Poslovni broj: P-964/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženog ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 3. travnja 2025., 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«Tuženik je dužan tužitelju isplatiti isplati iznos od 23.501,80 EUR / 177.074,28 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, te od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 %, a od 1. srpnja 2018. pa do naplate po stopi od 6,82 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nastavno na niže navedene iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.061,78 EUR / 8.000,00 HRK od dana 9. veljače 2011.,

- na iznos od 11.278,54 EUR / 84.978,17 HRK od dana 2. kolovoza 2010.,

- na iznos od 2.599,09 EUR / 19.582,81 HRK od dana 2. kolovoza 2010., te

- na iznos od 8.562,39 EUR / 64.513,30 HRK od dana 22. prosinca 2009.,

sve u roku od 15 dana.»

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.960,08 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi od 7. veljače 2012., koju podnosi protiv tuženog, radi naknade štete, tužitelj navodi da je kao naručitelj, s tuženim kao izvoditeljem radova, sklopio ugovor o građenju br. 06-44-G-61471/8 od 19. rujna 2008., kojim se tuženi obvezao izgraditi dvojnu stambenu građevinu s ukupno 15 stanova, parkiralište i urediti okoliš na lokaciji [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za potrebe stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata. Člankom 5. ugovora o građenju tuženi da se obvezao sve radove izvesti i predati tužitelju u roku od 12 mjeseci od 10. listopada 2008. kao dana uvođenja u posao koji je utvrđen uvidom u građevinski dnevnik. Zbog kašnjenja u izvođenju radova komunalne infrastrukture, što je bilo u obvezi Grada Crikvenice, tuženom da je odobreno produljenje roka izgradnje do 30 dana nakon izvođenja zadnjeg priključka za predmetne objekte odnosno do 11. travnja 2010. Tuženi da je već od srpnja 2009. pokazivao znakove financijske nestabilnosti i mogućnost neostvarenja dovršenja svih ugovorenih radova. Tijekom ljeta 2009. u trajanju od mjesec i pol dana na gradilištu da se nisu odvijali nikakvi radovi. Tuženi da je nastavio radove u rujnu 2009. na postavljanju parketa i PVC stolarije, a da pritom nije uvažavao upozorenja službe nadzora da je neodgovorno postavljati parkete bez postavljenih unutarnjih krila PVC stolarije. Suprotno pravilima struke, tuženi da je prethodno postavio PVC štokove, dok je s ugradnjom krila očito bio u financijskim problemima. Tijekom kišnog razdoblja da je došlo do štete zbog procurivanja krova i ulaska vode u stanove te pojave vlage na zidovima i parketima. Tužitelj da je uputio tuženom dopise 28. listopada 2009., 9. studenoga 2009. i 11. studenoga 2009. kojim traži žurno poduzimanje aktivnosti na otklanjanju prouzročenih šteta, sprečavanju daljnjeg prodora oborinskih voda te dovršenja ugradnje PVC stolarije. Također da je upozoren na mogućnost jednostranog raskida ugovora zbog nepoštivanja ugovorenog roka dovršetka građevine. 5. ožujka 2010. tužitelj da je tuženom uputio dopis kojim traži da se isti odazove na radni sastanak u vezi završetka radova na građevini, ali da se na taj poziv tuženi nije odazvao. Uvidom u Središnji obrtni registar Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva naručitelj da je utvrdio da je izvoditelj s 11. veljače 2010. odjavio obrt, o kojim promjenama uopće nije obavijestio naručitelja. S obzirom na činjenicu da je tuženi zatvorio obrt i nije se odazvao pozivu naručitelja na radni sastanak 5. ožujka 2010. u vezi završetka radova na građevini, naručitelj da je preuzeo građevinu i uveo u posjed zaštitarsku službu radi čuvanja građevine te da je od nadzorne službe naručio izradu izvješća o stanju radova. Radi čuvanja nedovršene stambene građevine i sprečavanja eventualne devastacije građevine do odabira novog izvoditelja radi dovršetka izgradnje, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u nastavku: Ministarstvo graditeljstva) da je zaključilo 9. ožujka 2010. ugovor broj 73- 07/10 o obavljanju zaštitarskih usluga tjelesne zaštite s tvrtkom Secutor d.o.o. te 16. lipnja 2010. anex ugovora broj 73-07/10 koje je osiguravalo građevinu do odabira i uvođenja u posjed novog izvoditelja radi dovršenja izgradnje stambene građevine. Tvrtka Secutor d.o.o. da je obavljala čuvanje nedovršene stambene građevine u razdoblju od 9. ožujka 2010. do 19. svibnja 2010. odnosno do uvođenja u posao novog izvoditelja. Radi kašnjenja u izvođenju radova tužitelj da je bio dužan osigurati produženi nadzor građenja, čime su za naručitelja nastali dodatni troškovi. Radi svega navedenoga tužitelj da je pokrenuo izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Rijeci te da je provedeno građevinsko vještačenje radi utvrđivanja stanja gotovosti radova na dvojnoj stambenoj građevini izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] te utvrđivanja postoje li nedostaci u izvedenim radovima, te ukoliko postoje koji su to nedostaci, navodeći da se radi o predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010. Nakon provedenoga postupka osiguranja dokaza Ministarstvo graditeljstva da je u postupku javne nabave izabralo izvoditelja za dovršenje izgradnje stambene građevine te da je 5. svibnja 2010. sklopilo s tvrtkom GRADNJA d.o.o. za građevinske radove ugovor o izvođenju radova dovršenja izgradnje broj 06-44-G-61598/10 radi dovršenja i sanacije građevine, dovršenja parkirališta te uređenja okoliša na ranije navedenim nekretninama. Ukupna vrijednost izvedenih radova na dovršetku građevine po navedenom ugovoru da je utvrđena u ukupnom iznosu od 495.035,41 HRK. Primopredaja građevine da je izvršena 26. kolovoza 2010. s predstavnicima Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, tvrtke GRADNJA d.o.o. i Ministarstva graditeljstva. 15. studenoga 2010. Ministarstvo graditeljstva da je zaključilo s izvoditeljem GRADNJA d.o.o. za građevinske radove i dodatak br. I. ugovora o izvođenju radova dovršetka izgradnje broj 0644-G-61598/10-D1 radi izvođenja dodatnih radova na dovršenju izgradnje i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova na dvojnoj stambenoj građevini. Ukupna vrijednost izvedenih radova po navedenom ugovoru da je utvrđena u ukupnom iznosu od 15.920,98 HRK. Zbog neizvršavanja ugovornih obveza da je nastala za Ministarstvo graditeljstva tj. tužitelja šteta u ukupnom iznosu od 935.484,63 HRK.

Tužitelj nadalje navodi da vrijednost izvedenih radova po tuženom iznosi 4.796,336,55 HRK kada se odbiju popravci, sanacije i atesti koje je izvela GRADNJA d.o.o. u iznosu od 248.700,26 HRK. Budući da je Ministarstvo graditeljstva platilo tuženom 4.865.424,49 HRK, to da potražuje preplaćeni iznos od 69.087,94 HRK. Ukupna procjena nekvalitetno izvedenih radova koji nisu sanirani da iznosi 174.832,80 HRK od čega 30% na ime nekvalitete, koliko navedeno ministarstvo potražuje, da iznosi 52.449,84 HRK. Zbog neizvršavanja ugovornih obveza i uvođenja novog izvoditelja za dovršenje izgradnje da su nastali za navedeno ministarstvo troškovi produljenog nadzora koji iznose 17.000,00 HRK. Radi čuvanja stambene građevine do uvođenja novog izvoditelja u posao, od 9. ožujka 2010. do 19. svibnja 2010. da navedeno ministarstvo potražuje trošak zaštitarske usluge tjelesne zaštite stambene građevine u iznosu od 58.322,04 HRK. Trošak osiguranja dokaza i uviđaja u izvanparničnom postupku provedenim pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod posl. br. R1-56/2010 da iznosi 6.504,06 HRK. Člankom 9. ugovora o građenju da je utvrđen iznos ugovorne kazne i to 2 promila od ukupne vrijednosti ugovorenih poslova za svaki kalendarski dan prekoračenja roka, s time da ukupni iznos ne može biti veći od 10% ukupne vrijednosti ugovorenih poslova. Pedesetog dana zakašnjenja ugovorna kazna da je iznosila 541.271,75 HRK odnosno 10% ukupno ugovorene cijene, čime su ispunjeni uvjeti za najvišu ugovorenu kaznu. Slijedom iznijetog ugovorna kazna da iznosi 541.271,75 HRK. Trošak dodatnih radova na dovršenju izgradnje i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova izvedenih od strane tvrtke GRADNJA d.o.o. za građevinske radove temeljem dodatka br. 1 ugovora o izvođenju radova dovršenja izgradnje da iznosi 15.920,98 HRK. Ukupno potraživanje tužitelja da iznosi 760.556,61 HRK, uvećano za PDV 23% u iznosu od 174.928,02 HRK, sveukupno iznosi 935.484,63 HRK.

2. Tuženi je u odgovoru na tužbu od 4. veljače 2015., čije je navode dopunio u podnesku od 16. travnja 2015. naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Potvrđuje da mu je dostavljen prijedlog za mirno rješenje spora od ŽDO Rijeka, da je po primitku istog kontaktirao državnog tajnika EL te zatražio da se održi sastanak između njega i Ministarstva graditeljstva, jer ŽDO Rijeka nije dovoljno upućen u cjelokupni problem koji je proistekao po ugovoru, navodeći da je zatražio odštetu po ugovoru na što su ga odbili bez razgovora te da se nije odazvao na postupak mirnog rješenja spora. Nadalje navodi da je neispravno naveden naziv izvođača, navodeći da je izvođač TRGOVINA NA VELIKO I GRAĐEVINSKI OBRT " [obrt]" Hajrudin Bećirević t.p. iz [adresa], kojeg zastupa vlasnik obrta ZL, a ne obrt " [obrt]" ZL iz [adresa]. Tuženi navodi da se ovdje radi o firmi – obrtu registriranom pred trgovačkim sudom, a ne kod ureda državne uprave, obrtni registar što da su dva potpuno različita subjekta, radi čega tužbu treba odbaciti. Nadalje tuženi navodi da je točno da se u ugovoru za izgradnju obvezalo da će se radovi izvesti i predati u roku od 12 mjeseci od uvođenja u posao tj. do 10. listopada 2009. i da je zbog kašnjenja infrastrukture, što je bilo u obvezi Grada Crikvenice, produljen rok za 30 dana od zadnjeg priključka za predmetne objekte, ali da je potpuno netočno da je rok do 11. travnja 2010., jer na koordinacijskim sastancima obećanje predstavnika Grada Crikvenice da je bilo da će radovi biti prvo gotovi u studenom 2010., a potom da je na sastanku u Gradu Crikvenici na kojem su prisustvovale sve odgovorne osobe da će radovi biti gotovi u prosincu, a najkasnije do 9. siječnja 2010. te da je napravljen promemorandum istog i to da je za izvoditelja zadnji datum kada je mogao podnijeti kašnjenje investitora. Napominje da je državni tajnik kada je zatražio da podnese zahtjev za produljenje ugovora naveo da će svu nastalu štetu snositi Grad Crikvenica, te predlaže da se izvrši uvid u dopis od 22. rujna 2009. potpisan od državnog tajnika EL. Tuženi tvrdi da je ovaj postupak Grada Crikvenice namjerno napravljen samo da bi se uništila firma [obrt] te da se može pogodovati drugima jer je ta firma u navedenom periodu zapošljavala preko 150 radnika pa da postavlja pitanje kako to da se ušlo u zaključenje ugovora za izvođenje radova ako nije gotova sva prateća potrebna dokumentacija i osiguran sistem financiranja istog. Iz materijalne dokumentacije da će biti vidljivo sve pa i to da su se radovi odvijali i brže od planiranog sve dok se Grad Crikvenica nije očitovala da radovi infrastrukture će početi pred kraj sezone tj. kad je isticao ugovor. Također da je vidljivo i dokazano do kada su isti obećali završetak radova, a usprkos svemu da je izvođač radova bio na objektu sve dok im to nije onemogućeno, jer ih nisu obavijestili o koordinacijskom sastanku koji se uvijek obavljao poslije obilaska u prostorijama firme [obrt], a također da iz dopisa kao priloga tužbe i datuma potpisa ugovora sa zaštitarskom tvrtkom SECUTOR d.o.o. Grižane, te dopisa Grada Crikvenice od 22. ožujka 2010. da su neusklađeni datumi te da je sve namješteno od strane Ministarstva graditeljstava da njegovi djelatnici ne mogu ući u objekt te da se raskine ugovor, koji je po njegovom stajalištu raskinut 9. siječnja 2010. do kada nisu radovi na infrastrukturi gotovi. Pored navedenog navodi da je Ministarstvo graditeljstva imalo potpisan ugovor o čuvanju zgrade sa HB GRADNJOM d.o.o. i da se taj ugovor nikada nije platio već da su nezakonito vraćeni računi za obavljenu uslugu. Tuženi tvrdi da su se svi radovi odvijali na vrijeme, te da se ovdje radilo o pritisku za potpisivanje anexa ugovora za vantroškovničke i više troškovničke radove koji su izvedeni, a nisu plaćeni od strane investitora. Kaže da nije točno da je upućen dopis za radni sastanak, jer su se radni sastanci uvijek obavljali u prostorijama [obrt]. Nadalje navodi da je izvoditelj koji je potpisao ugovor brisan kod Trgovačkog suda u Rijeci 31. prosinca 2010., te da je tužitelj potpuno nezakonito preuzeo građevinu i uveo u posjed zaštitarsku službu te nije dozvolio ulazak djelatnika [obrt] u građevinu i pritom otuđio sav alat, materijal i ostalu opremu u vrijednosti od stotine tisuća HRK koje nikad nije izvršio povrat i samostalno raskinuo ugovor. Kao što je zapisnikom konstatirano, [obrt] da je dobrovoljno predao ključeve od prostorija te da nisu i nije im bio dozvoljen pristup zgradi kao i preuzimanje stvari, opreme, alata, materijala i dr. s objekta od strane zaštitarske službe koja na objektu nije ni mogla biti bez odobrenja njih kao izvoditelja, tako da se ti ugovori nisu ni smjeli potpisati, a ti troškovi da se ne mogu pripisati tuženom, kao ni troškovi nadzora, koje tuženi u cijelosti osporava. U odnosu na postupak osiguranja dokaza u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1- 56/2010, navodi da je isti obavljen u srpnju 2010., a ne nakon raskida ugovora u ožujku ili prije uvođenja drugog izvođača i vještaku da je dat zadatak za stanje i nedostatke, a ne i za obračune i dokaze za izvedene radove da se i oni mogu utvrditi, navodeći da je vidljivo iz dokaza da ima dosta oštećenja koji nisu bili prije odnosno od nemogućnosti njihova pristupa objektu, a također da nije napravljen zapisnik o zatečenom stanju i o svoj opremi i materijalu koji su bili na građevini, a nisu ugrađeni nego su naknadno ugrađeni od strane drugog izvođača. Iz svega navedenoga da proizlazi da je investitor pogrešno postupio i da firma [obrt] nije odgovorna ni za bilo koje nedostatke i propuste na objektu, a isto tako da se nije mogla završiti većina radova iz razloga nepostojeće infrastrukture i nemogućnosti ispitivanja svih instalacija u objektu, navodeći da što u slučaju da se obrusi i lakira parket, a onda u objekt ulazi stotine radnika za ispitivanje ili primjerice da pukne cijev od vode ili se prekine kabel od struje. Također troškove vještačenja da u potpunosti odbacuje. Nadalje tuženi navodi da uvođenjem novog izvođača investitoru nisu napravljeni nikakvi dodatni troškovi jer je isti iznos ostao u okviru ugovora neisplaćen, a svi dodatni radovi nisu nikad plaćeni. Tuženi nadalje navodi da i dalje ostaje kod toga da firma [obrt] odnosno on kao tuženi ne snose nikakvu štetu koja je opisana u tužbi jer za istu nisu odgovorni, te predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Tuženi je u navedenom podnesku podnio protutužbu protiv tužitelja radi naknade štete, te je protutužbenim zahtjevom zatražio da se tužitelju naloži da mu isplati iznos od 2.381.042,62 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana, uz naknadu parničnog troška. Navedena protutužba je odbačena rješenjem ovoga suda od 8. srpnja 2016., koje je pravomoćno 11. kolovoza 2016.

3. Tužitelj je naveo da su navodi tuženog iz odgovora na tužbu neosnovani. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je naveo (stranice 445-449 spisa) da je člankom 3. ugovora o građenju od 19. rujna 2008. sklopljenog između stranaka, ugovorena cijena izgradnje dvojne stambene građevine, parkirališta i uređenja okoliša u neto iznosu od 5.412.717,45 HRK, odnosno u bruto iznosu od 6.603.515,29 HRK. Iz ovjerene, potpisane od strane naručitelja, izvoditelja i nadzornog organa, VII. privremene situacije od 26. studenoga 2009. da je vidljiva ukupna vrijednost izvršenih radova po predmetnom ugovoru u iznosu od 6.603.515,29 HRK s PDV te da je ukupna vrijednost izvršenih radova po citiranoj privremenoj situaciji u iznosu od 5.943.053,23 HRK. Tužitelj da je tuženom na ime predmetnog ugovora isplatio iznos od 5.943.053,23 HRK sa PDV. S obzirom na to da tuženi nije izvršio ugovorene radove, a što da je imalo za posljedicu nastanak znatne materijalne štete, tužitelj da je zatražio da se provede postupak osiguranja dokaza, te da je građevinski vještak u svome nalazu i mišljenju utvrdio nedostatke, štetu i radove koji nisu izvedeni. Tužitelj navodi da trošak osiguranja dokaza i uviđaja u izvanparničnom postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod posl. br. R1-56/2010 iznosi 8.000,00 HRK. Na navedeni iznos tužitelj da potražuje zakonsku zateznu kamatu od 9. veljače 2011. kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Iz navedenih razloga tužitelj da je ugovorio dovršenje radova s drugim izvođačem GRADNJOM d.o.o. Senj, te da je po dovršenju radova i ishođenju uporabne dozvole, obavljen konačni obračun temeljem čega je izrađen obračun troškova i potraživanja od [obrt] za izvedene radove na navedenim objektima, izrađen od strane Jurcon projekta d.o.o. Pod točkom IV navedenog obračuna da je vidljivo da je na ime ukupni popravci, sanacije i atesti koje je izvela tvrtka GRADNJA d.o.o. obračunat iznos od 248.700,26 HRK. Navedeni iznos da je uplaćen zbirno s ostalim uplatama po ugovoru od 5. svibnja 2010. sklopljenom između tužitelja i GRADNJE d.o.o. Vrijednost izvedenih radova [obrt] uz odbitak popravaka, sanacija i atesta (točke III-IV obračuna) da iznosi 4.796.336,55 HRK s PDV, da je umanjena za iznos ukupno plaćenih radova [obrt] bez PDV u iznosu od 4.865.429,49 HRK, iz čega da proizlazi da je tužitelj preplatio iznos od 69.087,94 HRK (točka VII obračuna). Stoga da tužitelj potražuje iznos od 69.087,94 HRK uvećan za pripadajući PDV odnosno za iznos od 84.978,17 HRK sa zakonskim zateznim kamatama od 2. kolovoza 2010. kao dana plaćanja GRADNJI d.o.o. Tužitelj da je novom izvršitelju, na ime potrebnih dodatnih radova na dovršenju i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova od strane [obrt], tvrtki GRADNJA d.o.o. isplatio iznos od 19.582,81 HRK. Ova uplata da je izvršena u zbirnom iznosu s drugim uplatama temeljem spomenutog ugovora sklopljenog s GRADNJOM d.o.o. pa da tužitelj potražuje iznos od 19.582,81 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od uplate 2. kolovoza 2010. Nadalje tužitelj navodi da ukupna procjena vrijednosti troškova nekvalitetno izvedenih radova po obračunu, a koji nisu sanirani iznosi 174.832,80 HRK od čega tužitelj da potražuje 30% na ime nekvalitetno izvedenih radova, što iznosi 52.449,84 HRK, a koji iznos je naveden pod točkom VIII obračuna. Tužitelj navodi da potražuje navedeni iznos od 52.449,84 HRK uvećan za pripadajući PDV odnosno iznos od 64.513,30 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od izvršenog plaćanja VIII. privremene situacije od 26. studenoga 2009. izdane od strane Trgovine na veliko i građevinski obrt " [obrt]" vl. ZL, odnosno kamate na taj iznos od 22. prosinca 2009. Nadalje tužitelj navodi da s obzirom na to da je bilo potrebno u posao uvesti novog izvoditelja radi dovršenja izgradnje na predmetnim objektima, tužitelj da je sa Jurcon projekt d.o.o. 12. lipnja 2008. sklopio ugovor o obavljanu stručnog nadzora kao i dodatak br. 1 na navedeni ugovor, temeljem kojih je tužitelj izvršio plaćanje produljenog trajanja stručnog nadzora u ukupnom iznosu od 20.910,00 HRK, a koji iznos da je uplaćen zbirno s drugim uplatama. Na navedeni iznos od 20.910,00 HRK tužitelj da potražuje zakonske zatezne kamate od 20. travnja 2011. kao dana uplate. Također, zbog napuštanja gradilišta od strane tuženog, tužitelj da je bio u zakonskoj obvezi osigurati predmetni objekt u svrhu zaštite imovine i ugrađene opreme do trenutka uvođenja novog izvoditelja u posao. Tužitelj da je temeljem sklopljenog ugovora o obavljanju zaštitarskih usluga tjelesne zaštite od trenutka preuzimanja nedovršene građevine do uvođenja novog izvoditelja u posao isplatio za uslugu čuvanja dvojne stambene građevine iznos od 58.322,04 HRK bez PDV, odnosno iznos od 71.736,11 HRK s PDV. Stoga da potražuje navedeni iznos od 19. svibnja 2010. kao dana uplate. Nadalje, odredbom članka 9. ugovora o građenju od 19. rujna 2008. sklopljenog između tužitelja i tuženog, da je ugovorena ugovorna kazna u slučaju prekoračenja roka potpunog dovršetka radova u visini od 2 promila od ukupne vrijednosti ugovorenih radova za svaki kalendarski dan prekoračenja roka iz članka 5. stavak 1. navedenoga ugovora, s time da ukupni iznos ugovorne kazne ne može iznositi više od 10% ukupne vrijednosti radova što iznosi 541.271,75 HRK. S obzirom na to da je tuženom odobreno produljenje roka izgradnje do 11. travnja 2010., a iz točke 6 zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 15. srpnja 2010. je vidljivo da su radovi završeni 14. srpnja 2010. da su ispunjeni uvjeti za najvišu ugovornu kaznu. Stoga da na ime ugovorne kazne potražuje iznos od 541.271,75 HRK sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2010.

Temeljem gornjih navoda tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženom da mu isplati ukupan iznos od 810.992,14 HRK sa zakonskim zateznim kamatama, a navedeni tužbeni zahtjev tužitelj je precizirao i u valuti EUR u podnesku od 9. siječnja 2023. u kojem je bio postavio svoj konačni tužbeni zahtjev, tako da je od tuženog potraživao ukupan iznos od 810.992,15 HRK / 107.637,15 EUR.

U odnosu na navode tuženog da je tužitelj zatražio da tuženi podnese zahtjev za produljenje ugovorenog roka, te da je navedeno da će Grad Crikvenica snositi svu nastalu štetu, tužitelj navodi da je tuženom produljio rok ugovorenih radova za 30 dana od dana priključka posljednjeg komunalnog priključka, te da tuženi zbog navedenoga nije trpio nikakvu štetu. Nadalje, s obzirom na to da tuženi nije dostavi garanciju banke, te nakon izvedenih radova Grada Crikvenice na infrastrukturi građevinskog objekta tuženi da nije nastavio s izvođenjem radova, tužitelj da nije imao mogućnost da zbog neizvršenja ugovorenih obveza naplati svoja potraživanja iz garancije i jamstva sukladno članku 11. ugovora o građenju, te je bio prisiljen zatražiti provođenje postupka osiguranja dokaza. Pored navedenoga, tužitelj da je fax porukom od 17. rujna 2009. obavijestio tuženog da je garancija Erste banke br. 5401400600 od 23. listopada 2008. na iznos od 660.351,52 HRK temeljem ugovora o građenju prestala vrijediti s 19. rujna 2009. Tuženi da je pozvan, a kako bi tužitelj mogao izvršiti plaćanje VII. Privremene situacije, da dostavi važeću garanciju ili dodatak postojeće kojom će se produžiti rok. S obzirom na to da tuženi nije dostavio garanciju banke, tužitelj da je imao mogućnosti da za neizvršenje ugovornih obveza naplati svoja potraživanja, te je preuzeo nedovršenu građevinu. Člankom 11. ugovora o građenju tuženi da je bio dužan dostaviti tužitelju garanciju banke u iznosu od 10% ugovorenog iznosa iz članka 3. navedenog ugovora. Tuženi da nije izvršio ugovorene radove, što je kod tužitelja imalo za posljedicu nastanak materijalne štete te je ugovaranje radova za dovršenje predmetnog ugovora ugovoreno s drugim izvođačem, Gradnjom d.o.o. Senj. Grad Crikvenica da je izvodio radove na infrastrukturi te u to vrijeme tuženi nije izvodio radove na objektu. Stoga da je tužitelj kao naručitelj zaključio ugovor o zaštiti i čuvanju objekta od 22. veljače 2010. s HB Gradnjom d.o.o. kao izvršiteljem radi čuvanja objekta od 14. prosinca 2009. do 13. veljače 2010. Vrijednost ukupno izvršenih radova da je ugovorena u visini od 54.720,00 HRK uvećano za PDV. Navedeni ugovor da nije sklopljen s tuženim već sa HB Gradnjom d.o.o. pa da tuženi nije aktivno legitimiran u odnosu na ovo potraživanje.

4. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike ugovora o građenju od 19. rujna 2008. (stranice 6-10 spisa), uporabne dozvole izdane od strane Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica 30. srpnja 2010. (stranice 11-12 spisa), građevinskog dnevnika GRADNJA d.o.o. Senj (stranice 13-128 spisa), uporabne dozvole izdane od strane Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 30. srpnja 2010. (stranice 129-130 spisa), nalaza i mišljenja građevinskog vještaka NL, dipl. ing. građ., stalnog sudskog vještaka u građevinarstvu iz Rijeke, od 8. srpnja 2010. iz predmeta Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010 (stranice 131-146 spisa), nalaza i mišljenja građevinskog vještaka NL, dipl. ing. građ., stalnog sudskog vještaka u građevinarstvu iz Rijeke, od 27. listopada 2011. iz predmeta Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-166/2011 (stranice 147-173 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 28. listopada 2009. (stranica 174 spisa), JURCON PROJEKT d.o.o. Zagreb od 28. svibnja 2010. (stranice 175-176 spisa), Grada Crikvenice, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 22. ožujka 2010. (stranica 177 spisa), Ministarstva graditeljstva od 22. rujna 2009. (stranica 178 spisa), od 11. studenoga 2009. (stranica 179 spisa), od 5. ožujka 2010. (stranica 180 spisa), ugovora br. 73-07/10 o obavljanju zaštitarskih usluga tjelesne zaštite od 8. ožujka 2010. (stranice 181-183 spisa), aneksa navedenoga ugovora od 16. lipnja 2010. (stranica 184 spisa), izvatka iz obrtnog registra (neslužbenog) od 5. ožujka 2010. (stranice 185-187, te 188-190 spisa), zapisnika o primopredaji ključeva (stranica 191 spisa), zapisnika o završetku čuvarskih usluga od 19. svibnja 2010. (stranica 192 spisa), dodatka br. 1. ugovora o izvođenju radova dovršenja izgradnje od 15. studenoga 2010. (stranice 193-195, te 196-198 spisa), ugovora o obavljanju usluga stručnog nadzora od 12. lipnja 2008. (stranice 199- 204 spisa), uporabne dozvole Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 30. srpnja 2010. (stranice 205-206 spisa), zapisnika Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 15. srpnja 2010. (stranice 207-211 spisa), uporabne dozvole Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 30. srpnja 2010. (stranice 212-213 spisa), zapisnika Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 15. srpnja 2010. (stranice 214-218 spisa), zapisnika o tehničkom pregledu od 29. srpnja 2010. (stranice 219-220 spisa), uporabne dozvole Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 30. srpnja 2010. (stranice 221-222 spisa), zapisnika Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 15. srpnja 2010. (stranice 223-227 spisa), ugovora o izvođenju radova dovršenja izgradnje od 5. svibnja 2010. (stranice 228-232 spisa), zapisnika o primopredaji radova od 26. kolovoza 2010. s prilogom (stranice 233-236 spisa), zapisnika sa I. sjednice za provedbu okončanog obračuna na lokaciji [adresa], 52f od 19. studenoga 2010. (stranica 237 spisa), prijedloga za mirno rješenje ove pravne stvari od 9. veljače 2011. (stranice 246-248 spisa), dostavnice (stranica 250 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Tt-10/5032-8 od 28. prosinca 2010. s prilogom (stranice 262-264 spisa), izvatka iz obrtnog registra (neslužbenog) od 5. ožujka 2010. (stranice 265-267 spisa), poruke od 16. ožujka 2009. (stranica 268 spisa), dopisa od 5. listopada 2009. (stranica 269 spisa), izvješća Grada Crikvenice, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 22. ožujka 2010. (stranica 270 spisa) te od 22. ožujka 2010. (stranica 271 spisa), prijedloga za mirno rješenje ove pravne stvari od 9. veljače 2011. (stranica 272-274 spisa), poruka Ministarstva graditeljstva od 5. listopada 2009. (stranica 275 spisa), te od 12. lipnja 2009. (stranica 276 spisa), ugovora o zaštiti i čuvanju objekta od 22. veljače 2010. (stranice 277-279 spisa), zapisnika s koordinacije od 20. travnja 2009. (stranice 280-282 spisa), zahtjeva za dougovaranje radova od 31. kolovoza 2009. (stranica 283 spisa), zapisnika od završetku čuvarskih usluga od 19. svibnja 2010. (stranica 284 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 27. travnja 2009. (stranica 290 spisa), poruke Ministarstva graditeljstva od 19. svibnja 2009. (stranica 291 spisa), dopisa Grada Crikvenice, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša od 20. svibnja 2009. (stranice 292-293 spisa), dopisa od 4. lipnja 2009. (stranica 294 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 4. lipnja 2009. (stranica 295 spisa), dopisa KTD Vodovod Žrnovnica d.o.o. Novi Vinodolski od 8. lipnja 2009. (stranice 296-297 spisa), poruke Ministarstva graditeljstva od 5. listopada 2009. (stranica 298 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 23. veljače 2009. (stranica 299 spisa), od 12. listopada 2009. (stranica 300 spisa), poruke Ministarstva graditeljstva od 25. studenoga 2009. (stranica 301 spisa), dopisa od 18. svibnja 2010. (stranica 302 spisa), dopisa od 18. svibnja 2010. (stranica 303 spisa), zapisnika o primopredaji ključeva (stranica 304 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 22. veljače 2010. (stranica 305 spisa), ponudbenog troškovnika od 9. travnja 2009. (stranice 306-307spisa), računa br. 012/2010 od 18. svibnja 2010. (stranica 308 spisa), dopisa od 9. rujna 2009. zaprimljen 21. rujna 2009. (stranica 309 spisa), dopisa od 9. rujna 2009. (stranica 310 spisa), poruka od 21. rujna 2009. (stranica 311 spisa), od 21. travnja 2009. (stranica 312 spisa), promemorije od 9. listopada 2009. (stranica 313 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 22. prosinca 2009. (stranica 314 spisa), dopisa Grada Crikvenice, Upravnog odjela za komunalni sustav i dr. od 12. svibnja 2010. (stranica 315 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 22. rujna 2009. (stranica 316 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 5. ožujka 2010. (stranica 317 spisa), uporabne dozvole Upravnog odjela za graditeljstvo i dr. Ispostava Crikvenica od 30. srpnja 2010. (stranica 318-319 spisa), ugovora o zaštiti i čuvanju objekta od 22. veljače 2010. (stranice 320-322 spisa), dopisa od 2. listopada 2009. (stranica 323 spisa), ponude br. 70/2008 (stranica 324 spisa) te dokumenata (stranica 325-330 spisa), novinskog članka (stranica 331 spisa), zapisnika Upravnog odjela za graditeljstvo i dr., Ispostava Crikvenica od 15. srpnja 2010. (stranice 332-336 spisa), ugovora o građenju od 19. rujna 2008. (stranice 337- 341 spisa), okončane situacije od 23. srpnja 2009. (stranica 342 spisa), dokumentacije

– rakapitulacije radova (stranice 343-431 spisa), R1 VIII. Privremene situacije zaprimljene 26. studenoga 2009. (stranica 450 spisa), kartica partnera Ministarstva graditeljstva (stranice 451-452 spisa), potvrda o zaprimljenoj uplati (stranice 453-460 spisa), obračuna troškova i potraživanja od [obrt] i dr. izrađenog po JURCOM PROJEKT d.o.o. (stranice 461-464 spisa) kartice partnera Ministarstva graditeljstva (stranica 465 spisa), potvrda o zaprimljenoj uplati (stranice 466-468 spisa), situacije br. 3 okončane zaprimljene 8. prosinca 2010. (stranica 469 spisa), kartice partnera Ministarstva graditeljstva (stranice 470-472 spisa), potvrda o zaprimljenoj uplati (stranice 473-476 spisa), 5. okončane situacije br. 39-2011 B od 28. veljače 2011. (stranica 477 spisa), dopisa Uprave za stanovanje i komunalno gospodarstvo i dr. od 13. svibnja 2010. (stranica 478 spisa), računa br. 61 od 31. ožujka 2010. (stranica 479 spisa), dopisa Uprave za stanovanje i komunalno gospodarstvo i dr. od 13. svibnja 2010. (stranica 480 spisa), računa br. 66 od 30. travnja 2010. (stranica 481 spisa), dokumenta (stranica 482 spisa), dopisa Uprave za stanovanje i komunalno gospodarstvo i dr. od 12. srpnja 2010. (stranica 483 spisa), računa br. 105 od 31. svibnja 2010. (stranica 484 spisa), dokumenta (stranica 485 spisa), kartice partnera Ministarstva graditeljstva (stranica 486 spisa), potvrda o zaprimljenoj uplati (stranice 487-489 spisa), dodatka br. 1. ugovora o izvođenju radova dovršenja izgradnje od 15. studenoga 2010. (stranice 490-492 spisa), poruke od 17. rujna 2009. (stranica 493- 494 spisa), ugovora o zaštiti i čuvanju objekta od 22. veljače 2010. (stranice 495-497 spisa), ugovora o izvođenju sanacije kuća od 20. kolovoza 2008. (stranice 498-502 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 25. studenoga 2009. (stranica 503 spisa), R1 okončane situacije zaprimljene 23. srpnja 2009. (stranica 504 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 28. veljače 2011. (stranica 505-506 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva od 4. ožujka 2011. s prilozima (stranice 507-509 spisa), ugovora o izvođenju radova sanacije od 6. kolovoza 2010. (stranice 510-512 spisa), računa R-1 br. 51/2011 od 2. svibnja 2011. (stranica 513 spisa), zapisnika o izvršenih radovima od 21. travnja 2011. (stranica 514 spisa), potvrde o zaprimljenoj uplati (stranica 515 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra izdanog 20. srpnja 2015. od strane Trgovačkog suda u Rijeci (stranice 517-519 spisa), dopisa Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Crikvenica od 22. srpnja 2015. s prilogom – izvatkom iz obrtnog registra (stranice 520- 522 spisa), na ročištu održanom 28. siječnja 2020. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LL (stranice 580-581 spisa), na ročištu održanom 16. veljače 2022. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VL (stranice 618-621 spisa), te je izvršen je uvid u očitovanje JURCON PROJEKT d.o.o. Zagreb od 30. studenoga 2011. (stranice 622-623 spisa), te u spis Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010, koji prileži ovom spisu.

Tijekom postupka bilo je određeno i provođenje dokaza saslušanjem tuženog, koji, iako uredno pozvan nije pristupio na ročišta glavne rasprave određena radi njegova saslušanja za 23. veljače 2016. i 8. srpnja 2016., za koja je izostanak opravdao, te 18. svibnja 2016. za koje je izostanak nije opravdao, a nije pristupio ni na ročište zakazano za 6. prosinca 2016., za koje izostanak nije opravdao pa navedeni dokaz nije proveden.

Tužitelj je tijekom postupka predlagao i provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i građevinskim vještačenjem, od provođenja kojih dokaza je odustao.

Po provedenom dokaznom postupku, ovaj sud je presudom posl. br. P-5/2019 od 22. studenoga 2023. u točki I izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji glasio:

«Tuženik je dužan tužitelju isplatiti isplati iznos od 107.637,15 EUR / 810.992,14 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, te od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 %, a od 1. srpnja 2018. pa do naplate po stopi od 6,82 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nastavno na niže navedene iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.061,78 EUR / 8.000,00 HRK od dana 9. veljače 2011.,

- na iznos od 11.278,54 EUR / 84.978,17 HRK od dana 2. kolovoza 2010.,

- na iznos od 2.599,09 EUR / 19.582,81 HRK od dana 2. kolovoza 2010.,

- na iznos od 8.562,39 EUR / 64.513,30 HRK od dana 22. prosinca 2009.,

- na iznos od 2.775,23 EUR / 20.910,00 HRK od dana 20. travnja 2011.,

- na iznos od 9.521,02 EUR / 71.736,11 HRK od dana 19. svibnja 2010., te

- na iznos od 71.839,11 EUR / 541.271,75 HRK od 1. lipnja 2010;

sve u roku od 15 dana.».

dok je u točki II izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.790,10 EUR / 186.781,01 HRK.

Protiv gore navedene presude ovoga suda tužitelj je podnio žalbu, a Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud je u predmetu posl. br. Gž-1558/20204-2 donio presudu i rješenje od 15. listopada 2024., kojom presudom je odbio navedenu žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio gore navedenu presudu ovoga suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 84.135,36 EUR / 633.917,86 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je rješenjem ukinuo navedenu presudu u dijelu pod točkom I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.501,80 EUR / 177.074,28 HRK sa zateznim kamatama i u dijelu pod točkom II izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.790,10 EUR / 186.781,01 HRK.

U obrazloženju gore navedene odluke, drugostupanjski sud je naveo (točka 12.8) da je valjalo ukinuti odluku ovoga suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.278,54 EUR / 84.978,17 HRK, a koji se odnosi na preplaćeni iznos za provedene radove, iznosa od 2.599,09 EUR / 19.582,81 HRK koje je tužitelj platio novom izvršitelju tvrtki GRADNJA d.o.o., na ime potrebnih dodatnih radova na dovršenju i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova od strane tuženog, iznosa od 8.562,39 EUR / 64.513,30 HRK na ime nekvalitetno izvedenih radova, iznosa od 1.061,78 EUR / 8.000,00 HRK na ime troškova osiguranja dokaza, te predmet u tim dijelovima vratiti ovome sudu na ponovno suđenje.

Stoga je u ovome postupku preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 23.501,80 EUR / 177.074,28 HRK, sa zateznim kamatama, kako je to opisano u točki I izreke ove presude.

U daljnjem tijeku postupka, nakon vraćanja predmeta ovome sudu na ponovno suđenje, tužitelj je naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je dodatno predložio da se na ročište pozove vještak NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja.

Sukladno uputi drugostupanjskog suda, prema kojoj je bilo potrebno saslušati vještaka NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, koja je dala svoj nalaz i mišljenje u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010, ovaj sud je na ročište održano 3. travnja 2025. pozvao navedenog vještaka, radi saslušanja (stranice 695- 698).

Stoga je pored dokaza provedenih u ranijem tijeku postupka, proveden i dokaz saslušanjem vještaka NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke.

Sud je odbio prijedlog tužitelja s ročišta glavne rasprave od 3. travnja 2025., koji je nakon saslušanja vještaka NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, predložio da se navedeni vještak pozove da se očituje o preplaćenom iznosu za provedene radove kao i o iznosima potrebnih dodatnih radova na dovršenju i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova od strane tuženog te iznosa na ime troškova osiguranja dokaza, jer je provođenje navedenih dokaza suvišno, pored činjeničnog stanja utvrđenog ranije navedenim, a provedenim dokazima.

5. Svjedok LL je u svom iskazu naveo da je u vrijeme gradnje objekta za stradalnike Domovinskog rata u [adresa] pa do 2015. bio zaposlen u firmi Jurcon projekt, glavni nadzorni inženjer da je bio VL, a on da je kao građevinski inženjer bio njegov suradnik. Jurcon projekt da je imao sklopljen ugovor sa Ministarstvom graditeljstva za obavljanje poslova nadzora nad gradnjom tog objekta. Zna da je bilo nedostataka na objektu, ali detalja se ne sjeća, zbog svog zdravstvenog stanja. Misli da je raskinut ugovor sa ZL i da je radove nastavila neka druga firma i to Gradnja Senj i to je ono čega se sjeća. O kakvim se nedostacima gradnje radilo da ne sjeća jer nema nikakve dokumentacije. Sjeća se da je bilo situacija da su predstavnici Ministarstva graditeljstva dolazili na gradilište, a nije prisustvovao nikakvim sastancima koji bi bili održani na nekom drugom mjestu. Nema nikakvih saznanja o tome kada je objekt priključen na javnu kanalizacijsku i vodovodnu mrežu niti se sjeća čija bi to bila obaveza. VL da je bio glavni nadzorni inženjer u ime firme Jurcon projekt. Ne može se sjetiti koji predstavnik ministarstva odnosno investitora dolazio na gradilište, a sjeća se da je TL u to vrijeme bio tajnik Ministarstva graditeljstva koji je jedno dva puta bio na gradilištu. Ne sjeća se da bi prisustvovao nekakvoj primopredaji ključeva objekta zaštitarskoj tvrtki. U odnosu na zapisnik sa stranice 304 spisa naveo je da je njegov potpis na mjestu potpisa predstavnika nadzorne službe, ali se ne sjeća tog događaja tako da se ne sjeća ni kada je to bilo, a može jedino potvrditi da je GL u to vrijeme bio zaposlenik Jurcon projekta, a zašto je on tu bio toga da se ne može sjetiti. Njih dvojica da su inače zajedno radili na nekim drugim objektima u Rijeci pa da su vjerojatno zajedno i ovdje došli u [adresa]. Naveo je da se ne može očitovati na okolnosti kvalitete izvedenih radova ni dinamike izvedenih radova odnosno ne može se izjasniti o tome je li izvođač radova poštivao rokove. Zna da je bilo nekakvih nedostataka, a kojih toga se ne sjeća, dodatno navodeći da nedostataka uvijek ima na svim objektima.

6. Svjedok VL, dipl. ing. građevinarstva je u svom iskazu naveo da je vlasnik tvrtke Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, a ujedno i nadzorni inženjer tako da na određenim poslovima i sam obavlja nadzor. Konkretno vezano za izgradnju stambene građevine u [adresa], temeljem ugovora sklopljenog sa RH, Ministarstvom graditeljstva da je ugovoreno obavljanje usluga stručnog nadzora od strane Jurcon projekta. Taj ugovor da je sklopljen 12. lipnja 2008., a 28. veljače 2011. da su sklopili i dodatak tog ugovora. Jurcon projekt d.o.o. da je njega imenovao za glavnog nadzornog inženjera na navedenoj građevini. Naveo je da od samog uvođenja u posao nisu bili zadovoljni kvalitetom izvođenja radova, na što da su ukazivali i investitoru i izvođaču. Nažalost, da su bili prisiljeni prihvatiti nekakvo činjenično stanje na gradilištu u interesu smanjivanja moguće štete. Na ovom gradilištu da su bila 2 izvođača i to obrt [obrt] i poslije Gradnja d.o.o. Kada je [obrt] zatvorio stolariju, a bez adekvatnih atesta, razlog da je bio taj što bi nastala veća šteta jer da građevina nije zatvorena dizali bi se parketi, kiša bi prodirala, bili su zimski uvjeti i bilo je pametnije zatvoriti građevinu nego inzistirati u istom trenutku i na dokazu o kvaliteti ugrađene stolarije. Cijelo vrijeme da su bili u situaciji da na neki način rade kompromisna rješenja. Na kraju da je ipak došlo do raskida ugovora sa [obrt] i poslije da je radove nastavila Gradnja d.o.o. Nikada da nije dobro za investitora kada mora mijenjati glavnog izvođača jer se tu uvijek javljaju prijepori između toga što je ovaj novi izvođač preuzeo odnosno što je stari izvođač ostavio. S obzirom na to da su vodili brigu o interesima investitora s kojim imaju ugovor jer moraju postupati po zakonu, uvijek da su gledali da te razlike budu pokrivene garancijama za dobro izvršenje posla odnosno da investitor uvijek ima instrument da u konačnici naplati eventualne propuste. Uvijek da su gledali da trošak nekvalitete i eventualnih popravaka bude manji od garancija koje su izvođači dali za dobro izvršenje posla. Teško mu je reći zbog proteka vremena o dinamici izvođenja radova, ali može reći da je zbog svih ovih okolnosti sve trajalo bitno duže nego što je trebalo trajati. Ne sjeća se da je bio prisutan nekom od koordinacijskih sastanaka, ali da je sigurno iz tvrtke netko bio. Ne sjeća se da bi Grad Crikvenica kasnio s priključenjima na komunalnu infrastrukturu, odnosno ne sjeća se da je došlo do kašnjenja na priključenju na javnu kanalizacijsku mrežu i javnu vodovodnu mrežu. Ono što mu je ostalo u sjećanju vezano za produženje roka izvođenja radova da je isključivo vezano uz ono što je ranije naveo, a to je zamjena glavnog izvođača. Do angažiranja novog izvođača da je došlo zbog toga što je obrt [obrt] napustio gradilište, a investitor da je uveo Gradnju d.o.o. kao novog izvođača. Ne zna zbog čega je [obrt] napustio gradilište, odnosno točnih okolnosti napuštanja gradilišta od strane obrta [obrt] se ne sjeća. Naveo je da građevinski dnevnik vodi izvođač radova, a oni kao nadzor da potpisuju taj građevinski dnevnik. Ključni dokument u cijeloj toj priči da su mjesečni obračuni radova, koje izrađuje izvođač, a potpisuje nadzorni inženjer i osnovom toga investitor da vrši plaćanje. LL, koji više ne radi u Jurcon projektu, da je bio njegov pomoćnik na tom gradilištu. Kaže da u arhivi imaju njihovo očitovanje na nalaz sudskog vještaka koje su izradili 30. studenoga 2011., a koje očitovanje su dostavili Ministarstvu graditeljstva. Naveo je da je definitivno dolazilo do kašnjenja [obrt] i o tome da je bio informiran.

7. Vještak NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, je na ročištu održanom u ovome predmetu navela da je u postupku osiguranja dokaza koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodio pod posl. br. R1-56/2010 izradila nalaz i mišljenje sukladno rješenju suda, i u tom nalazu da se očitovala na okolnosti postoje li nedostaci u izvedenim radovima, a ako postoje koji su to nedostaci. Navela je da utvrđenje izvedenih radova, nekvalitetno izvedenih radova kao i umanjenje obračunatih radova na račun nekvalitetnog izvođenja kao i eventualni troškovi sanacije nisu bili predmet njezinog nalaza i mišljenja izrađenog u tom predmetu. Nadalje je navela da je još u jednom navratu izradila nalaz i mišljenje, godinu dana nakon predmeta R1-56/2010, i to na okolnost stanja građevine i svih skrivenih nedostataka te procurivanja na diletaciji B na krovnoj atici i zajedničkim dijelovima građevine koji su se pojavili u garantnom roku. U tom nalazu da je izvršena procjena troškova potrebnih za uklanjanje nedostataka koji su utvrđeni na uviđaju 15. srpnja 2011., te je navela da se radi o nalazu i mišljenju izrađenom u postupku osiguranja dokaza u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-166/2011, s koji prileži na stranicama 147-173 spisa. Nadalje je navela da ni u jednom postupku osiguranja dokaza njezin zadatak nije bilo utvrđenje da li stvarno izvedeni radovi odgovaraju obračunima u privremenim situacijama odnosno u okončanoj situaciji za koju nema saznanja da je ispostavljena s obzirom na protek vremena, te je navela da se u tom smislu ne može očitovati na to je li došlo do preplaćenih radova, odnosno jesu li tuženom plaćeni radovi koji nisu izvedeni. Na upite zz tužitelja navela je da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja koje je dostavila u predmetima Trgovačkog suda u Rijeci posl. R1-56/2010 i R1-166/2011 te da nakon 15 godina od izrade tih nalaza nema nova saznanja ili bilo kakva saznanja da bi eventualno promijenila svoj nalaz. Ističe da njezin zadatak u oba postupka osiguranja dokaza nije bio analiza usporedbe ugovornog troškovnika s radovima obračunatim po tuženom te da se ne može očitovati na tu okolnost je li tužitelj preplatio radove.

8. Dakle, predmet ovoga postupka bio je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 107.637,15 EUR / 810.992,14 HRK sa zakonskim zateznim kamatama kako je to opisano u točki I izreke presude ovoga suda posl. br. P-5/2019 od 22. studenoga 2023. sa stranica 643-668 navedenog spisa, na ime naknade štete za koju je tužitelj tvrdi da mu je prouzročena od strane tuženog izvođenjem radova po osnovu ugovoru o građenju od 19. rujna 2008., sklopljenog između tužitelja - Ministarstva graditeljstva, kao naručitelja radova, i Trgovine na veliko i građevinskoga obrta „ [obrt]” Hajrudin Bećirević t.p., zastupanog po vlasniku obrta ZL, kao izvođača radova.

Naime, tužitelj tvrdi da je kao naručitelj radova s tuženim kao izvođačem radova sklopio ugovor o građenju br. 06-44-G-61471/08 od 19. rujna 2008. koji prileži na stranicama 6-10 spisa, a kojim se tuženi obvezao izgraditi dvojnu stambenu građevinu s ukupno 15 stanova, parkiralište i urediti okoliš na lokaciji [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za potrebe stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata.

Nije sporno da je gore navedeni ugovor o građenju sklopljen, međutim, tuženi tvrdi da on kao vlasnik obrta, dakle kao fizička osoba, nije stranka navedenoga ugovora, odnosno izvođač radova, već da je to druga, pravna osoba (firma), koja je i naznačena u ugovoru o građenju, a radi se o [obrt] „ [obrt]” ZL t.p., zastupanom po njemu kao vlasniku obrta.

Naime, tuženi tvrdi da se radi o dva različita pravna subjekta, da je izvođač radova Trgovina na veliko i građevinski obrt „ [obrt]” Hajrudin Bećirević t.p., koji je bio upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, pod matičnim brojem MB: [matični broj], kao dakle, trgovac pojedinac, a on da je kao vlasnik obrta [obrt] i građevinski obrt „ [obrt]”, bio upisan u obrtni registar.

Dakle, sadržano tuženi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da je drugi pravni subjekt bio izvođač navedenih radova, te da on kao tuženi ni ne može biti odgovoran za nastanak bilo kakve štete po tom ugovoru.

Pored isticanja gore navedenog prigovora, tuženi osporava osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja za naknadu štete, a uz navedeno, tvrdi da je upravo tužitelj odgovoran za štetu koja je nastala izvođaču radova po tom ugovoru o građenju.

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se kako slijedi:

Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra (stranice 517-519 spisa) za [obrt], [adresa], utvrđeno je da je navedeni subjekt pod MBS [matični broj subjekta], bio upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, kao trgovac pojedinac. Nadalje proizlazi da su upisi u glavnu knjigu sudskog registra provedeni na osnovu rješenja navedenoga suda posl. br. Tt-08/1067-5 od 23. svibnja 2008. i to kako slijedi: ZL, [adresa], kao vlasnik obrta pod nazivom TRGOVINA [obrt] „ [obrt]”, ZL, [adresa], upisan je u obrtni registar Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Crikvenica, MBO: 91695252, br. obrtnice: [broj obrtnice], br. reg. ul. 1961. Prema godišnjem financijskom izvješću za 2007. ukupni prihod na dan 31. prosinca 2007. iznosi 18.676.753,00 HRK. Nadalje, na osnovu rješenja navedenoga suda posl. br. Tt-10/5032-8 od 30. prosinca 2010. izvršeno je brisanje trgovca pojedinca 30. prosinca 2010. temeljem odluke od 15. veljače 2010., te je ZL, [adresa], kao vlasnik obrta pod nazivom [obrt] „ [obrt]”, ZL, [adresa], upisan u obrtni registar Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Crikvenica, MBO: 91695252, br. obrtnice: [broj obrtnice], br. reg. ul. 1961.

Uvidom u izvadak iz obrtnog registra od 22. srpnja 2015. (stranice 521-522 spisa), utvrđeno je da je pod MBO 91695252, broj obrtnice [broj obrtnice], br. reg. uloška [broj ZK uloška], bio upisan obrt pod nazivom Trgovina na veliko i građevinski obrt „ [obrt]”, [adresa], vlasnika ZL, koji je osnovan 6. svibnja 2002., a prestao s radom 11. veljače 2010. U obrtni registar 22. rujna 2008. upisano je da obrt posluje kao trgovac pojedinac.

Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj br. 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000. i 118/2003.; u nastavku: ZTD) propisano je da je trgovac pojedinac fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u sudskom registru kao trgovac pojedinac. Fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu može tražiti da se upiše u sudski registar kao trgovac pojedinac ako njen godišnji prihod prelazi svotu od 2 milijuna kuna, a dužna je zatražiti taj upis ako joj godišnji prihod prelazi svotu od 15 milijuna kuna. Odredbom stavka 2. je propisano da se svojstvo trgovca pojedinca stječe upisom u sudski registar. Nadalje, odredbom stavka 3. propisano je da je fizička osoba koja je po odredbama stavka 1. dužna zatražiti upis u sudski registar mora podnijeti prijavu za upis u sudski registar u roku od 60 dana nakon podnošenja Financijskoj agenciji godišnjih financijskih izvješća u kojima je iskazan godišnji prihod iz stavka 1. ovoga članka. Nadalje, stavkom 4. cit. članka je propisano da prijava za upis u sudski registar mora sadržavati tvrtku, sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca, podatak o godišnjem prihodu iz stavka 1. ovoga članka te naziv registra i broj pod kojim je fizička osoba koja ima nakanu poslovati kao trgovac pojedinac u njemu upisana kao obrtnik. Prema stavku 6. u sudski registar upisuju se tvrtka, sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca. Nadalje, stavkom 7. je propisano da ako više ne postoji obveza da u sudskom registru bude upisan kao trgovac pojedinac, on može prijavom koju podnese registarskome sudu tražiti da ga se briše iz toga registra. Trgovac pojedinac mora prijavi priložiti posljednje godišnje financijsko izvješće koje je podnio Agenciji iz stavka 3. ovoga članka. Registarski sud će po službenoj dužnosti brisati iz sudskog registra trgovca pojedinca za kojega dobije godišnje financijsko izvješće iz kojega proizlazi da više ne ispunjava uvjete za upis u sudski registar propisane u stavku 1. ovoga članka. Svojstvo trgovca pojedinca prestaje brisanjem iz sudskog registra.

Stoga, u konkretnom slučaju upisom tuženog kao vlasnika obrta pod nazivom Trgovina na veliko i građevinski obrt „ [obrt]” Hajrudin Bećirević, [adresa], u sudskom registru kao trgovca pojedinca, nije došlo do nastanka novog pravnog subjekta, jer je trgovac pojedinac i nadalje ista fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu, pa navedenim upisom nije nastao drugi pravni subjekt.

Odredbom članka 620. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005. i 41/2008.; u nastavku: ZOO/11.) propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

S obzirom na navedeno, tuženi je kao izvođač radova stranka navedenoga ugovora o građenju sklopljenog s tužiteljem, te je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženog.

10. Nakon što je utvrđeno da je tuženi pasivno legitimiran u ovome postupku, valjalo je utvrditi je li tuženi kao izvođač radova prouzročio tužitelju kao naručitelju štetu, koju tužitelj potražuje u ovome postupku, odnosno postoje li nedostaci u izvedenim radovima, kako to tvrdi tužitelj u ovome postupku.

Naime, tužitelj je u ovome postupku tvrdio da mu je tuženi prouzročio štetu, koja se sastojala u čuvanju nedovršene stambene građevine, te sprečavanja eventualne devastacije građevine do odabira novog izvođača radi dovršetka izgradnje, u produženom nadzoru, kao i nedostaci u izvedenim radovima, a tražio je i ugovornu kaznu zbog zakašnjenja u izvođenju radova.

Kako je u ovome postupku pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 84.135,36 EUR / 633.917,86 HRK, jer je navedeni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, to je valjalo ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 23.501,80 EUR / 177.074,28 HRK, u kojem dijelu je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje i to, kako se to navodi u točki 12.8 (stranice 8 i 9) ranije navedene presude i rješenja drugostupanjskog suda, o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 11.278,54 EUR / 84.978,17 HRK, a koji se odnosi na preplaćeni iznos za provedene radove, iznosa od 2.599,09 EUR / 19.582,81 HRK koje je tužitelj platio novom izvršitelju tvrtki GRADNJA d.o.o., na ime potrebnih dodatnih radova na dovršenju i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova od strane tuženog, iznosa od 8.562,39 EUR / 64.513,30 HRK na ime nekvalitetno izvedenih radova, te iznosa od 1.061,78 EUR / 8.000,00 HRK na ime troškova osiguranja dokaza, jer je predmet u tim dijelovima vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, prema odredbi članka 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist).

Prema odredbi članka 604. stavak 1. ZOO, naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Prema odredbi stavka 3., nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju. Nadalje, prema odredbi članka 605. stavak 1. ZOO ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Prema odredbi stavka 2., istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke. Nadalje, prema odredbi članka 606. stavak 1. ZOO naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje.

U postupku nije sporno da je tuženi kao izvođač izveo određene radove na osnovu ranije navedenoga ugovora o građenju na izgradnji dvojne stambene građevine s ukupno 15 stanova.

Prema VIII. privremenoj situaciji, ovjerenoj od strane tužitelja, kao naručitelja gradnje, Jurcon projekta d.o.o. Zagreb kao nadzornog organa, te tuženog, kao izvođača radova, koja je zaprimljena u Ministarstvu graditeljstva 26. studenoga 2009. (stranica 450 spisa) ukupna vrijednost radova izvedenih od strane tuženog (sa PDV 23%) iznosi 5.943.053,23 HRK.

Uvidom u ugovor o građenju sa stranica 6-10 spisa utvrđeno je da se istim tuženi kao izvođač obvezao obaviti radove na izgradnji navedene građevine stručno i solidno, sukladno zakonu i dokumentaciji opisanoj u ugovoru (članak 2. stavak 2. ugovora). Odredbom članka 3. određeno je da cijena izgradnje dvojne stambene građevine, parkirališta i uređenja okoliša iz članka 2. ugovora se utvrđuje po sustavu jediničnih cijena, u netto iznosu od 5.412.717,45 HRK, od čega je iznos PDV 1.190.797,84 HRK, a brutto iznos 6.603.515,29 HRK. U cijenu iz stavka 1. navedenoga članka su uračunati svi izdaci izvoditelja za potpuno dovršenje radova (transportni troškovi, PDV i dr.). Eventualno naknadni radovi po zahtjevu naručitelja obračunavati će se na temelju kalkulativnih elemenata iz ponude. U članku 4. cit. ugovora, naručitelj se obvezao ugovorenu cijenu iz članka 3. ugovora platiti izvoditelju temeljem ispostavljenih privremenih mjesečnih situacija ovjerenih od strane stručnog nadzora naručitelja u roku od 30 dana od dana dostave situacije. Plaćanje iz stavka 2. cit. članka naručitelj se obvezao izvršiti na žiro račun izvoditelja prema sljedećoj dinamici: 90% od ukupno ugovorenog iznosa po mjesečno ispostavljenim privremenim situacijama sukladno stupnju izvedenosti radova, a 10% od ukupno ugovorenog iznosa po otklanjanju nedostataka, primopredajnom zapisniku, predaji garancije banke i konačnom obračunu. Plaćanja se naručitelj obvezuje izvršiti na žiro – račun izvoditelja u roku od 30 dana od dana ovjere dostavljene situacije. Vrijednost izvedenih radova utvrdit će se na temelju stvarno izvedenih i obračunatih količina radova u građevinskoj knjizi i jediničnih cijena iz ponudbenog troškovnika. Pravo na obračun utvrđuje se upisom u građevinski dnevnik s obostranim potpisom ovlaštenih predstavnika naručitelja i nadzornog inženjera.

Nadalje, člankom 5. ugovora izvoditelj se obvezao sve radove na izgradnji navedene građevine izvesti i predati naručitelju u roku od 12 mjeseci od dana uvođenja u posao što će se utvrditi upisom u građevinski dnevnik.

Prema tvrdnjama tužitelja, koje je tuženi učinio nespornim, uvođenje u posao je bilo 10. listopada 2008., te je dakle rok izvođenja radova određen cit. ugovorom 12 mjeseci od navedenoga dana, tj. 10. listopada 2009.

Odredbom članka 6. propisano je da se izvoditelj obvezuje snositi troškove produženog trajanja nadzora ako do prekoračenja roka građenja dođe krivnjom izvoditelja. Nadalje, odredbom članka 9. određeno je da se u slučaju prekoračenja roka potpunog dovršetka radova po navedenom ugovoru za predaju građevine, izvoditelj obvezuje platiti naručitelju ugovornu kaznu u visini 2 promila od ukupne vrijednosti ugovorenih poslova za svaki kalendarski dan prekoračenja roka iz članka 5. stavak 1. cit. ugovora, s time da ukupni iznos ugovorne kazne ne može iznositi više od 10% od ukupne ugovorene vrijednosti poslova iz članka 3. ugovora.

Iz ovjerene VIII. Privremene situacije od 26. studenoga 2009. (stranica 450 spisa), koja je potpisana od strane naručitelja, izvođača te nadzornog organa, vidljivo je da ukupna vrijednost radova po predmetnom ugovoru iznosi 6.603,515,29 HRK PDV, te da ukupna vrijednost izvršenih radova od strane tuženog iznosi 5.943.053,23 HRK, a vrijednost radova po VIII. Privremenoj situaciji, s PDV da iznosi 509.013,21 HRK (izgradnja građevinskog objekta 413.831,88 HRK, PDV 23% 95.181,33 HRK).

Stoga iz navedenoga proizlazi da je tužitelj ukupno tuženom s osnova cijene radova po navedenom ugovoru o građenju isplatio 5.943.053,23 HRK, a radi se o ukupnom iznosu koji je isplaćen tuženom po privremenim situacijama.

Nije sporno da tuženi nije izvršio sve ugovorene radove, da je prije dovršetka izgradnje naručitelj preuzeo građevinu i s 10. ožujka 2010. uveo zaštitarsku službu radi čuvanja građevine, a radi se o tvrtki Secutor d.o.o. Grižane te da do preuzimanja građevine od strane naručitelja, nije sastavljen konačni obračun.

Nije sporno ni to da je tužitelj, kao naručitelj, prethodno uvođenju gore navedene zaštitarske službe radi čuvanja građevine, zaključio ugovor o zaštiti i čuvanju objekta od 22. veljače 2010. s HB Gradnjom d.o.o. kao izvršiteljem radi čuvanja objekta, za razdoblje od 14. prosinca 2009. do 13. veljače 2010. Ovo iz razloga jer je, kako to tužitelj obrazlaže u podnesku od 13. srpnja 2015., Grad Crikvenica izvodio radove na infrastrukturi, a nije sporno da u to vrijeme tuženi nije ni mogao izvoditi ugovorene radove.

Nije sporno da je tužitelj ugovorio dovršenje radova s drugim izvođačem GRADNJOM d.o.o. Senj, koji ugovor je sklopljen 5. svibnja 2010. Iz postupka proizlazi da je novi izvođač uveden u posao 19. svibnja 2010., kako to proizlazi iz građevinskog dnevnika (stranica 13 spisa) te da je po dovršenju radova i ishođenju uporabne dozvole, obavljen konačni obračun, sa novim izvođačem radova, te je od strane nadzornog organa Jurcon projekt d.o.o. Zagreb izrađen obračun troškova i potraživanja od [obrt] za izvedene radove na navedenim objektima.

Stoga nije sporno da je prije dovršetka radova, raskinut ugovor o građenju sklopljen između stranaka.

Tužitelj tvrdi da se tuženi, koji je odjavio obrt 11. veljače 2010., nije odazvao na radni sastanak 5. ožujka 2010., s time da se već i ranije nakon ljeta 2009., tijekom listopada i studenoga 2009. moglo zaključiti da tuženi nije u mogućnosti dovršiti ugovorene radove.

Tuženi smatra navedeni ugovor o građenju raskinutim 9. siječnja 2010. do kada nisu izvedeni radovi na infrastrukturi, što nije bila obveza tuženog kao izvođača, već Grada Crikvenice, odnosno u konačnici, naručitelja radova.

Dakle, u postupku je bilo potrebno utvrditi je li tuženi odgovoran za neizvršenje radova u ugovorenom roku, te postoje li nedostaci u radovima izvedenim od strane tuženog, te ukoliko postoje, koliku štetu tužitelj trpi zbog postojanja tih nedostataka, odnosno koliko iznose troškovi popravka tih nedostataka.

U odnosu na tvrdnje tužitelja da bi tuženi bio odgovoran za neizvršenje radova u ugovorenom roku, odnosno za zakašnjenje u izvođenju radova, ističe se kako slijedi:

Već je ranije navedeno da je člankom 9. ugovora o građenju sklopljenog između stranaka utvrđen iznos ugovorne kazne u slučaju prekoračenja roka potpunog dovršetka radova po navedenom ugovoru o građenju u visini 2 promila za svaki kalendarski dan prekoračenja roka izgradnje, s time da ukupni iznos ugovorne kazne ne može iznositi više od 10% ukupne ugovorene vrijednosti poslova.

Odredbom članka 350. stavak 1. ZOO propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Prema stavku 2. ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem.

Prema odredbi članka 352. stavak 2. ZOO sporazum o ugovornoj kazni gubi pravni učinak ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

Nesporno je da se ugovorom o građenju od 19. rujna 2008. tuženi kao izvođač radova obvezao izvesti tužitelju kao naručitelju ugovorene radove do 10. listopada 2009.

11. U odnosu na dinamiku izvođenja radova, ističe se kako slijedi:

Spisu prileži dopis Ministarstva graditeljstva od 16. ožujka 2009. (stranica 268 spisa), upućen tuženom, Jurcon projektu d.o.o. Zagreb, koji je obavljao nadzor nad izvođenjem radova, Gradu Crikvenici, te predstavniku HVIDR-e, iz kojeg proizlazi da je sazvan koordinacijski sastanak na gradilištu, s obzirom na rokove dovršetka kompletne građevine do listopada 2009., a koji su povezani s opremanjem komunalnom infrastrukturom i priključkom električne energije. U pozivu se navodi da se moli da koordinaciji prisustvuje predstavnik Grada Crikvenice, a vezano za konkretne rokove priključenja vodovoda, kanalizacije, pristupne ceste te priključenja na trafostanicu.

Iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 27. travnja 2009. sa stranice 290 spisa, naslovljenog na Grad Crikvenicu, a upućenog i tuženom, proizlazi da je ugovoreni rok dovršetka i primopredaje građevine prvotno planiran za listopad 2009. Nadalje se navodi da s obzirom na dosadašnju dinamiku izgradnje od strane tuženog kao izvođača, na posljednjoj održanoj koordinaciji 20. travnja 2009. da je investitor izvješten o mogućem ranijem završetku građevine do kraja lipnja 2009. Grad Crikvenica je pozvan da navedenom ministarstvu žurno dostavi realan rok rješavanja pojedinih komunalnih priključaka, kao i priključaka električne energije, za navedene građevine, a kako bi se pravovremeno mogao sazvati tehnički pregled za iste građevine te ishoditi uvjerenje za uporabu, te obaviti primopredaja krajnjih korisnicima u planiranim rokovima. Zaključno se napominje kako će u slučaju neispunjavanja obveza Grada Crikvenice u pogledu pravovremenog realiziranja komunalnih priključaka investitor biti prisiljen potražiti naknadne troškove čuvanja i grijanja građevine te druge posredno nastale troškove od strane Grada Crikvenice.

Nadalje, iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 19. svibnja 2009. upućenog tuženom, te između ostalih i Gradu Crikvenici (stranica 291 spisa) proizlazi da je za 22. svibnja 2009. bio sazvan 7. koordinacijski sastanak na gradilištu, u svezi dogovorenog s predstavnicima Grada Crikvenice na 5. koordinacijskom sastanku, te je istim pozvan Grad Crikvenica da dostavi pisano očitovanje u pogledu rokova dovršenja objekata komunalne infrastrukture i priključaka električne energije za navedenu građevinu.

Spisu prileži i dopis Grada Crikvenice od 20. svibnja 2009. (stranica 292-293 spisa), u kojem isti obavještava o aktivnostima s obzirom na obvezu osiguranja priključaka na komunalnu infrastrukturu za navedene objekte.

Iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 12. lipnja 2009. naslovljenog na tuženog, a upućenog Jurcon projektu d.o.o. Zagreb, Gradu Crikvenici i dr. (stranica 276 spisa) proizlazi da je za 19. lipnja 2009. bio zakazan 8. koordinacijski sastanak na gradilištu na izgradnji predmetne stambene zgrade. Posebno se navodi da s obzirom na problematiku komunalnih priključaka mole obveznu nazočnost predstavnika Grada Crikvenice, a ranije su dopisima od 4. lipnja 2009. podnijeli zahtjeve za priključak (stranice 294-295 spisa).

Spisu prileži dopis tuženog naslovljen na Ministarstvo graditeljstva od 9. rujna 2009. (stranica 310 spisa) u kojem se navodi da zbog nepravovremenog završetka komunalnih i električnih priključaka koje je trebao izvršiti Grad Crikvenica, nije moguće završiti sve radove u ugovorenom roku, odnosno završiti infrastrukturu objekata i ispitati instalacije na objektima te izvesti završne radove na objektima, te se traži produljenje ugovorenog roka završetka radova na rok od 30 dana nakon završetka zadnjeg komunalnog priključka objekta na infrastrukturu Grada Crikvenice.

Iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 5. listopada 2009. sa stranice 275 spisa naslovljenog na Grad Crikvenicu, a upućenog između ostalih i tuženom, proizlazi da je bio zakazan radni sastanak za 9. listopada 2009. u svezi obveza Grada Crikvenice organizacije komunalnih priključaka za navedenu stambenu građevinu. Nadalje, iz dopisa tuženog od 5. listopada 2009. sa stranice 269 spisa, proizlazi da se tuženi i 31. kolovoza 2009. (dopis na stranici 283 spisa) obratio Ministarstvu graditeljstva za dodatno ugovaranje radova na navedenom objektu, koji dopunjuju u navedenom dopisu, u kojem, između ostalog navodi da potražuje 10% ugovorenog iznosa kao obeštećenje za nemogućnost pravovremenog završetka radova na objektu iz razloga što Grad Crikvenica nije na vrijeme omogućio priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu. Uz navedeno tuženi traži za angažiranje čuvarske službe na objektu od studenoga 2009. do sredine travnja 2010. iznos od 165.000,00 HRK, bez PDV.

Iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 12. listopada 2009. upućenog Gradu Crikvenici (stranica 300 spisa) proizlazi da je Grad Crikvenica pozvan da se očituje o planiranim krajnjim rokovima priključenja navedene građevine na pitku vodu, kanalizaciju i električnu energiju, kako bi investitor mogao uputiti zahtjev za sazivanje tehničkog pregleda.

Iz dopisa Ministarstava graditeljstva od 25. studenoga 2009. (stranica 301 spisa) proizlazi da je na koordinacijskom sastanku 20. studenoga 2009. utvrđeno da još uvijek nisu započeli radovi na izgradnji komunalnih priključaka vode, struje i kanalizacije, koji radovi su u obvezi Grada Crikvenice.

Nadalje, iz dopisa Ministarstava graditeljstva od 22. prosinca 2009. sa stranice 314 spisa proizlazi da je služba nadzora, dakle Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, izvijestila navedeno ministarstvo da je tuženi kao izvođač radova na izgradnji navedene stambene građevine s danom 7. prosinca 2009. izveo sve ugovorene radove koje je bilo moguće izvesti bez komunalnih priključaka pitke vode i kanalizacije, a s obzirom na to da Grad Crikvenica nije pravovremeno osigurao kompletnu komunalnu infrastrukturu.

Dakle, u gore navedenom dopisu tužitelj potvrđuje da je sa 7. prosinca 2009. tuženi izveo sve ugovorene radove na izgradnji navedene stambene građevine koje je bilo moguće izvesti bez komunalnih priključaka, osiguranje kojih je bilo u obvezi Grada Crikvenice. Nadalje, proizlazi da je o tome tužitelja obavijestio upravo Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, koji je obavljao nadzor nad izvođenjem radova, imenovan od strane tužitelja kao naručitelja radova.

Iz dopisa Grada Crikvenice, Upravnog odjela za komunalni sustav i dr. od 22. ožujka 2010., dostavljenog Ministarstvu graditeljstva 7. travnja 2010. sa stranice 270 spisa, proizlazi da je objekt priključen na javnu električnu mrežu, te na javnu kanalizacijsku mrežu, koja je dovršena 3. ožujka 2010., te da je u tijeku obnova kolničke konstrukcije. Nadalje, objekti da su priključeni na javnu vodovodnu mrežu, s time da je u tijeku izvođenje radova na izgradnji javne vodovodne mreže u kompletnom naselju Sopaljska paralelno s izvođenjem ostale komunalne infrastrukture. Dio javne vodovodne mreže na prometnici do predmetnog objekta da je izveden u cijelosti. Radovi da su izvedeni od 3. do 10. ožujka. Međutim, da nisu izvedeni radovi na vodovodnim instalacijama od vodomjera prema zgradi koje radnje da su u obvezi izvoditelja zgrade.

Spisu prileži i dopis tuženog naslovljen na Grad Crikvenicu, datiran s 18. svibnja 2010. (stranica 302 spisa) u kojem se navodi da je zbog nepoštovanja rokova za izradu komunalne infrastrukture za navedeni objekt od strane Grada Crikvenice, tuženi bio primoran prekinuti sve radove, uz velike materijalne i financijske gubitke.

Stoga, iz svega navedenoga proizlazi da je do prekida u izvođenju radova odnosno zakašnjenja tuženog došlo iz uzroka za koji tuženi kao izvođač radova ne odgovara. Naime, i iz dopisa Ministarstava graditeljstva odnosno tužitelja proizlazi da su rokovi dovršetka kompletne građevine bili povezani s opremanjem komunalnom infrastrukturom i priključkom električne energije, a što je bilo u obvezi treće osobe, odnosno Grada Crikvenice te je dakle, do neispunjenja odnosno zakašnjenja došlo iz uzroka za koje tuženi ne odgovora, te primjenom odredbe članka 352. stavak 2. ZOO sporazum o ugovornoj kazni gubi pravni učinak, pa tužitelj nema pravo na isplatu ugovorne kazne od tuženog u iznosu od 541.271,75 HRK.

Pri tome se ističe da iz sadržaja dopisa Ministarstva graditeljstva od 22. prosinca 2009. proizlazi da je upravo Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, koji je obavljao poslove stručnog nadzora nad izvođenjem radova, imenovan od strane tužitelja kao naručitelja radova, izvijestio tužitelja da je tuženi kao izvođač radova s danom 7. prosinca 2009. izveo sve ugovorene radove na izgradnji navedene stambene građevine koje je bilo moguće izvesti bez komunalnih priključaka pitke vode i kanalizacije, a s obzirom na to da Grad Crikvenica nije pravovremeno osigurao kompletnu komunalnu infrastrukturu. Stoga se ne prihvaćaju navodi iz iskaza svjedoka VL, direktora i vlasnika Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, da je dolazilo do zakašnjenja u izvođenju radova od strane tuženog, jer iz navedenoga proizlazi da tuženi nije bio odgovoran za navedeno zakašnjenje.

Činjenica što je tužitelj 22. rujna 2009. odobrio tuženom produljenje roka dovršetka radova za 30 dana od posljednjeg komunalnog priključka koji bude izveden, nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu ugovorne kazne, jer je zadnji priključak izveden 10. ožujka 2010., a s tim danom je tužitelj preuzeo nedovršenu gradnju, i uveo zaštitarsku službu Secutor d.o.o. Grižane, radi čuvanja objekta. Prije izvođenja zadnjeg priključka, tuženi nije ni mogao dovršiti radove koje se obvezao izvršiti, a što je potvrdio i tužitelj u dopisu od 22. prosinca 2009.

Naime, tužitelj je u dopisu od 22. prosinca 2009. naveo da je tuženi kao izvoditelj radova na izgradnji navedene stambene građevine s danom 7. prosinca 2009. izveo sve ugovorene radove koje je bilo moguće izvesti bez komunalnih priključaka pitke vode i kanalizacije. Kako tuženi nije bio odgovoran za navedeno zakašnjenje, to nije dužan platiti ugovornu kaznu zbog nemogućnosti dovršetka radova, do koje je došlo nakon zakašnjenja treće osobe, za koje tuženi ne odgovara.

Tuženi je, nakon što ga je tužitelj 9. rujna 2009. obavijestio da produljuje rok za dovršenje radova, ponovno 5. listopada 2009. tražio od tužitelja sklapanje dodatnog ugovora, u kojem između ostalog navodi da potražuje 10% ugovorenog iznosa kao obeštećenje za nemogućnost pravovremenog završetka radova na objektu iz razloga što Grad Crikvenica nije na vrijeme omogućio priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu, kao i daljnji trošak čuvanja objekta od studenoga 2009. do travnja 2010., te je već tu vidljivo da traži izmjene uvjeta te da upravo on trpi štetu zbog kašnjenja Grada Crikvenice, u izvođenju radova na priključenju objekta na komunalnu infrastrukturu.

Isto tako, s obzirom na to da je do neispunjenja odnosno zakašnjenja došlo iz uzroka za koje tuženi ne odgovara, bio je odbijen kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova osiguranja predmetnog objekta u svrhu zaštite imovine od, kako to tužitelj tvrdi napuštanja objekta do uvođenja Gradnje d.o.o. Senj kao novog izvođača u posao, za što je tužitelj potraživao od tuženog iznos od 9.521,02 EUR odnosno 71.736,11 HRK sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2010. Iz istog razloga, bio je odbijen kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog plaćanja produljenog trajanja stručnog nadzora od strane Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, u iznosu od 2.775,23 EUR odnosno 20.910,00 HRK.

U odnosu na tvrdnje tužitelja da postoje nedostaci u radovima izvedenim od strane tuženog, o kojima je izvješće sastavila i tvrtka Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, koji je obavljao stručni nadzor nad gradnjom, ističe se kako slijedi:

Tužitelj je dostavio u spis VIII. privremenu situaciju, dostavljenu Ministarstvu graditeljstva 26. studenoga 2009. koja prileži na stranici 450 spisa, koja je uredno potpisana od strane nadzornog organa Jurcon projekt d.o.o., Ministarstva graditeljstva kao naručitelja radova te tuženog, kao izvođača, a prema kojem ukupna vrijednost izvršenih radova s PDV 23 % iznosi 5.943.053,23 HRK.

Iz iskaza svjedoka VL, glavnog nadzornog inženjera na navedenoj građevini, proizlazi da su ključan dokument u cijeloj toj priči mjesečni obračuni radova, koje izrađuje izvođač, a potpisuje nadzorni organ, osnovom kojega investitor vrši plaćanje, te se upravo radi o gore navedenom dokumentu, u kojem je potvrđena ukupna vrijednost do tada izvršenih radova od strane tuženog, kako je navedeno u VIII. privremenoj situaciji.

Iako je svjedok VL tijekom postupka tvrdio da je tuženi izvodio radove nestručno i nekvalitetno, od samog uvođenja u posao, navedeno ne bi proizlazilo iz opsežne pisane korespondencije tužitelja i tuženog, u koju su bili uključeni i Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, koji je obavljao stručni nadzor imenovan od strane naručitelja radova te Grad Crikvenica.

U konkretnom slučaju, ni obračun troškova nekvalitetno izvedenih radova od strane tuženog, te popravaka i atesta, izrađen po Jurcon projektu d.o.o. Zagreb koji prileži na stranici 461-464 spisa nije dokaz o tome da bi se radilo upravo o šteti koju je prouzročio tuženi.

Već je ranije navedeno da je Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, obavljao stručni nadzor nad izvođenjem radova imenovan od strane tužitelja kao naručitelja radova, te se radi o izračunu jedne strane, dakle tužitelja, a u kojem nije sudjelovao tuženi, niti ga je odobrio, već ga osporava.

U predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010, koji prileži ovom spisu, 10. svibnja 2010. provedeno je osiguranje dokaza, uz sudjelovanje vještaka građevinske struke NL, dipl. ing. građevinarstva, radi utvrđivanja stanja gotovosti radova izvedenih od strane protustranke, odnosno tuženog u ovome predmetu, na izgradnji navedene dvojne stambene građevine po ranije navedenom ugovoru o građenju, te postoje li nedostaci u izvedenim radovima i ako postoje koji su to nedostaci.

Vještak NL, dipl. ing. građ. je u gore navedenom predmetu 9. srpnja 2010. dostavila nalaz i mišljenje u kojem je opisala zatečeno stanje, u pogledu objekta

– stambene građevine te vanjskog uređenja. Vještak je navela da je protustranka tj. tuženi u ovome predmetu izveo građevinske radove, obrtničke radove, instalaterske radove, te uređenje okoliša, sve kako je to opisala u nalazu i mišljenju koji prileži na stranicama od 54-84 priloženog spisa Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010.

Vještak NL je detaljno opisala koje je radnje potrebno izvršiti za dovršenje i sanaciju nedostataka, i to primjerice u pogledu uređenja okoliša: nasipavanje batude, izvedba bitumeniziranog nosivog sloja asfaltnom mješavinom te habajućeg sloja asfalbetona, nasipavanje humusnog sloja sa planiranjem, sađenje travne smjese, zamjena oštećenih betonskih otvorenih kanalica i dr.; u pogledu stanova, spremišta i stubišta: premaz podova spremišta zaštitnim premazom, soboslikarski ličilački radovi uz sanaciju podloge do potpune pokrivenosti i gotovosti, razni radovi na popravcima i sanaciji boje na bravariji, bojenje klupčica i opšava na balkonima i loggiama bojom otpornom na atmosferilije, popravci, kitanja oštećenja nakon pripasivanja stolarije, parketarski radovi i dr.; u pogledu fasade: popravak oštećenja silikatnom žbukom, popravak špaleta nakon zamjena grilja; u pogledu krova

– nadstrešnice: sanacija hidroizolacije i opšavnog lima nadstrešnice iznad ulaza, dobava i ugradba limenih kapa na dimnjacima, dobava i ugradba odzračnika instalacionih šahtova, dobava i ugradba tipske betonske odzračne kape, izvedba opšava kosog vijenca – nadozida ravnog krova i zidnog lima uz vijenac, izrada i montaža odvodne vertikale sa krova; u pogledu instalaterskih radova: RTV instalacija, spajanje ormarića kabelske televizije do potpune funkcionalnosti, dobava i montaža satelitskih antena i dr., provjera ispravnosti i ispitivanje funkcionalnosti, pregled izvedene instalacije, dostava atesta, izrada tehničke dokumentacije i dr.

U ovome postupku je bilo potrebno utvrditi koje je radove tuženi izveo na izgradnji predmetnog objekta po ugovoru o građenju sklopljenom s tužiteljem, pri čemu bi se moglo prihvatiti da je stanje objekta, odnosno stupanj dovršenosti objekta i okoliša, odnosno radova izvedenih od strane tuženog, prije preuzimanja građevine od strane novog izvođača, bilo onakvo kako je to utvrdila vještak NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, u postupku osiguranja dokaza u gore navedenom predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010. Međutim, u ovome postupku je bilo potrebno provesti građevinsko vještačenje, kako bi se utvrdilo koji su radovi koji su izvedeni od strane tuženog, plaćeni tuženom, odnosno jesu li tuženom plaćeni i radovi koje nije izveo, a koje je vještak NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, opisala kao nedostatke u izvedenim radovima, odnosno za koje je navela da nisu izvedeni. Ovo iz razloga jer ukoliko radovi koji nisu izvedeni nisu ni plaćeni tuženom, isto ne bi predstavljalo štetu prouzročenu tužitelju. Da bi se utvrdilo koje je radove izveo tuženi na izgradnji objekta po ugovoru o građenju sklopljenom između tužitelja i tuženog, te postoje li nedostaci u izvođenju tih radova, kao i je li uopće tuženi mogao izvesti radove na dovršetku objekta u situaciji kada nisu izvedeni radovi na priključenju objekta na komunalnu infrastrukturu i dr., bilo je potrebno provesti građevinsko vještačenje u ovome postupku, kako bi vještak utvrdio je li tuženi mogao izvesti navedene radove, a što nije ni bio zadatak vještaku u gore navedenom postupku osiguranja dokaza.

Postupak osiguranja dokaza je hitan postupak, u kojem se samo utvrđuje stanje radova odnosno gotovosti i eventualno nedostaci koji su vidljivi u tom trenutku.

Ovaj sud je sukladno odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP) upozorio tužitelja da bi u ovome postupku bilo potrebno provesti dokaze uviđajem i građevinskim vještačenjem (stranica 563 spisa), na okolnosti koji su radovi izvedeni, u kojem razdoblju, te vrijednost navedenih radova, te postoje li nedostaci u izvedbi radova od strane tuženog. Dakle, sve navedeno, kako bi se utvrdilo jesu li tuženom plaćeni radovi koji su navedeni kao nedostaci u izvođenju radova, kao i je li uopće tuženi mogao izvesti te radove na dovršetku objekta u situaciji kada nisu bili izvedeni radovi na priključenju objekta na komunalnu infrastrukturu, što nije bilo u obvezi tuženog. Na navedeni način bilo bi moguće utvrditi je li nastala šteta tužitelju, odnosno radi li se o nedostacima u izvođenju radova za koje bi bio odgovoran tuženi.

Kako navedeno građevinsko vještačenje nije provedeno u ovome postupku, to nije moguće utvrditi da postoje nedostaci za koje bi bio odgovoran tuženi, te da je tužitelju nastala šteta zbog nedostataka u izvođenju radova od strane tuženog.

Vezano za nalaz i mišljenje vještaka NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke od 27. listopada 2011., kojeg je tužitelj u preslici dostavio u spis (stranice 147-173 spisa), ističe se da iz istog proizlazi da se radi o nalazu i mišljenju iz postupka osiguranja dokaza u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-166/2011, između stranaka ovoga postupka, i to tužitelja kao predlagatelja osiguranja i tuženog kao protivnika osiguranja. Vještak je u navedenom nalazu zaključno navela da procjena troškova potrebnih za otklanjanje nedostataka na predmetnim građevinama, iznosi 545.814,10 HRK uvećano za PDV 23% odnosno ukupno 671.351,34 HRK u varijanti bez dobave i ugradnje ulaznih vrata u stanove, odnosno 590.903,60 HRK uvećano za PDV 23%, ukupno 726.811,43 HRK u varijanti zamjene ulaznih vrata u stanove.

Tužitelj nije ni predložio uvid u gore navedeni predmet, već je samo dostavio navedeni nalaz i mišljenje, a tuženi se protivio korištenju istoga kao dokaza u ovome predmetu.

Ovaj sud je stajališta da se gore navedeni nalaz vještaka NL od 27. listopada 2011., iz predmeta Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. R1-166/2011 ne može koristiti kao dokaz u ovome postupku, u pogledu činjenice dokazivanja da je šteta nastala i visine štete u iznosu procijenjenih troškova potrebnih za otklanjanje nedostataka na predmetnim građevinama.

Naime, u postupku osiguranja dokaza nema kontradiktornosti, a tuženi se protivio korištenju navedenoga dokaza.

Ovaj sud je stajališta da se iz postupaka osiguranja dokaza, u ovome postupku može koristiti kao dokaz samo onaj dio nalaza i mišljenja iz predmeta posl. br. R1- 56/2010 u kojem se utvrđuje stanje koje je zatečeno na licu mjesta, na dan uviđaja 10. svibnja 2010., koje je vještak NL u navedenom predmetu i fotografirala i utvrdila kao zatečeno stanje, o čemu prileže navedenom spisu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010 fotografije kao sastavni dio nalaza i mišljenja.

Međutim, ostala pitanja, dakle postojanje nedostataka i visina štete su predmet dokazivanja u ovom parničnom postupku, te se nalaz i mišljenje vještaka NL, dipl. ing. građevinarstva iz predmeta Trgovačkog suda u Rijeci, iz postupka osiguranja dokaza koji su se vodili između stranaka, pod posl. br. R1-56/2010 te R1- 166/2011 u pogledu postojanja nedostataka i visine štete odnosno troškova potrebnih za otklanjanje istih, ne može koristiti u ovome, kontradiktornom postupku.

Naime, samo primjerice, uvidom u predmet Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2010, utvrđeno je da je NL, dipl. ing građevinarstva, kao dokumentaciju temeljem koje je izradila nalaz i mišljenje u tom predmetu, te dakle i utvrdila koji radovi nisu izvedeni od strane tuženog, za koje potom zaključuje da se radi o nedostacima odnosno o radovima koje je potrebno izvesti za dovršenje, koristila dokument koji tužitelj kao predlagatelj osiguranja naziva troškovnikom dovršenja građevine, koji je tužitelj i priložio u navedeni spis na dan održavanja uviđaja (stranice 21-43 priloženog spisa R1-56/2010), izvješće nadzornog inženjera Jurcon projekt d.o.o. Zagreb od 4. veljače 2010. (stranice D12-D15 spisa) te glavne projekte – arhitektonske projekte za predmetnu stambenu građevinu, kao i projekte instalacija, koji prileže spisu. Međutim, nije sporno da tuženi nije izveo sve radove koje se obvezao izvesti po ugovoru o građenju, u skladu s priloženim projektima, a isto tako, nije sporno ni to da je tužitelj tuženom isplatio cijenu radova zaključno sa zadnjom potpisanom VIII. privremenom situacijom od 26. studenoga 2009. sa stranice 450 spisa, koju su dakle potpisali i naručitelj radova tj. tužitelj i tuženi, te nadzorni inženjer, u ime tvrtke Jurcon projekt d.o.o. Zagreb, te je dakle time potvrđeno da su svi ti radovi izvedeni. Sukladno privremenim situacijama, zaključno sa VIII. koju je jedinu od svih tužitelj dostavio u spis, izvršene su isplate cijene radova izvedenih po tuženom, dakle onih radova za koje je tužitelj i potvrdio da su izvedeni, potpisom privremenih situacija. To bi bili jedini dokazi o tome koji su radovi izvedeni, što je potvrdio i tužitelj i nadzorni inženjer potpisom privremenih situacija, te plaćeni tuženom. Dakle, da bi se utvrdilo je li tužitelj pretrpio štetu, zbog toga što tuženi nije dovršio objekt, odnosno izveo sve radove koje je trebao izvesti sukladno ugovoru o građenju, bilo bi potrebno prvenstveno utvrditi jesu li tuženom plaćeni radovi koje on nije izveo, a ne uspoređivati koje je sve radove tuženi trebao izvesti po priloženim projektima sa stanjem koje je zatečeno u vrijeme provođenja postupka osiguranja dokaza 10. svibnja 2010. u predmetu R1-56/2010. Ovo iz razloga jer u postupku nije ni sporno da tuženom nije ni isplaćena ukupno ugovorena cijena radova, već samo dio te cijene, i to za one radove za koje je i sam tužitelj, kao i stručni nadzor kojeg je angažirao, potvrdio da su izvedeni zaključno sa VIII. privremenom situacijom od 26. studenoga 2009., koju je tužitelj i dostavio u spis. Tužitelj u tužbi primjerice navodi da je datum uvođenja u posao utvrđen upisom u građevinski dnevnik s 10. listopada 2008., te dakle, raspolaže i građevinskim dnevnikom za navedenu građevinu koju je vodio tuženi kao izvođač. Taj građevinski dnevnik, iz kojeg bi bilo vidljivo koji su radovi izvedeni od strane tuženog, koji bi trebala potpisati i odgovorna osoba koja vodi gradnju te glavni / nadzorni inženjer, u kojem bi trebali detaljno biti opisani svi izvedeni radovi, tužitelj nije ni dostavio u spis. Iz istoga bi bila vidljiva i dinamika izvođenja radova, a isto tako je li bilo kakvih primjedbi glavnog nadzornog inženjera. Dakle, tužitelj ne dostavlja taj građevinski dnevnik već građevinski dnevnik koji je vodio novi izvođač Gradnja d.o.o. Senj koji prileži na stranici 13-128 spisa, kao i troškovnik izvođenja radova dovršetka objekta, koji prileži predmetu R1-56/2010, dakle ne dostavlja troškovnik iz ugovornog odnosa stranaka, koji bi bio relevantan u ovome postupku.

Vještak NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, koja je izradila nalaze i mišljenja u postupcima osiguranja dokaza, koji su se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodili pod posl. br. R1-56/2010 i R1-166/2011 je u svom iskazu na ročištu održanom u ovome predmetu 3. travnja 2025. navela da njezin zadatak u oba postupka osiguranja dokaza nije bio analiza usporedbe ugovorenog troškovnika s radovima obračunatim po tuženom, te je navela da se ne može ni očitovati na okolnosti je li tužitelj preplatio radove, odnosno jesu li tuženom plaćeni radovi koji nisu izvedeni, što je i logično.

Kako je vještak NL, dipl. ing. građ. iz Rijeke, kao vještak građevinske struke u predmetima osiguranja dokaza koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Rijeci vještačila upravo na okolnosti određene rješenjima donesenim u navedenim predmetima, u kojima, samo primjerice, njezin zadatak nije bio analiza usporedbe ugovorenog troškovnika s radovima obračunatim po tuženom, to je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja da se ista pozove da se očituje o preplaćenom iznosu za provedene radove i o iznosima dodatnih radova na dovršenju i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova, a isto tako i na iznos troškova osiguranja dokaza.

12. Prema stajalištu ovoga suda, upravo je tužitelj trebao u ovome postupku ustrajati kod provođenja dokaza građevinskim vještačenjem, na okolnosti svojih tvrdnji o postojanju i visini navedene štete odnosno nedostataka, odnosno predložiti provođenje i drugih odgovarajućih dokaza na ove okolnosti, a na sudu u ovome kontradiktornom postupku bi bilo dati ispravan zadatak vještaku građevinske struke, temeljem relevantne dokumentacije.

Tužitelj je prvotno bio predložio provođenje dokaza građevinskim vještačenjem i uviđajem, ali je naknadno odustao od provođenja navedenih dokaza.

Stoga, u smislu odredbe članka 7. u svezi sa odredbom članka 8. ZPP, tužitelj nije dokazao da bi postojali nedostaci u izvođenju radova za koje bi bio odgovoran tuženi, odnosno nije dokazao da mu je tuženi prouzročio štetu, koju potražuje u ovome postupku.

Kako u postupku tužitelj nije dokazao da mu je tuženi prouzročio štetu, kao ni visinu iste, kako je to tužitelj tvrdio tijekom postupka, a na istome je teret dokaza ovih tvrdnji, to tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženog, jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi članka 1045., 1046. i 1085. ZOO.

Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja je kao neosnovan valjalo odbiti, odnosno odlučiti na način kako to stoji u točki I izreke ove presude.

Posebno se u odnosu na stavku tužbenog zahtjeva, koja se odnosi na isplatu iznosa od 1.061,78 EUR / 8.000,00 HRK, ističe da se radi o troškovima osiguranja dokaza u predmetu osiguranja dokaza, koje tužitelj potražuje u ovome postupku, kao potraživanje s osnova naknade štete. Međutim, ovo potraživanje tužitelja iz navedenog osnova, nije osnovano.

Odredbom članka 168. stavak 1. ZPP je propisano da troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, s time da te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici, a na koji način tužitelj nije ni postavio ovaj zahtjev za isplatu, jer ove troškove ne potražuje kao parnične troškove već kao potraživanje s osnova naknade štete, što je neosnovano.

13. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, to primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP nema pravo na naknadu troška parničnog postupka pa je njegov zahtjev za naknadu istog kojeg potražuje prema troškovniku sa stranice 640 spisa, dopunjenom u troškovniku predanom na ročištu od 3. travnja 2025. (stranica 700 spisa), a u sveukupnom iznosu od 25.960,08 EUR, odbijen kao neosnovan (točke II izreke presude). Tuženi, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška do zaključenja glavne rasprave pa sud o istome nije ni odlučivao.

U Crikvenici 28. travnja 2025.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

DNA:

- zz. tužitelja

- pun. tuženog