Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 191/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane
Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca
izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i
Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb,
Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, protiv tuženika Županijska uprava za ceste
Zagrebačke županije, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB 16361613293, kojeg zastupa
punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić, Šooš
Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri, Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, radi isplate
odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-1139/2020-2 od 7. svibnja 2021., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2468/2016 od 27. studenog
2019., u sjednici održanoj 16. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 25.609,38 kn
sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2013. pa do isplate, te naknadi parnične
troškove postupka od 3.212,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. studenoga
2019. pa do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom 8,00 kn sa
zatraženom zateznom kamatom (toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za
naknadom parničnih troškova od 7.485,00 kn. sa zatraženom zateznom kamatom (toč.
III. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd
4167/2021-2 od 29. rujna 2021. podnosi tuženik temeljem čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 -
dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„U kojem roku zastarijeva tražbina osiguratelja prema trećoj osobi odgovornoj
za štetu, a s osnove isplate iznosa koji je osiguratelj isplatio oštećeniku po osnovi
police osiguranja umjesto svog osiguranika i kada zastarijevanje počinje teći.?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, podredno ukine uz naknadu parničnih troškova.
4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika, predlaže da se
revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom 25.609,38 kn koji je isplatio
oštećeniku temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornost
sklopljene sa svojim osiguranikom (štetnikom). Pobijana presuda ispitana je samo u
dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo u odnosu na pitanje u odnosu na koje je
dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
7. Povodom revizije sporno je pravno shvaćanje suda drugog stupnja da se u odnosu
na potraživanje regresa tužitelja prema tuženiku primjenjuje petogodišnji zastarni rok
koji teče kao i u odnosu na potraživanje osiguranika prema trećoj osobi – čl. 225.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO).
8. Tuženik se u reviziji poziva na različita pravna shvaćanja iznijeta u odlukama
revizijskog suda (Rev-2161/11 od 13. listopada 2015., Rev 1322/2019 od 4. lipnja
2019.) prema kojem u slučaju zakonske subrogacije u smislu čl. 939. st. 1. ZOO
osiguratelj stupa u osiguranikova prava te se na zastaru potraživanja osiguratelja
primjenjuju čl. 234. st. 6. ZOO i čl. 225. ZOO. Također se poziva na pravno shvaćanje
sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.
9. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev i otklanja prigovor zastare uz
obrazloženje da se u odnosu na potraživanje tužitelja primjenjuje opći zastarni rok od
pet godina koji počinje teći od dana kada je naknada isplaćena.
10. Sud drugog stupnja potvrđujući prvostupanjsku presudu ocjenjuje da zastarijevanje
tražbine tužitelja prema trećoj osobi odgovornoj za štetni događaj počinje teći kada i
zastarijevanje tražbine osiguranika prema toj osobi i završava u istom roku, a da pritom
sam dan plaćanja naknade nije od utjecaja za početak tijeka zastare.
11. S obzirom na sadržaj postavljenog pravnog pitanja kao i navode iz obrazloženja
pobijane presude prvenstveno valja iznijeti ocjenu da u konkretnom slučaju
potraživanje tužitelja prema tuženiku ne proizlazi iz regresa temeljem ugovornog
odnosa u kojem bi njegov osiguranik bio oštećeni (kasko osiguranje), te se stoga
revizijski navodi tuženika kojima se poziva na pravno shvaćanje sjednice građanskog
odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. ne odnose na
konkretnu situaciju.
12. S obzirom da ne postoji ugovorni odnos između tužitelja i oštećenog u odnosu na pitanje zastare ne primjenjuju se odredbe čl. 234. ZOO.
13. Kako u odnosu na potraživanje tužitelja u odnosu na naknadu štete koju je isplatio
trećoj osobi oštećenoj u štetnom događaju nije propisan neki drugi zastarni rok,
zastarijevanje potraživanja tužitelja prema osobi odgovornoj za štetni događaj
zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.
14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
U odnosu na zahtjev osiguratelja prema trećoj osobi odgovornoj za štetu, a s osnove
isplate iznosa koji je osiguratelj isplatio oštećeniku (po osnovi police obveznog
osiguranja od automobilske odgovornosti) umjesto svog osiguranika zastarijevanje
potraživanja tužitelja prema osobi odgovornoj za štetni događaj zastarijeva u roku od
pet godina (opći zastarni rok – čl. 225. ZOO). Zastarijevanje počinje teći prvog
narednog dana od dana kada je isplata izvršena.
15. Ovim odgovorom reafirmirano je pravno shvaćanje ovoga suda (Rev-x 835/2015-
2 od 29. travnja 2020., Rev 670/12-2 od 20. siječnja 2016., Rev 1934/14-2 od 12.
travnja 2017.)
16. Obzirom da je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj 22. siječnja 2013.
isplatio oštećenom naknadu štete, zastarni rok za potraživanje tužitelja prema tuženiku
je počeo teći 23. siječnja 2013. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. rujna
2016. do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 5 godina.
17. Stoga je temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.
18. Temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju jer isti nije nužan trošak za vođenje parnice.
Zagreb, 16. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća: Ljiljana Hrastinski Jurčec
Kontrolni broj: 01725-9e04a-329c5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ljiljana Hrastinski Jurčec, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.