REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-2949/2023-20

U I M E  R E P U B LI K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Anić&Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Bijanka Franin Pećarice, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Dražena Čuljka, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 91531/05 od 19. listopada 2005. te da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane, a kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor i to:

a) sve odredbe ugovora u kojem u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (švicarski franak), što je posebno propisano člankom

1., 10. i 15. ugovora;

b) sve odredbe ugovora u kojima se ugovara plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva što je posebno propisano člankom 5. ugovora o kreditu koji glasi: „NAKNADA ZA OBRADU KREDITNOG ZAHTJEVA 1,00 % (slovima:jedanposto) od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“.

II Dužan je tuženik OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, tužiteljici LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti:

a) s osnova više naplaćenih mjesečnih anuiteta uslijed ništetnog porasta promjene tečaja, odnosno na temelju utvrđenja iz točke I/ a) ove presude novčani iznos od 1.917,64 Eura uvećano za zakonske kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos preplate teku od dana te preplate pa do dana isplate, sve to po stopi koja se računa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja na iznos preplate od:

- 8,19 Eura teče od 4.11.2005. pa do isplate,

- 9,42 Eura teče od 5.12.2005. pa do isplate,

- 8,24 Eura teče od 9.1.2006. pa do isplate,

- 5,84 Eura teče od 9.2.2006. pa do isplate,

- 4,20 Eura teče od 2.3.2006. pa do isplate,

- 2,22 Eura teče od 4.4.2006. pa do isplate,

- 2,96 Eura teče od 4.5.2006. pa do isplate,

- 2,67 Eura teče od 5.7.2006. pa do isplate,

- 1,40 Eura teče od 12.7.2006. pa do isplate,

- 0,90 Eura teče od 1.8.2006. pa do isplate,

- 1,99 Eura teče od 4.9.2006. pa do isplate,

- 2,96 Eura teče od 3.10.2006. pa do isplate,

- 0,77 Eura teče od 5.12.2006. pa do isplate,

- 1,51 Eura teče od 3.3.2008. pa do isplate,

- 1,95 Eura teče od 14.10.2008. pa do isplate,

- 5,47 Eura teče od 5.11.2008. pa do isplate,

- 3,55 Eura teče od 10.12.2008. pa do isplate,

- 14,54 Eura teče od 8.1.2009. pa do isplate,

- 18,73 Eura teče od 3.2.2009. pa do isplate,

- 23,87 Eura teče od 4.3.2009. pa do isplate,

- 14,85 Eura teče od 10.4.2009. pa do isplate,

- 13,24 Eura teče od 7.5.2009. pa do isplate,

- 12,34 Eura teče od 3.6.2009. pa do isplate,

- 14,15 Eura teče od 9.7.2009. pa do isplate,

- 10,52 Eura teče od 6.8.2009. pa do isplate,

- 12,17 Eura teče od 7.9.2009. pa do isplate,

- 9,34 Eura teče od 7.10.2009. pa do isplate,

- 11,86 Eura teče od 10.11.2009. pa do isplate,

- 10,42 Eura teče od 4.12.2009. pa do isplate,

- 17,05 Eura teče od 8.1.2010. pa do isplate,

- 21,09 Eura teče od 3.2.2010. pa do isplate,

- 20,23 Eura teče od 3.3.2010. pa do isplate,

- 23,66 Eura teče od 6.4.2010. pa do isplate,

- 28,59 Eura teče od 4.5.2010. pa do isplate,

- 32,98 Eura teče od 4.6.2010. pa do isplate,

- 41,41 Eura teče od 6.7.2010. pa do isplate,

- 33,17 Eura teče od 6.8.2010. pa do isplate,

- 54,10 Eura teče od 6.9.2010. pa do isplate,

- 43,11 Eura teče od 5.10.2010. pa do isplate,

- 45,24 Eura teče od 4.11.2010. pa do isplate,

- 54,35 Eura teče od 6.12.2010. pa do isplate,

- 66,39 Eura teče od 7.1.2011. pa do isplate,

- 52,85 Eura teče od 4.2.2011. pa do isplate,

- 57,05 Eura teče od 4.3.2011. pa do isplate,

- 51,11 Eura teče od 6.4.2011. pa do isplate,

- 64,56 Eura teče od 5.5.2011. pa do isplate,

- 980,43 Eura teče od 20.5.2011. pa do isplate.

b) s osnova naplaćene jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita odnosno na temelju utvrđenja iz točke I/ b) ove presude novčani iznos od 140,78 Eura uvećano za zakonske kamate po stopi koja se računa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 30. prosinca 2023. kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja na taj iznos teče od 4. rujna 2006. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.589,54 eura sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 12. lipnja 2023., tužitelj navodi kako su stranke 19. listopada 2005. zaključile ugovor o kreditu temeljem kojeg je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 22.770,00 CHF protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju tuženika na dan isplate. Navedeni kredit da je u potpunosti prijevremeno otplaćen. Tuženik da je u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru ugovorio valutnu klauzulu u CHF, da je ugovorena visina kamatne stope od 6,88%, i to promjenjiva ovisno i isključivo o odluci same banke bez navođenja jasnih parametara o načinu na koji se trebala mijenjati. Na taj način da su u ugovor ugrađene nepoštene ugovorne odredbe, među kojima i ona o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva kao i ona o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita. O tim odredbama da nije unaprijed pregovarano niti je tužiteljica mogla utjecat na njihov sadržaj, a prouzročile su značajnu neravnotežu među strankama na štetu potrošača. Tuženik da je na taj način postupao suprotno odredbama ZZP-a i ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja, te protivno zakonodavstvu EU ugrađeno u ZZP. Potom se poziva na stavove zauzete u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, VTSRH Pž-7229/13, Pž-6632/17. U tim postupcima da je utvrđeno kako je tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe, odnosno ništetne odredbe, radi čega tužitelj predmetnom tužbom traži utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Ujedno traži se i isplata više pretplaćene razlike po osnovi valute, kao i isplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnov i visinu te ističe prigovor zastare. Nadalje, ukazuje kako tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka jer je obveznopravni odnos među strankama prestao ispunjenjem. Navodi kako je ugovorena valutna klauzula u CHF pravno valjana jer da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj s tuženikom pregovarao o spornoj ugovrnoj odredbi te mu nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je zna, a koja je mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom kaluzulom u CHF. Da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik u ponudi kredita imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u EUR, USD, a tužitelj da je svjesno izabrao baš ovaj uz valutnu klauzulu u valuti CHF. Također, navodi se kako su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive, kao i to kako u vrijeme ugovaranja osporavanih odredbi nije postojao niti jedan propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Vezano za zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita, tuženik navodi kako tužitelj zanemaruje načelo slobode uređivanja obvezni odnosa, preciznije da tužitelj potpuno neutemeljeno tvrdi da je naplaćivanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetno jer niti jednom odredbom niti jednog propisa nije bilo zabranjeno naplaćivanje takve nakande. Slijedom navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Podneskom od 26. studenog 2024. tužiteljica je, nakon provedenog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Ugovora o kreditu broj 91531/05, ispis pregleda prometa po računu tužiteljice, otplatni plan, obavijest o promjeni kamatne stope, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke te je saslušana tužiteljica.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj 91531/05 koji je sklopljen 19. listopada 2005., kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.917,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose a koji se iznos odnosi na razliku zbog promjene tečaja CHF u tijeku otplate kredita, te isplatu iznosa od 140,78 eura na ime naplaćene jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita, a sve kako je pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu.

7. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

8. Među parničnim strankama nije sporno da su 19. listopada 2005. tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopile Ugovor o kreditu broj 91531/05, kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 22.770,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po kupovnom tečaju tuženika za CHF, rok otplate 84 mjeseca, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa početno od 6,88 %, da je ugovorena otplata u 84 mjesečna anuiteta i to 83 u iznosu od 342,41 CHF i jednog preostalog u iznosu od 339,84 CHF. Nije sporno ni to kako je u čl. 5. Ugovora određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa odobrenog kredita.

9. U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 19. listopada 2005. kojega su zaključile parnične stranke u dijelu koji se odnosi na odredbe valutnoj klauzuli, te s tim u vezi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa s tog osnova za utuženo razdoblje. Trebalo je raspraviti i utvrditi jesu li ništetne odredbe koje se odnose na naknadu za obradu kredita, kao i zahtjev tužitelja za isplatom uplaćenog iznosa po osnovi navedene naknade. Također, valja odlučiti i o tuženikovom prigovoru zastare.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10.1. Stoga će na tužiteljevo potraživanje za isplatom iznosa od 140,78 euro na ime ništetene odredbe o naknadi za obradu kredita zastara tek početi teći utvrđenjem ništetenosti spomenute odredbe.

11. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

12. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne ništetne odredbe o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule, radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je kada se udala došla živjeti u okolicu Sinja te je stanovala u zajednici sa svekrom, svekrvom i svekrvin roditeljima. Njena i suprugova namjera je bila izgraditi posebnu etažu na toj nekretnini za potrebe naše obitelji. Te 2005 godine da su se stvari posložile tako da su ona i suprug mogli financirati kredit. Splitsku banku je odabrala jer su bili njeni klijenti, a Ugovor je sklopila u poslovnici u Trilju budući da je suprugov prijatelj bio voditelj te poslovnice. Nije se raspitivala o mogućnosti podizanja kredita u drugim bankama jer u to vrijeme u Sinju drugih banaka nije ni bilo. Sam čin potpisivanja ugovora da se odvio vrlo brzo, sjeća se da su ona i suprug sve obavili radni dan preko dnevnog odmora. Ugovor se sastavljao u poslovnici, nije mogla pregovarati o određenim odredbama Ugovora, korištena je špranca. Ugovor je pročitala, nije tražila dodatna pojašnjenja jer joj je bio važan iznos kredita i visina anuiteta. Kredit u valuti CHF joj je od strane zaposlenika banke preporučen kao najpovoljniji. prilikom ugovaranja kredita nitko joj nije objasnio rizike ugovaranja kredita u valuti CHF, a pojam valutne klauzule joj je bio poznat utoliko što je shvaćala da to znači da se anuitet vezuje uz stabilnost valute CHF, koja je tada bila stabilna. Što se tiče odredbe ugovora koja propisuje naknadu za obradu kreditnog zahtjeva rečeno joj je da se to mora platiti, o toj odredbi nije mogla pregovarati niti je mogla sklopiti ugovor bez nje. Nije joj objašnjeno za koje se točno troškove koristiti ta naknada. Objekt financiran sredstvima kredita nije koristila u komercijalne svrhe, u njemu i dalje živi sa svojom obitelji.

14. S obzirom da iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i naknada za obradu kredita ništetne ili ne.

15. Odredbom članka 502.c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

17. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je, pored ostaloga, da je prednik tuženika u razdoblju od 01.01.2004.godine do 31.12.2008., povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/09 to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su prednik tuženika (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Dakle, ovaj sud obvezuje gore spomenutu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pa se ispravno tužitelj pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

21. Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja radi čega ih utvrđuje ništetenim.

22. Nadalje, a vezano za odredbu članka 5. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se naplaćuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva za navesti je da je ovaj sud kao prethodno pitanje utvrdio da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Naime, tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke koja je u Ugovor o kreditu unijela i nametnula spomenutu obvezu plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Treba naglasiti, da se radi o tipskom ugovoru, koji je unaprijed pripremljen od strane banke, te na spomenutu odredbu tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati ni na koji način, niti izbjeći ugovaranje takve naknade. Sud je prihvatio tvrdnju tužitelja da se o toj odredbi uopće nije pregovaralo i da mu nitko nije objasnio zašto se plaća takva naknada i po kojim kriterijima se utvrđuje visina. Slijedom navedenog, kako se radi o jednostranoj odluci banke koja je bez pregovaranja s drugom stranom nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi, to je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" Broj: 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora. Takva ugovorna odreda protivi se načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

23. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužiteljica, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

24. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 1., 10., 15. i 5. valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli te naknadi za obradu kreditnog zahtjeva.

25. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Ines Lozić.

26. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije Ines Lozić, sud je utvrdio kako je ukupan iznos pretplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 1.917,64 eura. Vještak je u nalazu naveo i to da bi iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosio 112,68 eura. Nadalje, pod pretpostavkom da je naknada za obradu kredita naplaćena na da isplate kredita, ukupna iznos obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita da iznosi ukupno 140,78 eura.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti, a na isto ni stranke nisu imale prigovora.

28. U odnosu na tzv. negativne razlike iskazane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, za istaknuti je da tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa. Isto tako valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim navodima iz tužbe i tužbenim zahtjevom, pa prema tome shvaćanje je ovog suda da tuženik nema pravo na tzv. negativnu razliku s obzirom da u tom smislu nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili protutužbu

29. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene kamate i tečaja CHF te naknade za prijevremenu otplatu kredita, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, odnosno u pogledu naknade za obradu kreditnog zahtjeva teku od 4. rujna 2006.

30. Odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF i tzv. ulazne naknade temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

31. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

33. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

34. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 15. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1)

- zastupanje na ročištu od 16. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1)

- zastupanje na ročištu od 25. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/5)

- zastupanje na ročištu od 7. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1)

- sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 24. svibnja 2024., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 20. rujna 2024., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 26. studenog 2024., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

35. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 1.700,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (425,00 eura) što ukupno daje iznos od 2.125,00 eura.

36. Nadalje, tužitelju pripada i trošak predujma financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 464,54 eura.

37. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.589,54 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

38. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

U Splitu, 28. travnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis