Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-269/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, protiv tužene JH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi obvezno- isplata, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-222/2024-12 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-222/2024-12 od 21. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženici JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati ukupan iznos od 39.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 4.500,00 eura počevši od 27. svibnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 5.000,00 eura počevši od 3. lipnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 30.000,00 eura počevši od 13. srpnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati parnični trošak u iznosu od 4.190,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od 21. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena koja u žalbi ne navode određene žalbene razloge. Tvrdi da joj tužiteljica nije posudila utužene iznose novca. U žalbi ne stavlja određeni žalbeni prijedlog, ali se može zaključiti da ista predlaže ukidanje pobijane presude.
3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženoj povrat duga u iznosu od 39.500,00 eura sa pripadajućim kamatama.
8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je među strankama sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva,
- da iz izjave tužene od 12. svibnja 2022. proizlazi da istom izjavom tuženica potvrđuje da će tužiteljici vratiti posuđena sredstva i to: 5.000,00 eura do 26. svibnja 2022., zatim 5.000,00 eura 2. lipnja 2022., te 30.000,00 eura 12. svibnja 2022.,
- da je iz navedene izjave vidljiva priroda obveze, zatim visina duga kao i rok dospijeća,
- da iz odvjetničke opomene (dopisa punomoćnika tužiteljice) upućene tuženoj od 25. svibnja 2023. proizlazi da je istom pozvana tužena na povrat zajma u ukupnom iznosu od 40.000,00 eura u roku od 8 dana od primitka opomene, te trošak dopisa u iznosu od 62,50 eura,
- da iz potvrde o primitku pošiljke HP proizlazi da je dana 25. svibnja 2023. punomoćnik tužitelja otpremio preporučeno pošiljku osobno tuženici ali i tuženici po poslodavcu,
- da iz pismena punomoćnika tužiteljice od 15. lipnja 2023. proizlazi da se u istom navodi da je dana 15. lipnja 2023. u ured punomoćnika tužiteljice pristupila tuženica te je na ime duga tužiteljici navedenog u Izjavi od 12. svibnja 2022. platila iznos od 500,00 eura, te iznos od 62,50 eura na ime troškova dopisa od 25. svibnja 2023.,
- da je navedeno pismeno osobno je potpisala tužena, što sama tužena ne osporava,
- da se u nastavku istog pismena navodi, rukom pisano, da je dan 15. lipnja 2023. tužiteljica primila iznos od 500,00 eura koju činjenicu je tužiteljica i potvrdila svojim potpisom,
- da je iz iskaza tužiteljice i tužene vidljivo da su isti u bitnom oprečni, te tužiteljica navodi da je tuženici posuđivala u više navrata, više različitih iznosa novca (u kunama) te da je tuženici u više navrata produžavala rok otplate, no kako ista nije vraćala novac, da su stranke definirale dug i to u protuvrijednosti u EUR izjavom od 12. svibnja 2023. kao i konačan rok vraćanja a koju izjavu je tuženica potpisala,
- da tužena osporava takve navode, te ističe da je izjavu potpisala iz razloga što ju je to tužiteljica molila zbog vlastitih dugova te da joj treba potvrda zbog vjerovnika da ima određena nenaplaćena potraživanja,
- tužena u svom iskazu ne osporava, a što tužiteljica tvrdi, da je tužena doista i potpisala izjavu od 12. svibnja 2023.,
- da su stranke suglasne da je novac pozajmljivan u kunama,
- da je iz iskaza tužene sud utvrdio da je tužena doista i imala financijskih poteškoća, dok s druge strane tužiteljica osporava navode tužene da bi tužiteljica imala bilo kakvih financijskih poteškoća, te navodi da je zaposlena i uvijek bila zaposlena na vodećim pozicijama, da nema zakonsku obvezu uzdržavati bilo koga te da ima riješeno stambeno pitanje, a iz čega proizlazi da je tužiteljica bila kreditno sposobna i sa prihodima od kojih je mogla pozajmiti tuženici spori iznos,
- da iako su stranke suglasne u dijelu da je doista tužiteljica pozajmljivala tuženoj određene iznose u kunama u više navrata, a koje je tužena samo djelomično vratila (dakle i same stranke svojim iskazom potvrđuju da je među strankama sklopljen ugovor o zajmu određenog iznosa koji nije u potpunosti vraćen tužiteljici), tuženica osporava da bi pozajmila sada utuženi iznos,
- da sama činjenica da je dug pozajmljivan u kunama, aktualno, a nakon donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22,), više nije od utjecaja na obvezu tuženice (valutu obveze) jer se sada obveza tuženica jedino i može utvrditi u valuti EUR (tuženica nije dokazala niti predložila dokaze da duguje manji iznos).
11. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, obzirom da iz iskaza saslušanih stranaka nije mogao utvrditi koja od stranaka govori istinu, niti se sud mogao upuštati u takvu ocjeni (temeljem stručnih znanja kojima raspolaže), konačno ocjenu o osnovanosti zahtjeva tužiteljice pravilno je donio temeljem članka 219. u vezi članka 221.a ZPP-a, odnosno osnovom tereta dokaza, slijedom čega je u konačnici iskaz stranaka cijenio točnim samo ukoliko je takav iskaz bio i potvrđen materijalnim dokazima, odnosno objektivnim dokazima iz kojih je moguće utvrditi spornu činjenicu. Dakle, unatoč osporavanju same tužene, kao i isticanju drugih razloga za potpisivanje Izjave od 12. svibnja 2022., sama tužena nije postavila protuzahtjeve (eventualnu protutužbu za utvrđenje ništetnosti takve izjave zbog simulacije), a niti je sudu predložila dokaze koji govore u prilog njezinim navodima o prirodi takve izjave, dok sud u točnost sporne izjave, obzirom na dokaze u spisu nije imao razloga sumnjati.
12. Dakle, obzirom da je tužena svojim potpisom na Izjavi od 12. svibnja 2022. godine potvrdila visinu duga, a koja izjava u smislu članka 61. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) pravilno prvostupanjski sud zaključuje da naprijed navedena Izjava ima smatrati priznanjem duga, slijedom čega je prvostupanjski sud upravo temeljem takvog priznanja utvrdio visinu duga kao i njegovo dospijeće. Osim iznesenog prvostupanjski sud je istakao da tužena nije samo jednom (spornom Izjavom) već u više navrata priznala sporni dug, a obzirom da je iznova svojim potpisom na pismeno punomoćnika tužiteljice od 15. lipnja 2023. potvrdila visinu duga djelomičnim plaćanjem istog u iznosu od 500,00 eura, a koji čin se smislu članka 240. stavak 2. ZOO-a smatra priznanjem duga (kako u iznosu tako i njegovom dospijeću) a obzirom da se u pismenu punomoćnika tužiteljice od 15. lipnja 2023., a koji je tužena osobno potpisala (koja okolnost nije sporna) navodi da tužena plaća iznos od 500 eura na ime duga po Izjavi od 12. svibnja 2022..
13. Naime, u smislu odredbe članka 499. stavak 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje mu vratiti poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
14. Kako je na osnovu izjave tužene od 20. svibnja 2022. utvrđeno da je tužiteljica tuženoj pozajmila iznos od 40.000,00 kuna, a koji iznos se tužena obvezala vratiti u određenim rokovima navedenim upravo u toj izjavi i od kojeg iznosa je tužena nesporno tužiteljici vratila iznos od 500,00 eura, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženoj da tužiteljici isplati ukupno iznos od 39.500,00 eura, sve temeljem članka 499. i članka 504. ZOO-a, te kada je na dosuđeni iznos tuženoj dosudio i zateznu kamatu temeljem odredbe članka 29. ZOO- am tekuću od dospijeća svakog iznosa (prema izjavi same tužene od 12. svibnja 2022.).
15. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, budući da iz provedenih dokaza proizlazi da je isti osnovan, dok tužena svojim navodima, kako tijekom postupka, a tako i žalbenim navodima ničim nije dovela u dvojbu kako činjenična tako niti pravna utvrđenja suda prvog stupnja.
16. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 28. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
