Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-496/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice OTP banke d.d., [adresa], OIB 52508873833, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić i Anić u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod brojem P-3525/2022 od dana 29. svibnja 2023. godine, dana 28. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženice, te se djelomično preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod brojem P-3525/2022 od dana 29. svibnja 2023. godine na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 4.062,60 kuna/539,20 eura sa zateznim kamatama, dok se djelomično odbija žalba tuženice kao neosnovana i u preostalom dijelu, za iznos od 2.199,10 eura/ 6.569,12 kuna sa zateznim kamatama, potvrđuje prvostupanjska odluka o trošku.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 24,62 eura, dok se odbija tuženica sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim je bilo zatraženo da se obveže tuženica da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime razlike u iznosima kamata isplati tužitelju ukupan iznos od 5.451,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice koji vrijedi na dan plaćanja sa zateznim kamatama u iznosima označnim u CHF (točka I. izreke), te je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženici da u roku od 15 dana na ime razlike u iznosima kamata isplati tužitelju iznos od 3.906,21 eur/29.431,37 kuna sa pripadajućim zatezanim kamatama na određene pojedinačne iznose u eurima/kunama, kako je to pobliže navedeno u izreci te presude (točka II. izreke), te je naloženo tuženici da u istom roku naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.738,30 eura/20. 631,75 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke žalbu je podnijela tuženica pobijajući je uvodno "zbog svih žalbenih razloga", a sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da naloži da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, podredno, da odbije zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 684,35 eura/5.156,25 kuna, sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s obzirom da je u ovom sporu riječ o eventualno kumuliranim zahtjevima u kojima tuženica nije osporavala primjenu odredbe članka 188. stavak 2. ZPP i da je tužitelj u cijelosti uspio s podredno postavljenim zahtjevom za isplatu u drugoj vrsti valute. Pri tome je važno za istaknuti da u odnosu naglavni tužbeni zahtjev nisu nastali posebni troškovi, već su nastali troškovi bili potrebni u konačnici radi raspravljanja i donošenja odluke u pogledu podredno postavljenog zahtjeva.

6. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je o troškovima trebalo odlučiti primjenom članka 154. stavak 4. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je za vođenje parnice bio potreban trošak zastupanja na ročištu dana 1. veljače 2022. godine, kojem je punomoćnik tužitelja pristupio po pozivu suda, ali je za isto trebao biti dosuđen trošak temeljem Tbr. 9. točka 5. mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u iznosu od 25 bodova, odnosno 375,00 kuna/49,77 eura i PDV od 25% u iznosu od 12,44 eura, što daje ukupan iznos od 62,21 eur, jer je isto odgođeno zbog potrebe uređenja tužbe zbog stupanja (u međuvremenu) na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22), slijedom čega je u preostalom dijelu trebalo odbiti zahtjev za naknadu troška za to ročište u iznosu od 186,65 eura, dok je u odnosu na podnesak od 29. rujna 2022. godine tužitelj na zapisnik te rasprave bio od strane suda upozoren na činjenicu stupanja na snagu navedenog Zakona te mu je bio određen i rok za iskazivanje kunskih iznosa u tužbenom zahtjevu u valuti eur, slijedom čega se radi o opravdanom parničnom trošku, kojeg je međutim trebalo priznati tužitelju u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife, odnosno 375,00 kuna/49,77 eura i PDV od 25% u iznosu od 12,44 eura, što daje ukupan iznos od 62,21 eur, te odbiti zahtjev za preostali iznos troška tog podneska od 186,65 eura.

8. Nadalje, u pravu je tuženica kada u žalbi ističe da je odgovor na žalbu koji je podnesen po tužitelju na žalbu tuženika protiv ranije donesene presude, bio nepotreban, jer ista s obzirom na sadržaj nije bila nužna za donošenje odluke u žalbenom postupku, pa je i zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od ukupno 1.250,00 kuna/165,90 eura (u koji je uključen PDV) preinakom, trebalo odbiti kao neosnovan.

9. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da tuženica u odnosu na preostale priznate radnje ne osporava posebno obračun troška tužitelja po prvostupanjskom sudu, trebalo je djelomično uvažiti žalbu tuženice i djelomično preinačiti odluku o parničnom trošku, te odbiti zahtjev za naknadu troška u ukupnom iznosu od 539,20 eura (članak 380. točka 3. ZPP), a u preostalom dijelu, za iznos od 2.199,10 eura, odbiti žalbu tuženice i potvrditi odluku o trošku (članak 380. točka 2. ZPP).

10. O zahtjevu tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučeno je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP, pa prema vrijednosti ožalbenog dijela od 2.738,30 eura tuženici pripada 50 bodova prema Tbr. 10/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), što uz vrijednost jednog boda od 2 eura i uvećano za 25% PDV iznosi 125,00 eura. Tuženica je sa žalbom uspjela u omjeru od 19,7 % pa joj u istom omjeru pripada i dio troškova sastava žalbe, što iznosi 24,62 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 100,38 eura, zahtjev tuženice odbijen, kao i trošak pristojbe na žalbu, jer isti nije zatražen u određenom iznosu (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP).

11. U dijelu pod točkom I. i II. izreke, jer nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 28. travnja 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić