Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-3099/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice ŽBO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Meri Prar, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po predsjedniku uprave ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi obvezno - ništetnost, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025 u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnicu i zamjenice punomoćnika tužene, dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovor o namjenskom kreditu broj 08/2005, kreditna partija 7102673870 solemniziran po JB Jagodi Makelja Šuljić dana 22.04.2005 pod brojem OU-395/05, zaključenog između pravnog prednika tužitelja ĐB i tuženika, u dijelu u čl. 1. Ugovora, kojim je tuženik ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, u dijelu u čl. 2. kojim je otplatu je kredita vezao uz ovu valutu, u dijelu u čl. 7 kojim se određuje da će se kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.243,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećim na dan plaćanja, te u dijelu Ugovora kojom je određeno plaćanje ulazne naknade sukladno aktima kreditora.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 20.571,09 EUR zajedno sa zateznom kamatom u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, koja kamata teče na iznos od

- 9,91 EUR od 16.08.2005. pa do isplate

- 25,16 EUR od 23.01.2009. pa do isplate

- 24,59 EUR od 20.04.2009. pa do isplate

- 11,82 EUR od 21.05.2009. pa do isplate

- 10,68 EUR od 19.06.2009. pa do isplate

- 6,67 EUR od 20.06.2009. pa do isplate

- 2,81 EUR od 16.08.2009. pa do isplate

- 34,21 EUR od 12.09.2009. pa do isplate

- 1,99 EUR od 21.10.2009. pa do isplate

- 6,46 EUR od 23.12.2009. pa do isplate

- 18,62 EUR od 22.01.2010. pa do isplate

- 30,10 EUR od 24.02.2010. pa do isplate

- 36,95 EUR od 24.03.2010. pa do isplate

- 47,07 EUR od 21.04.2010. pa do isplate

- 53,22 EUR od 27.05.2010. pa do isplate

- 114,12 EUR od 29.09.2010. pa do isplate

- 110,66 EUR od 16.11.2010. pa do isplate

- 157,08 EUR od 16.12.2010. pa do isplate

- 181,26 EUR od 09.01.2011. pa do isplate

- 980,70 EUR od 09.02.2011. pa do isplate

- 157,84 EUR od 10.02.2011. pa do isplate

- 375,72 EUR od 21.10.2011. pa do isplate

- 218,18 EUR od 25.10.2011. pa do isplate

- 491,87 EUR od 19.01.2012. pa do isplate

- 252,53 EUR od 29.03.2012. pa do isplate

- 17.210,87 EUR od 31.08.2012. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 650,34 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 29. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.623,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. lipnja 2023. tužiteljica ŽBO navodi da je njezin prednik ĐB **.**.2005. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 08/2005, kreditna partija 7102673870 solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Makelja Šuljić dana 22. travnja 2005. pod brojem OU-395/05 (dalje: ugovor) kojim je odobren kredit za adaptaciju stambene kuće.

1.1. Tuženik je u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru u kojem nije bilo mogućnosti nikakvih pregovora u čl. 1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, a otplatu je kredita u čl. 2. vezao uz ovu valutu određujući u čl. 7. da će se isti otplatiti u mjesečnim anuitetima 1.243,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećim na dan plaćanja. Time je ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto tako tuženik sa prednikom tužiteljice nije pregovarao o naknadi za obradu zahtjeva kredita i odobravanje kredita pa je naplatio od prednika tužiteljice iznos ulazne naknade i time stekao nepripadnu imovinsku korist.

1.2. Poziva se na pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu – iz presude „Potrošač“ broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018.) kojom je utvrđeno protupravno postupanje više banaka, među njima i tuženika. Predlaže da sud utvrdi ništetnim dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu chf, kao i odredbe o ulaznoj naknadi postavljajući deklaratorni tuženi zahtjev kao i kondemnatorni tražeći da sud naloži tuženiku isplatu neosnovano plaćenih iznosa.

1.3. Tužiteljica je zakonska nasljednica (kao i nasljednica temeljem ustupa) ĐB što je dokazala Rješenjem o nasljeđivanju od 18. svibnja 2023. (donesenom po javnom bilježniku Goranu Čolaku iz Splita) kojim je obuhvaćeno potraživanje prema Zagrebačkoj banci d.d. temeljem Ugovora o namjenskom kreditu broj 08/2005, kreditna partija 7102673870 solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Makelja Šuljić dana 22. travnja 2005. pod brojem OU-395/05.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Zagrebačka banka d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da prednik tužiteljice nije dokazao status potrošača niti da se sredstvima kredita koristio u potrošačke svrhe; ističe prigovor zastare potraživanja; da je presuda „Potrošač“ nepravilna i nezakonita jer ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena predmetnim ugovorom o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a; da je prednik tužiteljice bio informiran pa je i pristao na rizik promjenjivosti tečaja; da u odnosu na kamate kod restitucijskog zahtjeva kada se vraća ono što je stečeno bez osnove vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva, obzirom da su predmetnim ugovorom obje stranke savjesno se obvezale to je dan podnošenja zahtjeva početak tijeka zateznih kamata; informacija o naknadi za obradu kredita je predniku tužiteljice bila jasna. Predlaže odbaciti, podredno odbiti tužbu u cijelosti.

2.1. Podneskom od 30. kolovoza 2024. ističe prigovor prijeboja potraživanja specificirajući iznos negativnih tečajnih razlika od 1.407,05 EUR na koji prigovor tužiteljica prigovara zastari potraživanja. Nakon provedenog financijskog vještačenja uređuje iznos na 1.854,04 EUR.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 9. travnja 2025. (str. 375-377 spisa) zatražila isplatu po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF u iznosu od 20.571,09 EUR i naknade za obradu kredita iznos od 650,34 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o namjenskom kreditu od 14. travnja 2005., broj: 7102673870. (str. 9-13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 14- 15 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa (str. 36 spisa), Rješenje o nasljeđivanju (str. 37-38 spisa), uplata po kreditu (str. 16-35 i 341- 364 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Anti Mrčela (str. 284-294 i str. 355-369 spisa) te je saslušana tužiteljica (str. 380 spisa).

5.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23 - u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj 08/2005, kreditna partija 7102673870 solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Makelja Šuljić dana 22. travnja 2005. pod brojem OU-395/05 i to:

- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) i naknade za obradu kredita, uz zahtjev za isplatu iznosa na ime povrata onog što je plaćeno temeljem te ugovorne odredbe 21.534,88 EUR

U odnosu na valutnu klauzulu

7. U postupku nije sporno da je Ugovor o namjenskom kreditu od 14. travnja 2005., kreditna partija: 7102673870 bio sklopljen između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao banke i prednika tužiteljice ĐB kao korisnika kredita.

7.1. Nije sporno da je prednik tužiteljice izvršio isplatu predmetnog kredita tuženiku, a nije sporno ni da ga je prednik tužiteljice u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema ugovorenoj valutnoj klauzuli.

8. Sporno je prije svega jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi, te je li nastupila zastara potraživanja.

9. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila je predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik Privredna banka Zagreb d.o.o. kao tuženik pod 1.

10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik:

- u razdoblju od 01.04.2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak (CHF) ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu u CHF nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu od 14. travnja 2005., kreditna partija: 7102673870 (str. 9-13 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i prednika tužiteljice ĐB kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 139.455,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB- a. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom (čl. 1.), u mjesečnim anuitetima iznos od 139.455,00 CHF (čl. 2.), korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.243,62 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora (čl. 7. )s time da se radilo o namjenskom kreditu za adaptaciju stambene kuće (čl. 5.). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je prednik tužiteljice ĐB mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

14. Po iskazu tužiteljice (str. 380 spisa) ona je za predmetni kredit koji je podigao njezin suprug bila založni dužnik, pa ima uvid o načinu informiranja prilikom podizanja kredita. Odlučili su se za tuženika jer su imali račune u toj banci, to im je bila banka od povjerenja. Kredit je bio u svrhu renovacije kuće. Osobna bankarica ih je savjetovala za ovakvu vrstu kredita. Do tada nije ni znala da se kredit može vezati za neku valutu-CHF. Bankarica im je rekla da su to nove opcije, dobra priča pokazujući tablicu, konstantu rasta i pada novčanih vrijednosti. Izračunala je kolike bi bile mjesečne rate kredita. Nije upozoravala da bi rate mogle rasti. Pitala je bave li se turizmom, imaju li firmu kojoj bi služio kredit pa su joj odgovorili da je za renovaciju kuće i da se ne bave turizmom. Pročitala im je kredit i protumačila ali bilo je govora o stabilnoj valuti. Ništa im nije rečeno ni objašnjeno o naknadi za obradu kredita. Kod javnog bilježnika nije isto bilo upozorenja osim da mogu izgubiti kuću ukoliko ne budu otplaćivali kredit. Na početku je isplata kredita bila uredna (ovo je tužiteljica kazivala pa sud zaključuje da je mislila na mjesečne anuitete koji su bili prema ugovoru). Kredit počeo je rasti –misleći na anuitete. Zapali su u problematiku otplate. Nekoliko rata nisu platili , pa je njihova kćer 2012. podigla kredit da zatvore ovaj.

15. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužiteljice jer je iskazivala na uvjerljiv način, njezin iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

16. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 14. travnja 2005. sa prihvaćenim iskazom tužiteljice sud utvrđuje da je prednik tužiteljice predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi renovacije kuće , dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u CHF sa valutnom klauzulom koja je ugovorena po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi valutna klauzula. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o valutnoj klauzuli, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi valutna klauzula.

17. Sud utvrđuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika (označenog kao tuženika pod 1) donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe u potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

18. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o namjenskom kreditu od 14. travnja 2005. broj 08/2005, kreditna partija 7102673870koji bio sklopljen između ĐB i tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, a radi se konkretno o sljedećim ugovornim odredbama:

- u čl 1. kojom je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 139.455,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a, korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom,

-u čl. 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju prema tečajnoj listi tuženika za CHF,

- u čl. 7. kojim je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.243,62 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja.

19. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe ugovora o kreditu, zbog čega je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

20. Nije sporno da je prednik tužiteljice u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu što znači da je prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

21. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja jedino se može smatrati da su bili poznati tužitelju kao potrošaču, pa se samo ti parametri mogu smatrati mjerodavnima prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Mrčela, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 3. travnja 2024. (str. 284-294 i 355-369 spisa) proizlazi da je prednik tužiteljice tuženiku isplatio:

- 20.571,08 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita.

23. Sud nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

24. Slijedom navedenoga, u dijelu u kojem se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos od 20.571,08 EUR, pa tužitelj na temelju odredbe čl. 323. ZOO-a im pravo zahtijevati od tuženika da taj neosnovano stečeni iznos vrati.

25. Budući da se sporni kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

26. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare u dijelu u kojem se odnosi na utuženo potraživanje po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (u iznosu od 20.571,08 EUR ). Sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., (broj: Su-IV-47/2020-2), kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju zastara računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 13. lipnja 2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo, jer nije protekao petogodišnji zastarni rok od dana kada je ništetnost pravomoćno ustanovljena presudom iz kolektivnog spora pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U odnosu na naknadu za obradu kredita

27. Ugovorom o kreditu od 14. travnja 2005. čl. 23. toč. M navedeno je da korisnik kredita se obvezuje platiti sve eventualne usluge kojima bude terećen kreditor s naslova o i naplate ovog kredita.Dakle, nema jasno navedene odredbe dobrenja kojom je predviđeno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

28. Na temelju Pregleda uplata po kreditu koji je priložen uz tužbu i naknadno dostavljen jer je bio nečitak u tom dijelu (str. 16-35 i 341 spisa) utvrđeno je da je prednik tužiteljice 29. travnja 2005. platio navedenu naknadu za obradu kredita.

29. Odredbom čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). Dalje, odredbom čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

30. Po stavu ovog suda ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita za potrošača nije razumljiva, jer se iz njenog sadržaja ne može utvrditi na koje troškove se odnosi ta naknada, odnosno u čemu bi se sastojali troškovi obrade kreditnog zahtjeva koji se plaćaju tom naknadom. Tuženik u ovom postupku nije objasnio ni dokazao na koje stvarne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, niti je ičim dokazao da bi to bilo objašnjeno tužitelju prilikom ugovaranja kredita. Stoga se navedena ugovorna odredba za prosječnog potrošača ne može smatrati razumljivom, pa je sukladno čl. 84. ZZP dopušteno ocjenjivati njenu poštenost u smislu čl. 81. ZZP.

31. Sud ne dvoji, kako je i naveo u toč. 13. obrazloženja da se u ovom postupku radi o unaprijed formuliranom standardnom i pripremljenom ugovoru banke pa se stoga sukladno čl. 81. st. 2. ZZP presumira da se o ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u tijeku postupka ne dokazuje suprotno u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

32. Ovakva ugovorna odredba predstavlja ugovornu odredbu koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog same nerazumljivosti te odredbe, tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom je jedino mogao znati kolika je visina naknade koju je dužan platiti, no ne i shvatiti na što se ova naknada odnosi odnosno što se njome naknađuje, a notorno je da bez prihvaćanja takve ugovorne odredbe – jer je bila sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu – tužitelj ne bi uspio ishoditi kredit koji mu je bio potreban. Iz tih razloga radi se o ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

33. Stoga ova ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP, pa je ništetna kako to propisuje odredba čl. 87. ZZP.

34. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je stekao temeljem te ništetne ugovorne odredbe. Sporna naknada je u konkretnom ugovoru o kreditu određena u točki 11.3 Ugovora, a iz nalaza vještaka proizlazi da je na dan 04. listopada 2006., kada je ona plaćena, 1 CHF iznosio 4,795500 HRK, što znači da je tužitelj temeljem te ništetne ugovorne odredbe tuženiku isplatio iznos koji odgovara današnjih 182,11 EUR. Stoga je tuženik tužitelju dužan isplatiti navedeni iznos, i to sa zateznim kamatama od 4. listopada 2006. (čl. 1115. ZOO), budući je ta naknada plaćena 04. listopada 2006.

35. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja

36. Plaćanjem manjih anuiteta prednik tužiteljice zbog nižeg tečaja CHF tečaja odnosno kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kao potrošač nije ništa primio jer je tužena kao financijska institucija imala saznanja o mogućnosti promjene odnosno pada tečaja CHF i to za nju predstavlja rizik poslovanja a na isti način treba promatrati i kamatnu stopu koju je sama određivala.

36.1. Presudom u kolektivnom sporu je utvrđena ništetnost navedenih odredbi kojima je rizik promjene tečaja CHF prebačen na korisnika kredita što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

36.2. Dakle ukoliko je u određenom razdoblju trajanja kredita anuitet bio manji ( zbog manjeg tečaja CHF odnosno niže kamatne stope) to ne može ići na štetu tužitelja kao potrošača.

36.3. Prema odredbi članka 6. ZOO zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog kojeg je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Po odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila ,no zbog činjenice da je tužena u ugovornom odnosu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja ne može od tužitelja potraživati razliku manje plaćenih anuiteta jer na taj način zloupotrebljava svoja prava iz ugovornog odnosa i pruženu zaštitu potrošačima u kolektivnom sporu.

37. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.

38. Iako tužitelj nije u cijelosti uspio u parnici, nego u pretežitom dijelu, tuženik je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a te s obzirom na vrstu i predmet spora dužan naknaditi trošak postupka u cijelosti.

39. Tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 500,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 21.7.2024., 2.10.2024., 29.10.2024., 9.4.2025. – 2.000,00EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 30.9.2024., 26.11.2024., 10.4.2024. –1.500,00 EUR (Tbr. 9/1),

- zastupanje na ročištu za objavu – 100,00 EUR

a što sveukupno 4.100,00 i sa PDV-om iznosi 5.125,00 EUR;

- trošak vještačenja – 498,00 EUR ;

što sveukupno iznosi 5.623,00 EUR;

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

40. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Splitu 28. travnja 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice Meri Prar

- punomoćniku tuženika TB, HB, TB i partneri

- u spis