REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice HŠ, radi prekršajnih djela iz članka 229.stavak 1. i stavak 2. točke 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/1, 98/19, 151/22, 64/23), članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i članka 150. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna službe u Zaboku, poslovni broj: Pp-1805/2023-5 od 7. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura radi dijela prekršaja iz članka 229.stavak 1. i stavak 2. točke 3. Zakona o radu i članka 150. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju činjenično opisanih u izreci pobijane presude, dok je odbijena optužba protiv okrivljenice radi djela prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari.
2. Okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
- 3.Protiv prvostupanjske presude tužitelj je, pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnome da ublaženom novčanom kaznom se neće postići svrha kažnjavanja te smatra da okrivljenoj treba odmjeriti kaznu zbog počinjenog prekršaja u skladu s propisanim kaznama navodeći pritom zakonski raspon propisanih novčanih kazni. Tužitelj i dalje u žalbi navodi da je sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava kad je odbacio optužbu pod točkom 2 zbog djela prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela ne bis in idem.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu cijeneći sve utvrđene olakotne okolnosti, te kada je odbio optužbu protiv okrivljene radi djela prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
7. Pobijajući odluku o prekršajnoj sankciji, podnositelj optužnog prijedloga je samo naznačio da se izricanjem ublažene novčane kazne, neće ostvariti svrha kažnjavanja, a da pri tome nije naveo niti imovne prilike okrivljenice kojima bi potkrijepio žalbeni prijedlog i doveo u sumnju primjerenost odredbe čl. 37 Prekršajnog zakona, jer pri odmjeravanju novčane kazne između ostalog treba uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja, što žalitelj nije naveo u žalbi.
8. S obzirom da žalba u tom pravcu ne sadrži ni kakove relevantne podatke, osim prijedloga da se okrivljenici izrekne zakonom propisana novčana kazna, ovaj Sud vezan okvirima žalbe nije ovlašten utvrđivati činjenice koje bi opravdale izricanje zapriječene novčane kazne, nego shodno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispituje samo one povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, kako se prema stajalištu ovog Suda primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju H (H v. [adresa], App.no 55759/07 u kojoj presudi je Sud potvrdio stajalište iznijeto u slučaju Z (Z v.[adresa],App.no 14939/03), te u kojoj je također odlučivao o povredi načela „ne bis in idem“, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da se samo na činjenični opis prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosi izdana upravna mjera, to samo kod navedenog prekršaja radi o presuđenoj stvari, te je suprotno žalbenim navodima tužitelja u tom dijelu valjalo prvostupanjsku presudu u odnosu na taj prekršaj činjenično opisan pod točkom VII. potvrditi.
9.Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
10.Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
