Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž Ovr-71/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv ovršenice ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik u Grudi, radi ovrhe diobom, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-86/2024 od 19. ožujka 2024., dana 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-86/2024 od 19. ožujka 2024. u dijelu kojim je određena ovrha.

II. Uvažava se djelomično žalba ovršenice i ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-86/2024 od 19. ožujka 2024. u dijelu kojim je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 6.931,08 EUR i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda donesenim na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja istog suda broj R1-232/17 od 22. ožujka 2021., radi razvrgnuća suvlasništva, civilnim razvrgnućem – prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim udjelima stranaka, određena je ovrha na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] pojata, čest. zgr. [katastarska čestica] kuhinja, čest. zgr. [katastarska čestica] kuća i čest. zgr. [katastarska čestica] kuća, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem stranaka iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina nakon odbitka troškova ovrhe. Također je određen trošak ovrhovoditelja u iznosu od 6.931,08 EUR.

2. Protiv tog rješenja ovršenica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga predlažući da se žalba uvaži i rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio njezine navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje o ovrsi u smislu žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) te sukladno odredbi članka 50. stavka 5. OZ, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupka, a niti žaliteljica određeno navodi koje bi to bitne povrede bile učinjene.

6. Sud prvog stupnja prihvatio je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu na temelju ovršne sudske odluke – rješenja radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, te je odredio ovrhu na nekretninama u suvlasništvu ovrhovoditelja i ovršenice, za koju ovršnu ispravu, suprotno ničim argumentiranim navodima žalbe prema stanju spisa ne proizlazi da bi bila ukinuta, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da bi na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da bi bila bez učinka.

6.1. Prvostupanjski sud je dakle, pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje rješenja o ovrsi, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 23. točke 1. OZ i članka 22. OZ. Stoga pri donošenju rješenja o ovrsi nisu ostvarene ni povrede iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. niti točke 6. OZ, jer ovrha nije određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ koji bi bili izuzeti od ovrhe, odnosno na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.

7. Neosnovani su i navodi žalbe kojima se ovršenica poziva na žalbeni razlog iz odredbe članka 80.b OZ, navodeći da bi prodaja predmetnih nekretnina narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja, a osobito što nekretnina koja je predmet ovrhe služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih potreba ovršenice, a ovrhovoditelj da nema nikakav osobito opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine.

7.1. Naime, ovdje je prvenstveno istaći da je prigovor prava na dom ovršenica bezuspješno isticala tijekom postupka koji je prethodio donošenju navedene ovršne isprave. Osim toga, u konkretnom slučaju ne radi o ovrsi radi namirenja odnosno prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja već o ovrsi diobom zajedničke (suvlasničke) nekretnine, prodajom, na koji način je dioba određena pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, a prodaja se samo obavlja na način kako je Ovršnim zakonom propisana prodaja kod ovrhe na nepokretnoj stvari, pa se ovršenica neosnovano i pogrešno poziva na odredbu članka 8.b OZ.

7.2. Pored toga, navesti je da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske - Zahtjev broj 46726/11 u kojemu sud navodi kako je važna tvrdnja može li osoba koja je ostvarila pravo na dom novcem dodijeljenim sudskom prodajom kupiti drugi prikladan stan, što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa i glede mjerodavnog domaćeg prava. Međutim, ovršenica u predmetnoj žalbi ne tvrdi niti dokazuje da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine ne bi bio odgovarajući za podmirenje njenih troškova stanovanja, odnosno za kupnju druge odgovarajuće nekretnine koja joj može služiti kao dom, radi čega prigovor ovršenice povrede prava na dom u ovom postupku nije prihvatljiv niti osnovan. Pritom treba navesti da u ovom konkretnom predmetu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti i kao eventualni kupci nekretnine, dakle ovršenica ima mogućnosti i da kupi suvlasnički dio ovrhovoditelja, a isto tako, neovisno o određenoj ovrsi, ovrhovoditelj i ovršenica mogu se i izvansudski dogovoriti o međusobnoj prodaji suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, slijedom čega žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

8. U odnosu na navode da je tijekom postupka utvrđeno da i čest. 1069/2 i 1071, obje k. o. [katastarska općina] s predmetnim nekretninama čine jedinstvenu cjelinu, pa kako iste nisu predmetnog postupka, to da prema načelu jedinstvenosti nekretnine ni predmetne nekretnine ne mogu samostalno biti predmetom ovršnog postupka, istaći je da je odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV) propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

8.1. Sukladno odredbi čl. 19. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje: ZZK) zemljišnoknjižno tijelo pravna je cjelina čiji se sastav može promijeniti samo zemljišnoknjižnim otpisom ili pripisom katastarskih čestica.

8.2. U konkretnom slučaju, međutim, iz priloženog zk. izvatka nedvojbeno slijedi da su nekretnine koje su predmetom ovrhe upisane u isti zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu istovremeno ne proizlazi da bi to bile i nekretnine 1069/2 i 1071, obje k. o. [katastarska općina], za koje ovršenica u žalbi uopće ni ne tvrdi niti dokazuje tko bi bili vlasnici istih.

8.3. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da je ovrha u konkretnom slučaju određena na temelju ovršne isprave, a imajući u vidu i odredbu članka 81. OZ, to se i ovaj prigovor ovršenice ukazuje neosnovanim.

9. Glede pozivanja ovršenice na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ, navesti je da o istom ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući da se radi o razlogu o kojem sukladno članku 52. OZ odlučuje prvostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, žalbu ovršenice valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

11. Međutim, s pravom ovršenica prigovara odluci o troškovima postupka, budući da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

11.1. Naime, postupak radi diobe stvari je vrsta ovršnog postupka u kojem je kod odlučivanja o troškovima postupka odlučan sadržaj odredbe članka 275. OZ, a kojom je u stavku 1. propisano da troškove provedbe ovrhe diobom stvari snose svi sudionici razmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari, a stavkom 2. da je stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih naknaditi onim strankama koje su ih imale.

11.2. Dakle, riječ je o posebnoj odredbi OZ koja propisuje snošenje troškova provedbe ovrhe diobom stvari odnosno civilnog razvrgnuća kao jednog od načina razvrgnuća. Ovdje valja ukazati da se odredba članka 275. stavka 1. OZ odnosi na troškove u svezi samog postupka provedbe ovrhe diobom stvari (npr: trošak provedenog vještačenja, procjene, sudskih pristojbi, izlaska suda radi procjene i sl.), ali ne i na troškove zastupanja stranaka po punomoćnicima - odvjetnicima o kojima je također odlučeno u pobijanom rješenju. Pri tome se navedenim ne ograničava pravo stranke da za zastupanje u postupku diobe stvari angažira kvalificiranog punomoćnika (odvjetnika), ali se u takvoj situaciji ne bi radilo o troškovima provedbe ovrhe, već o troškovima koji bi se mogli prosuđivati po odredbi članka 275. stavka 2. OZ.

11.3. Ujedno valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj vrsti ovršnog postupka u kojem su procesne pozicije stranaka izjednačene, bez obzira što je jedna stranka ovrhovoditelj, a druga ovršenik, s obzirom da se postupak provodi radi civilne diobe nekretnina sudskom prodajom uz očekivani rezultat podjele kupovnine prema suvlasničkim omjerima, pri čemu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti i kao eventualni kupci nekretnine. Prema tome, ne radi se o postupku u kojem je ovršenica prouzročila potrebu provođenja postupka, pa je, za sada, i preuranjeno odlučivati o troškovima ovog ovršnog postupka i nalagati isplatu ovršenici, već je o troškovima potrebno odlučiti nakon provedenog postupka, na način određen člankom 113. stavkom 1. točkom 1. OZ, odnosno namiriti ih iz dobivene prodajne cijene nekretnine.

11.4. Prema tome, o zahtjevu ovrhovoditelja za trošak sastava prijedloga za ovrhu te sudske pristojbe prvostupanjski sud biti će u mogućnosti pravilno odlučiti u kasnijoj fazi postupka, ovisno o činjenici da li su predmetne nekretnine prodane u ovršnom postupku ili ne, a vodeći pri tome računa i o svemu naprijed navedenom.

11.5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja ovog drugostupanjskog rješenja.

U Šibeniku, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić