REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1714/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja NN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o., OIB 35596498125, Zagreb, Ulica Drage Gervaisa 3, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1339/2021-24 od 2. travnja 2025., 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba i ukidaju točka 1., točka 2.V u dijelu kojim nije dopuštena preinaka tužbe za isplatu iznosa od 750.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2013. do isplate i točka 3.II izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1339/2021-24 od 2. travnja 2025. te se u tom dijelu predmet vraća tome sudu na ponovan postupak.

II. Uvažava se tužiteljeva žalba i ukidaju točke 2.I, II, III, IV i VI, a točka 2.V u dijelu kojim nije dopuštena preinaka tužbe za isplatu iznosa od 4.250.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2013. do isplate, kao i točka 3.I, III, IV i V te točka 4.V i VI izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1339/2021-24 od 2. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud je u četiri točke izreke riješio o tome da ne dopušta preinake tužbe i to točkom 1. preinaku koju je tužitelj učinio na ročištu 11. studenog 2014., točkom 2. izreke preinaku koju je tužitelj učinio podneskom od 24. studenog 2015., točkom 3. izreke preinaku iz tužiteljeva podneska od 31. svibnja 2017. te točkom 4. izreke preinaku navedenu na ročištu 29. srpnja 2021., a sadržanu u podnesku od 24. studenog 2015.

2. Sud obrazlaže da se preinaka tužbe može učiniti do zaključenja prethodnog postupka uz procesno ograničenje da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, da tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja te činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i dokaze kojima se te činjenice imaju utvrditi te druge podatke koje treba imati svaki podnesak, pri čemu se poziva na odredbe čl. 190., čl. 186. st. 1. i čl. 106. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 148/11 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Ističe da je tužitelj u nekoliko navrata pokušao preinačiti tužbu tako da je višekratno tražio da sud pored istaknutih zahtjeva iz tužbe prihvati i dozvoli preinaku, a dio prvo postavljenog tužbenog zahtjeva je povukao, čemu se tuženik protivio. Sud smatra da nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj nije mogao preinačiti tužbu, slijedom čega je na ročištu donio rješenje o odbijanju prijedlogu za preinaku tužbe, pri čemu sud navodi da se radi o rješenju na listu 506. spisa, a proizlazi da se radi o ročištu od 29. srpnja 2021. Tužitelj je propustio obrazložiti zbog čega već u tužbi nije naveo određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja te sud smatra da bi se dopuštenjem višekratnog preinačavanja tužbenog zahtjeva povrijedile imperativne procesne odredbe o sadržaju tužbe, što bi moglo dovesti do nezakonite presude o višekratnom preinačenom zahtjevu tužitelja.

4. Tužitelj je protiv rješenja podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja obrazloženja rješenja proizlazi kako je sud odbio dopustiti sve preinake jer da su učinjene nakon zaključenja prethodnog postupka, što se prema razlozima obrazloženja dogodilo na ročištu 9. veljače 2015. Takav je zaključak pogrešan i neutemeljen na sadržaju zapisnika održanih ročišta i tužiteljevih podnesaka, jer iz zapisnika s ročišta od 9. veljače 2015. ne proizlazi zaključak da je prethodni postupak zaključen, već je isti nastavljen, a prethodni postupak zaključen je tek na ročištu 6. lipnja 2018. pa su sve preinake tužbe učinjene kako na ročištu 11. studenog 2014. te u podnescima od 23. studenog 2015. i 25. svibnja 2017. učinjene u tijeku prethodnog postupka. Sud pogrešno smatra da za preinake tužbe tužitelj nije dao valjano obrazloženje i razloge zašto takve zahtjeve nije mogao postaviti već u tužbi. Naime, nakon pokretanja postupka interijer predmetne nekretnine potpuno je uništen i izvedeni su opsežni građevinski radovi, stoga je tužitelj pored istaknutih zahtjev potraživao i dodatni iznos od 750.000,00 kn s kamatama od 20. rujna 2013. s naslova naknade štete koja je prouzročena nakon podnošenja tužbe. Također u odnosu na preinaku tužbe iz podneska od 23. studenog 2015. tužitelj je naveo da je nakon zadnjeg ročišta koje je u ovom postupku održano 9. veljače 2015., u drugim postupcima koji se vode kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrdio stanje oštećenja objekta slijedom čega je odredio tužbeni zahtjev za naknadu štete tako da ga je povisio na iznos od 5.000.000,00 kn, s obzirom na činjenice koje mu prije nisu bile poznate. I preinaka tužbe iz podneska od 31. svibnja 2017. je rezultat tužiteljevih saznanja stečenih nakon pokretanja postupka, a evidentno je da su sve preinake učinjene tijekom prethodnog postupka. Žalitelj ističe da pobijano rješenje ne daje razloge zbog čega sud smatra da preinake ne bi bila dopuštene, odnosno da ne bi bile svrsishodne za konačno rješenje odnosa između stranaka. Stoga je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa predlaže uvažiti žalbu, preinačiti rješenje, odobriti preinaku tužbe uz naknadu parničnog troška, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a. Rješenje je donijeto uz pogrešnu primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku o preinaci tužbe.

7. Ocjenjujući osnovanost tužiteljeve žalbe, odnosno pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je sud odlučivao o preinakama tužbe istaknutim nakon dostave tužbe tuženiku i nakon tuženikova upuštanja u raspravljanje po tužbi, ovaj sud je pošao od temeljnih odredaba Zakona o parničnom postupku o preinaci tužbe, prije svega od odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Potom je odlučna i odredba čl. 190. st. 3. ZPP-a prema kojoj je, nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, a i kad se tuženik protivi preinaci tužbe, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Odlučna je i odredba čl. 190. st. 4. ZPP-a kojom je propisano da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se upusti o raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a prije toga nije se protivio preinaci. K tome valja ukazati i na odredbu čl. 191. st. 1. i 3. ZPP-a prema kojima je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećih ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a tužbeni je zahtjev ostao nepromijenjen, odnosno ako je tužitelj promijenio samo pravnu osnovu tužbenog zahtijeva.

8. Žalitelj osnovano ukazuje na pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da su preinake koje nije dopustio učinjene poslije zaključenja prethodnog postupka, jer suprotno proizlazi iz spisa, i to zapisnika s održanih pripremnih ročišta, iz kojih jasno proizlazi da je bilo više pripremnih ročišta te da je prethodni postupak zaključen na ročištu 6. lipnja 2018., kako to proizlazi iz zapisnika s održanog pripremnom ročišta na taj dan na listu 396. do 398. spisa. Upravo je na tom ročištu 6. lipnja 2018. određeno koji će se dokazi u postupku izvesti i potom je zaključen prethodni postupak, pri čemu se sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 461. ZPP-a koja se odnosi na posebni postupak u sporu male vrijednosti, što, međutim, ne utječe na činjenicu da je upravo na tom ročištu zaključen prethodni postupak, slijedom čega su preinake tužbe koje je tužitelj učinio do 6. lipnja 2018. učinjene unutar dopuštenog stadija postupka.

9. Nadalje, pogrešni su razlozi iz obrazloženja pobijanog rješenja prema kojima nije moguće višekratno preinačavanje tužbe (pogrešno navedenog tužbenog zahtjeva) jer da bi se time povrijedile imperativne procesne odredbe pri čemu sud navodi da je imperativna procesna odredba ona iz čl. 186. ZPP-a o tome što tužba mora sadržavati. Naime, zakon dopušta preinake tužbe, kako je to propisano odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno i u kasnijim stadijima postupka, pri čemu se ne mora nužno raditi samo o okolnostima koje su se dogodile nakon podnošenja tužbe. Ako se tuženik protivi preinaci, sud odlučuje o preinaci imajući u vidu propisani kriterij svrsishodnosti preinake za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo postupak tužbom u odnosu na dva tuženika, s time da je tijekom postupka odlučio odvojeno raspravljati o zahtjevima istaknutim u odnosu na tuženika Klokan d.o.o. U tužbi je tužitelj istaknuo zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine objekta Discotheque „Saloon“, pobliže određene točkom 1. tužbenog zahtjeva, zatim je točkom 2. zahtjeva tražio naložiti tuženicima predaju u samostalni i neposredni posjed predmetnu nekretninu i zabraniti im svako slično oduzimanje posjeda te nekretnine, točkom 3. predloženog tužbenog zahtjeva je predložio ovlastiti tužitelja samog ili preko trećih osoba poduzeti radnje radi ulaska u neposredni i samostalni posjed predmetne nekretnine, točkom 4. istaknutog zahtjeva je zatražio naložiti tuženicima na ime naknade štete isplatiti iznos od po 100.000,00 kn za svaki mjesec počevši od 20. rujna 2013. do predaje nekretnine u posjed te je točkom V. predložio obvezati tuženike na naknadu troškova postupka.

11. Prva preinaka tužbe učinjena je na pripremnom ročištu 11. studenog 2014., tako da je tužitelj pored postojećeg zahtjeva za naknadu štete iz točke 3.zahtjeva istaknuo i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 750.000,00 kn s kamatama od 20. rujna 2013., navodeći da je nakon pokretanja postupka interijer predmetne nekretnine potpuno uništen i da su izvedeni opsežni građevinski radovi, za što predlaže provesti građevinsko vještačenje. Dakle, radi se o isticanju novog zahtjeva uz postojeće, a za tu preinaku tužbe sud obrazlaže u pobijanom rješenju da je tužitelj propustio dostaviti dokaz za tvrdnje o opravdanosti isticanja dodatnog zahtjeva uz postojeće, čime je onemogućio tuženika da se očituje o osnovanosti zahtjeva za preinaku (točka 22. obrazloženja pobijanog rješenja), što po ocjeni ovog suda nisu razlozi u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a. Naime, iz zapisnika s ročišta održanog 11. studenog 2014. proizlazi da se toj preinaci tužbe tuženik protivio, navodeći da se protivi proširenju tužbe. Dakle, protivljenje je izrazio prije upuštanja u raspravljanje, slijedom čega je sud trebao o toj preinaci odlučiti u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, odnosno dati razloge bi li ta preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, o čemu pobijano rješenje nema razloga. Stoga je u odnosu na točku 1. izreke, a dijelom i u odnosu na točku 2.V izreke, koja se odnosi na zahtjev za isplatu istog iznosa s iste osnove, rješenje valjalo ukinuti na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

12. Točkom 2. izreke rješenja sud je odlučio ne dopustiti preinaku tužbe (pogrešno navedeno tužbenog zahtjeva) učinjenu tužiteljevim podneskom od 24. studenog 2015., a iz tog podneska na listu 149. - 160. spisa proizlazi da je tužitelj odredio tužbeni zahtjev tako da je uz već postojeće zahtjeve navedene pod točkama I.,II., III. i IV. tužbenog zahtjeva istaknutog u tužbi, pod točkom V. zatražio na ime nakade štete isplatu u iznosu od 5.000.000,00 kn, što je povećanje tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 750.000,00 kn za iznos od 4.250.000,00 kn, dakle, radi se o povećanju tužbenog zahtjeva dodanog u preinaci tužbe na ročištu 11. studenog 2014., kojoj se preinaci tuženik protivio za isplatu iznosa od 750.000,00 kn. Nadalje, osim preinake tužbe uvećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu štete za iznos od 4.250.000,00 kn tužitelj je zatražio i predaju u posjed određenih pokretnina, dodavši i točku VI. tužbenog zahtjeva koja predstavlja preinaku isticanjem drugog zahtjeva uz postojeće. U odnosu na tu preinaku u točkama V. i VI. tužbenog zahtjeva iz podneska od 24. studenog 2015. prije svega valja ukazati na činjenicu da se tuženik upustio u raspravljanje po tako preinačenoj tužbi, kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta održanog 4. listopada 2016. na listu 280. - 281. spisa, koje je ročište dovršeno donošenjem rješenja da se tužitelju nalaže dostaviti isprave kojima dokazuje preinačeni tužbeni zahtjev. To proizlazi i iz tuženikova podneska od 1. veljače 2018. na listu 293. - 298. spisa, iz kojeg proizlazi da se tuženik očituje na zahtjeve iz preinačene tužbe, tj. na zahtjeve kako za isplatu iznosa od 5.000.000,00 kn s naslova naknade štete, tako i za predaju u posjed pokretnina (točka VI. tužbenog zahtjeva iz preinačene tužbe). Dakle, tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi u odnosu na navedene nove zahtjeve pa se u smislu odredbe čl. 190. st. 4. ZPP-a smatra da postoji tuženikov pristanak na preinaku tužbe, slijedom čega onda sud niti ne mora odlučivati o svrsishodnosti navedene preinake.

13. Valja reći i to da nije od utjecaja tuženikov podnesak od 11. prosinca 2017. na listu 371. spisa, kada se tuženik protivi preinaci tužbe iz tužiteljeva podneska od 31. svibnja 2017., odnosno kada se protivi preinaci tužbe isticanjem tužbenih zahtjeva iz tog podneska pod točkama III. do V. tužbenog zahtjeva. Naime, točkama III. i IV. podneska od 31. svibnja 2017. tuženik je smanjio zahtjeve za isplatu naknade štete, što ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a, a tuženik se takvom djelomičnom povlačenju tužbe protivio, pa ostaje za odlučiti o zahtjevima kako su postavljeni podneskom od 24. studenog 2015., po kojima se tuženik upustio u raspravljanje, kao i o zahtjevu iz točke V. tužbenog zahtjeva za predaju pokretnina, kako je već navedeno. Stoga je valjalo ukinuti točku 2., I., II., III. i IV. izreke rješenja jer se radi o zahtjevima koji su već istaknuti u tužbi, valjalo je ukinuti točku 2.V. izreke rješenja kojim je odbijena preinaka tužbe za tužbeni zahtjev za naknadu štete povećan za 4.250.000,00 kn jer se po istom tužitelj upustio u raspravljanje, kao i točku 2.VI. izreke rješenja kojom je uskraćeno dopustiti preinaku tužbe po zahtjevu po kojem se također tuženik upustio u raspravljanje, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja, bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.

14. Točka 2.V. izreke kojom je odbijena preinaka tužbe za isplatu iznosa od 750.000,00 kn, što predstavlja tužbeni zahtjev iz prve preinake tužbe o kojoj je odlučeno ukinutom točkom I. izreke rješenja valjalo je ukinuti iz razloga navedenih u odnosu na točku I. izreke rješenja, kako je već uvodno rečeno i u tom dijelu predmet vratiti na ponovan postupak.

15. Neosnovano je točkom 3. izreke rješenja sud ponovno odlučivao o preinaci tužbe za istaknute tužbene zahtjeve pod točkom I., koji je zahtjev sadržan u tužbi pa se ne radi o preinaci, kao i zahtjev pod točkama III. i IV., s obzirom na to da se zahtjevom pod točkom III. samo smanjuje zahtjev iz tužbe glede isplate naknade štete u iznosu od 100.000,00 mjesečno te se isti iznosi određuju u podnesku od 31. svibnja 2017. u nižim iznosima, što ne predstavlja preinaku u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a. Također u točki 3.IV. izreke pobijanog rješenja sud je odlučio ne dopustiti preinaku tužbe, a radi se zapravo o smanjenju tužbenog zahtjeva s iznosa od 5.000.000,00 kn na iznos od 4.969.109,00 kn s osnove naknade štete, pri čemu valja reći da se tuženik upustio u raspravljanje po zahtjevu od 4.250.000,00 kn, dok se za razliku, koja je istaknuta još u prvoj preinaci, o preinaci treba ponovno odlučivati, kako je već navedeno. Također se i točka 3.V izreke odnosi na zahtjev po kojem se tuženik upustio u raspravljanje, kako je već rečeno, o čemu nije trebalo onda ponovno odlučivati o preinaci.

16. Međutim, podneskom od 31. svibnja 2017. tužitelj je doista preinačio tužbu dodajući zahtjev za prestanak uznemiravanja oduzimanjem posjeda sporne nekretnine (zahtjev pod točkom II. zahtjeva iz podneska od 31. svibnja 2017.), koju preinaku je sud odbio dopustiti bez valjanog obrazloženja u smislu odredbe čl. 190. st. 3 . ZPP-a, slijedom čega je rješenje u točci 3.II izreke valjalo ukinuti i vratiti na ponovan postupak.

17. Napokon, nezakonita je točka IV. izreke kojom je sud odlučio ne dopustiti preinaku tužbe prema podnesku od 24. studenog 2015. kojeg je tužitelj navodno ponovio na ročištu 29. srpnja 2021. Tužitelj tim svojim očitovanjima na ročištu nije nanovo preinačio tužbu. Radi se o zahtjevima koje je istaknuo ranije, djelomično ih povukao, po kojima se uglavnom tuženik upustio u raspravljanje i to po zahtjevu za isplatu štete u iznosu od 4.250.000,00 kn kao i za predaju pokretnina, slijedom čega nije bilo potrebe za odlučivanjem na način kako je sud odlučio tim dijelom izreke rješenja.

18. Zbog navedenog je rješenje valjalo ukinuti na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a te dijelom vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a dijelom na bez potrebe vraćanja na ponovno odlučivanje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o svrsishodnosti preinake tužbe učinjene na ročištu 11. studenog 2014. za isplatu iznos od 750.000,00 kn, pri čemu će, za slučaj da smatra da tužba po tom zahtjevu ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, pozvati tužitelje na uređenje tužbe u smislu odredbe čl. 106. i 109. ZPP-a. Odlučit će i o preinaci tužbe od 31. svibnja 2017. glede zahtjeva za zaštitu od uznemiravanja, primjenom kriterija svrsishodnosti preinake za konačno rješenje odnosa među strankama, a po potrebi pozvati tužitelja na ispravak i dopunu tužbe po tom zahtjevu. Nadalje će voditi računa o tome da u ovoj pravnoj stvari, uz zahtjeve iz tužbe po kojima se tuženik upustio u raspravljanje, tuženik upuštanjem u raspravljanje prihvaća preinaku tužbe i po zahtjevima za isplatu iznosa od 4.250.000,00 kn, jer tuženik nije prihvatio tužiteljevo djelomično povlačenje tužbe po toj točki tužbenog zahtjeva, a prihvatio je i parnicu glede tužbenog zahtjeva za predaju pokretnina u posjed istaknutog u točki VI. zahtjeva od 24. studenog 2015., slijedom čega će glede tih zahtjeva sud provesti postupak i donijeti odluku.

Zagreb, 28. travnja 2025.

Sudac

Jagoda Crnokrak