Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

[adresa], A [adresa]

Pr-14/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Angeli Koštro kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AL, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Ćosića, odvjetnika i zz tuženika RL, zamjenice u ODO, dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I\ Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.057,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 43,60 eura od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 70,85 eura od 16.01.2015. do isplate

- na iznos od 73,45 eura od 16.02.2015. do isplate

- na iznos od 76,45 eura od 16.03.2015. do isplate

- na iznos od 76,86 eura od 16.04.2015. do isplate

- na iznos od 78,00 eura od 16.05.2015. do isplate

- na iznos od 53,19 eura od 16.06.2015. do isplate

- na iznos od 86,70 eura od 16.07.2015. do isplate

- na iznos od 81,92 eura od 16.08.2015. do isplate

- na iznos od 79,95 eura od 16.09.2015. do isplate

- na iznos od 22,12 eura od 16.10.2015. do isplate

- na iznos od 83,25 eura od 16.11.2015. do isplate

- na iznos od 84,70 eura od 16.12.2015. do isplate

- na iznos od 16,68 eura od 16.01.2016. do isplate

- na iznos od 83,72 eura od 16.02.2016. do isplate

- na iznos od 47,12 eura od 16.03.2016. do isplate

- na iznos od 76,86 eura od 16.04.2016. do isplate

- na iznos od 12,24 eura od 16.05.2016. do isplate

- na iznos od 77,74 eura od 16.06.2016. do isplate

- na iznos od 82,29 eura od 16.07.2016. do isplate

- na iznos od 85,96 eura od 16.08.2016. do isplate

- na iznos od 39,90 eura od 16.09.2016. do isplate

- na iznos od 53,64 eura od 16.10.2016. do isplate

- na iznos od 64,57 eura od 16.11.2016. do isplate

- na iznos od 76,18 eura od 16.12.2016. do isplate

- na iznos od 74,28 eura od 16.01.2017. do isplate

- na iznos od 73,80 eura od 16.02.2017. do isplate

- na iznos od 86,97 eura od 16.03.2017. do isplate

- na iznos od 23,16 eura od 16.04.2017. do isplate

- na iznos od 98,98 eura od 16.05.2017. do isplate

- na iznos od 79,10 eura od 16.06.2017. do isplate

- na iznos od 79,17 eura od 16.07.2017. do isplate

- na iznos od 95,25 eura od 16.08.2017. do isplate

- na iznos od 89,74 eura od 16.09.2017. do isplate

- na iznos od 58,41 eura od 16.10.2017. do isplate

- na iznos od 77,52 eura od 16.11.2017. do isplate

- na iznos od 85,96 eura od 16.12.2017. do isplate

- na iznos od 86,88 eura od 16.01.2018. do isplate

- na iznos od 97,50 eura od 16.02.2018. do isplate

- na iznos od 101,50 eura od 16.03.2018. do isplate

- na iznos od 91,70 eura od 16.04.2018. do isplate

- na iznos od 96,20 eura od 16.05.2018. do isplate

- na iznos od 94,65 eura od 16.06.2018. do isplate

- na iznos od 54,56 eura od 16.07.2018. do isplate

- na iznos od 46,83 eura od 16.08.2018. do isplate

- na iznos od 90,02 eura od 16.09.2018. do isplate

- na iznos od 94,38 eura od 16.10.2018. do isplate

- na iznos od 92,04 eura od 16.11.2018. do isplate

- na iznos od 44,45 eura od 16.12.2018. do isplate

- na iznos od 96,98 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 107,40 eura od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 105,00 eura od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 107,25 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 99,40 eura od 16.05.2019. do isplate,

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 4.057,02 eura.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene, radi isplate, dana 10. travnja 2020. godine po svom predniku UL (suprugu tužiteljice), u kojoj je navedeno da je isti bio djelatnik tužene, Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u Imotskom i zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski, a koji rad obavlja kao smjenski u turnusima od po 12 sati. Navodi da po nalogu nadređenih dolazi na posao 15 minuta ranije, odnosno u 6,45 za dnevnu smjenu ili u 18,45 za noćnu smjenu, a s posla da dolazi kasnije pola sata, odnosno u 7,30 i 19,30. Sve to jer da se mora javiti u PP Imotski 15 minuta prije početka smjene koje počinju u 7,00 i 19,00 sati, a nakon smjene odnosno nakon 7,00 i 19,00 sati mora pisati dnevni izvještaj, predati smjenu, te se policijskim kombijem vraćati natrag u PGP Imotski gdje mu prestaje rad. Nadalje, ističe da na navedeni način radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena, i to kod svakog turnusa, odnosno smjene, za 1 započeti sat, a mjesečno s obzirom na raspored tužitelj da odradi prosječno 13 turnusa, te da radi prosječno 13 sati više od plaćenog. Navodi da obzirom na radno mjesto i bruto plaću tužitelja proizlazi prosječna cijena jednog sata rada tužitelja u iznosu od 38,00 do 55,00 kn.

U odgovoru na tužbu tuženik se djelomično protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, te da ujedno navodi da je priznaje tužbeni zahtjev do visine od 13.722,20 kn, dok u preostalom dijelu osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tuženik kao poslodavac omogućio tužitelju da koristi službeno vozilo za dolazak na granične prijelaze Vinjani Donji i Vinjani Gornji, a s obzirom na činjenicu da su ovi granični prijelazi udaljeni 5-6 km od policijske postaje (PGP Imotski) ispred koje je tužitelj ostavljao svoje osobno vozilo, to je tužitelj motao doći 15 minuta ranije do policijske postaje jer se s tog mjesta vršio organizirani prijevoz na međunarodne granične prijelaze Vijani Gornji i Vinjani Donji. Navodi da je na taj način tuženik činio nenaplatnu uslugu tužitelju omogućivši mu da nema izdatak koji bi imao da je koristio svoje osobno vozilo za dolazak na granične prijelaze Vinjani Donji i Vinjani Gornji. Navodi da je tužitelj imao pravo izbora hoće li koristiti blagodat neodlaska svojim osobnim vozilom na radno mjesto na granični prijelaz. Neki djelatnici da su koristili tu blagodat pa da su koristili usluge prijevoza službenim vozilom, koju uslugu da im je omogućio tuženik. Dok su drugi za dolazak na granične prijelaze koristili svoje osobne automobile. Ističe da nikakve obveze za tužitelja u smislu dolaska ranije u policijsku postaju ili dolaska kasnije po završetku smjene nije bilo izuzev u slučaju kada je koristio blagodat vožnje na radno mjesto službenim vozilom koje mu je omogućio tuženik. Ističe da tužitelj nije bio voditelj smjene na međunarodnu, graničnim prijelazima kroz utuženo razdoblje pa da isti nije imao obvezu dolaska u policijsku postaju po završetku smjene već su tu obvezu imali isključivo voditelji smjene. Podneskom od dana 04. kolovoza 2022. godine punomoćnik ranijeg tužitelja UL izvijestio je sud da je navedeni tužitelj preminuo, te je predložio da se postupak prekine te da se pozove nasljednika AL supruga ranijeg tužitelja na preuzimanje postupka.

Rješenjem od dana 12. rujna 2022. godine prekinut je postupak zbog smrti ranijeg tužitelja ZL, te je ujedno pozvana njegova nasljednika AL na preuzimanje postupka.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u tablicu o broju smjena i izračunom (list 11-13 ) zapisnik o saslušanju svjedoka u predmetima Općinskog suda u Splitu broj Pom-37/19 i Pom-36/19 (list 19-24), obračunske liste plaće (list 29136), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Ujevića roj O-503/2022 (list 142-144), uz suglasnost stranaka korišteni su iskazi iz postupaka ovog suda broj Pr-47/19 i Pr- 36/19 i to iskazi svjedoka LL, DL i ŠL (list 155- 165), uz suglasnost stranaka korišteni su iskazi svjedoka IL, PL, ŽL, TL, OL i VL (list 178200), izvršio uvid u presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-924/2024 (list 201-206).

Specificirani tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je prednik tužiteljice sada pok. ĆL bio djelatnik MUP-a u Ispostavi granične policije u Imotskom, te da je bio zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski.

Među strankama nije sporno ni to da je prednik tužiteljice podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora. Nije sporno niti da je prednik tužiteljice na navedenim poslovima radio u turnusima.

Među strankama je sporno pripada li tužiteljici naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

Temeljem odredbe čl. 41 s-1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/122 i 04/13) plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na plaću.

Odredbom čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne Novine 93/08, 89/12 i 104/13 dalje: KU) propisano je da će osnovna plaća službenika i namještenika se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 50%, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom , neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ikoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 80 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

Saslušani svjedoci IL, PL, ŽL, TL, OL i NL u bitnom su suglasno iskazali da su u utuženom razdoblju radili smjenski, da su do mjesta rada iz PP Imotski odlazili organiziranim prijevozom. Zbog navedenog da su svakog dana u postaju dolazili 15 minuta ranije, a za udaljenije prijelaze Sebišina i Slivno i pola sata ranije. Pojedini prijelazi kao npr. Sebišina, Slivno da su značajno udaljeni od policijske postaje u Imotskom, pa da su policijski službenici koji su bili raspoređeni na te pogranične prijelaze na posao trebali doći i ranije 30 minuta), te da je vožnja do mjesta rada trajala u tim slučajevima od 40 do 60 minuta obzirom na udaljenost, gustoću prometa, gužve na prijelazima. Jedno službeno vozilo da je odvozilo sve policajce na prijelaze u istom smjeru, te da su policajci iz suprotne smjene nakon primopredaje službe istim vozilom se vraćali u policijsku postaju. Naime, iz navedenog proizlazi da su se policajci po završetku smjene, organiziranim prijevozom u PGP Imotski vraćali ne odmah po završetku smjene u 7:00 tj 19:00 nego i cca 20, 30 do 60 minuta nakon završetka smjene. Svi saslušani svjedoci, u bitnom su iskazali da granični prijelaz, bio on međunarodni ili pogranični, nisu mogli niti smjeli napustiti u 7:00 tj. 19:00, odmah po završetku smjene nego su mjesto rada napuštali tek po dolasku policajaca koji rade u slijedećoj smjeni odnosno nakon primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu kojim su prolazili, organiziranim prijevozom. Po dolasku u policijsku postaju u Imotskom voditelj smjene da je trebao razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, za što mu je trebalo dodatno vrijeme s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek. Iz dokumentacije koja prileži spisu (tablica sa podacima o smjeni) proizlazi da je prednik tužiteljice ĆL u utuženom razdoblju radio na poslovima policijskog službenika za kontrolu državne granice, te da je kao takav mogao biti raspoređen na bilo koji granični prijelaz odnosno bilo na međunarodni (Vinjani Donji, Vijani Gornji), bilo na pogranični prijelaz (Jovića Most, Sebišina, Slivno), a koje navode o mjestu rada tuženik nije osporio . Iskazima navedenih svjedoka ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, u bitnom suglasno, koji iskazi se međusobno nadopunjuju.

Iskazi svjedoka LL, DL i ŠL u dijelu u kojem navode da su od 2013. godine naovamo policijski službenici koji rade na međunarodnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim osobnim automobilom u suprotnosti je sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru. Naime iz pročitanih iskaza svjedoka, te iskaza svjedoka koji su saslušani u ovom postupku, a kojima je ovaj sud u poklonio vjeru, proizlazi da su prednik tužiteljice kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje Imotski isključivo službeno organiziranim prijevozom.

Imajući u vidu prednja utvrđenja ovaj sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu za rad u turnusima tj. za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena sve pozivom na čl. 39 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 92/04, 114/04 i 150/04) te čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine broj 93/08, 89/12 i 104/13) a prema kojoj odredbi se osnovna plaća službenika može uvećati, , između ostalog, i po osnovi rada u turnusima. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati tužitelju, pa bi tužitelju na temelju navedene odredbe pripadalo pravo na uvećanje plaće za rad dulji od punog radnog vremena

Visinu pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju tužiteljica je izračunala na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec i podataka o broju odrađenih turnusa u mjesecu.

Prigovor tužene u odnosu na tužiteljičin izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva na bazi prosječne vrijednosti sata je neosnovan. Naime, državnim službenicima i namještenicima su priznata određena prava na dodatke na plaću, koji jedni druge na isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u toj smjeni, pa je stoga pravilan izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva, temeljem prosječne bruto satnice, s sve polazeći od dokumentacije koju je dostavio tuženik. Istovjetan stav zauzela je i sudska praksa u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gžr-713/19 od 29. travnja 2020. godine, kao i odluka Vrhovnog suda RH broj Revr-184/19 od 30. siječnja 2019. godine prema kojem iz odredbi Zakona o radu i KU-a proizlazi da se državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedni druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rada u drugoj smjeni. Mjesečni iznosi navedeni u preciziranom tužbenom zahtjevu dospijevaju 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu odnosno čl. 92. st 3 ZR/14., izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH -120/13, 125/13, 148/13, Odluka USRH-83/14, 143/14, 136/15 dalje zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja u uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dana isplate.

Odredbom čl. 45. st. 4 i 5 Zakona i čl. 61. st. 1 i 9 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05,96/06,68/07,146/08, 2/09, 9/99, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14, dalje: Pravilnik ) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14 tog zakona i čl. 11, 12 i 15 tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12 st. 9 tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i isplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dopijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, pa stoga tužiteljica osnovano nije niti zatražila uređenim tužbenim zahtjevom isplatu zateznih kamata na porez i prirez.

Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim donosima („Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) .

U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužiteljica nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tražbine u navedenom roku, budući je odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno da rok za izvršenje činidbe je 15 dana time da je rok za ispunjenje od osam dana propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom. Tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura , za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesaka od 30. lipnja 2022. godine, dana 04. kolovoza 2022. godine i dana 14. travnja 2025. godine svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 30. lipnja 2022. godine, dana 12. studenog 2024. godine i dana 14. travnja 2025. godine svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr, 9. toč1., te za zastupanje na ročištu dana 27. ožujka 2025. godine iznos od 100,00 eura prema Tbr. 9. toč.2, što čini ukupan trošak tužiteljice u iznosu od 1.700,00 eura.

Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku a sve sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude

U Makarskoj, dana 28. travnja 2025. godine

S u d a c

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Zz tuženika

3. U spis