- 1 -              III Kr 79/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 79/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. F. zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 23. veljače 2022., broj K-40/2021-76, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2022., broj I Kž-194/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se zahtjev osuđenog S. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 23. veljače 2022., broj K-40/2021-76, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2022., broj I Kž-194/2022-9, S. F. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvanaest godina u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. lipnja 2021. pa nadalje.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pravovremeno je podnio osuđeni S. F. putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., te ga je u roku dopunio podneskom. Zahtjev je podnesen zbog „…povrede kaznenog zakona (čl. 517. st. 1. t. 1. ZKP/08), povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 517. st. 1. t. 2. ZKP/08), te povrede kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. t. 3. ZKP/08.)“.

 

2.1. U zahtjevu se predlaže „...Vrhovnom sudu RH ukinuti pobijane presude (i prvostupanjsku i drugostupanjsku) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, pred potpuno izmijenjeno vijeće, na ponovno suđenje i odluku.“.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.;  dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev. Odgovor na zahtjev bio je dostavljen osuđeniku i branitelju.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

5. Prije svega se podnositelja upućuje na odredbu čl. 517. st. 1. ZKP/08., kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, predviđene u čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08. ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10. ZKP/08., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. ili zbog sudjelovanja u odlučivanja u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti, odnosno zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik i naposljetku, zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Primjenom čl. 515. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti i ukoliko je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

5.1. Zbog drugih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.

 

6. Nije u pravu podnositelj kada, paušalno i neobrazloženo, upire na povredu kaznenog zakona. Pritom uopće ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može iščitati kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Na taj način ignorira citiranu odredbu čl. 517. st. 1. ZKP/08., prema kojoj se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Neosnovano podnositelj, kako u zahtjevu tako i u njegovoj dopuni, vrlo opširno tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode, odnosno „… potpuno je zanemario više relevantnih primjera sudske prakse Vrhovnog suda RH ...“ vezanih uz odbijanje dokaznog prijedloga okrivljenika.

 

7.1. Nasuprot takvim tvrdnjama, drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija, te jasno izložio zašto smatra da žalba osuđenika nije osnovana. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

7.2. Vezano uz žalbeni navod koji se odnosi na odbijanje od strane prvostupanjskog suda dokaznog prijedloga za provođenje rekonstrukcije, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je jasno odgovorio na taj navod (u odlomku 10.6.). Činjenica što je, dodatno, pojasnio razloge suda prvog stupnja ne znači da je prvostupanjska presuda arbitrarna niti da je presudom drugostupanjskog suda počinjena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

7.3. Naime, prvostupanjski sud je, u prvom odlomku na šestoj stranici, obrazložio zašto je odbio prijedlog obrane za provođenje rekonstrukcije, a drugostupanjski je sud, referirajući se na žalbene navode, dodatno ukazao na izvedene dokaze uslijed kojih je bilo osnovano odbiti dokazni prijedlog obrane.

 

8. Tvrdnja podnositelja da se drugostupanjski sud nije očitovao na „...više relevantnih primjera sudske prakse Vrhovnog suda RH navedenih u dopuni žalbe...“, jednostavno nije točna. Uopće se nije radilo o relevantnim primjerima za konkretnu  procesnu situaciju. Odbijanjem osuđenikovog dokaznog prijedloga da se provede rekonstrukcija, nije povrijeđeno ni njegovo pravo na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., niti je osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

8.1. Nema dvojbe da su jamstva sadržana u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., -pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni  tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) i čl. 6. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija), konstitutivni elementi pojma poštenog suđenja. Međutim, Konvencija, kao opće pravilo, ostavlja sudovima ocijeniti i obrazložiti da li je bilo potrebno prihvatiti dokazne prijedloge obrane (vidi Vidal protiv Belgije, serija A br. 235-B, stavak 33., ESLJP 1992). Bitno svojstvo suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što osuđeniku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze, jer izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine (vidi Perna protiv Italije, br. 48898/99, stavak 29., ESLJP 2003).

 

8.2. Podnositelj zahtjeva zanemaruje da je većinu predloženih dokaza od strane obrane prvostupanjski sud proveo. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, nije ni bilo potrebno provesti rekonstrukciju. Uostalom, iz dostatno obrazloženog odbijanja ovog dokaznog prijedloga, nedvojbeno, proizlazi kako ovaj dokaz nije bio „nužan za utvrđivanje istine“.

 

8.3. Svi u zahtjevu izneseni argumenti ukazuju na to da podnositelj, prvenstveno, nije zadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem. No, kako je to već navedeno, ovaj se izvanredni pravni lijek, primjenom citiranog čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima.

 

8.4. Podnositelj, neosnovano, upire i na dio obrazloženja prvostupanjske presude koji se odnosi na osuđenikovu ubrojivost, tvrdeći kako je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, zanemaruje kako se ovaj izvanredni pravni lijek, u skladu s citiranom odredbom čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti ni zbog povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

9. Imajući u vidu sve navedeno, nisu ostvarene povrede u žalbenom postupku, povrede prava na obranu, prava na pošteno suđenje, povreda načela jednakosti oružja te povreda kaznenog zakona, a koje se povrede ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Podnositelj, zapravo, svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, potpuno promašeno, kvalificira navedenim povredama.

 

10. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 16. studenoga 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Ileana Vinja, v.r.