti predaju nekretnine u isključivi posjed jer nije samovlasnik. Osporava i odluku o troškovima postupka. Stoga predlaže ukidanje pobijanog rješenja, podredno odbijanje prijedloga za ovrhu, uz naknadu troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da u postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a.

5.1. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti prema članku 50. stavku 5. OZ-a, ovaj sud nalazi da u postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3. i 5. OZ-a.

6. Odredbom članka 50. stavka 1. OZ-a propisano je koji su razlozi za žalbu protiv rješenja o ovrsi dok je odredbom članka 52. OZ-a propisano da ukoliko je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena iz razloga članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona da će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ukoliko ovrhovoditelj prizna postojanje kojega od razloga zbog kojih je žalba izjavljena da će sud obustaviti ovrhu. No, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana sud će bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojega je izjavio žalbu.

7. Ovršna isprava je ugovor o zakupu nekretnine i uređenju međusobnih odnosa od 22. ožujka 2018., a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ante Peljkovića iz Makarske pod poslovnim brojem OV-1234/2018 od 22. ožujka 2018. i na koji ugovor je stavljena potvrda ovršnosti od navedenog javnog bilježnika.

8. Stoga je sud prvog stupnja postupajući po navedenoj ovršnoj ispravi pravilno donio predloženo rješenje o ovrsi sukladno načelu strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u ovršnom postupku. Nije sporno postojanje ovršne isprave ovrhovoditelja (jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost ili bez učinka, niti se radi o zahtjevu za ovrhu podnesenu po proteku roka), ali ni činjenica da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema ovrhovoditelju čime je navedena isprava postala podobna za ovrhu u smislu odredbe članka 23. OZ-a, to se neosnovanom nalazi žalbena tvrdnja da je riječ o odluci koja nije podobna za određivanje i provedbu predmetne ovrhe.

8.1. Neosnovanim se ocjenjuje i tvrdnja ovršenika da sam ovršni zahtjev nije sastavljen sukladno odredbi članka 39. stavka 3. OZ budući da isti sadrži naznaku ovršne isprave, tražbinu, u konkretnom nenovčanu, čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim ovrhu treba provesti te predmet u odnosu na koji ovrhu treba provesti.

9. U žalbi se neosnovano navodi kako ovrhovoditelj nije uz prijedlog za ovrhu priložio i zemljišnoknjižni izvadak nekretnine u odnosu na koju se provodi ovrha, budući je iz stanja spisa javno vidljivo da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu priložio zemljišnoknjižni izvadak.

10. Odredbom čl. 82. st. 1. OZ-a propisano je da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, dok je st. 2. propisano da ako je pravo na nekretnini iz st. 1. ovoga članka upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava.

11. Sukladno navedenom, odnosno ranije citiranim odredbama čl. 82. st. 1. i 2. OZ-a jasno je propisana dužnost ovrhovoditelja da u situaciji kada ovršenik nije upisan kao vlasnik nekretnine, uz prijedlog za ovrhu dostavi ispravu podobnu za upis ovršenikova prava vlasništva na nekretnini, bez koje isprave određivanje i provedba ovrhe nije moguća, a kako u konkretnom slučaju nije sporno vlasništvo, odnosno suvlasništvo predmetne nekretnine, to je i neosnovano pozivanje ovršenika na postupanje protivno prethodno citiranim odredbama.

12. Nastavno na navedeno ovaj sud napominje kako je nesporno da je ovrhovoditelj suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, ali da isti navedeni prijedlog za ovrhu podnosi sukladno ovršnoj ispravi u kojoj je jasno navedeno da upravo ovrhovoditelj predstavlja zakupodavca (čl. 2.), kao i da prema čl. 13.2.2. ovršenik nekretninu treba predati u posjed na način kako je to određeno ovršnom ispravom i to zakupodavcu.

13. Pritom ovaj sud napominje kako ovršenik ničim ne spori činjenicu da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti iz čl. 13.2.2. pa je stoga neosnovano njegovo osporavanje aktivne legitimacije ovrhovoditelja za podnošenje prijedloga za ovrhu.

14. Ovršenik u žalbi ničim ne dokazuje da bi se u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a radilo o određivanju ovrhe na predmetnu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena niti je iz stanja spisa predmeta vidljivo da bi se radilo o predmetnu ovrhe koji bi bio izuzet od ovrhe.

15. Žalbeni navodi ovršenika svode se na tvrdnju da je u čl. 9. ovršne isprave ugovorena obveza prodaje suvlasničkog dijela nekretnine ovrhovoditelja, radi čega se između stranaka vodi i parnični postupak kod Trgovačkog suda u Splitu, međutim, ti navodi nemaju utjecaja na osnovanost rješenja o ovrsi niti dovode u sumnju činjenicu postojanja ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha.

16. Navedeni žalbeni razlozi predstavljaju razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a koji je sukladno čl. 52. OZ-a u nadležnosti suda prvog stupnja pa sud prvog stupnja zbog tih žalbenih navoda treba uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te bi se u tom parničnom postupku trebalo raspraviti pitanje da li je ovrhovoditelj na temelju predmetne ovršne isprave ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, a uslijed činjenice što ovršenik smatra da su ispunjeni uvjeti iz ovršne isprave kojom bi se obvezalo ovrhovoditelja kao zakupodavca da svoj suvlasnički dio proda ovršeniku kao zakupoprimcu.

17. Obzirom da bi ovršenik trebao biti upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u slučaju eventualnog uspjeha u parnici, odluku o žalbenim troškovima donijet će prvostupanjski sud u svezi djelomične osnovanosti žalbe.

18. Na kraju sud navodi kako je i odluka o troškovima ovršnog postupka zakonita i donijeta prema odredbi čl. 14. OZ-a, dok ju ovršenik samo paušalno osporava.

19. Slijedom izloženog, žalbu ovršenika valjalo je odbiti u dijelu koji je u nadležnosti ovoga suda kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

20 . Obzirom da je ovršenik u cijelosti odbijen sa žalbom, ne pripada mu trošak sastava žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a i članak 14. OZ-a).

Osijek, 28. travnja 2025.

Sudac

Berislav Babić